Dok turisti ovog proljeća lete Montenegro erlajnsom – a vi čitate ovaj zamalo pa majski broj Monitora – u avionu ih dočekuje informacija da je u Crnoj Gori – zima! Prvi kontakt, dakle, prije i nego turista kroči na naše tlo, je dezinformacija, zbog neažurnosti nacionalne aviokompanije. Dovoljno je ukrcati se u neki od letova, sjesti, i uzeti u ruke besplatni specijalizovani časopis Luxury, broj 7, zima 2016. koji se nalazi u džepu sjedišta ispred. Putovanje kroz narečeno štivo svojevrsni je doživljaj. Za zaborav. Vežite se, polijećemo!

U uvodnoj riječi broja, čije su glavne urednice Tijana Kavarić i Tanja Knežević-Perišić, a, koji, kako piše, uređuje (zar ne uređuju glavne urednice?) i izdaje Montenegro airlines, stoji da nas narečeni vode „kroz čarobni vijenac planina, šuma, gorskih jezera, kroz planinski dio države koji, ovih zimskih mjeseci, živi punim plućima”. Za neupućene: uveliko je proljeće.

U nastavku teksta, ali i cijele brošure (tekstove pišu: Tijana Kavarić, Tanja Knežević-Perišić, Danijela Ivanović i Sandra Nikitović; Ivanović i Nikitović su ujedno i lektorke) je promocija nacionalnih ljepota koja više priliči humorističarima iz grupe The Books of Knjige ili osnovcima prilikom izrade sastava na zadatu temu, imajući u vidu stil, manir, pa i pravopis. Najkraće: stilski jeftino samohvalisanje.

Nakon poziva na zimu i snijeg ide: „Ovo naše, gotovo netaknuto prirodno carstvo, koje čine pet nacionalnih parkova, zaštićeni šumski sistemi, autentični prirodni kompleksi, nezagađena voda, čist vazduh (Pljevlja? – prim. aut.), jedna prava evropska džungla, najdublji riječni kanjon na svijetu poslije Kolorada, najduža rijeka ponornica, a snijegom prekrivene padine, okupane zimskim suncem (proljećnim? – prim. aut.), što grije sve dobronamjerne (a, nedobronamjerne i mrzovoljne? – prim. aut) i dobrodošle u Crnu Goru, čekaju na Vas!” Jedna prava evropska džungla.

Zatim slijedi: „Naš crnogorski reljef, među ljepšima u svijetu (odakle podatak? – prim.aut), predstavlja prostor brojnih planinskih vijenaca ispresijecan veličanstvenim kanjonima i okićen sa preko 35 živopisnih jezera. A vjerujte nam, sve to prekriveno zimskim pokrivačem izgleda bajkovito. U stvari, zašto biste nam vjerovali? Zašto sve to ne biste sami iskusili? Jer mi ćemo Vam u ovom našem broju (naravno da nije „u ovom vašem” – prim.aut) dočarati tek djelić onoga što možete vidjeti, osjetiti, doživjeti…” Zaista, zašto bismo vam vjerovali?

Prvi tekst koji vas potom dočeka u turističkom vodiču jeste intervju sa političarem(!), ministrom prosvete Predragom Boškovićem. Naslov je za istoriju: „Djeci je potreban preduzetnički duh”.

Početak teksta najbolje oslikava temu: „Oblast srednjeg stručnog obrazovanja je, inače, označena kao prioritet ovog Ministarstva, a iako je urađeno prilično posla, imamo još mnogo rada kako bi se unaprijedio ovaj dio obrazovnog sistema, koji treba da bude usklađen sa potrebama tržišta rada, ali i tehnološkim promjenama. Srednje stručne škole su svoje programe, način rada, izvođenje prakse unaprijedile u odnosu na prethodni period…”

Da li je ovo – ove lokalne političke floskule – nešto što interesuje turiste, pođimo od njih? Stavite se u poziciju turiste koji iz Pariza ili Sankt Peterburga pristiže u Crnu Goru. Šta njemu znači recimo: „Sve više je odličnih đaka i lučonoša koji se upisuju u srednje stručne škole, koji pokazuju zrelost pri izboru budućeg zanimanja i na taj način grade svoj put koji će im omogućiti i mobilnost na tržištu rada”. Mobilnost na crnogorskom tržištu rada, sjajna tema da privuče vašu pažnju, gospodi iz Francuske, Njemačke ili Rusije.

Onda slijedi promocija projekta Luštica. To, kao i većina časopisa, prepuno je fraziranja, bez odmjerenosti, pa su pasaži kao ovaj posvuda: „Prvi stanari proveli su idilično i slikovito ljeto (slikovito ljeto?! – prim.aut.), uživajući u prijatnoj vrelini čistog primorskog vazduha, vedrom nebu (uvijek vedro? – prim.aut.) i novom okruženju, upoznajući svoje prve komšije i privikavajući se da im jutra započinju uz jogu na otvorenim terasama, a dani završavaju uz ispijanje koktela i živopisne zalaske sunca”.

Ili: „Obuhvatajući sve – od mirnih jutara, čiji spokoj narušavaju jedino ptice i leptiri u svom (nije „mom” – prim.aut) razigranom letu iznad ljudi koji se sunčaju na plaži, pa do izletničkih i biciklističkih tura koje pružaju priliku da se osvoje razni krivudavi, izazovni puteljci i staze koje vijugaju prema planinskim vrhovima, dani u Luštici Bay mogu se provesti zaista raznoliko”. Leptiri u razigranom letu.

Jedan odjeljak je posvećen odgovoru na pitanje Kako je postala Crna Gora? Ovako to vidi Daliborka Pejović i njena ekipa:

„Nekada davno, u najstarija vremena, Bog napravi zemlju i narode koji će živjeti na njoj. Dijelio je Bog narode po zemlji dajući svakom narodu prostor koji mu je namijenio. I kad Bog pomisli da je završio anđeli mu rekoše: ‘Mili Bože ostao je jedan mali, ali vrijedan narod, dostojan tvoje pažnje’. Božije se obrve nabraše i na sve strane poče da grmi i sijeva. Na moru se digoše ogromni talasi, a zemljom dunuše pomamni vjetrovi. A onda sve stade. Bog progovori: ‘Ovo što sam za sebe ostavio i što nazvah Crna Gora neka bude dom tom narodu i neka se oni zovu Crnogorci”. Amin.

Ili ovo: „U Crnoj Gori su neđe davno helenski i rimski Bogovi stanovali. Tu se Jupiter odmarao kad je gigante pobijedio. Tu je Neptun svoje vjetrove krotio. O taj kamen je Mars svoj mač oštrio. Odavde su Bogovi na Olimp otišli. Ili bar tako kaže legenda”. Ma, koja Grčka i kakav Olimp, njihova mitologija zapravo, vidimo iz prospekta Montenegro erlajnsa, potiče iz Crne Gore!

Kako je sve dvojezično, šteta bi bilo da ne zavirite i u užitak engleske verzije: „In Montenegro, some long time ago, Hellenic and Roman Gods lived. That’s where Jupiter rested when he had beaten the giants. That’s where Neptune tamed his wind. Upon that rock Mars sharpened his sword. From here Gods left to Olympus. Or at least that’s what the legend tells…”

Ista priča, jeftina „bajkovitost”, je i u prethodnom broju časopisa. Uvodna riječ je priča za sebe: „Željeli smo da Vam, u novom broju magazina, kažemo nešto i o našoj Staroj Crnoj Gori, jer sve što jesmo mi današnji poteklo je iz te naše ‘države četiri nahije’. Vrijednosti koje je tadašnja Stara Crna Gora slavila, čuče u svakom od nas. I znajte da smo svu tu djetinju odanost svom ognjištu (djetinju odanost?! – prim. aut.), tu želju da ovo parče neba ostane naše i svih onih koji ga poštuju, naslijedili od ‘mrkih’ serdara (‘mrkih’ serdara?! – prim.aut.) i vojvoda starog doba, naše Stare Crne Gore. A svi Vi, koji dolazite u ovu mističnu zemlju, imate pravo na komadić naše istorije. Bila je ponekad surova, bila je ponosna i posebna, čarobna i turobna, kakva je negdje i danas (negdje!? – prim.aut.). I da bi je zavoljeli morate je i upoznati. Dobrodošli!”

Ili ovo, u odjeljku Suština Crne Gore: „Tri vijeka razvoja crnogorskog plemenskog društva, od 16. do 19. vijeka ili vrijeme Stare Crne Gore, znače suštinu naše istorije. Iako često manipulisana od strane onih koji su isto tako vjekove potrošili da slome tu našu suštinu i samobitnost, ona i dalje živi, žilavo i tvrdoglavo pronoseći vrijednosti na kojima smo odrasli i mi današnji.” Esencija.

Na koncu vratimo se posljednjem „zimskom” broju. Biser prospekta, koji je izdvojen kao zaseban citat: „Cijela se Crna Gora može obići za nedjelju dana, ali kada bi se brda ispeglala, tada bi to bila ogromna zemlja!” Kada bismo živjeli na Marsu, svi bismo bili Marsovci.

Dobrodošli u Crnu Goru: zemlju Bogova, u kojoj vam razigrani leptirići lete iznad glava.

Dobrodošli u osnovnu školu.

Marko MILAČIĆ