Birokratske strukture bukvalno gutaju ljudske živote kao nezasita brutalna čudovišta. To je posebno slučaj kada se radi o vojnim i obavještajnim strukturama. Što je državna birokratija jača, to je veći zahvat, obim i dubina štete po individualnu svijest i kolektivnu slobodu. Velike sile su šampioni destrukcije, bilo da se samodeklarišu kao liberalno-demokratske ili konzervativno-patriotske. U suštinskom funkcionisanju njihovih vojnih i obavještajnih punktova nema mnogo razlike, o čemu svjedoče mnogobrojni memoari penzionisanih obavještajaca. Obično ih čitam paralelno, starog cijaša na engleskom uporedo sa starim kagebeovcem na ruskom. U periodu neposredno poslije raspada SSSR-a, neki od njih su čak počeli da se druže i zabilježeni su nasmijani na sijaset zajedničkih fotografija iz Vašingtona ili Moskve. Nije to dugo trajalo jer je direktno pogađalo kontinuirani opstanak njihovih organizacija.
Naime, i CIA i KGB, kao i slične sumračne birokratije širom svijeta, jednom kada su formirane, imaju imperativ da nastave da žive po svaku cijenu. One moraju opravdati svoje postojanje u očima tj. umovima onih čije interese tvrde da štite i na čijem proizvodnom radu parazitiraju. Zbog toga one moraju ili kreirati nove neprijatelje ili oživjeti stare. O tome vrlo otvoreno govori Džon Rizo koji je više od trideset godina radio kao pravni zastupnik CIA-e, a prije dvije godine je objavio memoar o svom životu i radu. U nedavnom intervjuu, Rizo tvrdi da se, kada je pao komunizam, CIA našla u velikom problemu – ,,budžet je smanjen, dobri kandidati se nisu više prijavljivali… postalo je dosadno, monotono, bili smo zapostavljeni… nema ništa gore od toga”.
Ali je zato, poslije napada na njujorške kule blizankinje i na Pentagon, CIA doslovno procvjetala. ,,Tih sedam godina poslije 9. 11 su bile najuzbudljivije vrijeme za agenciju” – povjerio se Rizo. Novi neprijatelj, tzv. islamski fundamentalizam, tada pod krinkom Al-Kaide, a sada pod zastavama ISIS-ISIL-Daesha, ubrizgao je eliksir mladosti u odumirujuću birokratiju. Uz podršku zaplašenih građana i njihovih predstavnika u Kongresu, ponovo je počeo da se sliva ogromni novac u vojno-industrijsko-obavještajni kompleks. Od aviona i bespilotnih letilica (dronova) do najsavremenije tehnologije za prisluškivanje, bilo je para za sve. Vrlo brzo se krenulo u nove ratove – Avganistan, Irak, Libija, Sirija, Ukrajina. Rukovodioci CIA-e su ponovo bili i u centru pažnje i za volana. Nije više bilo ,,dosadno”.
Potpuno isti proces se odigrao i u NATO-u. Samo što u toj okoštaloj i korumpiranoj briselskoj birokratiji nisu bili dovoljno kreativni da stvore novog neprijatelja, pa im nije preostalo ništa drugo nego da ožive starog, onog sa Istoka. Najiskusniji stručnjaci za spoljnu politiku, čije su ideje dovele do američke pobjede u Hladnom ratu, kao na primjer Džordž Kenan, su upozoravali da širenje NATO-a može dovesti do ozbiljne destabilizacije u Evropi. Ništa nije pomoglo. Nije se slušao glas razuma i diplomatskog realizma. Zato će sada istočne granice država Istočne Evrope biti vojne krajine i mrtve zone, kao što su bile njihove zapadne granice za vrijeme Varšavskog pakta. A građani tih država će imati isto onoliko ,,benefita” od NATO okupacije koliko su imali od okupacije USSR-a.
Ovaj proces militarizacije teče zastrašujućom brzinom. Obamina administracija je uvećala dio vojnog budžeta za narednu godinu usmjerenog na Istočnu Evropu četiri puta, na 3,4 milijarde dolara. To podrazumijeva i upućivanje dodatnih 5.000 američkih vojnika. Jasno je da će i ruska strana odgovoriti istom mjerom, pa su neminovna dalja zaoštravanja, provokacije, i novi sukobi u rubnim oblastima, i to ne samo u Ukrajini.
A, čak, i da kojim čudom krv ne bude prolivena, slabašni demokratski sistemi ovih država će biti fatalno ugroženi paradiranjem vojne sile i neprestanim vojnim vježbama i uzbunama. Vrlo brzo će postati vidljivo otvoreno paktiranje NATO vojno-obavještajnih struktura sa reakcionarnom političkom elitom. Svaki slobodarski bunt, pa i onaj najnenasilniji, biće surovo kažnjavan, a građanska prava će postati mislena imenica. Dobro došli u novi istočnoevropski fašizam.
Filip KOVAČEVIĆ