Povežite se sa nama

OKO NAS

NEMAR U DELTI BOJANE: Upaljen alarm na „ ptičjem aerodromu”

Objavljeno prije

na

„Iz želje da doprinesem zaštiti ovog područja, prije četiri godine, započeo sam redovan monitoring proljećne migracije kada se veliki broj ptica Palearktika vraćaju iz Sahare preko Mediterana i Balkana nazad u svoja gnijezdilišta u Evropi i zapadnom Sibiru. Vjerujte, pravi je spektakl kada sjedite na plaži Ade Bojane i kada vas u toku samo jednog jutra preleti hiljade pataka, čaplji, ždralova, kašikara, šljukarica”, kaže kustos Prirodnjačkog muzeja u Gracu dr Peter Zakl (Peter Sackl).

Ovaj renomirani evropski stručnjak, koji se, kako sam navodi, na prvi pogled zaljubio u Solanu, Veliku plažu i Adu Bojanu, nedavno je na tom prostoru otkrio novu vrstu ptice za našu zemlju, žutoglavu plisku (Motacilla citreola), koja se inače, gnijezdi u Sibiru i Rusiji i čija ruta migracije nije uobičajena za Crnu Goru.

Na taj način obogaćen je ptičji fond u Crnoj Gori na veoma respektabilan broj vrsta (čak 349), a na zadovoljstvo svih onih koji vole da uživaju u posmatranju ovih divnih stvorenja.

„Prekrasna Ada i Velika plaža, poluslane i slane močvare, lagune, jezera, poplavne šume i stilsko kultivisane bašte su kontrast koji od pamtivijeka koriste evroazijske ptice. Taj međunarodni vazdušni promet je tako važan da je ovo područje danas značajno u evropskim razmjerama. Delta Bojane i Ulcinj su prirodni cvijet Jadrana”, kaže čuveni slovenački ornitolog Borut Štumberger.

Naučnici se slažu da je delta Bojane najvažnija prirodna ili poluprirodna močvara na istočnom Mediteranu. Odlikuje se neobično raznolikim kompleksom jedinstvenih i ugroženih prirodnih i kulturnih pejzaža, staništa i vrsta. Održava bogatstvo različitih vegetacijskih zajednica, među kojima su najistaknutije psamo-halofitne biljne zajednice, mediteranske listopadne šume sa endemičnim skadarskim hrastom i livade sa više vrsta orhideja koje su strogo zaštićene zakonom.

Koordinator za Balkan u okviru aktivnosti CEPF (Fond za kritično ugrožene ekosisteme), takođe slovenački ornitolog Borut Rubinič, kaže da je ovaj prostor za desetine miliona ptica tokom migracije isto što i kakva usamljena luksuzna ‘benzinska pumpa’, na kojoj bi neko, na imaginarnom putu od više hiljada kilometara, imao sve za kompletan odmor, ne samo da napuni rezervoar. „I to tu, i nigdje više! Da nije ulcinjske Solane, u velikim bi se problemima našlo oko 20 vrsta ptica. To je kao da pričamo o značaju i uticaju ekonomije Hong Konga, Singapura ili Menhetna na svjetsku ekonomiju. Ako to nestane, ili se tamo dešavaju neki poremećaji, imaš globalnu ekonomsku krizu, trese se svjetska ekonomija”, ističe Rubinič. Naime, 15 vrsta ptica koje solanske bazene koriste za gniježđenje, zimovanje ili stanicu za odmor prilikom jesenje ili proljećne seobe prelazi prag od 1 odsto ukupne svjetske populacije!

Za vrijeme hladnog rata, područje delte Bojane (s obje strane granice, i u ondašnjoj SFRJ i u Albaniji) je bilo vojna zona koja je najstrože obezbjeđivana. To je uslovilo da su njezini pojedini dijelovi i dan-danas ostali gotovo potpuno netaknuti. Zato je područje Velipoje u Albaniji već upisano na Ramsarsku listu (strogo zaštićena močvarna područja), a crnogorska Vlada odbija da to učini, jer zna da bi nakon toga bila izlišna svaka pomisao na mogućnost betonizacije tog prostora. Solana, na primjer, ispunjava čak šest od devet uslova, a samo jedan uslov je dovoljan da bi se neko područje našlo na Ramsarskoj listi!?

U delti Bojane nalazi se čuveno rječno ostrvo Paratuk, uz državnu granicu sa Albanijom. Osušena ili živa stabla smokve, brijesta, vrbe, te trske i ostaci makije, pokrivaju ovo ostrvo. Iz godine u godinu ono se izdužuje zahvaljujući nanosu pijeska po južnom kraju koji obrasta trskom.

Zahvaljujući njegovom položaju, te nepristupačnosti sa kopna (sedam kilometara uzvodno od ušća te rijeke), život na Paratuku buja. Tako se, na primjer, tu može vidjeti kudravi pelikan (Pelicanus crispus), najveća slatkovodna ptica na svijetu. Ona može imati prečnik krila od čak 320 cm! Ima ih još samo na Skadarskom jezeru i više niđe na evropskom kontinentu!

Na ovom području obitava i droplja (Otis tarda), najteža ptica letačica na svijetu. Mužjaci droplje su dugački oko metar, imaju raspon krila do čak 2,5 metara, a težinu i do 16 kilograma. Čudno je da u ulcinjskim močvarama još ima ove interesantne vrste ptica zbog otežanih zimskih uslova gniježđenja.

Tu se nalazi i prelijepa čaplja kašikara (Platalea leucorodia) koja je specifična po kašičastom vrhu kljuna, vratu i ćubi, te modrovran, jedna od najugroženijih vrsta ptice u Evropi, kao i izuzetno rijetka vrsta – baršunasti turpan (Melanitta fusca).

Naš ornitolog Ondrej Vizi navodi da je ohrabrujuće što su se na Solanu vratili flamingosi i da ih sada ima oko 500 jedinki. „Ptice su počele da se vraćaju, iako ih je, u cjelini gledano, znatno manje nego u vrijeme kada je Solana proizvodila so”, dodaje on.

Zakl upozorava da je stanje – alarmantno. On je nedavno na ovom području prebrojao 4325 ptica što je, u poređenju sa prošlom godinom kada je prebrojano više od 20 hiljada vodenih ptica, signal za uzbunu. „Preplašenost ptica, prisustvo lovaca, postojanje čeka i zvuk vabilica, idu u prilog tvrdnji da je ornitofauna Solane pod velikim pritiskom krivoloova”, smatra ovaj austrijski ornitolog navodeći da je stoga u opasnosti ovaj veliki evropski „ptičji aerodrom”.

Upoređujući veličinu Solane i brojnost ptica na njoj sa najvećim aerodromom u Evropi i trećim po veličini u svijetu, londonski Heathrow (Hitrou) bi trebao ugostiti milijardu ljudi godišnje. Ipak, ova vazdušna luka usluži 70 miliona ljudi što samo govori u prilog činjenici da je Solana 15 puta značajnija za ptice nego što je Heathrow za ljude!

,,Zato ćemo već u junu ove godine započeti saradnju na monitoringu gnjezdarica Ulcinjske solane kako bi se dodatno argumentovala zaštita ovog područja i održivo prostorno planiranje. Odluku na ovaj korak imalo je rješenje Prostornog plana posebne namjene za obalno područje koje po prijedlogu Vlade Crne Gore podrazumijeva gradnju turističkog kompleksa obima 1.500 kreveta bez prethodnih analiza o uticaju ovakve gradnje na spornim bazenima”, zaključuje kustos Prirodnjačkog muzeja u Gracu.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo