Kad je već svima dosadilo da se razne odluke čekaju od petka do petka, političari u našoj zemlji riješili su da uvaže tu činjenicu. U ovom trenutku, u pregovorima oko potpisivanja sporazuma o slobodnim izborima ne postoji čak ni rok koji se očekuje. U jednoj riječi – limbo – prostor „između” u kojem se ne zna kako vrijeme teče. Samo što nama teče.
Prošli petak je bio jedan od rokova u kojem se očekivalo potpisivanje sporazuma. Ptice znaju da je uslov za njegovo potpisivanje ostavka direktorice RTCG Radojke Rutović. Petak se provukao, šuškalo se o ponedjeljku – ništa.
,,Mislim da su prošli svi rokovi i da je krajnje vrijeme da, ako se želi uraditi nešto, u narednih nekoliko dana sporazum bude potpisan. U suprotnom, on neće imati mnogo smisla”, ocjenjuje za Monitor Dragan Koprivica, direktor Centra za demokratsku tranziciju.
Funkcioner Demosa Goran Danilović smatra da je jasno da DPS ne želi sporazum, kao i da je žalosno skrivanje iza urednice RTCG. Prema njegovim riječima, DPS se do posljednjeg trenutka nadao da će dio opozicije koji pregovara odustati, kako bi premijer Milo Đukanović mogao nemoćno raširiti ruke prema Evropi uz čuvenu i otrcanu frazu: sve sam im nudio, ali nemam kome. ,,U posljednjem trenutku, danas, sjutra, DPS će opet odigrati predstavu o nezavisnim institucijama, profesionalizmu i ucjenjivačkoj opoziciji”, kazao je Danilović uz objašnjenje da po sporazumu opoziciji pripada preko 200 mjesta u državnim službama i preduzećima i to u ključnim oblastima.,,To je ključni problem i sada treba naći nešto drugo, neki objektivni ili istorijski motiv da se sporazum odbaci. Čekamo taj scenario mirno i staloženo”, kazao je Danilović.
Nije lako dokučiti šta u tom scenariju može izazvati ,,mir” i ,,staloženost” kod opozicije. Kao u partiji šaha koju igraju početnici, svaki potez je predvidiv i ne nazire se onaj koji ide na ruku dijelu opozicije koja pregovara o formiranju vlade izbornog povjerenja. Ako sporazum bude potpisan, već je jasno da za njegovu ozbiljnu primjenu neće imati dovoljno vremena. Ako ne bude potpisan, uslovi za izbore neće biti popravljeni ni onoliko koliko bi sa sporazumom možda bili. Opozicija na to može da odgovori, zahtjevom da se iozbori odlože, i bojkotom. Milo Đukanović na raspolaganju ima raspisivanje izbora sa satelitskim partijama. To je to.
Za sedam dana koliko je u posljednjem odlaganju dosad izgubljeno, onih 200 ljudi koji treba da zauzmu pozicije u vlasti mogli su da nauče, barem, gdje im je radno mjesto i da se upoznaju sa budućim saradnicima. Ako bi bili vrlo vrijedni i da razmotre sve interne akte po kojima određena institucija funkcioniše.
Demokratski front sa strane se ruga opoziciji koja sa Đukanovićem pregovara i broji im sate. ,,Predsjedništvo DF-a još jednom upozorava lidere opozicije koji mole Mila Đukanovića da ih uzme sa sobom, da će sjutra biti 96 sati od isteka posljednjeg, šestog roka koji su dali DPS-u, i da ukoliko prebace 100 sati čekanja, više ne rizikuju ozbiljnu kompromitaciju, već i cenzus koji im neće davati nikakve posljednje rokove”, napisao je DF u saopštenju objavljenom u srijedu.
DPS uglavnom ćuti, ali zato urlaju njihovi mediji. ,,Opozicija već prebrojava i kalkuliše sa 200 funkcija”, objavi se na jednom i odjekuje na barem još pet mjesta. Na nekom pametnijem mjestu zvučalo bi suludo, ovdje je dio života. Kao kad je, sjetiće se stariji čitaoci, na prvim parlamentarnim izborima u Crnoj Gori najkrupnija optužba glasila: ,,Opozicija se bori za vlast”. Monitor je već pisao o tome kako način na koji strogo kontrolisani mediji pišu o sporazumu vlasti i opozicije jasno govore o tome koliko je vlst spremna da sporazum zaista sprovede i koliko joj je, zapravo, stalo do uslova za fer i demokratske izbore.
Postaje smiješno koliko DPS sjekira što se lider SDP-a Ranko Krivokapić još potpisuje kao predsjednik Skupštine Crne Gore. I tu su istekli razni rokovi. Bilo je najavljeno da će, ukoliko sporazum bude potpisan, sjednica parlamenta na kojoj bi se glasalo o lex specialisu, formiranju nove vlade i Krivokapićevoj ostavci – tim redom – biti održana 19. aprila. Pošto sporazuma nema, nema ni sjednice, a izostala je i sjednica Kolegijuma na kojoj je trebao da bude usaglašen dnevni red u verziji ,,bez sporazuma”. Ruku na srce, ako se nikome u zemlji ne žuri, što bi se žurilo Ranku Krivokapiću.
Prema jednoj od čaršijskih priča, partije koje pregovaraju o sporazumu utihnule su jer čekaju rezultate izbora u Tivtu. Nema neke logike, prosto zato što izbori u tom gradu teško mogu biti indikator za izbore na državnom nivou. Na prošlim lokalnim izborima u Tivtu DPS je osvojio 12, SDP pet, HGI i SNP po četiri mandata, Nova srpska demokratija tri, koalicija DSS, SSR i nezavisni kandidati dva mandata i po jedan mandat Liberalno građanska alternativa i Pokret za promjene.
Na izborima u Tivtu 17. aprila učestvovaće 12 lista. Za bojkot su se, osim Demokratskog fronta, odlučili Demos, Demokrate i Građanski pokret URA. SNP i SDP učestvuju na izborima, Pozitivna nije uspjela da napravi listu. Prvi put će biti primijenjena elektronska identifikacija birača, ali tivatski birački spisak nije ,,prošao” AFIS – sistem koji treba da eliminiše duple birače. Iz nevladinog sektora su ranije ocjenjivali kako izbore, ako ne bude provjere pomoću AFIS-a treba odložiti, ali sad više niko o tome ne govori. Prema podacima koje je objavio MUP, u poređenju sa predsjedničkim izborima koji su održani 7. aprila 2013. godine birački spisak u Tivtu je uvećan za 331 građanina.
U međuvremenu je pet opozicionih poslanika optužilo izvršnu vlast da je na mala vrata uvela mogućnost da glasaju osobe za koje u sistemu nema fotografija, iako je to suprotno Zakonu o izboru odbornika i poslanika. Poslanici Neven Gošović i Velizar Kaluđerović iz Demokratske Crne Gore, Goran Danilović iz DEMOS-a, Dritan Abazović i Miloš Konatar iz URE i Mladen Bojanić podržali su MANS-ovu inicijativu i uputili Ustavnom sudu Predlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Pravila o radu biračkih odbora, kao i Uputstva o načinu korišćenja elektronskih uređaja za identifikaciju birača.
,,Izuzetno je zabrinjavajuća činjenica da izvršna vlast, suprotno zakonu i volji skupštinske većine, direktno utiče na izborni proces izradom pogubnih podzakonskih akata kojima se obesmišljavaju ključne promjene izbornih zakona. Još veći problem je što nova Državna izborna komisija nije spriječila takvo postupanje izvršne vlasti, već se pridružila podrivanju zakonitosti izbornog procesa”, ocijenili su poslanici. Na njihov poziv Ustavnom sudu da hitno reaguje, niko nije odgovorio.
Nezakonita pravila, kako tvrdi pet poslanika, obezbijedila su u Tivtu biračko pravo za 245 građana. To je više od cenzusa koji je bio potreban na prethodnim lokalnim izborima, pa taj broj glasova može odlučiti ko će u Tivtu u naredne četiri godine biti na vlasti.
Već, očigledno, izbori u Tivtu, pokazali su još jednan raskošan repertoar izbornih zloupotreba vlasti. Ovakva primjena elektronske identifikacije birača, koliko se vidi, u vrh glave može da koristi kratkovidim članovima biračkog odbora da ne moraju da se muče sa onim sitnim slikama na ličnim kartama, nego da ih fino vide na ekranu. I to tu.
Ako su izbori u Tivtu trebali da nam budu putokaz kako će izgledati izbori za državni parlament, sve se vidi samo ne čist put. Sve govori kako ni za tivatske, ni za izbore na jesen ništa nije spremno.
Ne zna se hoće li sporazum za fer izbore završiti tako što će DPS pregovore o njemu odlagati do tačke kad dogovor postane potpuno besmislen, ili će od njega, prosto odustati, računajući da je kupuo dovoljno vremena. Nije velik manevarski prostor opozicije koja sa ovakvom vlašću pregovara, ali nije ni rješenje da – čami čekajući.
Miloš BAKIĆ
HORIZONTI3 sedmice
FOKUS3 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice