Povežite se sa nama

MONITORING

IGRE SKRIVALICE OKO PROSTORA U ULCINJU: Solana kao Feniks

Objavljeno prije

na

Prvi konkretan rezultat presude Ustavnog suda Crne Gore je odluka stečajnog upravnika Solane Ognjena Jovovića da Privrednom sudu predloži obustavu prodaje njene imovine dok se ne riješe dva pitanja.

,,To su pitanje svojine, koje treba da utvrdi Savjet za privatizaciju i kapitalne investicije, a drugo je tretiranje tog prostora u Prostornom planu posebne namjene obalnog područja i u Prostorno-urbanističkom planu Opštine Ulcinj”, kazao je Jovović.

Tek nakon toga kompanija može da bude interesantna potencijalnom investitoru. Tako je ,,vruć krompir” ponovo prebačen u ruke Vlade premijera Mila Đukanovića, koji je istovremeno na čelu navedenog savjeta. On treba da odluči da li je za prostor od 15,2 miliona metara kvadratnih u neposrednom zaleđu ulcinjske Velike plaže od strane Eurofonda plaćena tržišna cijena da bi on mogao da se proda gotovo 200 puta skuplje. Solana je 2003. godine kupljena na berzi, i to akcijama stare devizne štednje, za oko 800 hiljada eura. A posljednja cijena na 14. tenderu za prodaju tog najstarijeg ulcinjskog preduzeća, koji je raspisao Jovović, bila je 149 miliona eura.

Ti javni oglasi služili su samo da bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog urnisanja Solane. Na tome je čitavo desetljeće rađeno planski i sistematski: od načina privatizacije preko uvođenja stečaja i zaustavljanja proizvodnje, pa sve do ćeranja radnika. Jedna od deset najvećih solana na Mediteranu je praktično uništena, nijesu procesuirane kriminalne radnje, a država trpi snažne kritike iz svijeta i Evrope zbog ugrožavanja najznačajnijeg zimovališta ptica na istočnoj obali Jadrana. Koliko smo samo puta čuli izjave vladinih planera da Solana, u kojoj su se slani kristali proizvodili na klasičan način, uz pomoć sunca i vjetra, devastira prirodnu okolinu? Sve sa jednim ciljem: da Solana postane gradsko-građevinsko područje gdje bi nikli turistički kompleksi i golf-tereni.

Zbog toga je Vlada Crne Gore, još u ljeto 2009. godine, od lokalne uprave preuzela na sebe dužnost da sačini prostorno-urbanistički plan Ulcinja. Sve ostale opštine u Crnoj Gori to su samostalno uradile, to je njihova izvorna nadležnost. Samo da bi se, dakle, po željama zvanične Podgorice i njoj bliskih tajkuna koristio prekrasni prostor Ulcinja Vlada je velikodušno riješila da izradi i plati taj najvažniji dokument za budućnost Ulcinja. Za oko 800 hiljada eura da crta kako joj je ćef po Velikoj plaži, Solani i Valdanosu. Naročito na 32,7 miliona metara kvadratnih koliko se teritorije Ulcinja nalazi u tzv. „morskom dobru”. A tu nije uključena Solana, iako bi, valjda, bio red da se upravo ona tu nađe.

Ali, u međuvremenu, posebno u posljednje dvije godine, stvari su se nepovoljno odvijale za scenario betoniranja tog prostora, prije svega zbog prepoznavanja njegovog značaja od strane Evropske komisije, Evropskog parlamenta, Savjeta Evrope, ambasada zapadnih država u Podgorici, te domaćih i međunarodnih ekoloških organizacija. Došlo se do toga da je Solana uslov Crnoj Gori da otvori izuzetno važno 27. poglavlje u pristupnim pregovorima sa EU, a koje se odnosi na životnu sredinu. Ironija zaista: umjesto da „prva ekološka država na svijetu” to poglavlje prvo otvori i odmah zatvori, ona mora dokazivati da je posvećena onome na što se vlastitim Ustavom obavezala.

Kako u Ulcinju, iako politički dotučenom, nema nikoga ko bi javno aminovao planove tajkuna o Solani, prešlo se na rezervnu varijantu – izradom Prostornog plana posebne namjene za obalno područje.

„Nacrt tog dokumenta predviđa zaštitu ovog lokaliteta i izgradnju komplementarnih turističkih sadržaja (posmatranja flore i faune i eko-rizort) na manjem dijelu Solane, na kojem i sada postoji građevinsko područje površine oko svega šest hektara(od ukupno skoro 1.500 ha koliko obuhvata cijela Solana), te nema ni govora o bilo kakvim velikim turističkim ili drugim kapacitetima u okviru lokaliteta Solane o kojima se u javnosti govori”, saopšteno je ovih dana iz Ministarstva održivog razvoja i turizma.

Sada su želje, eto, reducirane na samo 2,35 odsto ukupne površine Solane i na samo 1.500 ležaja, ali su ti potezi i dalje nedovoljni da bi se uvjerili u iskrenost namjere revitalizacije tog prostora. Prije svega, pokretanja proizvodnje soli kao preduslovu da opstane ovaj ekosistem sa svojim jedinstvenim biodiverzitetom. Odnosi se to i na oklijevanje sa inicijativom da se Solana uvrsti na Ramsarsku listu, gdje se nalaze međunarodno značajna močvarna područja, te na opstrukciju odluke o proglašenju Solane spomenikom prirode, koju je inicirala lokalna vlast u Ulcinju.

,,Situacija, ipak, nije tragična, jer su Solana, kao i Valdanos, dobili međunarodni karakter. Svaka odgovorna vlast morala bi dobro uzeti u obzir tu činjenicu”, kaže nezavisni poslanik u crnogorskom parlamentu Dritan Abazović.

Nije svakako slučajno što će na predstojećem 15. bijenalu arhitekture u Veneciji Crna Gora biti prestavljena projektom Solana Ulcinj. Komesarka predstavljanja zemlje, arhitektica Dijana Vučinić, kazala je da je „Solana u potpunosti ljudska tvorevina koja posjeduje jedinstveni biodiverzitet flore i faune na međunarodnom nivou i ima ključnu ulogu u globalnim kretanjima ptica”.

,,Solana je jedino gnjezdilište flamingosa na istočnoj obali Jadrana i veoma je važna za turizam. Turisti iz Evrope idu čak do Afrike da ih posmatraju, a mi ih ovdje imamo pred nosom”, kaže ornitolog Darko Saveljić.

On istovremeno upozorava da, ukoliko se u dogledno vrijeme ne nastavi proizvodnja soli, postoji mogućnost da te ptice više neće dolaziti u Ulcinj.

Iako trenutno sliči ratnom Vukovaru, Solana izrasta kao feniks. Sada svi znamo da je ona turistička, ekonomska, ekološka i kulturološka vrijednost Ulcinja i čitave države. Evropljani sa pravom tvrde – i njihova.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

SUDBINA IZMJENA I DOPUNA PROSTORNO URBANISTIČKOG PLANA GLAVNOG GRADA: Kako Slaven kaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz vlade (resornog Ministarstva)  brojne primjedbe zainteresovane javnosti na ponuđeni dokument, nijesu željeli ni da ih čuju. Ko želi, može da im piše, saopštio je ministar Slaven Radunović, najavljujući skoro usvajanje pripremljenog PUP-a Podgorice

 

 

Obećano je pretvaranje Podgorice u „modernu metropolu“. Dobićemo građevinsko zemljište umjesto šuma u Rogamima i na Gorici. Višespratnicu umjesto gradskog bazena u Tološima (ulica Baku), stambena naselja umjesto igrališta i prostora za rekreaciju u Zagoriču, Zlatici, na Marezi. Potencijalna šetališta uz rijeke Moraču (Zlatica) i Širaliju (Rogami) takođe će postati prostori za stanovanje i komercijalne djelatnosti. Park prirode Zeta dobiće – kolektor. U dijelu zaštićenog prostora vodoizvorišta Mareza mogao bi nići dio novog grada Velje brdo.

Duž bulevara Podgorica –Tuzi, 300 metara sa lijeve i desne strane, umjesto vinograda uzgajaće se će –zgrade. Takođe na zahtjev Plantaža, i zemljište u Kokotima  (42 hektara) koje im je nekada dato na korišćenje, za podizanje vinograda, a sada se izgleda vodi kao njihovo vlasništvo, biće prenamijenjeno iz poljoprivrednog u zamljište „za centralne djelatnosti“ (magacini, hale…). Samo njima, ali ne i ostalim vlasnicima okolnog zemljišta. „Prođe li im što su zamislili, Plantaže će se proizvodnjom vina baviti samo iz hobija“, čuli smo od verziranih.

Ko se ne sjeća lekcija iz osnovne škole da je Crna Gora oskudna s poljoprivrednim zemljištem, moraće da ih pritvrdi. Usvoji li Vlada pripremljeni prijedlog izmjena i dopuna Prostorno urbanističkog plana Glavnog grada, na prostoru opštine Podgorica biće izgubljeno oko 10.000 hektara poljoprivrednog zemljišta (od sadašnjih oko 30 hiljada urbanizaciju će preživjeti 22.018 hektara). Najbolje poljoprivredno zemljište – čak i ono sa postojećim sistemima za navodnjavanje –postaće građevinsko.

Neke se stvari, opet, neće mijenjati. U PUP-u ostaje ucrtana saobraćajnica koja bi trebala da, dijagonalno, spoji kružni tok na ukrštanju ulica Džordža Vašingtona i Dalmatinske sa kružnim tokom na raskrsnici Moskovske i ulice 13. jula. Kada se ta saobraćajnica, daleke 1987. godine, prvi put pojavila u prostornom planu tadašnjeg Titograda, najavljivana je kao „obilaznica“. Sada bi išla preko kuća i kroz dvorišta. Ima toga još. Poznatog i nepoznatog (skrivenog), pošto se sve ponuđena planska dokumenta nijesu mogla otvoriti na običnim računarima, dok neke od izmjena u postojećim planovima (DUP-ovi) ne prati tekstualno objašnjenje.

Problema je bilo od starta. „Preporučili smo da se pitanja koja se tiču ne samo razvoja Glavnog grada već i čitave države, trebaju i mogu riješiti kroz cjelovit planski postupak što izmjene i dopune nijesu“, navodi u svom mišljenju (negativnom) član Savjeta za reviziju planskih dokumenata, mr Dragoljub Marković. „Cjelovit planski postupak, između ostalog, obuhvata analitičke faze i na osnovu njih preciznu i jasnu ocjenu stanja- konstatovane probleme, potrebe i mogućnosti razvoja i sl., što bi bio pouzdan osnov za iznalaženje i izbor optimalnih rješenja.Istovremena, izrada Prostornog plana  Crne Gore bila je prilika da se po principu susretnosti planiranja usklade strategije razvoja, organizacije i uređenja prostora sa državnog i nivoa Glavnog grada“.
Moglo je, ali nije. Izmjene PUP-a Podgorica, koji je inače trebao da važi do kraja ove godine, biće usvojene prije Prostornog plana Crne Gore. Nezvanično, žuri se zbog najavljenih izmjena Zakona o planiranju prostora i izgradnji, kojim će izrada PUP-ova, ponovo, biti vraćena u nadležnost lokalnih samouprava. Zvanično: razvoj ne može da čeka.

Ako se u minut do 12 ne dogodi kakvo čudo, javna rasprava o inoviranom Nacrtu Izmjena i dopuna prostorno urbanističkog plana Glavnog grada biće završena na dan izlaska ovog broja Monitora.

“Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine je održalo dvije centralne javne rasprave na kojima je zainteresovanoj javnosti i korisnicima prostora data mogućnost da daju promjedbe, predloge i sugestije na Nacrt plana”, saopšteno je iz kabineta ministra Slavena Radunovićauz konstataciju da Ministarstvo “neće održavati dodatne javne rasprave po ovom planskom dokumentu”.I obavještenje da zainteresovani za konkretne lokacije neposredan uvid  u ponuđeni  dokument mogu izvršiti u jednoj od tri kancelarije Ministarstva koje su za građane bile otvorene radnim danima od 08 do 15 časova.

Iz saopštenog bi se moglo zaključiti kako sve ide u najboljem redu pa će se, vjerovatno, obistiniti najave da će Vlada, možda i do kraja godine, usvojiti dopunjeni/novi PUP Podgorice. Realnost je bitno drugačija.

“Dvije centralne javne rasprave” o kojima piše Ministarstvo prostornog planiranja ostale su u pokušaju i, sve skupa, trajale manje od jednog sata. Svi zainteresovani nijesu mogli da stanu u sale u kojima su sastanci organizovani. Oni koji su ugrabili mjesta i uspjeli da dođu do riječi imali su bezbroj primjedbi na ponuđeni dokument: od toga da je on rađen uz kršenje predviđene procedure, preko mišljenja da favorizuje  privatne interese investitora u odnosu na građane Glavnog grada,do tvrdnji da su detalji (tzv. tačkaste izmjene) inoviranog PUP-a prezentovani sa namjerom da ostanu nepoznati široj javnosti.

“Odluka Ministarstva da ne organizuje novu (pravu) javnu raspravu o inoviranom nacrtu Izmjena i dopuna PUP-a Glavnog grada Podgorice predstavlja produbljivanje praksi ranijih vlasti koje su tražile način da obesmisle svaki upliv građana i struke u ono što odluče partijske vrhuške”, kaže Srđan Perić, lider Preokreta i odbornik u SO Podgorica. “  Podsjetimo se da je recimo projekat Velje Brdo predstavljen od strane premijera i ministra osam dana prije podgoričkih izbora, da nije jasno kako su šumsko zemljište prevodili u građevinsko, da nam nije jasno, čak i da je to zaista projekat koji bi se realizovao i da za tren, ali samo za tren, stavimo po strani primjedbe stručnjaka iz oblasti prostornog planiranja i zaštite životne sredine, kako bi on uopšte funkcionisao, ko u tako kratkom roku do sredine 2026.može dovršiti vodovodnu i kanalizacionu mrežu…”

Perić zaključuje: “Dakle, radi se o par excellence političkom marketingu koji u konačnom šalje dvojako pogrešnu poruku: da se može pretjerivanjem obesmišljavati svaka ideja – u ovom konkretnom slučaju ideja o socijalnom stanovanju, ali i da se u tom poslu funkcioneri ponašanju kao da je to privatna – a ne javna stvar. Potrebno je raditi sasvim suprotno.”

Ministar  Radunović sve  je to video na drugi način. Iz njegove perspektive žrtve su Ministarstvo, Vlada i vladajuća koalicija. “Čuli smo čak i besprizorno ucjenjivanje oko formiranja nove vlasti (u Podgorici – prim. Monitora). Ali, poručujem svima koji ucjenjuju, da ovo Ministarstvo, ova Vlada i građani Podgorice koji dugo čekaju na PUP, neće dozvoliti da ih bilo ko reketira”, kazao je Radunović. Uz opasku kako on ponuđeni dokument “nije ni pogledao”.

Možda je to trebalo da bude ministrov alibi, za tvrdnje kako je plan rađen u dogovoru sa potencijalnim investitorima i vlasnicima zemljišta kome je predviđena promjena namjene iz poljoprivrednog u građevinsko. Nijesu, međutim, svi izrečenu  poruku shvatili na takav način.

“Nakon što je Ministarstvo urbanizma predožilo loš planski dokument, kojim se nastavlja devastacija našeg Grada, a nakon toga odlučilo da (po prvi put ikad) ukine javnu raspravu, ministar Radunović je u Skupštini otišao korak dalje i kazao da ‘PUP pogledao nije’, jer to nije njegov posao”, saopštio je Luka Rakčević, aktuelni zamjenik gradonačelnice Podgorice. “PUP je Zakon u oblasti prostornog planiranja, koji je za Podgoricu – najvažniji planski dokument. Ovo je kao da ministar pravde predloži izmjene Krivičnog zakonika i kaže da ih pogledao nije, jer ih, jelte, priprema Radna grupa”.

Od Rakčevića smo, prethodno, saznali da je Glavni grad već dva puta dao negativno mišljenje na vladine prijedloge izmjena i dopuna PUP Podgorice.Razlog je, objasnio je Rakčević, to što vladini planeri nijesu u zatražene izmjene PUP-a (inicijator su bile lokalne vlasti Podgorice) unijeli ono što su tražili predstavnici Glavnog grada, ali su zato mijenjali i ucrtavali ono što od njih nije traženo.

Na kraju, Velje brdo je došlo  kao svojevrstan dar. Samo što nije besplatan.

 

Dragoljub Marković, član Savjeta za reviziju planskih dokumenata:
Nema  argumenata o potrebi izgradnje 20-tak hiljada stanova u Podgorici

Dragoljub Marković, član Savjeta za reviziju planskih dokumenata, u svom se mišljenju posebno osvrnuo na projekat Velje brdo, odnosno GUP Velje brdo kao sastavni dio PUP-a Podgorica, uz konstataciju da “u Planu nije iznijeta uvjerljiva argumentacija o potrebi izgradnje 20-tak hiljada novih stanova u Podgorici”.Prenosimo dio onoga što je napisao u svom  mišljenju.

“Na osnovu važećih planova i strategija može se zaključiti da je ideja o formiranju grada sa oko 36.000 stanovnika Velje Brdo, suprotna osnovnim strateškim opredjeljenjima i ciljevima razvoja:

– koncentracija tolikog broja novih stanovnika u Podgorici je suprotna opredjeljenju o ujednačenom regionalnom razvoju jer bi za posledicu imali dalju depopulaciju, i to radno sposobnog kontigenta iz naselja koja već duže imaju taj problem;

– dalji porast broja stanovnika u Podgorici bi uslovio razvoj novih funkcija i sadržaja u centru države i dodatno “ispraznio” postojeće sadržaje po gradovima iz kojih se iseljava stanovništvo (vrtići, škole, bolnice…), što je suprotno utvrđenom cilju i strateškom opredjeljenju o decentralizaciji Crne Gore;

– problem velikog broja podstanara i pored viška stanova u odnosu na broj domaćinstava u Podgorici, pa i drugim gradovima, treba prvenstveno rješavati poreskom politikom koja će stimulisati aktiviranje praznih stanova, fondovima za podršku podstanarima i sl.;

– sa aspekta opštih ciljeva i strateških opredjeljenja djeluje prihvatljivije da se sredstva koja bi trebala država da investira (600? miliona eura) u infrastrukturno opremanje planiranog naselja preusmjere u razvoj i uređenje naselja koja sada bilježe negativne razvojne i demografske trendove.

Na osnovu navedenog moja ocjena Plana je negativna.Ukoliko zajednički stav Recenzione komisije bude pozitivan, moj stav se može smatrati kao izuzeto mišljenje.”

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KADRIRANJE  U BEZBJEDNOSNOM SEKTORU: Familija, opet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kumovi, ujaci, partijski drugovi, supruge, politički dogovori,  prate imenovnja u bezbjednosnom sektoru.  Prema dobro obaviještenim izvorima Monitora odlučujući uticaj na izbor  Ivice Janovića na čelo ANB imao je Janovićev kum Branko Krvavac,  šef kabineta premijera

 

 

Zaspali smo s jednim, probudili se s drugim šefom ANB-a. Na telefonskoj sjednici, u sitnim večernjim satima, Vlada je krajem prošle sedmice na brzinu izabrala vršioca dužnosti direktora Agencije za nacionalnu bezbijednost, Ivicu Janovića. Prethodni  šef ANB, Boris Milić  je  „iz ličnih razloga“ podnio  ostavku.  Lični razlozi pojavili su se nakon razgovora sa premijerom Milojkom Spajićem.  Ne smetaju da  ostane u Agenciji.

Janović je četvrti direktor ANB u protekle četiri godine. Njegov izbor nijesu podržali samo potpredsjednik Vlade za infrastrukturu i regionalni razvoj Milun Zogović i ministarka saobraćaja Maja Vukićević, oboje iz redova Demokratske narodne partije.  Sudeći po naknadnim i  rijetkim pojašnjenjima mnistara koji su glasali Janovića, svi ga mahom površno poznaju.  Preporuka mu je, kako je to objasnio ministar pravde Bojan Božović –   premijerovo povjerenje.  “Za mene je najveća preporuka Spajićeva odluka. Spajić ima veliko povjerenje u njega”, objasnio je Božović.

Da se premijer oko izbora novog šefa ANB nije konsultovao  sa partnerima u vladi, tvrdi lider DNP Milan Knežević. “Spajić nikoga nije upoznao sa radnom biografijom novoimenovanog šefa ANB-a”, kazao je.

Novog direktora ANB ne poznaju ni u  bezbjednosnom sektoru.. Prosto, ne dolazi iz tog resora. Privatni je preduzetnik, a prema registru Privrednog suda među osnivačima je dvije kompanije –   La Bottega Company  i Gvardija. Bio je oficir Plovidbene straže na Italijanskoj kompaniji MSC. Od 2018. godine se bavi turizmom, vlasnik je Vile L Palace u Budvi.

Janovića dobro poznaju u vrhu  Pokreta Evropa sad (PES).  Mediji su već objavili, on je rođak poslanika te partije Tonćija Janovića, suprug predsjednice Upravnog odbora Morskog dobra Zvezdane Janović, imenovane na tu funkciju u aprilu ove godine.  Novi šef ANB je  i kum Spajićevog šefa kabineta Branka Krvavca.

Osim rođačkih, sa Tonćijem Janovićem ima i poslovne konekcije, obojica su osnivači La bottega company. Prema privrednim registrima, Tonći Janović bio je osnivač, a Ivica Janović zastupnik te kompanije do jula prošle godine, kada su promijenili odnos snaga. Sada je novi šef ANB stopostotni vlasnik te kompanije, a Tonći Janović zastupnik.

Druga kompanija u kojoj je Janović jedan od osnivača, Gvardija, a koju je i njegova supruga prijavila u svom imovinskom kartonu, dospjela je u fokus javnosti. Osim novog šefa ANB, suosnivač te  kompanije je Mato Bošković, bezbjednosno interesantno lice. Bošković se u vodi kao pripadnik škaljarskog klana u bezbjednosnim oprerativnim podacima, a prema pisanju medija, njegova imovina je pretresana u oktobru 2017, u akciji protiv škaljarskog i kavačkog klana.

Premijer je saoštio da je Janović prošao „rigoroznu“  bezbjednosnu kontrolu od strane ANB. U Vladi kao iskorak ističu i to što imenovani kadrovi u bezbjednosnom sektoru te provjere po zakonu ne prolaze, te da je to prvi put da bude provjeren šef ANB.

Šta je rigorozna kontrola pokazala nije pojašnjeno.  RTCG je stala u odbranu novog  šefa ANB, pa je „istražila“  da Gvardija „ne postoji u evidenciji Poreske uprave, nema rješenje o registraciji i nikada nije poslovala, što znači da nije obavljala bilo kakav promet”. Kao da treba provjeriti je li Janović poslovao s minusom, a ne u kakvim je odnosima sa bezbjednosno interesantnim licem. Kako god, u privrednim registrima navodi se da ova  kompanija nije u blokadi i da je aktivna, iako nema priloženih finansijskih iskaza. Da postoji, potvrdio je i sam novi šef ANB-a, pošto ju je prijavio u supruginom imovinskom kartonu.

Što se tiče Janovićević profesionalnih referenci, premijer je javnosti  to objasnio ovako: „”Naša morska granica je bila izvor sveg zla u Crnoj Gori, znate da većina droge dolazi uglavnom brodovima. Klanovi su koristili barsku i kotorsku luku za uvoz kokaina, naši ljudi su na brodovima bili kuriri i organizatori, imali smo i cigarete kroz Luku Bar, trgovinu ljudima i mnogo druge nesrećne priče. Tako da, neko ko ima begraund iz te sfere, sigurno će jako puno doprinijeti razumijevanju rizika iz te sfere nacionalne bezbjednosti”, rekao je Spajić. Na stranu valjanost argumentacije, ali premijer nije objasnio šta ćemo sa drugim sferama rizika.

Prema dobro obaviještenim izvorima Monitora, odlučujući uticaj na izbor Janovića na čelo ANB imao je njegov kum, šef kabineta premijera Branko Krvavac.

Da na premijera utiču bliskih ljudi kada je u pitanju kadrovanje bezbjednosnim sektorom, javno je ustvrdio  Predsjednik Jakov Milatović. Milatović je u proljetos  saopštio da je ujak premijera Spajića Sreten Kankaraš imao veliki uticaj na PES i da je “sa Demokratama  dogovarao novog direktora policije”.

Kankaraš je vlasnik turističke agencije Grand, a da ima uticaj na kadriranje u Vladi i bezbjednosnom sektoru, tvrdio je svojevremeno i bivši premijer i lider URA, Dritan Abazović.  “Ujak vrši intervjue za direktora policije, ima kandidata za direktora ANB-a, a i sam je potencijalni kandidat za tu funkciju”, kazao je Abazović.

Nakon što je iste tvrdnje Abazović ponovio u parlmentu, Spajić je to demantovao. “Sve da dobijam savjete od ujaka, rodjaka, Janka ili Marka – šta sa tim”, kazao je, uz objašnjenje da se prije svake važne odluke savjetuje sa onima čije mišljenje cijeni, ali da se kadriranjem bave samo on i ministri.

Izbor Janovića kritikovala je i opozicija. Predsjednik Milatović najavio je da će tražiti od NATO da kontroliše kako je novi vršilac dužnosti šefa ANB dobio dozvolu za pristup tajnim podacima.

Nakon što je imenovan Janović, ostavku na poziciju šefa Uprave policije dao je i Zoran Brđanin, koji je potom izabran za savjetnika u Agenciji.

Brđanin je smijenjen u  martu prošle godine, nakon što je po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva uhapšen jedan od njegovih najbližih saradnika Dejan Knežević zbog sumnje da je sarađivao sa kriminalnim strukturama. Brđanin je tužio Abazovićevu vladu, koja je odbila da ga vrati na funkciju uprkos odluci Upravnog suda u njegovu korist. Vratila ga je Spajićeva vlada, nakon čeg je  Brđanin bio jedan od razloga sporenja između PES-a i Demokrata, u borbi oko bezbjednosnog sektora. Spajić je svojevremeno insistirao da Brđanin ostaje u “punom mandatu”, a ministar policije Danilo Šaranović  na  razmatranju inicijative o Brđaninovom razrešenju.

Odlaskom Brđanina u ANB, otvorena je mogućnost da na čelo UP  bude postavljen  Lazar Šćepanović, kandidat kog je ranije predlagao ministar Šaranović , a premijer Spajić odbio. To  kritičari izbora Janovića vide kao razloge ćutanja Demokrata na način izbora novog v.d šefa ANB.

Sukob PES-a i Demokrata oko šefa policije proljetos je rezultirao  Šaranovićevom tužbom protiv Vlade, i prijetnjama Demokrata da će nakon dobijanja IBAR-a revidirati ostanak u Vladi.  Tada je Spajić izabrao svog kandidata Aleksandra Radovića, ali se Brđanin na tu poziciju vratio nakon nove tužbe protiv vlade.

Brđanin je, prije nego je predao dužnost, saopštio da je podnio zahtjev za prestanak mandata  „ Moja neprilagodljivost partikularnim interesima na štetu javnog interesa ostaje nepremostiva prepreka za nastavak angažmana u istim okvirima”, naveo je.

Šćepanović je prije izbora za v.d direktora UP obavljao funkciju v.d. pomoćnika direktora UP za Sektor za borbu protiv kriminala. Po dolasku na čelo policije, najavio je da će je očistiti  “od prljavih kadrova”.  Odbacio je optužbe da je na toj poziciji zbog političkih dogovora, već da su ga preporučili, kako je rekao rezultati. Na njegovu biografiju i reference nije bilo javnih zamjerki.

Spajić je najavio “opsežne reforme” u bezbjednosnom sektoru i, kako kaže, nikada snažniju borbu protiv svih oblika kriminala. Kazao je da je tim povodom razgovarao sa Šaranovićem i novoizabranim vršiocima dužnosti direktora Uprave policije i Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Vidjećemo hoće li se ispuniti  premijerovo obećanje o snažnijoj borbi protiv svih oblika kriminala.. Ono o meritokrtiji  – nije. Kumovi, ujaci, partijski drugovi, supruge, politički dogovori, za sada prte imenovnja u bezbjednosnom sektoru.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROGRAM ES2, FUNKCIONERI I OSTALI: A kolika je vaša plata?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaka od zarada sa popisa 2.000 najvećih, isplaćenih iz budžeta za mjesec oktobar, podigla je do državnog prosjeka između pet i 15 osoba koje su tog mjeseca primile minimalnu zaradu. Sve skupa, to je između 20-25 hiljada zapošljenih koji postanu statistički prosjek dok u stvarnosti jedva sastavljaju kraj s krajem

 

 

Ovih dana bili smo, ne bez razloga, zatrpani zanimljivim statističkim podacima serviranim iz državnih službi koji se tiču najvećih, najmanjih, prosječnih zarada u Crnoj Gori.

Od Poreske uprave saznali smo da je najveća obračunata i isplaćena zarada u ovoj godini iznosila 187.308,22 eura bruto (oko 140.000 eura neto). Srećni dobitnik bio je državljanin Crne Gore zaposlen u sektoru koji se vodi pod šifrom djelatnosti “nespecijalizovana trgovina na veliko“. Koji dan ranije, iz Ministarstva finansija stigao nam je, nakon višemjesečnog zatišja, popis 2.000 najvećih zarada isplaćenih iz državnog budžeta za mjesec oktobar. Prethodno se oglasio i Monstat, saopštavajući da je prosječna oktobarska neto zarada iznosila 944 eura neto (1.137 eura bruto).

“Prosječna zarada u statističkom istraživanju za mjesec oktobar ne odnosi se na sve oktobarske zarade koje veliki broj izvještajnih jedinica isplaćuje u novembru, već će one biti sastavni dio istraživanja za novembar koje će biti objavljeno 30. decembra”, napominje se u saopštenju kojim se objašnjava da su u njihovu računicu ušle samo isplaćene oktobarske zarade. Zato, zaključili su u Monstatu, “efekti Vladinog programa Evropa sad 2 nisu u potpunosti sastavni dio ovog saopštenja, već će biti potpuno obuhvaćeni narednim”.

Ovaj dodatak saopštenju kupuje vrijeme premijeru Milojku Spajiću koji je, ne jednom, obećao kako će podnijeti ostavku ukoliko, sa isplaćenom oktobarskom zaradom, prosječna (neto) plata u državi ne bude 1.000 a minimalna 700 eura. U skladu sa predizbornim obećanjima Pokreta Evropa sad iz proljeća prošle godine. Ne bi trebalo da začudi ukoliko Monstat objavi kako je novembarska, a možda i korigovana oktobarska prosječna zarada, bliža zacrtanom cilju od sada nedostajućih 56 eura. Ako, i ne dosegne obećanu hiljadarku. U prosjeku.

To će pokazati da je premijer bio u pravu, uz malo finansijske gimnastike kojom smo dobili dva minimalca (u zavisnosti od školske spreme ali i od sistematizacije radnih mjesta). Ali neće utješiti mnogobrojne na ovdašnjem tržištu rada koji  su se nadali da će, dolaskom na vlast Milojka Spajića i njegovog PES-a, minimalac koji primaju porasti na 700 eura. A on je  600, ili 16 posto manji. Tako će, za 12 mjeseci, zapošljeni koji primaju minimalnu zagarantovanu zaradu  biti uskraćeni tačno za dvije plate.

Drugi problem uočljiv iz prilično šture statistike pokazuje da su minimalna i prosječna zarada sve bliže jedna drugoj. Što znači da je sve više zapošljenih u Crnoj Gori čija se zarada kreće u rasponu od stvarne minimalne (600 eura) do iznosa koji je od minimalca veći do 50 odsto. Ili tek nešto preko toga (prosječna zarada je oko 57 odsto veća od minimalne). Zvanično nemamo te podatke, ali je osnovano predpostaviti da je riječ o ubjedljivoj većini onih koji imaju zvaničan posao i primaju legalno obračunatu zaradu.

Za primjer: onaj Crnogorac što je jednog mjeseca u ovoj godini primio 140.000 eura (država se tu ovajdila za skoro 50 hiljada eura) tada je, statistički, 407 isplaćenih minimalnih zarada pogurao do državnog prosjeka. Iako su ti ljudi kući ipak donijeli samo 600 eura. Jasno nam je da to nije redovna plata, jer da jeste primao bi istu ili sličnu svakog mjeseca, ali sistem je tako prepoznaje.

Može i ovako: svaka od zarada sa popisa 2.000 najvećih isplaćenih iz budžeta za mjesec oktobar, podigla je do državnog prosjeka između pet i 15 osoba koje su tog mjeseca primile minimalnu zaradu. Sve skupa, to je između 20-25 hiljada zapošljenih koji postanu statistički prosjek dok u stvarnosti sastavljaju kraj s krajem. Ni onima koji stvarno primaju zarade u visini državnog prosjeka nije mnogo lakše.

Da se razumijemo, nije problem što jedan mali dio zapošljenih ima plate koje liče na evropske, ili su u rangu sa njima. Problem je što velika većina preostalih nije u sličnom položaju, uprkos svom znanju i trudu.

Kada bi se Monstat, Poreska uprava, Fond PIO, ili svi skupa, potrudili da izračunaju medijalnu zaradu – to je iznos u odnosu na koji tačno polovina zapošljenih prima veću, a druga polovina manju platu – dobili bi mnogo realniju sliku o stvarnom standardu zapošljenih, ali i o tome šta i u kojoj mjeri utiče na raspon zarada u Crnoj Gori (obrazovanje, zvanje, politička podobnost,  državi/privatni poslodavac, sektor u kome se zarađuje…).

Možda je to i razlog što ne znamo medijalu. Bez nje, možemo pratiti samo podatke po sektorima, onako kako ih selektuje i prezentuje Monstat. Ti podaci kažu da zapošljeni u državnoj upravi i odbrani (23 hiljade zapošljenih, 996 eura prosječna oktobarska plata) zarađuju, u prosjeku, 13 eura više od 15 hiljada zapošljenih u zdravstvu i 41 euro više od prosječne zarade u obrazovanju (18 hiljada zapošljenih). Istovremeno, u prerađivačkoj industriji prosječna plata je skoro 250 eura (ili 25 odsto) manja nego u državnoj upravi. Za sada.

Vlada je pripremila Nacrt izmjena i dopuna Zakona o zaradama u javnom sektoru, javna rasprava je završena 8. decembra i sada čekamo da prema Skupštini krene prijedlog novog Zakona. Jedna od novina koja je izazvala najveću pozornost javnosti jeste naum da se plate javnim funkcionerima, izmjenom koeficijenata, povećaju za 30 odsto.

Vlastima nije pomoglo ni objašnjenje da javni funkcioneri nijesu samo političari (poslanici, ministri, predsjednici Skupštine, Vlade i države) već i rukovodeći ljudi sudske vlasti, VDT, glavni i ostali tužioci Specijalnog državnog tužilaštva, lokalni funkcioneri, članovi Senata Državne revizorske institucije, ombudsman, predsjednik Državne izborne komisije…

Sada  pojedini službenici u sistemu imaju veću platu od nadređenih rukovodilaca, pokušao je opravdati taj naum ministar finansija Novica Vuković. Ni to se  objašnjenje u javnosti nije primilo kako treba. Jedni su insistirali da je političarima i sadašnja plata prevelika u odnosu na učinak, drugi nabrajali privilegije: od službenih automobila i telefona, preko zapošljavanja savjetnika, službenih putovanja i dnevnica, naknada za članstvo u raznoraznim komisijama i plaćanje “dodatnih” angažmana koji, često, podrazumijevaju isti posao za koji su i redovno plaćeni.

Zato su u Ministarstvu finansija odlučili da obnove praksu objavljivanja 2.000 najvećih plata isplaćenih iz budžeta. Ne bi li javnost uvjerili kako, za razliku od ljekara-specijalista, univerzitetskih profesora, sudija i tužilaca sa vrha hijerarhije pravosudog i tužilačkog sistema, po kojeg policajca… političari ne stoje baš najbolje sa zaradama.

Tu je praksu ministar Vuković uveo na početku svog mandata, ali su brojne falinke u evidenciji dobar naum učinili krajnje upitnim. Pokazalo se da Ministarstvo finansija ne razlikuje zaradu i naknade, redovne ili vanredne, koje se periodično isplaćuju (godišnje, polugodišnje…). Pa sabira babe i žabe. Istovremeno, Vlada nije  javnostii ponudila podatke o zaradama političara koji platu zarađuju upravljajući državnim, lokalnim i javnim preduzećima. Po dubini. Iako dobar dio njih nije plaćen ništa manje od onih koje su se našli na vrhu objavljenih lista. Dok je dio njih od javnosti skrivao svoju zaradu. Tako podaci NVO Institut alternativa pokazuju da trećina izvršnih direktora i više od polovine članova odbora direktora crnogorskih državnih preduzeća nije prijavilo zaradu.

Uglavnom, na listi 2.000 najvećih  ni jednom nijesmo imali dva puta istu osobu na njenom vrhu. Tako je ovomjesečni pobjednik – direktor Instituta za biologiju mora (oktobarska zarada 5,56 hiljada eura) na prethodno objavljenoj listi imao zaradu nešto veću od dvije hiljade eura, što ga je pozicioniralo na 1.177 mjesto. Valjda jedina korist od ovih nepotpunih i ponekad netačnih podataka bilo je što je direktor RTCG Boris Raonić odlučio da sebi smanji platu nakon što je u februaru zasjeo na čelo liste. Sada je 39. sa platom od skoro  3,4 hiljade eura.

Da država, i kada su plate u pitanju, može biti i majka i maćeha pokazuje i podatak o prosječnoj zaradi u zdravstvu. Koja je jedva desetak eura iznad državnog prosjeka, i ako vidimo da na listi 2.000 ljekara ne fali. Ali ih zato nema dovoljno u državnim bolnicama. Pošto su negdje drugo spremni da ih plate više, uz manje rada.  Kao što ni mladih sudija i tužilaca nema u sudnicama, uprkos stalno otvorenim konkursima. Dok Vlada istrajava na stavu da se trogodišnji pripravnički staž u pravosuđu odrađuje za minimalac od 600 eura. Baš toliko će, otprilike, porasti plata ovdašnjim političarima kada izglasaju već pripremljeni zakon.

Zoran RADULOVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo