Povežite se sa nama

FOKUS

POD ZAŠTITOM SLUŽBE: Kako policajci prestupnici postaju NN lica

Objavljeno prije

na

Savjet za građansku kontrolu policije dobio je nedavno još jednu pritužbu na nezakonit rad policijskog inspektora kog su umjesto da ga sankcionišu, nadređeni – zaštitili. Inspektor izgrednik je na kraju priče postao nepoznata osoba, što već postaje model po kom vrh policije štiti prestupnike u svojim redovima.

Prijavu je podnijela organizacija Alfa centar, zbog incidenta koji se odigrao u Nikšiću krajem septembra prošle godine, kada je inspektor u civilu najprije zabranio trojici Nikšićana, članovima grupe Alternativa – Vesku Pejaku, Bojanu Đuroviću i Nikoli Bezmareviću da prisustvuju skupu koji je organizovao NVO Alfa centar, a potom izdao naređenje da ih privedu u stanicu policije, gdje su proveli nekoliko sati.

Nakon što je Alfa centar prijavio slučaj, na sastanku u lokalnoj stanici, na kom su prisustvovali Pejak i Aleksandar Dedović, izvršni direktor Alfa centra, načelnik nikšićkog CB Milorad Žižić je, prema tvrdnjama Dedovića, kazao da je inspektor postupio samoinicijativno, da bi im sjutradan u zvaničnom dopisu saopštio da takav inspektor – ne postoji.

,,Na sastanku je utvrđeno da je policijski službenik postupao samostalno, da nije imao naređenje. Dogovoreno je da uputi izvinjenje Pejaku. Da bih sjutradan dobio pismo u kom nas načelnik obavještava da su razgovarali sa svim inspektorima angažovanim na obezbjeđivanju događaja te noći i da ne mogu utvrditi da se to zaista desilo. Drugim riječima – Pejak, njegova dvojica prijatelja i ja smo sve izmislili”.

Nije pomoglo, objašnjava Dedović, ni to što je načelniku saopšteno ime inspektora u čijem se društvu nalazio policajac prestupnik koji je, kad ga je trebalo kazniti, postao – NN lice.

U dopisu načelnika Žižića, u koji je Monitor imao uvid, stoji da je razgovor obavljen sa devet inspektora i da niko od njih nije naveo da je sprečavao članove grupe Alternativa da prisustvuju skupu. ,,Niti je neko od članova grupe Alternativa poimenično naveo koji policijski službenik ih je u tome spriječio”, navodi dalje Žižić. I zaključuje: ,,Ukoliko vi, neko od članova grupe ili pak neko drugo lice imate saznanje o kom se službeniku radi, navedene podatke možete dostaviti službeniku odjeljenja za Unutrašnju kontrolu”. U prevodu, ako ga baš sami uhvatite i identifikujete, možda ga i procesuiramo.

Alfa centar je tada nikšićkom centru bezbjednosti podnio prijavu protiv NN lica, a potom i urgenciju za njeno rješavanje. Na kraju su dobili odgovor od načelnika Žižića u kom se navodi da su službenici CB Nikšić sa tom prijavom upoznali zamjenika osnovnog državnog tužioca u Nikšiću. ,,Opravdano uplašeni za bezbjednost sugrađana podnijeli smo prijavu protiv NN lica, ostavljajući CB Nikšić u uvjerenju da su fenomenalno odradili posao skrivanja kolege od odgovornosti. Ili je možda ipak u pitanju viši komandni nivo. Svakako ćemo saznati”.

On kaže da se u ovom slučaju radi o direktnom ugrožavanju ljudskih prava, uskraćivanju slobode kretanja i prisustva javnom događaju. Odgovor u kom načelnik Žižić navodi da inspektor koji je ta prava ugrozio Pejaku, Đuroviću i Bezmaroviću praktično ne postoji, prihvatio je, kaže, sa velikom zabrinutošću.

„Ne postoji  spremnost da se prekine praksa zataškavanja ovakvih slučajeva u kojima su počinioci krivičnih i prekršajnih djela pripadnici policije. Ispada da bi takvi, ne daj Bože, mogli i da sruše vlast, a da ih policija ne može identifikovati”, s ironijom kaže direktor Alfa centra.

Za sada je, u ovom slučaju, NN lice uspjelo da izda naređenje da se trojica članova Alternative privedu u stanicu policije gdje su proveli više sati. Mora da nikog nije bilo tada u stanici.

,,Mene su zadržali oko sat vremena, a njih dvojicu oko dva sata. Dok Gospodar nije napustio grad. Tamo su se fer odnosili prema nama, s tim što su odlagali identifikaciju moja dva druga. Tek su im u stanici tražili lična dokumenta”, objašnjava za Monitor Vesko Pejak.

On priča kako se sve dogodilo. ,,Na ulazu u pozorište oko 19.10h, zaustavio nas je inspektor u civilu, za kog sada tvrde da to nije, sa zahtjevom da se legitimišemo. Kada sam posle legitimisanja krenuo da uđem, put su mu prepriječila nepoznata lica u civilu riječima: Vi ne možete da uđete. Pitao sam da mi objasne zašto, a odgovor je bio: Nema mjesta! Pitao sam odakle oni to znaju i zašto redar pozorišta ne koordinira ulazak i izlazak gostiju. Odgovor lica u civilu je bio: Nemate pozivnicu!”, priča Pejak.

Debata je bila javna i niko nije imao pozivnicu, napominje on i objašnjava šta se dalje dogodilo: ,,Posle ovog kratkog dijaloga, N.N. lice je reklo: ‘Vodite ih!’. Nakon toga, bez prethodnog postupka legitimisanja do vozila bez oznaka policije je priveden Bojan Đurović, a nedugo zatim i Nikola Bezmarević. Ja sam priveden sa komentarom da ‘ne smije da slikava i snima službeno vozilo”.

,,Oni sada tvrde da niko iz njihove stanice nije izdao to naređenje. Pitanje je – kako neko može službenicima da izda naređenje a da ga ne poznaju?! Šta bi bilo da je taj ‘neko’ naredio da se puca, pošto je situacija bila malo rizičnija zbog prisustva premijera”, kaže Pejak.

Aleksandar Zeković za Monitor potvrđuje da je Savjet za građansku kontrolu policije primio ovu pritužbu. ,,Pritužba je u radu i o slučaju smo diskutovali kako sa predstavnicima Alternative tako i sa načelnikom CB Nikšić. Tražili smo i od ODT Nikšić da nas upoznaju o statusu krivične prijave”, kaže Zeković. Savjet će, objašnjava, ispitati slučaj u okvirima svojih nadležnosti.

No, ako to tijelo i utvrdi da je bilo prekoračenja, to neće možda mnogo značiti trojici Nikšićana. Savjet je, kao i ombudsman, utvrdio da je u noći protesta, 24. oktobra prošle godine, policija, odnosno pripadnici SAJ-a, vršila torturu nad Mijom Martinovićem i da su se nečovječno odnosili prema dvojici momaka koje su prebili u Zlatarskoj ulici,a sa kojima je Monitor ranije razgovarao.

Do danas ti policajci nijesu identifikovani, ne računajući dvojicu dobrovoljaca SAJ-a koji su se tužilaštvu sami prijavili da su učestvovali u torturi nad Martinovićem. Niko od nadležnih nije kažnjen zbog opstrukcija istrage, od komandanta SAJ-a Radosava Lješkovića koji je tvrdio da ne zna ko je te večeri od pripadnika jedinice kojom komanduje učestvovao u pebijanjima, do načelnika Uprave policije Slavka Stojanovića, čiju su ostavku, ukoliko se nasilnici ne identifikuju, zatražile organizacije civilnog društva. Kao i ostavku ministra policije Raška Konjevića. Konjevića možda smijene sada u političkim igrama , ali ne zbog torture i činjenice da se policija ponaša kao parapolitička milicija.

Monitor je pisao kako je vrh policije u tim, ali i drugim slučajevima prebijanja u noći protesta štitio nasilnike u policijskim redovima na različite načine: od pritisaka na svjedoke do raznih drugih opstrukcija u kojima su policajci nasilnici postajali NN lica koje je navodno nemoguće identifikovati.

,,Osim što je ombudsman 28. decembra prošle godine donio zaključak da su nam prekršena ljudska prava, nikakve dalje informacije nijesmo dobili”, kaže za Monitor jedan od dvojice momaka koje su pripadnici SAJ-a terorisali u Zlatarskoj ulici. Njih je policija, kada su tražili da prijave tu torturu, saslušavala na potpuno druge okolnosti, a ne one zbog kojih su došli.

Ombudsman Šućko Baković je u svom Mišljenju iz decembra prošle godine i ocijenio neprihvatljivom pojavu da su nadležni policijski službenici u Upravi policije, poslije ovog događaja, odbili da prime krivičnu prijavu i procesuiraju slučaj.

Ko će da procesuira njih.

HRA UPUTILA PISMO TUŽILAŠTVU I UPRAVI POLICIJE: Kazniti policajce koji su odbili da procesuiraju prebijanje u Zlatarskoj

Akcija za ljudska prava (HRA) uputila je ove sedmice pismo Ljiljani Klikovac, šefici Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici i Slavku Stojanoviću, šefu Uprave policije. HRA je ocijenila skandaloznim to što, kako su naveli Uprava policije u saradnji s nadležnim državnim tužilaštvom do danas nije identifikovala policajce koji su pretukli dvojicu mladića u ulici Zlatarskoj. ,,Smatramo neophodnim da se javnosti odmah saopšti zbog čega izvršioci nisu identifikovani i ko je za to odgovoran”, kaže se u pismu HRA. Akcija je podsjetila da je ombudsman upozorio na opstrukcije policije da se taj slučaj istraži, ali da nije izričito preporučio identifikaciju i utvrđivanje odgovornosti i tih službenika koji su se solidarisali sa kolegama – izvršiocima krivičnih djela. HRA traži da se ti policajci identifikuju i procesuiraju. ,,Podsjećamo i da su Evropska komisija, UN i Savjet Evrope u kontinuitetu kritikovali Crnu Goru zbog nekažnjivosti državnih službenika pogotovo u slučajevima torture i drugog zlostavljanja. Očekujemo da javnost obavijestite o svim rezultatima vašeg djelovanja u istragama i svih drugih krivičnih djela prijavljenih u kontekstu protesta, prije nešto više od tri mjeseca”, zaključuje se u pismu.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES, REFORMA DPS-A  I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što  znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da  slavi susjednog autokratu, i opozicije u  sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro  sudbina

 

 

„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer  je novo rukovostvo DPS –a  dvije sedmice uoči  Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju.  Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.

“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući  svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS  Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika.  Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.

Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković,  zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda  Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić,  vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović,  policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović.  Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.

Živković je  na Kongresu, uz prigodnu retoriku o navodnoj reformi partije, saopštio i da će jedan od prioriteta DPS-a biti “revidiranje postojećih pozitivnopravnih rješenja u oblasti pravosuđa koja su nas dovela u situaciju da je selektivna pravda postala svakodnevica, a tužilaštvo instrument u rukama parlamentarne većine čiji predstavnici otvoreno najavljuju progon i hapšenja opozicionih predstavnika”. To je valjda pojašnjenje za podugačak spisak visokih funkcionera bivšeg režima u zatvoru i na optužnicama.

Iz novog Glavnog odbora, koji je izabran na Kongresu u nedjelju, isključena su neka stara imena:  Milutin Simović,  Suad Numanović, Zorica Kovačević, Veselin Grbović, Predrag Jelušić… Ostali su Nataša Pešić, Predrag Nenezić, Vladan Joković, Nikola Divanović, Predrag Bošković …

Analitičari izbor Đukanovića za počasnog predsjednika, te retoriku novog rukovodstva na Kongresu, vide kao definitivan pokazatelj da se reforma partije koja je pod njegovom palicom tri decenije vladala Crnom Gorom, nije i neće skoro desiti. „Nekad je DPS bio lična partija Đukanovića, sada je njegov talac“, efektno je prokomentarisao  Rade Bojović iz Građanske inicijative 21.maj.

Živković se ovako osvrnuo na minule dane:  “Kada iz ove perspektive nakon skoro pet godina od političkih promjena pogledamo učinke svih postavgustovskih vlasti, i sa kakvom ‘nepodnošljivom lakoćom’ razaraju sve čega se dohvate vodeći se primarnim ciljem da što duže ostanu u svojim foteljama, onda nam se čini da te naše greške i nijesu bile baš toliko velike kakvim se pokušavaju predstaviti”.  Sitnica: ratovi, uništavanje državnih preduzeća i privrede zemlje, korupcija i kriminal, prostor na stranicama inostrane štampe najprije zbog državnog vrha na međunarodnim optužnicama za šverc cigareta, potom i zbog veza za jednim od najvećih narko kartela Evrope, progon kritičara i gušenje slobodnih medija, nepristojno bogaćenje političke klase čiji je šef dospio na Forbsovu listu najbogatijih skupa sa šeicima, zarobljene institucije, selektivna pravda, krađa izbora….

Živković je ipak zahvalan: „ Malo je političkih partija koji imaju moralni kapital kakvim mi danas raspolažemo, zahvaljujući ostvarenjima i rezultatima koje su ostvarile prethodne generacije u našoj partiji predvodeći državnu politiku u najturbulentnijim vremenima“.

Zuzvrat: Đukanović na Kongresu nije krio zadovoljstvo novom političkom generacijom. Dao im je i dva savjeta –da “ nastave da pouzdano brane ostvareno”, i da budu istrajni na tom putu. Citirao je i Njegoša: “ Nove nužde rađu nove sile. Tako i ove nužde tražile su novu generaciju naše politike”.

Moglo bi se reći i obratno. Stare nužde vraću stare sile. Pokazatelj povratka Đukanovića na političku scenu, koji ni nakon gubitka vlasti i  odlaska sa čela partije, nije nikada u stvari pustio iz ruku konce moći koje je mogao da zadrži, ne pokazuje samo njegov izbor za počasnog predsjednika DPS-a. To je samo izlazak iz sjenke. Da su ga stare nužde navele da pojača kontrolu nad partijom, i opozicijom, vidljivo je bilo prvenstveno kroz nekoliko posljednjih mjeseci djelovanja Demokratske partije socijalista, koja je na slučaju Ustavni sud, radikalizovala djelovanje, pokazujući da nije spremna ni za  promjene i dijalog. Odnosno da   Đukanoviću treba održavanje “pređašnjeg stanja” u pravosuđu i u partiji. Tu su i njegovi sve češći javni nastupi puni kritike aktuelne vlasti i Zapada, pojavljivanje njegovih članova familije na protestima…Sve u svemu, rezultat njegovog čvrstog  zagrljaja partije koju je decenijama vodio je  još jedna uništena mlada generaciju DPS-a. I propuštena prilika da Crna Gora dobije reformisani DPS, kako joj  joj putevi ne bi bili – đukanovićevski svijet ili srpski svet.

Živković se na Kongresu pohvalio posljednjim izbornim rezultatima DPS-a  na lokalnim izborima, najavljujući povratak te partije u državnu vlast na sledećim parlamentarnim izborima.

“Proces je nedvosmisleno počeo, prvo povratkom na vlast u Ulcinju, a onda i nedavnim razvlašćivanjem ove parlamentarne većine u Budvi. Naredna stanica nas čeka već u aprilu – na izborima koji su zakazani u Nikšiću, a onda nastavljamo dalje sve do narednih vanrednih ili redovnih parlamentarnih izbora koji će biti prekretnica daljeg razvoja Crne Gore”, kazao je.

Izborne brojke, međutim, pokazuju da je nakon niza opadanja podrške na izborima nakon avgusta 2020 godine, pozicija DPS –a počela da jača nakon što se Đukanović i zvanično povukao sa svih pozicija, a dok novo rukovodstvo nije tako otvoreno hvalilo njegova “istorijska dostignuća”, kao sada.  Na posljednjim izborima u Podgorici, kada je DPS pokazao drugačije lice, lice koje je nagovještavalo reforme, izborna lista   koju je predvodio Nermin Abdić, bila je pobjednik tih izbora. Stil, način obraćanja potencijalnim glasačima i političkim protivnicima  Abdića, bili su  neporedivi  sa kampanjama Đukanovića i njegove stare garde. Teško da DPS sa legalizovanim Đukanovićevim vođstvom može popraviti taj rezultat, a sasvim sigurno, umanjiće izglede da DPS stekne ono što mu najviše nedostaje: koalicioni kapacitet.

Još jedna zakonitost. Đukanovićev svijet hrani srpski svet. Niz posljednjih lokalnih izbora pokazuje da kad jača DPS jača i bivši Demokratski front.  Samo jedan detalj. Dovoljno je da  Đukanović dođe da proslavi Abdićevu pobjedu u Podgorici uz pjesmu Jači smo od Srbije, pa da se pojača društvena tenzija i radikalizuje javni prostor.

Profesor i metodolog Miloš Bešić objašnjava: „Nakon izbora 2020., na kojima je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a, biračko tijelo te stranke i bivšeg DF-a se preraspodijelilo, tako što je dio glasača ta dva politička subjekta prišao ‘umjerenim građanskim opcijama”. Po njegovom mišljenju u međuvremenu su se partijske strukture oko DPS-a i DF-a konsolidovale, dok je do pada umjerenijih opcija doveo i njihov unutrašnji sukob. Povećava se i broj apstinenata, pokazujući da raste nezadovoljstvo i vlašću i opozicijom.

„Nijesam od onih koji ima ambiciju da djeluje iz sjenke. Nikada nijesam tako radio, valjda zato što sam imao dovoljno prilika da budem dio vlasti i sve što sam želio da radim, radio sam sa scene”, kazao je Đukanović na Kongresu  u nedjelju. Niko nije ni pisnuo na te riječi.

Izlazak iz sjenke višestrukog povratnika Đukanovića, samo potvrđuje ono što već znamo. Ne samo da se DPS nije reformisao, krsteći u istorijska dostignuća teret prethodne političke generacije.  Nego i da će taj teret morati da nosi i ovo društvo. Rascijepljeno između vlasti koja je nastavila masovno  da primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio i da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem  Đukanovićevom zagrljaju.

Ne valja se zavaravati: ako bude  Đukanović rastao, rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije prećutna kolalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina.

Milena PEROVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo