O hotelu Podgorica arhitekte su pisale da ,,prepričava Moraču na najbolji način”. S ciljem da unište jednu od posljednjih ikona grada, investitor i institucije su združeno odlučile da neboderom zaokruže remek-djelo arhitektice Svetlane Kane Radević i samu rijeku.
Investitor Normal Tours, kome je sjedište ironično u Ulici Svetlane Kane Radević, prije novogodišnjih praznika počeo je sa kopanjem rupe tik do ulaza u hotel Podgorica. Skoro konspirativno, poput ranijih poduhvata ove kompanije, rušenja hotela Crna Gora, za vrijeme odmora, u avgustu 2013.
Normal Turs, dio Normal kompani, čiji je vlasnik Žarko Burić, ima svu potrebnu dokumentaciju u skladu sa DUP-om Rekreativno-kulturna zona na obali Morače. Vrijednost investicije je 5,7 miliona eura, zgrada će imati 5.756 kvadrata, odnosno 12 spratova, saopštili su iz kompanije i najavili da će sve biti završeno do Praznika rada 2017.
Udarnički bi se na tome i stalo da mlade arhitekte i studenti nijesu odložili novogodišnje slavlje i krenuli u akciju. Udružili su se u grupu KANA (Ko ako ne arhitekta) i počeli da protestuju i animiraju javnost protiv izgradnje nebodera. KANA traži da se hotel Podgorica proglasi za kulturno dobro i hitno stavi pod prethodnu zaštitu. Te da se DUP Rekreativno kulturna zona na obali Morače – južni dio iz novembra 2012. godine stavi van snage i da se prekine gradnja nebodera uz hotel.
Njihovom apelu pridružile su se i starije kolege, profesori sa Arhitektonskog fakulteta, kao i strukovna udruženja ističući da se radi o uništavanju bisera arhitekture, koji je jedini u Crnoj Gori dobio saveznu Borbinu nagradu za ambijentalnu arhitekturu. ,,Hotel je remek-djelo, kroz koje su se mogli naučiti svi postulati savremene i vrhunske arhitekture”, piše u poruci podrške iz Saveza arhitekata.
Istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov taj naum je nazvao kultrunim genocidom. I u Matici crnogorskoj, u kojoj je Radovićeva bila potpredsjednik tokom antiratnog angažmana ’90-ih, su ocjenili: ,,Planiranom izgradnjom visoke poslovne kule u neposrednoj blizini hotela Podgorica otpočinje opasna ‘dubaizacija’ obala Morače”.
Kako nas investitori i njima servilne institucije stalno dovode pred svršen čin, pitanje je kako se moglo desiti da se otpočne realizovati jedna ovakva, sada svi kažu, suluda ideja.
Hotel Podgorica posluje u sastavu preduzeća Normal turs od juna 2004. godine, kada ga je Burić kupio na međunarodnom tenderu za 840 hiljada eura, a u njegovu adaptaciju uložio je dodatnih četiri miliona eura.
Iako je investitor imao precizna uputstva o očuvanju prvobitnog eksterijera, skupom adaptapcijom ih nije ispoštovao. Glavno je bilo da hotel dobije četiri zvjezdice, a ignorisana su upozorenja struke da je rekonstrukcijom oskrnavljeno kulturno nasljeđe. Ostalo je zabilježeno i da je u sklopu predstavljanja arhitekture Crne Gore na Venecijanskom bijenalu te godine, prezentiran i hotel Podgorica, da bi se njegovom uništavanju pristupilo desetak dana nakon povratka sa bijenala.
,,Kana Radović je napravila taj projekat koji je izazvao arhitektonsku revoluciju u Podgorici, jer se fenomenalno uklopio u ambijent obale Morače. Poslije kupovine hotela susreo sam se sa velikim problemima oko rekonstrukcije i adaptacije tog hotela, ali kao i uvijek u životu, svaka upornost se isplatila”, govorio je Burić za Pobjedu 2007.
Da se upornost isplati Burić je dokazao i 2013. kada je srušio još jedan spomenik kulture – hotel Crna Gora. Premda moderni Hilton nikako da se otvori iako je Burić ceremoniju najavio za jun 2015.
Burić je Normal kompani osnovao 1992. Prije toga je radio u Njemačkoj, u pilani. A početkom devedesetih se vraća u Danilovgrad i otvara kafić Valentino. Kafić je postao popularan, što ga je valjda preporučilo za posao u hotelijerstvu.
Nakon što je nekažnjeno uljepšao enterijer hotela Podgorica, odmah je krenuo sa planovima i za spoljašnjost. Te 2004. raspisan je konkurs za izgradnju objekta uz hotel. Soliteri tada nijesu prošli.
A onda je u igru uskočio Miomir Mugoša. Bivši gradonačelnik postarao se da se Burićeve želje oko Podgorice legalizuju krajem 2012. Izmjenama i dopunama DUP-a Rekreativno kulturna zona na obali rijeke Morače – južni dio.
Autor DUP-a arhitekta Nikola Drakić, vlasnik firme Inkoplan iz Podgorice, tada govori o sedam spratova. To što je protokom godina neboder porastao na 12 spratova je valjda uobičajena praksa.
Nakon usvajanja DUP-a, 2013. raspisan je konkurs. Nije poznato ko je učestvovao i na osnovu kojih kriterijuma su birani radovi. Tek izabrana je 12-spratnica arhitektice Sanje Radović-Jelovac, pro¬jekt¬ni stu¬dio Synthe¬sis iz Pod¬go¬ri¬ce. Na opšte zgražavanje stručne i laičke javnosti. Arhitekta Ivan Jovićević upozorio je autoricu solitera riječima Kane Radović: ,,Arhitektura nije avantura prostora i materijala, ona je i etički čin. Sve odluke donose se za čovjeka i u ime čovjeka” (Intervju TV Titograd 1980).
Sve je po zakonu, kažu iz kompanije Normal tours. I naglašavaju da tokom javne rasprave o spornom DUP-u značajnih primjedbi nije bilo. Tokom javne rasprave tokom septembra/oktobra 2012. Ljiljana Radević, sestra Kane Radević, istakla je da će se izgradnjom poslovne zgrade ugroziti autorsko djelo hotela Podgorica. Obrađivač plana, arhitekta Nikola Drakić je kazao da neće.
Na konstataciju Nataše Seferović iz MANS-a da će ,,objekat od sedam spratova vizuelno poklopiti izgled i ljepotu hotela, Drakić je odgovorio da se to neće desiti. I dodao da će on biti koristan za postojeći hotel – ,,jer će privući više posjetilaca”.
Spornim DUP-om, pored hotela Podgorica planiran je i SPA centar, te gradnja pješačkog mosta do Stare varoši.
Iz Grupe KANA sada traže da se preispita cijeli DUP jer će stvoriti ,,problem preizgrađenosti, smanjenja zelenih površina ili njihovog potpunog ukidanja, kao i uvođenja kolskog saobraćaja u mirne zone uz rijeku na uštrb otvorenih javnih površina”.
Nakon javnog pritiska i protesta, o neboderu su reagovali na najvišem nivou. Na inicijativu ministra održivog razvoja i turizma Branimira Gvozdenovića održan je sastanak kome su prisustvovali i ministar kulture Pavle Goranović i gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović. Ocijenili su da hotel Podgorica predstavlja jedno od najuspješnijih djela crnogorske moderne arhitekture. Zaključili su da se mora zaštiti prostor, ali istovremeno ispoštovati obaveze prema investitoru.
I kad je srušen hotel Crna Gora ministar Gvozdenović je inicirao – da će Vlada naložiti da Burić i njegova Normal kompani i čuveni Hilton vrate hotel u prvobitno stanje.
U Grupi KANA su izrazili bojazan da poput slučaja hotela Crna Gora ,,stručne službe ministarstava i Glavnog grada neće preduzeti ‘konkretne mjere’ ni u slučaju hotela Podgorica”.
I pored toga što uliva nadu protest mladih arhitekata i ukazivanje na pogubnost prakse da se investitorima ispunjavaju baš sve želje, ostaje gorak utisak da se malo što može promijeniti. Uostalom, dovoljno je prošetati pored ili otići na kafu u hotel Podgorica i vidjeti da je rupa za soliter već iskopana.
Predrag NIKOLIĆ