Propaganda ne patiše. Osim uobičajenih tema o tome kako je od Crne Gore bolja samo Crna Gora u NATO-u, ove sedmice na meti su opet, uz ostale antidržavne elemente, mediji koji nijesu po volji premijeru. Kako to već biva u izokrenutoj crnogorskoj stvarnosti, dželat se opet predstavio žrtvom.
Pobjeda, državni medij u koji je tokom protekle decenije nezakonito usuto desetine miliona eura, novca poreskih obveznika, i kojoj je država, ignorišući ekonomske kriterijume, sasula stotine hiljada eura godišnje za reklamiranje i oglašavanje očito ignorišući gledanije i čitanije medije, ,,istražuje” kako je državna kompanija Montenegro airlines navodno privilegovala Monitor, Vijesti i TV Vijesti, oglašavajući se u tim medijima više nego u ostalim.
Pobjeda je tako, istražujući po partijskim fasciklama Đukanovićevih najbližih saradnika, „otkrila” da su TV Vijesti i Vijesti tokom devet posljednjih godina od nacionalne avio kompanije za reklame dobile – 206.275 eura ukupno. Strašno. Pobjeda je toliko novca, 200 hiljada eura, dobila od državnih organa samo tokom jedne, 2011 godine. I to bez ikakve ekonomske logike, s obzirom na mali tiraž tada državne novine. Prema istraživanju koje je sproveo Centar za građansko obrazovanje, Vlada je te godine od 180 hiljada eura novca koje je ukupno uputila za oglašavanje, čak 130 dala Pobjedi, ignorišući mnogo čitanije i gledanije medije. Neke od javnih ustanova, poput Uprave za nekretnine, te su godine cjelokupan budžet za reklamiranje dale Pobjedi, ne dajući ni cent nikom od drugih, neuporedivo tiražnijih medija.
CGO je obznanio i da je tokom 2012. godine Pobjeda dobila 93. 000 eura od vladinih institucija za reklamiranje u odnosu na ukupno 21.000 eura koje su zajedno dobile tri druge privatne dnevne novine – Vijesti, Dan i Dnevne novine. Daleko tiražnije od Pobjede.
Kada se iznos od 200 hiljada eura podijeli na devet godina, ispada da su TV Vijesti i Vijesti ukupno dobile tri puta manju sumu nego što godišnje od državnih preduzeća dobije jedna Analitika, portal čiji je gazda od prošle godine, kao i Pobjedin, Grk Petros Statis, Đukanovićev glavni strani biznismen. Direktor Vijesti Željko Ivanović saopštio je da su i od te sume TV Vijesti i Vijesti od nacionalne avio kompanije dobijale tek nekoliko stotina eura mjesečno, dok se u 80 odsto radilo o kompenzacijama.
,,Bez jasnog mehanizma za dodjelu državne pomoći medijima, distribucija ovih sredstava ima potencijal da izazove ozbiljne devijacije na medijskom tržištu i ugrozi funkcionisanje jednih, ili unaprijedi poslovanje drugih medija na diskriminatornoj osnovi i suprotno politici konkurencije EU”, ukazivala je CGO u svojoj publikaciji Jednake šanse za sve medije u Crnoj Gori.
Ali ne radi se samo o lošim zakonima ili pravilima. Radi se o jasnoj namjeri Đukanovića da ućutka sve nezgodne svjedoke. Tokom protekle dvije i po decenije Đukanović je u tu svrhu razvio cijelu lepezu mehanizama. Pumpanje režimskih medija iz državne kase kako bi ojačao sopstvenu propagandu, i istovremeno pritiskao one koje ne kontroliše, samo je jedan od njih. Perfidnijih. Tu su i biznismeni, domaći i strani, od Željka Mitrovića do Statisa, da pomognu u zamjenu za privilegije. Batinanje, prijetnje, visoke sudske odštete spadaju u one manje suptilne. Sredinom jula ove godine Hjuman rajts voč (HRW) označio je premijera Crne Gore, uz premijera Srbije Aleksandra Vučića, kao jednog od visokih funkcionera Zapadnog Balkana koji vodi i kampanje protiv medija.
,,U nekim slučajevima u kampanjama protiv novinara učestvuju i najviši državni zvaničnici”, piše HRW i dodaje da su Đukanović i Vučić javno optuživali novinare da rade u stranom interesu.
HRW je ukazala na obrazac po kome u BiH, Crnoj Gori i Srbiji najviši državni zvaničnici izlažu novinare krivičnom progonu tužeći ih za klevetu pred sudovima. ,,Ti procesi čini se predstavljaju pokušaj finansijskog kažnjavanja kritički orijentisanih medija i odvođenja novinara na sud umesto da rade svoj posao”, naveo je HRW. ,,Nezavisni mediji i novinari često su izloženi kampanji klevetanja u medijima bliskim vlasti u tekstovima u kojima ih nazivaju izdajnicima ili ponižavajućim karikaturama, a u nekoliko slučajeva o ženama novinarima pisano je na vulgaran i uvredljiv način”, navodi ta organizacija.
Nije vjerovatno potrebno podsjećati na visoke sudske odštete koje su od Monitora, Vijesti i Dana tražili Đukanović ili njegovi najbliži rođaci, prijatelji i saradnici. Monitor je nedavno morao da plati premijerovoj sestri pet hiljada eura, jer je izvještavao i istraživao aferu Telekom, u kojoj je bez sumnje, prema riječima američkih vlasti ovdje, dokazana korupcija familije. To je pri tom samo jedna u nizu tužbi koje su stigle na adrese Monitora, Vijesti i Dana.
Dok je Pobjedu udomio grčkim partnerima, koji su usput pokupovali još tri crnogorska medija, koja sada služe kao propaganda režima, RTCG je Đukanović ogradio kumovima, prijateljima i partijskim saradnicima, da nikad od nje ne postane javni servis.
Ove sedmice član Savjeta RTCG Goran Đurović opet je ukazao da se stanje u toj kući ne mijenja, te da je RTCG, posebno njena informativna redakcija i dalje servis vlasti. U to smo se imali prilike uvjeriti ove jeseni i kada su u javnost procurila dva snimka koja pokazuju kako novinari RTCG, perjanice informativne redakcije, dogovaraju i naručuju pitanja i odgovore od političkih moćnika, tek glumeći ono što bi trebali biti – novinari javnog servisa.
,,Rad redakcije informativnog programa TVCG kontinuirano je predmet prigovora gledalaca i članova Savjeta Javnog servisa i hitno se mora mijenjati”, saopštio je Đurović. On je rekao da je 17 gledalaca u 2015. uputilo prigovore na Dnevnik 2 i pojedine nedjeljne emisije koje proizvodi ova redakcija.
,,Bez obzira na preporuke i smjernice Savjeta RTCG date direktorki TVCG Radojki Rutović, stanje se ne popravlja. Posebno je problematično praćenje protesta DF-a od strane RTCG”, saopštio je Đurović. On je, između ostalog, pitao zašto se u Dnevniku 2 o protestima emituju komentari bivših političara i predstavnika vanparlamentarnih partija.
Kako je rekao, protesti već dvije sedmice nijesu tema ni u nedjeljnim informativnim emisijima TVCG. „Umjesto da TVCG daje doprinos da se uspostavi dijalog u vezi sa važnim političkim pitanjima i da građani imaju mogućnost da čuju različite strane kako bi sami formirali svoj stav, TVCG čini sve da se suština političkog problema izmjesti iz prostora za javnu debatu”, kazao je.
Đurović je ranije ljetos ocijenio da je TVCG ostala ,,jednostrana, partijska, neobjektivna i neizbalansirana u izvještavanju i da se u političkim previranjima jasno svrstava na stranu vladajuće partije”.
Po njemu razlog tome je to što generalni direktor RTCG Rade Vojvodić nije promijenio direktorku TVCG Radojku Rutović, kao ni urednički tim informativnog programa. Vojvodić je premijerov prijatelj, a povezuju ih i zajedničke kompanije o čemu je Monitor pisao još kad je Vojvodić prije nekoliko godina postao direktor RTCG. Teško je bilo povjerovati da on može učiniti išta sem šminkanja RTCG. Da Đukanoviću ne treba više ni šminka već gola propaganda govori i to da bi se na mjesto Vojvodića, prema pisanju medija, mogao naći direktor Antene M, Darko Šuković. Njegovo ime sinonim je za propagandu DPS-a.
I dok diktator jače stišće medije, novinarske nagrade na svjetskom nivou dobijaju oni koji istražuju kriminalne veze i korupcionaške afere u koje je Đukanović upleten. Dejan Milovac, direktor Istraživačkog centra MANS-a i Miranda Petrucić ovih dana nagrađeni su globalnom nagradom za istraživačko novinarstvo koju dodjeljuje Svjetska mreža istraživačkih novinara. Nagrađena je njihova priča Nečasni savezi koja pokazuje na veze Đukanovića i kokainskog bosa Darka Šarića. Nečasni savezi su dobitnici European Press Prize za izvrsnost u istraživanju, kao i nagradu za istraživačko novinarstvo u Crnoj Gori koju podržava Evropska komisija.
Đukanovićeva propaganda nemoćna je u globalnom i umreženom novinarskom svijetu. Zna to Đukanović, zato želi da nas što duže zadrži u mraku.
Ah, da, mi smo tek počeli.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ