Sedamdesetpetogodišnja N. R. iz Peći, koja već više od deceniju i po nalazi utočište u Beranama nakon rata na Kosovu, ovih dana sa svojom porodicom živi u mraku u kolektivnom centru Rudeš. Elektroprivreda nema milosti zbog dugovanja koja u ovom domaćinstvu iznose više od hiljadu eura, zbog čega je njihov život postao nepodnošljiv.
„Posebno mi teško pada što moji mali unuci naveče ne mogu pogledati ni televiziju. Nisam mislila da će moj život u starosti biti ovakav, niti da ću unuke, koji su rođene u Beranama, podizati u mraku. Tako je već dvadeset dana”, kaže. Ne želi da otkrije puni identitet.
Ona podsjeća da su njeni unuci treća generacija u toj porodici koja nalazi utočište u Beranama. Brine za njihovu budućnost.
„Ne znam šta će biti kada odrastu. Ni ja, ni moja djeca nijesmo se nikada u potpunosti integrisali u lokalnu zajednicu. Da li će uspjeti unuci, veliko je pitanje, jer i domaće stanovništvo teško živi i nema posla”, kaže N. R.
Ovo je samo jedan od teških slučajeva u raseljeničkoj i izbjegličkoj populaciji u gradu na Limu. Veliki broj izbjeglica u Beranama našao se u vrlo nezahvalnoj situaciji koja je posljedica nagomilanih dugovanja za struju, zbog čega je dovedena u pitanje njihova egzistencija i goli opstanak.
Prema riječima predsjednika Saveza udruženja izbjeglica i raseljenika u Crnoj Gori Mića Marjanovića, situacija nije ništa bolja ni u drugim gradovima na sjeveroistoku Crne Gore, kao ni na nivou države.
Prema posljednjim podacima, raseljenički i izbjeglički centri u Beranama za struju Elektroprivredi duguju dvjesta šezdeset hiljada eura. S Andrijevicom, Gusinjem i Rožajama ta cifra dostiže čak šesto osamdeset hiljada. Zbog takve situacije mnogim raseljeničkim domaćinstvima u kolektivnim centrima isključena je struja.
„Ovaj dug napravljen je za tri i po godine. Godine 2011.dugovanja za struju bila su anulirana, i šta se desilo od tada ne znamo. Ko je kriv što se dozvolilo da se dugovanja toliko nagomilaju da se sada postavlja pitanje da li se mogu nadoknaditi”, kaže Marjanović za Monitor.
On objašnjava da ima domaćinstava koja duguju i do tri i po hiljade eura i da ne vidi način kako to može da se svede na nulu.
„Te porodice nemaju ni osnovih sredstava za život, a kamoli da vraćaju ovoliki dug. To je jednostavno zapušten problem do kojeg nije smjelo doći”, priča Marjanović.
Crna Gora postala je utočište za izbjeglice i raseljena lica devedesetih godina, kada su počeli ratovi u susjednoj Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i kasnije na Kosovu. Broj izbjeglica dostigao je vrhunac 1999. godine, kada se ovdje slilo 160 hiljada ljudi. Samo kroz Berane prošlo je više od šezdeset hiljada nevoljnika.
Većina se kasnije vratila kućama ili su se iselili u treće zemlje, ali njih oko tri i po hiljade ostali su do danas u ovom gradu, što je više nego u svih ostalih devet sjevernih crnogorskih opština zajedno.
U Beranama se i dalje nalazi najveći izbjeglički kolektivni centar na sjeveru, naselje Rudeš, gdje u teškim uslovima živi oko hiljadu ljudi.
„Ovo naselje vam je kao grad u gradu. Pretvoreno je u geto. Bijeda koja ovdje vlada kao da nikoga ne interesuje. Koliko mještana Berana uopšte zna za ovo naselje. Četiri hiljade izbjeglica, koliko nas je ukupno u ovom gradu, čine deset odsto stanovništva Berana”, prosta je računica koju Marjanović izvodi.
Većina izbjeglica još uvijek nije riješila svoj konačni status. Mnogi smatraju da je Crna Gora donedavno proračunato otezala s rješavanjem ovog pitanja, jer nije željela da uvodi nove glasače u tijesno podijeljeno biračko tijelo.
„Sada oko dvadeset hiljada izbjeglica u Crnoj Gori, koji su po rođenju Crnogorci, imaju pravo glasa i s time se sigurno kalkuliše. Na tu brojku računaju i vlasti i opozicija”, upozorava Marjanović
On smatra da bi crnogorske institucije koje su zadužene za rješavanje problema izbjeglica i raseljenika, taj posao mogle da rade mnogo bolje.
„Pitao sam jednog visokog funkcionera šta su crnogorske vlasti učinile za svoje izbjeglice koje su ostale u Crnoj Gori. Za nas koji smo po rođenju Crnogorci. Rekao sam mu da je Hrvatska za svoju izbjegličku populaciju napravila čitave gradove i najbolje kuće. A gdje mi živimo i kako? Umiru ljudi, a njihove porodice nemaju sredstava da ih sahrane”, priča Marjanović.
Prema njegovim riječima, u naseljima Rudeš jedan i Rudeš dva živi i oko četrdeset socijalnih slučajeva domicilnog stanovništva. „Niko nas nije pitao kada su useljavali socijalne slučajeve u ovo naselje koje je namijenjeno raseljenicima. I njihova dugovanja za struju ulaze u ovu brojku koju sam vam saopštio”, kaže on.
Marjanović u ovom trenutku ne vidi na koji način ovaj veliki problem može biti bezbolno riješen, ali smatra da moraju da se uključe sve međunarodne i domaće institucije koje imaju veze s raseljeničkom populacijom.
„Mi smo očigledno ovdje opredijeljeni da živimo. U Beranama i Crnoj Gori raste treća generacija raseljenika i izbjeglica”, podsjeća Marjanović.
On dodaje da se raseljenici i izbjeglice ne mogu tretirati kao stanovnici drugog reda, do trenutka kada treba uzeti novac na njihov račun.
„Kada stižu novčane donacije, mi smo tu. Mnogo je novca prošlo beš našeg znanja na druge stvari, a bio je namijenjen nama. Tražimo zato da se svi hitno uključe u problem dugovanja za struju”, upozorava predsjednik Saveza udruženja raseljenika i izbjeglica u Crnoj Gori.
Marjanović kaže da dugovanja za struju samo u kolektivnim centrima Konik jedan i dva u Podgorici dostižu skoro dva miliona eura.
„To je takođe dug koji je napravljen za samo tri i po godine. Ja mislim da je to prvenstveno greška Elektroprivrede. Nije se smjelo dozvoliti da se dođe u ovakvu situaciju koja sada izgleda nerješivo za najveći broj raseljeničkih porodica. Kako potpisati s ljudima ugovor o vraćanju tolikih dugova, kada nemaju ni za hranu”, priča on.
Za crnogorske vlasti raseljenici i izbjeglice do sada su bili samo statistička brojka. Ta brojka će biti zanimljivija kada dođe vrijeme izbora. Tada će ih se sigurno sjetiti zbog činjenice da je dosta njih u međuvremenu steklo pravo glasa u našoj državi. Onda će početi trgovina – struja za glas. U porodici sedamdesetpetogodišnje N. R. pravo glasa imaju tri člana. Neće to vlastima biti bez značaja. Možda su te kalkulacije već počele.
Tufik SOFTIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice