Povežite se sa nama

OKO NAS

U NIKŠIĆU OPET CVJETA BUVLJA EKONOMIJA : Grad-pijaca

Objavljeno prije

na

Jedan od najprimitivnijih oblika ekonomije – takozvana „buvlja” ekonomija, svoj procvat u Nikšiću je doživjela početkom devedesetih godina prošlog vijeka. Kada su se bivši ponosni samoupravljači, pretvoreni u rezerviste i dobrovoljce, vratili sa mostarskog ratišta i dubrovačke epopeje umjesto monotonih i dobro plaćenih poslova u fabrikama jedini način preživljavanja preostao im je šverc svega i svačega i prodaja te robe na buvljoj pijaci. Buvlja pijaca je smještena u samom srcu grada, na parkingu iza, tada sablasno prazne, robne kuće Nikšićanka. I prodavalo se na buvljaku sve i svašta: od hrane do benzina, cigara i odjeće. Vlast je žmurila na oba oka, u međuvremenu pripremajući otimačinu društvene imovine.

Krajem devedesetih počela je borba protiv sive ekonomije koja se u Nikšiću svela na izmještanje buvlje pijace van centra grada na nekadašnji parking Autoprevoznog pored bulevara „13. jul”. Danas buvljak i dalje radi i prehranjuje stotinjak porodica.

Odnedavno Nikšić pored zvaničnog ima i improvizovani buvljak, na livadi preko puta „zvaničnog”, koji svakog ponedjeljka u ranu zoru zaposjednu prodavci s Tuške pijace iz Podgorice sa najrazličitijom vrstom robe. Ponuda je izložena na goloj zemlji na ćebadima i šatorskim krilima. I svega se tu može naći kao na svakom dobrom buvljaku, ali ipak nekako siromašnije, prilagođeno je kupovnoj moći Nikšićana koja je spala na najniže grane od kada postoji ovaj grad u dolini rijeke Zete.

Većina posjetilaca dolazi od puste muke da se jeftino obuje i obuče, takvi sa prikrivenim stidom preturaju prašnjave gomile odjeće i obuće. Pored njih ima i onih profesionalnih lovaca koji pretražuju tezge sa umjetninama sa nadom da će za jeftine pare pronaći nešto jako unikatno i nesvakidašnje. Uglavnom, svi uživaju u kopanju po tuđoj prošlosti koja je izložena na livadama Kličeva.

I srešćete ponedjeljkom penzionisane profesore koji sa strpljenjem sveca preturaju po prašnjavim knjigama kojih za divno čudo ima najviše u ponudi i čija cijena rijetko prelazi jedan euro.

,,Nevjerovatno je šta se sve tu može naći: od Karla Maja do Edvarda Kardelja ali ponekad stvarno iskopate i poneki biser kao što sam prošlog ponedjeljka našao komplet Ničea u sedam knjiga, tvrdi povez i svaka knjiga je bila po euro. Otkuda to njima, neće da mi kažu, a ja mnogo i ne pitam”, priča penzioner Milovan Petrović, stalni posjetilac nikšićkog buvljaka. Jedan od prodavaca nam otkriva tajnu: većina robe nabavlja se od ljudi kojima umru roditelji, onda oni zovu njih da počiste ormare i podrume prije nego se proda nekretnina.

Po pravilu prodavci ne pričaju o porijeklu svoje robe, a ni kupce ta tema ne interesuje: važno je da se raziđu zadovoljni: jedni skromnom zaradom drugi jeftinom kupovinom.

,,Nemoj bogoti da nas snimaš, odma će da nas oćeraju odavde”, kaže jedna od prodavačica dok se uspješno krije da je ne uhvati objektiv pored nevjerovatne gomile garderobe koju je iznijela na prodaju. A kako su nam rekli iz komunalne policije Nikšića, prodavci na ovoj pijaci mogu biti mirni pošto je u pitanju privatno zemljište na kojem njihovi službenici nemaju nikakvu ingerenciju.

Na samom kraju livade su tezge sa „tehničkom” robom, koje liče na vremeplov: VHS kamera i video rekorder se mogu kupiti u kompletu za dvadeset eura ali za njihovu ispravnost niko ne garantuje.

,,Ma radi sto posto, probao sam je”, ubjeđuje nas veseli petnaestogodišnjak koji nema pojma o VHS-u i video kasetama koje su inače počele odlaziti u istoriju negdje oko njegovog rođenja.

On se ne sjekira mnogo, kupac će se već naći a ulaganja su minimalna. Zakup tezgi na nikšićkom buvljaku iznosi sedamdeset eura mjesečno, livada na kojoj on nudi svoju robu je potpuno besplatna (za sada samo ponedjeljkom). Neizvjesno je do kad će biti tako, ali dok traje uživaju i kupci i prodavci.

I osnovci preprodavci

Pošto se ekonomska situacija Nikšića izgleda u dogledno vrijeme neće popraviti (uništena preduzeća i dug od četrdesetak miliona predstavljaju ekonomsku jamu iz koje će se iskobeljavati tek naredne generacije) i najmlađi Nikšićani se pripremaju za „buvlju” ekonomiju. Na trotoaru ispred robne kuće Nikšićanka ovih dana možete vidjeti mališane koji prodaju školske udžbenike. Ima i onih koji kao dvanaestogodišnji Petar otkupljuje knjige od svojih komšija i drugova i zatim ih preprodaje. ,,Zaradim 5-6 eura po kompletu i ja sam zadovoljan. A i moji drugovi zadovoljni zato što ovdje na trotoaru ne moraju čekati mušterije, ja ih isplatim u kešu”, hvali se Petar. Dobro očuvan komplet knjiga mogu naći za dvadesetak eura što je za nekoliko puta jeftinije nego u knjižarama. A kakva je kupovna moć Nikšićana, svaki euro nam je k’o tepsija.

Bato PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo