Čemu putokazi, kada nijedan ne pokazuje put do mjesta na koje čovjek želi stići!? Do mjesta na kom će naći spas!? Svi putokazi su obmana. Među hiljadama samoobmana koje su ljudi smislili samo da ne vide istinu, putokaz je najefikasniji.

Kako god čvrsto mu silom vezali oči, čovjek će ujagmiti trenutak da proviri i vidi gdje se nalazi. Obuzeti sumnjom u putokaze, ljudi se oslobađaju i najvećih zabluda kojima su im godinama i decenijama vezivali oči! Roditelji, učitelji, guru mudraci, sveci, vjerske vođe, svećenici, popovi i hodže, naučnici, političke vođe; čak i prijatelji kojima smo beskrajno vjerovali, svi koji su nam kroz život pokazivali put i koji su, takoreći, bili naši najpouzdaniji putokazi, u svakom trenutku mogu se u našim očima srozati na obične šarlatane – jednog dana, kada progledamo! – i shvatimo da ni oni sami nikada nisu našli put. Da nisu shvatili da je jedini putokaz vrijedan pažnje, jedini putokaz koji zavrijeđuje to ime, putokaz koji nam pokazuje put do izlaza, put do spasa!

I umjesto da sami shvatimo istinu da je svaki putokaz laž, okrenemo se, obnevidjeli, u traženju novog učitelja, gurua, sveca, popa, hodže, političkog vođe, e da bismo u njemu našli pravi putokaz! Čemu putokazi, kada svi putevi završavaju!? I što je najtragičnije – završavaju na istom mjestu! Na kraju puta!

End of the Road!

,,Taj put vodi u propast!” A ovi drugi putevi – gdje oni vode!? Koliko puta smo se prevarili vjerujući da postoji put koji ne vodi u propast!? “Svi putevi vode u Rim!” Nijedan put ne vodi u Rim. Jer Rim nije kraj puta. Rim je samo jedna od stanica na putu koji, ma gdje vodio, sasvim sigurno ne vodi tamo gdje bismo mi htjeli da stignemo! Do mjesta za kojim nam duša žudi! Oslanjamo se na putokaze, biramo ih, odbacujemo neke koliko god bili primamljivi; ili naprotiv, slijedimo samo one putokaze koji su najprimamljiviji! Svejedeno, po kom god principu birali puteve i slijedili samo one odabrane putokaze koji nam, po našem uvjerenju, pokazuju pravi put, uvijek ćemo pogriješiti put koji smo odabrali da bismo stigli do mjesta o kome sanjamo cijeli život. Jer tog mjesta nema. Pa tako nema ni puta koji bi mogao voditi do mjesta koje ne postoji. A to znači da je svaki putokaz koji obećava da putem kojeg nema vodi do mjesta koje ne postoji– laž.

Neki ljudi slijede glas svog srca; drugi se oslanjaju samo na savjete svog razuma. Treći vjeruju srcima drugih ljudi, oslanjaju se na savjete tuđeg razuma. I svako je uvjeren da je baš on pronašao pravi putokaz, a da svi drugi griješe; da idu pogrešnim putem! O, kako ljuto se svi oni varaju! Ili, ako hoćete: koliko je svjedno što je svako od njih u pravu! Tražiti putokaz koji vodi putem do izlaza iz ove alegorije jednostavno rečeno, sasvim je nepotrebno. Jer izlaska nema. Život jeste Put, jeste Tao, ali da bi se tim putem stiglo do cilja nepotrebni su svi putokazi. I sve putovođe! Ko se na tom Putu zatekao, stići će do njegovog kraja. Bez ikakvih putokaza. Jednako sigurno kao i onaj koji brižljivo bira putokaze, kao i onaj koji strijepi od svakog pogrešnog koraka. Na tom Putu niko nije zalutao.

Postoje ljudi obdareni nepogrešivo preciznim unutrašnjim kompasom. Ljudi kod kojih je od rođenja ugrađen GPS. Vođen takvim savršenim putokazom, njihov put je neprekidni niz savršeno izabranih avenija i prečica, serija brilijantnih odluka koje ih cijelog života vode samo najboljim pravcem; postoje i ljudi bez kompasa, lišeni elementarne orijentacije u prostoru, koji se spotiču i lutaju, vrte u krug, vraćaju na isto i lišeni bilo kakvog putokaza, na prvom koraku skreću s puta. I opet, svi stignu na potpuno isto mjesto. Tamo gdje nisu hteli stići. Tamo gdje će, htjeli ne htjeli, ipak svi stići!

Ako već volite putokaze, izaberite ih i slijedite ih uporno, po svaku cijenu, do kraja; ali nemojte sebi dozvoliti luksuz ohole neukosti. Nemojte biti toliko lakovjerni da povjerujete, ni u magnovenju, da ste izabrali jedini pravi put. Ako sebi laskate da ste se oslobodili robovanja putokazima i da idete slobodno, svojim putem, neka vam bude. Nekima je lakše da tako žive. Ali ni vi se ne smijete zavaravati da postoji put koji možete slobodno izabrati! Jer u svakom čovjeku od samog rođenja, aktiviran je jedini siguran, jedini neophodan, i jedini stvarni putokaz: putokaz koji sve ljude i svakog čovjeka vodi do kraja puta. Ne vrijedi se svađati oko putokaza.

Ferid MUHIĆ