Povežite se sa nama

FOKUS

BLAGA KAZNA ZA DARKA ŠARIĆA: Veze koje su se isplatile

Objavljeno prije

na

Nakon što je Darko Šarić pred Specijalnim sudom u Beogradu ove sedmice osuđen na 20 godina zatvora, čini se još jasnijom njegova strategija u sudnici, a posebno ćutanje o vezama sa visokom politikom ovdje i regionu, zahvaljujući kojima je godinama uspjevao nesmetano da razvija kokainsko carstvo.

“Tako ogromna količina droge ne može biti švercovana, a tako ogroman narko klan opstati, bez saradnje sa politikom ili državnim aparatom. Propustili smo priliku da paralelno sa suđenjem utvrdimo činjenice o tim vezama”, ocijenio je beogradski kriminolog Dobrivoje Radovanović.

Iako se dvodecenijska kazna Šariću nekima može učiniti primjerena, pa čak i neočekivana, pošo su u korist narkobosa ntezivno pred izricanje kazne radili pojedini mediji i djelovi bezbjedonosnih službi u regionu predstavljajući ga žrtvom montiranog procesa, radi se o veoma blagoj kazni. Da li su mu i to donijele veze sa vrhovima politike?

Šariću je prijetio zatvor i do 40 godina, što je uostalom bio i zahtjev srpskog tužilaštva u sudnici. Beogradski mediji podsjećaju da je narkobos dobio kaznu bližu donjoj granici, jer je za to djelo propisano od 10 do 40 godina zatvora. Blic piše da su sitniji dileri drogom za neuporedivo manje količine narkotika kažnjavani sa 15 godina zatvora. Šarić je osuđen na 20 godina zbog krijumčarenja 5,7 tona kokaina vrijednog više od 170 miliona eura. Kristijan Golubović dobio je 14 godina zatvora zbog 25 grama heriona, Hikmet Hajrović 15 godina zbog 14 kilograma heriona, podsjeća taj medij.

Vojislav Tufegdžić, urednik Newsweek-a ocijenio je da se niža kazna za Šarića nije mogla ni očekivati ne samo zbog težine krivičnog djela, već imajući u vidu i to da je iza cijele akcije hapšenja Šarića stajala američka DEA. “Prosto, nije bilo moguće da sve prođe nekažnjeno, kao što se to dešavalo ranije na ovim prostorima” , kazao je.

Ne manje važno je i to da se radi o prvostepenoj presudi koja, kako je nakon suđenja primijetio Stevan Dojčinović, beogradski novinar koji je izdao knjigu o Šariću, “u Srbiji ne znači ništa”. On je podsjetio da je Šarić u sudnici saopštio da je ovo tek prva runda.

“Prvostepene presude u Srbiji ne znače mnogo, a posebno kada su u pitanju procesi vezani za organizovani kriminal. Dešavalo se da se neke presude iz korijena promjene. Definitvno mislim da na ovaj slučaj tačka još nije stavljena”, ocijenio je Dojčinović.

Krajem prošle godine je optuženi za šverc cigareta, biznismen Stanko Subotić, čiji se putevi ukrštaju sa Šarićevim, pred Specijalnim sudom u Beogradu oslobođen krivice, iako je srpsko tužilaštvo godinama vodilo istragu o tome, a prva presuda označila ga krivim, kada je osuđen na šest godina zatvora. Tu odluku preinačio je Apelacioni sud, da bi u ponovljenom psotupku Subotić bio oslobođen optužbi. Sud je tvrdio da ne postoji dovoljno dokaza kojima bi se potvrdile tvrdnje dijela optužnice, dok je drugi dio optužnice odbijen zbog zastarjelosti.

Obrt se desio nakon dolaska na vlast srpskog premijera Aleksandra Vučića. Vučićevi bivši politički saborci iz SRS optužili su ga da je tom presudom ” ispunio Subotiću obećanja iz Rica”. Radi se o ranijim optužbama sa iste adrese prema kojima se Vučić još 2007. sastajao sa Subotićem , i crnogorskim premijerom Milom Đukanovićem u hotelu Ric u Parizu. SRS tvrdi da je na tom sastanku, Subotić postao finasijer Vučićeve partije a da mu je zauzvrat dato obećanje da će biti oslobođen optužbi u Srbiji.

Vučić je tvrdio da je u Ricu samo “popio kiselu vodu”. Priznao je da je 2007. bio u tom hotelu sa Tomislavom Nikolićem, ali nije i ko je još bio sa njima. Nikolić je kazao da je crnogorski premijer bio sa njima u društvu. Kako god, nakon Vučićevog dolaska na vlast, Subotić je oslobođen , a odnosi crnogorske i srpske vlade, kako je to primijerio i crnogorski premijer, postali – “mnogo bolji”.

Da li slučajno, ali i Darko Šarić, čiji se poslovi višestruko povezuju sa Subotićem, kao i Prvom bankom braće Đukanović, je procijenio da će “imati pošteno suđenje” u Vučićevoj Srbiji, odbijajući ranije da se preda. Kako je objašnjavao, nije vjerovao da bi mu pošteno suđenje bilo omogućeno za vrijeme ranije srpske vlasti, koja je po verziji koju je iznio u sudnici stajala iza montiranog procesa protiv njega.

Subotić i Đukanović su bili skupa na italijanskoj optužnici za šverc cigareta devedesetih. Crnogorski premijer izuzet je iz procesa zbog imuniteta, dok je Subotić oslobođen optužbi. Italijanski istražni organi utvrdili su da su za krijumčarenje droge kroz tu zemlju korišćeni isti kanali kojima je ranije švercovan duvana-

Darka Šarića su argentinska policija i američka Agencija za borbu protiv narkotika (DEA) krajem 2009. u svom izvještaju dovele u vezu sa Subotićem, a svjedok saradnik Nebojša Joksović je u sudnici tvrdio da je Šarić preko Subotića “prao” novac.

Šarić se povezuje sa Subotićem i preko kompanije Štampa, u čijem je vlasništvu učestvovao kao i Subotić, ali i preko transakcija vršenih preko Prve banke porodice Mila Đukanovića. Detalje tih transakcija, među kojima je i to da je Šarićeva kompanija bila garant za kredit Subotiću u Prvoj banci, razotkrili su novinarka OCCRP Miranda Patrucić I Dejan Milovac iz MANS-a. Upravo su za to istraživanje pod nazivom Nečasna Alijansa prethodnog mjeseca dobili nagradu EU za istraživačko novinarstvo u Crnoj Gori. I dok su Đukanovićevi režimski specijaci proteklih dana osporavali nagradu i kvalitet istraživanja, u Beogradu je portal Antidot koji se dovodi u vezu sa Subotićem, vodio medijsku kampanju pred izricanje presude Šariću, koja je Pljevljaka predstavljala nevinom žrtvom političkog procesa, baš po istom modelu po kom je građena Subotićeva medijska odbrana.

Antidot je, kako su objavili beogradski mediji, bio registrovan na advokatsku agenciju Monfrini Crettol & Partners, koja je u Srbiji poznata po tome što zastupa biznismena Stanka Subotića. Portal se povezuje i sa drugim zvučnim imenima poput reditelja Stanka Crnobrnje, jedan od osnivača crnogorske TV Atlas u vlasništvu premijerovog prijatelja Duška Kneževića.

Medijsku kampanju u korist Šarića pomagali su i srpski tabloidi koji su inače u službi Vučičeve propagande. Takođe, neposredno pred izricanje presude proces je uzdrman dokumentima srpske službe (BIA) kojima je tužilaštvo označeno kao sumnjivo a pojačana Šarićeva odbrana. Nakon što je Aleksandar Đorđević postao novi šef BIE 2013., nije bilo nekadašnje tjesne saradnje te službe i tužilaštva. Vučić je predložio Đorđevića za novog šefa BIA-e, uz ocjene da se radi o odanom, profesionalnom čovjeku.

“Šarići su imali veze u svim mogućim vlastima, u prethodnim, pa i onima pre njih, pa i u ovima. Imali su veze u državnim službama. Ako vi propustite da utvrdite gdje se Darko Šarić krio, kako je došlo do njegove predaje, ko su ljudi koji su mu obećavli ovo ili ono, onda ste sigurno tako pokazali da vam nije mnogo stalo da otkrijete celu istinu oko tog posla”, prokomentarisao je kriminolog Dobrivoje Radovanović.

Srpsko pravosuđe još nije dostavilo novinarskoj mreži BIRN podatke o detaljima Šarićeve predaje, iako je to od njih zahtjevao povjerenik za informacije od javnog značaja. BIRN je te podatke zatražio nakon što su se u medijima pojavile spekulacije o tome da je Darko Šarić u pregovorima oko predaje, za sebe, navodno, izdejstvovao određene benefite.

U dokumentima službe koja su procurela u javnost, pojavio se i podatak da je jedna od ranijih akcija predaje Šarića, išla preko Branislava Brana Mićunovića, još jednog premijerovog prijatelja sa optužnice za šverc cigareta.

Prije nego se predao srpskim vlastima, Šarić je tražio pauzu u Crnoj Gori. Jedan od njegovih zahtjeva bio je da tu obavi kontakt sa svojim braniocem i sa porodicom.

O čemu je od 6 i 30 do 7 i 30 Šarić razgovarao na dan predaje na podgoričkom aerodromu prije leta za Beograd, ne zna se. Šta god bilo, stvari za njega odvijaju povoljno. Osim blage kazne, proces protiv njegovog brata Duška Šarića u Crnoj Gori, zbog “greške” ovdašnjeg pravosuđa vraćen je na početak.

A čeka ga i druga runda.


SVE VEZE ŠARIĆA SA CRNOGORSKIM VRHOM

Dejan Milovac iz MANS-a pozvao je opet, nakon presude u Beogradu, crnogorsko tužilaštvo da se pozabavi vezama Darka Šarića ca crnogorskim političkim vrhom.

On je podsjetio da je MANS je još u aprilu prošle godine Specijalnom tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju podnio krivičnu prijavu u kojoj se traži da se ispitaju poslovni i svi drugi odnosi Šarića sa članovima izvršne vlasti i visokom političkim funcionerima DPS-a.

Da hoće crnogorsko tužilaštvo imalo bi posla, imajući u vidu brojne dokaze o tim vezama.

PRVA BANKA: U periodu kada je Šarićev kokainski posao cvjetao ovdje i u regionu, narkobos je obilato kreditiran u Prvoj banci braće Đukanović. Jedan od tih kredita, u vrijednosti od pet miliona eura, o čemu je Monitor pisao, izdat je Šariću u vrijeme kada je toj banci bila zabranjena kreditna aktivnost.

Osim podataka o transkacijama Šarića i Subotića preko Prve banke, objavljenim u istraživanju Mirande Patrucić I Dejana Miovca, iscrpno istraživanje OCCRP bazirano i na izvještajima Centralne banke Crne Gore (CBCG) otkrilo je brojne nepravilnosti u poslovanju Prve sa Šarićem i neobično povjerenje uprave banke prema misterioznim of-šor kompanijama sa kojih su se u Prvu slivali milioni i odlivali u legalne tokove, iza kojih su se krili Šarić i saradnici.U banci nikada nijesu provjeravali identitet vlasnika kompanija, niti su te transakcije prijavljivane Upravi za sprečavanej pranja novca. Istraživači OCCRP u istraživanju navode da je ,,za ovu banku Šarić bio pouzdan klijent koji im je u vreme krize pritekao u pomoć, oročivši milionski deposit kada je banka jedva izvršavala naloge svojih deponenata”.

MINISTAR I ŠARIĆ: U proljeće prošle godine OCCRP (Patrucić, Milovac) objavio je istraživanje koje je aktuelnog ministra poljoprivrede Petra Ivanovića, odanog premijerovog saradnika na više projekata, dovelo u vezu sa Šarićevim carstvom.

Otkriveno je da iza kompanije Nova Star CG čiji je direktor pomoćnik ministra Ivanovića Blagota Radulović druga firma – Nikomat LLC iz Delavera, iza koje stoje Šarićeva sestra Danijele i Nebojše Jestrović. Takođe, otkriven je dopis upućen Ivanoviću od strane advokata panamske kompanije Adriatic Overseas Holdings koja se povezuje sa Šarićem. Dopis je Ivanoviću poslat na kućnu adresu, a od njega se traži da potpiše punomoćje koje je ta firma izdala u korist advokatice Zorice Đukanović, koja je zastupala više osoba povezanih sa Šarićem.

Kompanija Adriatic Overseas Holdings koja je uputila Ivanoviću je prema podacima OCCRP preuzela propalu firmu San Investments u vlasništvu Subotića, kojoj je Šarićeva komapanija bila garant za kredit u Prvoj.

Monitor je u proljeće 2014. takođe objavio da se Ivanović nalazio na privatnom letu sa Šarićem, kada je narkobos 15. oktobra 2009 u napustio Podgoricu i zaputio se u Ženevu, nekoliko sati pred prva hapšenja pripadnika njegovog klana u Srbiji.

Ivanović je bio i na čelu Upravnog odbora Hipo Alpe adria banke koju, je kako je Monitor dokumentovao u seriji tekstova, klan Darka Šarića koristio za legalizaciju desetina miliona eura. To je kasnije bio i predmet istrage u sudskom procesu protiv Šarićevog brata Duška i Jovice Lončara.

POSLOVI SA SA DPS-OM U BUDVI I PLJEVLJIMA: Istraživanje OCCRP je pokazalo i da je prije više godina budvanski DPS funkcioner Boro Lazović poklonio vrijedno zemljište od 20.000 kvadratnih metara FK Mogrena, tik uz obalu, Šarićevoj kompaniji, a ne ,,investitorima iz Švajcarske i Francuske” kako je govorio. Lazović je čitav aranžman potpisao sa dvije kompanije – Nova Star CG i Amsone Enterprises Montenegro koje se povezuju sa Šarićem, ali i ministrom Ivanovićem.

Šarić je takođe imao veliku podršku pljevaljskog gradonačlenika Filipa Vukovića, (DPS) koji je svojevremeno izjavio das u “Šarići korektni momci”, te da ne bi otkrio gdje se krije Šarić ni kad bi znao. U tom gradu Šarićeve kompanije imale su velike poslove sa lokalnom upravom.

KOTORSKA VEZA: Na jugu Šarićev saradnik Dragan Dudić imao je ekskluzivne aranžmane sa kotorskom vlašću. Dudić je bio značajan poslovni partner SO Kotor, finansijer vaterpolo kluba Cattaro. Dudić je od još jednog Šarićevog saradnika Rododljuba Radulovića preuzeo kompaniju Trecom i naslijedio aranžman Radulovića iz 1989. godine napravljen sa Opštinom Kotor. Radulović je od opštine uzeo u zakup sedam ekskluzivnih prostora u Starom gradu na rok od 20 godina, sa mogućnošću da zakup produži na 99 godina.

Aranžman Trecoma sa opštinom je nastavljen u vrijeme DPS gradonačelnice Marije Ćatović. Lokalni DPS-je podržao odluiku da se Trecomu po nevjerovatnim uslovima izdaju vrijedni lokali. Dudiću su opštinski poslovni prostori ustupljeni bez tendera, na 35 godina, za samo 1,8 miliona eura.

Dudić je pored ostalih brojnih kompanija bio vlasnik firme Bastion comerce, koja upravlja Lukom Risan, značajnom za narko biznis. Luku je preuzeo dok je na čelu Vlade bio Filip Vujanović. Vujanović je prisustvovao otvaranju, I tada kazao je Luka Risan „obilježje našeg opredjeljenja za reformske procese”.

PASOŠ, NEVINOST I PREMIJER: U vrijeme kada je već krenula akcija Balkanski ratnik i hapšenja Šarićevih saradnika, objavljeno je da je MUP Crne Gore Šariću dao garancije da će dobiti crnogorsko državljanstvo ukoliko se odrekne srpskog.

Premijer Đukanović je tada objasnio da u tom slučaju nije bilo ništa sporno, jer Šarić u momentu podnošenja zahtjeva, nije bio pravosnažno osuđen.

Đukanoviću očito nijesu smetala saznjanja crnogorske poicije još iz 2007 o Šarićevom klanu. Tada je direktor policije Veselin Veljović pred članovima Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine prezentovao Plavu knjigu o organizovanom kriminalu sa ukupno registrovanih osam klanova. Među njima, poimenično su bili navedeni Darko i Duško Šarić

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

FOKUS

EHO IZBORA: Đukanović opet porazio DPS

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanović je svojim i zvaničnim povratkom dokusurio  koalicioni kapacitet DPS-a , koji je, ipak, u vrijeme podgoričkih izbora počeo da raste. Poništio je ono što je napravio Nermin Abdić. I nastavio da gura Crnu Goru sve dublje u rascjep između dva identitetska bloka. U prošlost

 

 

Rezultati lokalnih izbora održanih u nedjelju u Nikšiću i Herceg Novom  pričaju dvije različite  priče.   U Nikšiću su najveći broj glasova odnijela dva suprotstavljena bloka, koja su i ovu predizbornu kampanju vodila insistirajući na identitetskim pitanjima. Za razliku, u Herceg Novom  vlast, matematički,  može  biti formirana bez Demokratske partije socijalista (DPS) i partija bivšeg Demokratskog fronta (DF). Najveći broj glasova, dovoljan za samostalno formiranje vlasti, osvojile su Demokrate i  Novska lista koju podržava PES.

Te dvije liste zabilježile su  istovremeno rast u Herceg Novom, a  DPS  i partije okupljene oko bivšeg DF pad povjerenja.

Lista koju je predvodio aktuelni gradonačelnik Herceg Novog Stevan Katić iz Demokrata osvojila je dva mandata više nego na izborima 2021., a Novska lista  tri mandata više.   Demokrate sa sadašnjih 12  i  Novska lista sa 10 mandata,  mogu bez problema formirati vlast, pošto je za većinu u lokalnom parlamentu potrebno 18 mandata. Oni imaju četiri više.  Vlast su u prethodnom mandatu obavljali  sa  partijama bivšeg DF, odnosno ZBHN (NSD, DNP,  Pravom Crnom Gorom i Ujedinjenom Crnom Gorom) kao i sa  SNP i GP URA.

ZBHN je na ovim izborima pao sa sedam na pet mandata, gotovo kao i DPS, koji je sa osam pao na  pet mandata.  SNP nije prešla cenzus, URA je osvojila jedan mandat. Jedan mandat pripao je Evropskom savezu i Građanskom pokretu Idemo, a Bokeški forum nije prešao cenzus.

Nikšićki izbori su u potpunosti zasijenili  Hercegnovske. I postizborno stanje je znatno  uzbudljivije.  Osim jačanja identitetskih glasova, na uštrb građanskih opcija,  Nikšiću predstoje komplikovaniji pregovori o formiranju vlasti.

Najbolji pojedinačni rezultat u tom gradu ostvario je DPS sa 35,12 odsto glasova, odnosno 16 mandata.  Na prethodnim lokalnim izborima DPS je u tom gradu išao sa SD, LP i PKS i osvojio 18 mandata, odnosno oko 40 posto podrške.  Evropski savez (SD, LP, SDP) sada je izašao samostalno i osvojio dva mandata.  DPS je, kad se tako pogleda, ostao  okvirno na istom nivou kao i prije tri godine.

Za DPS-om ide ZBNK, lista koju je predvodio aktuelni gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, koja je u odnosu na izbore iz 2021. osvojila oko 1.600 glasova više, ukupno 15 mandata.

Demokrate sa kojima je ZBNK vršio vlast, su drastično pale: sa deset na  tri mandata.  Neki analitičari ocjenjuju da ih je podrške koštala tragedija na Cetinju. Ipak, u Herceg Novom su porasli.

Partija premijera Milojka Spajića, PES, prvi put se oprobala u nikšićkoj izbornoj trci osvojivši pet mandata.  URA je ostala ispod cenzusa. Lider URA Dritan Abazović je na prethodnim izborima u Nikšiću, kada je  SDP ostao ispod cenzusa, kazao: “Cilj je ispunjen – DPS je pao s vlasti, SDP je nestao sa političke scene”. Sada nije imao komentar. Evropski savez,  svejedno, ima ozbiljne razloge da obnovi štivo: prevelika bliskost sa nereformisanim DPS-om, je – preveliki rizik.

Dosadašnja nikšićka vlast (ZBNK i Demokrate) izgubila je većinu u lokalnom parlamentu. U posljednjem sazivu, nakon izbora iz 2021. godine imali su ukupno 22 mandata, većinu u gradskom parlamentu. Skupa  sada imaju 18 mandata, a za formiranje vlasti neophodno je imati najmanje 21 ruku.   Pošto nedostaju tri mandata, analitičari  PES vide kao tas na vagi. Sa svojih pet mandata partija premijera Spajića imaće  značajnu ulogu u formiranju nove većine u Nikšiću.

ZBNK bi, naravno  sa Demokratama i PES-om, sa kojima na državnom nivou vrše  vlast, imao većinu u lokalnom parlamentu. Da li je to i konačni scenario  još nije definitivno saopšteno.  Iz PES-a se, dok se načelno ne dovodi u pitanje formiranje vlasti u Nikšiću sa ZBNK i Demokratama,  čuju različiti  glasovi kada je u pitanju izbor gradonačelnika , odnosno ostanak Kovačevića na toj poziciji.

Zoran Mrkić, koji je predvodio listu PES-a u Nikšiću saopštio je da je prirodno da ta stranka napravi lokalnu vlast s koalicionim partnerima s državnog nivoa, ali da nije siguran da će PES podržati ostanak nosioca liste Za budućnost Nikšića Marka Kovačevića na čelu Opštine. “Cijeneći određene aktivnosti koalicije koju predvodi Kovačević i možda neke njegove postupke, dozvolite da još uvijek razmislimo”, kazao je. Požalio se: “U okršaju velikih, radikalnih polova naše političke scene,  uvijek strada građanska Crna Gora i oni ljudi koji su umjereniji u svemu”.

Njegov kolega poslanik PES-a Darko Dragović bio je konkretniji. Otkrio je,  u nedjelju veče na RTCG,  da u toj partiji postoji neslaganje oko podrške Kovačeviću.’’U svoje ime kažem da PES niti treba, niti smije, kao građanski pokret, da u ovom momentu podrži Kovačevića”, rekao je. I on je napomenuo da ne postoji sumnja da li treba ili ne ići sa ZBNK ili Demokratama u Nikšiću.

Premijer Spajić se nije odredio po tom pitanju, dok predsjednik parlamenta Andrija Mandić inistira da neće odustati od Kovačevića kao lidera. Kovačević je u prethodnom periodu prepoznat po brojnim ispadima i govoru mržnje, te snažnim konekcijama, kao i njegovi partijski saborci, sa režimom Aleksandra Vučića u Srbiji i Milorada Dodika u RS.

Metodolog i analitičar Miloš Bešić ocijenio je da je jedna od važnih poruka nikšićkih izbora „to što su i dalje dominantna dva politička bloka, DPS i prosrpske partije, zbog čega, prema njegovim riječima, najviše gube građanske stranke”. . Prema njegovim riječima, Nikšić pokazuje da građanska Crna Gora mora da se probudi.  On je ocijenio i da ta dva bloka “rastržu PES”.

Dobar rezultat Kovačevića i ZBNK, Bešić  vidi i u izlaznosti koja je bila iznad očekivane. Izlaznost u Nikšiću bila je u nedjelju 71,04 odsto, na prethodnim izborima  81,8 odsto, a na parlamentarnim – 56,4 odsto.

’’Ta izlaznost  je suprotna mojim očekivanjima, što je odgovaralo ZBNK-u. To je posljedica mobilizacije birača  kod kojih je i dalje izražen anti-DPS osjećaj. Očigledno je da još postoji taj sentiment kod jednog dijela biračkog tijela, koji ne bih rekao da je zadovoljan rezultatima nakon smjene DPS-a, ali je taj sentiment još dovoljno snažan da neko može da ih mobiliše’’, ocijenio je Bešić.

Optužbe opozcije da  su se u Nikšiću spremali i glasači iz RS i Srbije, nijesu dokazane.

Još jedan je posebno važan eho ovih izbora  o kome se gotovo i ne govori. Milo Đukanović opet porazio DPS. Neposredno pred izbore, Đukanović se vratio na političku scenu i kroz formalnu titulu počasnog predsjednika DPS, a potom  preuzeo kampanju u rodnom Nikšiću. Igrao je na sve ili ništa. Pojavljivao se na predizbornim skupovima u tom gradu, uz snažne identitetske poruke, predstavljajući lokalne izbore kao presudnu borbu protiv srpskog sveta, odnosno borbu za Crnu Goru.

U DPS –u su navodno zadovoljni najvećim pojedinačnim rezultatom u Nikšiću (dok o hercegnovskom padu ne govore). Zavjetno ćute o tome da je Đukanović svojim i zvaničnim povratkom dokusurio koalicioni kapacitet DPS-a, koji je bio počeo da raste nakon njegovog formalnog odlaska sa čela te partije.

Iako nije bilo suštinske reforme Đukanovićeve partije, a novo rukovodstvo nije jasno napravilo otklon od Đukanovića i njegovih nekadašnjih najbližih saradnika,  nova lica bez hipoteke prošlosti ipak su uticala na, drugačiju vizuru prema partiji koja je tri decenije obnašala vlast, uspostavljajući neslućene monopole, i normalizujući organizovani kriminal srastao s državnom aparaturom.  Podgorički lokalni izbori, na kojima je ubjedljivi pobjednik bio nosilac liste DPS  Nermin Abdić, to su pokazali. Formiranje vlasti DPS-a i jednog dijela avgustovskih pobjednika, odnosno jednog dijela nekadašnjeg PES-a povezanog sa predsjednikom Jakovom Milatovićem, zamalo nije postalo realnost.

Đukanovićevim povratkom, to više nije ni  opcija.  O tome da bi PES u Nikšiću   mogao ući u koaliciju sa DPS-om, gotovo se i ne govori.  Đukanović je poništio ono što je nagovijestio  Abdić.

Lider Preokreta Srđan Perić, ocijenio je nakon ovih izbora da će zdravljenje političke scene početi onda kada svi ostali politički subjekti odbiju koaliranje i sa DPS i sa ZBCG. “I kada oni tako budu natjerani da sami naprave koaliciju DPS – ZBCG. Ova koalicija bi bila prirodna jer bi značila preuzimanje pune odgovornosti za podjelu koju sami stvaraju. Oni, naravno, ne žele preuzimanje pune odgovornosti – uvijek im je potrebno opravdanje koje imaju u onom drugom. Jednostavno je: ako su najveći, neka preuzmu i najveću odgovornost. Time bi nestao i ucjenjivački potencijal “malih” na koji se upravo oni neprestano žale”, napisao je Perić na svojoj FB stranici.  “Sve dok se to ne desi, Crna Gora će biti nesretno podijeljena zajednica i ništa novo neće moći da se održi. Dakle, hrabrosti treba. Ovo već može da krene od Nikšića, ali nemam iluziju da hoće”, kazao je.

Iz PES-a u tom pravcu za sada nijesu išli. Demokrate su, pojasnila je  funkcionerka te partije i ministarka kulture i medija Tamara Vujović, u statut upisale da neće u koaliciju sa DPS-om. O ZBCG  nijesu ništa upisivali.

„Većina građana Nikšića i Herceg Novog misli da Crna Gora ide u dobrom smjeru, i da su protiv politike DPS-a“, kazala je Vujović. Žmireći na jedno oko.  U Nikšiću se  ne bi reklo da birači misle da Demokrate idu u dobrom smjeru. A posebno pitanje je šta bi se desilo da se sada raspišu državni izbori. Kad bi se nikšićkim rezultatu, okvirno, na nivo države, pridodali i izborni rezutati manjinskih partija.

Sigurno je:  Dva bloka koja insistiraju na identitetskim pitanjima guraju Crnu Goru u prošlost. Formalni povratak Đukanovića na čelo DPS, pokazali su i nikšićki izbori, samo je dublje gura u taj rascjep. Herceg Novi,  uz mali broj drugih opština, , nagovještava,  da može i drugačije.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

TRAMPOVE IGRE CARINAMA: Globalno potčinjavanje ili globalni otpor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta god da donesu naredna tri mjeseca, jedno izgleda neizbježno: period ekonomske globalizacije pod vođstvom SAD je završeno. Analitičari cijene da nastupa era geopolitičkih kalkulacija, protekcionizma i borbe za tehnološku prednost. Pa, ko se kako snađe

 

 

Obrt. Nakon prošlonedjelje revolucije uvođenjem većih, a ponegdje i drakonskih, carina za skoro 170 zemalja svijeta (rijetki izuzeci su Rusija, Bjelorusija, Kuba i Sjeverna Koreja, zemlje sa kojima SAD nemaju direktne trgovinske odnose zbog ranije uvedenih ekonomskih sankcija), predsjednik SAD Donald Tramp oglasio je u srijedu 90-dnevno carinsko primirje.

„Na temelju činjenice da je više od 75 zemalja pozvalo predstavnika SAD da pregovaraju o rješenju u vezi s trgovinom, trgovinskim barijerama, carinama, manipulacijom valutama i ne-monetarnim carinama, a te zemlje nijesu preduzimale nikakve mjere odmazde protiv SAD, autorizirao sam 90-dnevnu pauzu i znatno nižu recipročnu carinu od 10 odsto tokom ovog perioda“, poručio je Tramp.

Kini je dodatno uvećao carine, po treći put za osam dana. „Na temelju nedostatka poštovanja koje je Kina pokazala prema svjetskim tržištima, ovim putem povećavam carinu koju SAD naplaćuju Kini na 125 odsto, s trenutnim učinkom. Nadam se da će Kina, u nekom trenutku, shvatiti da su dani iskorištavanja SAD-a i drugih zemalja prošli i da to više nije održivo niti prihvatljivo“, saopštio je predsjednik SAD.

Dodatna pojašnjenja ponudio je Skot Besent, ministar finansija u Trampovom kabinetu.  Po njemu, Kina je bila primarna (jedina?) meta carinskog rata u najavi, dok je sve ostalo bila neka vrsta blefiranja. „Bila je to strategija od samog početka i može se reći da je gurnula Kinu da napravi grešku”, rekao je Besent. Mnogi mu ne vjeruju. On je prokomentarisao i  ideje sa ove strane Atlantika,   da bi se EU trebala približiti Kini kako bi smanjila potencijalnu štetu od američkog protekcionizma: “To bi bilo kao da sami sebi prerežete grlo.”

U najnovijoj (srijeda veče) analizi BBC-a navodi se da je Tramp  odlučio da se, umjesto borbe na svim frontama,  vrati na poznati teren: Amerika protiv Kine. Uz  podsjećanje kako Kina SAD-u „isporučuje sve“ od iPhonea do dječjih igračaka. I da to čini otprilike 14 posto ukupnog američkog uvoza.

Sve navedeno dešavao se tek nakon što se Tramp obratio  Nacionalnom republikanskom kongresnom odboru gdje je partijskim kolegama predočio da dobar dio svijeta od njega traži smanjenje carinskih stopa, nudeći štošta za uzvrat: “Ove zemlje me zovu, ljube mi guzicu. Umiru od želje da se dogovore”, kazao je ne krijući da uživa u ličnoj moći koju je priželjkivao i u prvom predsjedničkom mandatu.

Nakon proglašenog primirja u Vašingtonu, iz sjedišta EU je saopšteno da će i oni „pauzirati“ tek usvojeni program kontramjera koje su dogovorene ranije istog dana, uz protivljenje Mađarske. “Dok finalizujemo usvajanje protivmjera koje su dobile snažnu podršku država članica, odlučili smo ih staviti na čekanje na 90 dana. Ako pregovori ne budu zadovoljavajući, naše će protivmjere stupiti na snagu”, saopštila je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Lejen napominjući da rad na dodatnim mjerama protiv SAD i dalje traje.

Kao odgovor na Trampovu odluku da na Dan oslobođenja SAD na robu iz zemalja EU uvede carine od 20 odsto, uz prethodno uvedene carine na  automobile iz EU od 25 odsto, u Briselu su odlučili da stopom od 25 odsto ocarine dio roba koje na njihovo tržište stiže iz SAD. Na tom popisu su se našli: sok od naranče, bademi, živina, soja, čelik i aluminijum, duvan i duvanske prerađevine, luksuzne jahte… uz najavu daljeg širenja popisa roba (i usluga, prema nezvaničnim najavama) koje bi bile opterećene novim nametima.

Šta god da donesu naredna tri mjeseca, jedno izgleda neizbježno: period ekonomske globalizacije pod vođstvom SAD je završio. Analitičari cijene da doba potrage za jeftinom radnom snagom i neograničenog protoka jeftinih roba ustupa mjesto eri geopolitičkih kalkulacija, protekcionizma i borbe za tehnološku prednost. „ Izvoznik ideologije slobodne trgovine sada želi postati bastion industrijske i tehnološke autonomije“, navodi Maruša Vizek, naučna istraživačica  i bivša direktorica Ekonomskog instituta u Zagrebu. „Odluka da carinsku politiku pretvori u alat nove industrijske revolucije možda na prvi pogled djeluje radikalno, ali ona zapravo odražava rastuće nezadovoljstvo američkih birača dosadašnjim učincima globalizacije i sve veći osjećaj ranjivosti u svijetu koji se ubrzano mijenja. Hoće li ta politika dovesti do stvarnog industrijskog preporoda Amerike ili će pokrenuti lavinu trgovinskih protivmjera, inflacije i strateških pometnji, ostaje neizvjesno.“

Trampov carinski rat sa ostatkom svijeta jeste radikalan ali nije slučajan. SAD su, navode stručnjaci, zemlja dvostrukog deficita (baš kao i Crna Gora, ali kod nas to ne zavrjeđuje ozbiljniju pažnju). Budžetskog, pošto država troši više nego što prihoduje i trgovinskog, jer uvozi daleko više nego što izvozi. Ali, analitičari  kažu kako nijesu sigurni da je predsjednik SAD na pravom putu u potrazi za prihvatljivim i održivim rješenjem. Mada se,makar neki od njih, nadaju dobrom ishodu. „Mislim da će sve skupa na kraju voditi pravednijoj i logičnijoj ekonomiji“, kaže jedan od malobrojnih evropskih podržavalaca Trampovog pohoda na globalnu ekonomiju.

„To je oblik ekonomskog rata, ali sa stajališta SAD-a, mislim da je Trump napravio to na vrijeme, mada se možda može govoriti o prekomjernom granatiranju“, rekao je za HTV nekadašnji hrvatski ministar ekonomije Davor Štern. „Da bi se resetirala Amerika, tako velika zemlja s tako velikom industrijom, pogotovo bivšom industrijom, on je (Tramp – prim. Monitora) morao posegnuti duboko u arsenal oružja ekonomske prirode“.

Predsjednik SAD želi da promijeni postojeće ekonomske odnose na globalnom nivou, najavljujući novu industrijalizaciju u svojoj zemlji, iz koje su fabrički pogoni preseljeni na jeftinije destinacije, dominantno u Kinu i Meksiko. Ideja je da natjera proizvođače  (domaće i strane) da iz inostranstva svoje proizvodne pogone presele/vrate u SAD, kako bi tamo proizvodili robu namijenjenu ne samo američkom tržištu.

Nešto slično radile su, prije tri-četiri decenije, sada uz Japan, najrazvijenije ekonomije Azije (Kina, Južna Koreja…) koje su prodor na sopstvena tržišta uslovljavale otvaranjem fabrika na domaćem terenu i transferom tehnologija. Ali, oni su, uz veliko tržište, imali da ponude i izuzetno jeftinu radnu snagu. Sa SAD je situacija obrnuta. Rad je skup. Pa nije izvjesno da plan reindustrijalizacije može zaživjeti onako kako to predviđaju Tramp i njegovi saradnici.

To, kako vidimo, nije razlog da odustanu. Za početak, uz industriju aluminjuma i čelika, Tramp je kao glavnu metu za prinudnu seobu u SAD pikirao evropsku autoindustriju i azijsku elektroniku. Dodatno, neke se zemlje otvoreno uslovljavaju potencijalnim uklanjanjem američkog bezbjednosnog štita, što se u Evropi i Aziji, posebno među susjedima Rusije i Kine, doživljava kao vrlo ozbiljan bezbjednosni problem.

Državama koje se žele osloboditi (dijela) nametnutih carina, Tramp traži da ponude „nešto fantastičlno“. Najavljuje bilateralne pregovore gdje će pred svakoga postaviti specifične uslove. Za sada znamo da će na listi želja, uz seobu industrije, biti kupovina američkog oružja i energenata (nafta i gas), zahtjev da se ukinu „glupa pravila“ koja onemogućavaju izvoz genetski modifikovanih poljoprivrednih proizvoda iz SAD, insistiranje da se nastavi finansiranje američkog javnog duga (kupovina državnih obveznica) uz navodnu ideju da dio njih bude plasiran sa neograničenim rokom dospijeća. To bi značilo da ulagač ne očekuje povrat uloženog novca već samo isplatu godišnje kamate…

Pregovori oči u oči su, nakon straha od carinskog rata, naredna faza Trampovog plana objašnjava Janis Varoufakis, profesor ekonomije i nekadašnji ministar u grčkoj vladi.

„Svaki put kada neka strana vlada pristane na njegove zahtjeve, on bilježi još jednu pobjedu. A ako ga neka neposlušna država odbije, carine će ostati na snazi, što će generisati stalni priliv dolara kojima može raspolagati kako god želi (budući da Kongres kontroliše samo fiskalne prihode)“, navodi Varoufakis u tekstu Trampov masterplan. „Kada druga faza plana bude dovršena, svijet će ostati podijeljen na dva tabora: onaj zaštićen američkim bezbjednosnim štitom, po cijenu poskupljenja sopstvene valute, gubitka proizvodnih pogona i prisilne kupovine američkog izvoza, uključujući oružje, i onaj koji će strateški možda biti bliži Kini i Rusiji, ali će ostati povezan sa Amerikom kroz trgovinu umanjenog obima koja će Trumpu donositi redovne prihode od carina“.

Varoufakis spori tezu da je Trampov plan („sasvim solidan — mada riskantan“) globalni presedan.  On podsjeća kako je 1971. tadašnji predsjednik SAD Ričard Nikson izazvao „kontrolisani raspad svetske ekonomije“. Iz čega je proistekla era globalizacije i neoliberalizma. Grčki ekonomista citira riječi tadašnjeg ministra finansija SAD Jona Konelija, kojima je ovaj ubjeđivao Niksona da krene tim putem: „Moja filozofija, gospodine predsjedniče, kaže da stranci hoće da nas opljačkaju, a naš zadatak je da mi opljačkamo njih prije nego oni nas“. Najbliži saveznici SAD i tada su, kao i sada, ostali zatečeni razvojem situacije.

Šta ako Tramp ne dovede do kraja ono što je uspio Nikson – da svijetu nametne novi ekonomski model koji bi se, možda, nakon prvobitnih šokova, lomova, i skupog prilagođavanja, mogao pokazati kao „pravedniji i logičniji“?  Može se desiti da globalni otpor nametnutom danku nadvlada potrebu da se, pokornošću, sačuva privid sigurnosti, ne samo ekonomske. Prije nego se ime vaše zemlje (regiona) nađe na popisu na kome su Gaza, Ukrajina, Grenland, Panamski kanal… Ili će kasta milijardera okrenuti leđa predsjedniku SAD, kao što je to zamalo uradila minule nedjelje, dok su se gubici na berzama, uzrokovani neočekivanim carinskim stopama, mjerile hiljadama milijardi dolara/eura.

Bivši ministar ekonomije Francuske Alen Madelen, govoreći u parlamentu, nazvao je Trampove carine “huliganskim metodama”, koje gaze međunarodno pravo. „Više nema nikakvog prava. Sve je gotovo.“ Bilo je to prije carinskog primirja. Ali, još oštrija borba može se rasplamsati već na ljeto.

Tramp će u tom slučaju, smatra Varuofakis, „biti primoran da izda ili svoje pleme bijesnih finansijera i trgovaca nekretninama ili radničku klasu koja ga je dovela na vlast“. On upozorava da će se u međuvremenu  otvoriti još jedan front. „Ako sve zemlje bude tretirao zasebno, uskoro bi mogao da izazove njihove posebne reakcije. Peking bi mogao odustati od svoje oprezne politike i pretvoriti BRICS u novi Breton Voods, u kom bi juan imao ulogu stožera koju je dolar imao u izvornom sistemu. Možda će to biti najvažnije nasljeđe Trumpovog impresivnog masterplana, a ujedno i najteža kazna za njegovog tvorca.“

Gdje je Crna Gora u svoj toj priči? Odgovor treba potražiti kod Milojka Spajića i Andrije Mandića. Oni, valjda, znaju zašto su sa onoliko entuzijazma zimus slavili pobjedu novog/starog predsjednika SAD. Pride, premijer se pohvalio kako Tramp planira sprovesti modifikovanu verziju programa Evropa sad. Sada je srećan jer smo dobili dodatni carinski namet od „samo“ 10 odsto. Pa ne mora da zove Vašington i… ostalo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ZARADE U PRAVOSUĐU: Vrh i preko četiri hiljade, ostali duplo manje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preciznih podataka o zaradama u pravosuđu –  nema. Sudovi na svojim portalima, izuzev Ustavnog suda, ne objavljuju te podatke. No, prema zakonu, dužni su da dostavljaju imovinske kartone Agenciji za sprečavanje korupcije. Koji pokazuju da vrh pravosuđa prima i preko četiri hiljade eura,  a  sudije nižih instanci duplo manje, neki i ispod toga, posebno ako nijesu krivičari

 

 

Ovonedeljno otvoreno pismo predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Valentine Pavličić predstavnicima izvršne i sudske vlastipremijeru Milojku Spajiću, predsjedniku Sudskog savjeta Radoju Koraću i ministru pravde Bojanu Božoviću, ukazalo je da se negdje mimo medijskih kamera vodi ozbiljna bitka izvršne i pravosudne vlasti za veće zarade u pravosuđu.

Predsjednica Pavličić je u pismu ukazala da je sudska vlast obaviještena od strane sudija da traže veće zarade i bolje uslove rada, sa predlogom mjera upozorenja na privremene i stalne obustave rada. Saopštila je da borbu sudija za bolji status i uslove rada smatra opravdanim, ali ne i obustave rada.  Sudije su, prema nezvaničnim izvorima Monitora, najavile moguću obustavu rada za 8. april ove godine, dakle sljedeće sedmice.

Predsjednica Vrhovnog suda, koja je na toj funkciji od kraja prošle godine, podsjetila je Vladu da im je u februaru uputila pismo, na koje još nema odgovor, a u kom je ukazala da Crna Gora još nije usvojila Predlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, te pozvala na neophodnost njegovog usvajanja u što kraćem roku, naročito u dijelu koji se odnosi na uvećanje zarada nosilaca pravosudnih funkcija. Takođe, podsjetila je na obavezu Crne Gore da  u okviru integracijskog procesa  donese poseban zakon koji se tiče zarada za sudije, odnosno pravosuđa.

„Cilj ovih normi, a s tim u vezi i pozitivnih obaveza je uvijek isti – očuvanje nezavisnosti i samostalnosti sudova i sudija. Na tom putu, važno je da se ne izgubi iz vida da nezavisnost sudstva nije privilegija koja je u isključivom, ličnom interesu sudija, već je u interesu vladavine prava i poštovanja ljudskih prava građana“, navodi se , stoji u otvorenom pismu predsjednice Vrhovnog suda.

Prema dobro obaviještenim izvorima, nakon pisma predsjednice, u Ministarstvu pravde održan je sastanak ministra Bojana Božovića i predstavnika sudske i tužilačke vlasti. Dogovoreno je da Vlada što prije usaglasi i uputi parlamentu Predlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, kojim će pravosuđu zarade biti uvećane za 30 posto, što im je izvršna vlast još ranije obećala. Takođe, dogovoreno je da se krene u proces izrade posebnog zakona koji će se odnositi na plate u pravosuđu,u skladu sa eurointegracijskim obavezama.

Navodno, predstavnici pravosuđa zadovoljni su sastankom sa izvršnom vlasti, ali to ne isključuje mogućnost da sudije nižih instanci ipak odluče da upozore izvršnu vlast. Njima je, prema izvorima Monitora, zasmetalo i to što je predsjednica Vrhovnog suda podržala njihovu borbu, ali ne i obustavu rada.

Kolike su zarade crnogorskih sudija?

Preciznih i novijih podataka o zaradama u pravosuđu, nema. Sudovi na svojim portalima, izuzev Ustavnog suda, ne objavljuju ove podatke. No, prema zakonu, dužni su da dostavljaju imovinske kartone Agenciji za sprečavanje korupcije.  Ti podaci pokazuju da vrh pravosuđa prima i preko četiri hiljade eura, dok sudije nižih instanci primaju duplo manje, a neki i ispod  toga, posebno ako nijesu krivičari.  Prema dobro obaviještenim izvorima Monitora, sudijama nižih instanci zarade nijesu rasle od 2018. godine.

Predsjednica Vrhovnog suda Valentina Pavličić prema imovinskom kartonu koji je Agenciji predala krajem marta ove godine, ima osnovnu platu 3089 eura. Uz to sleduje joj  dio na platu po osnovu članstva u Sudskom savjetu u iznosu od 1085 eura.  Ukupno – 4174 eura. U mjesecu u kom prima naknadu kao ispitivač za ustavno pravo ta cifra dostiže 4766 eura.  Ovi podaci odnose se na prethodnu godinu.  Sudije istog suda primaju nešto manje. Njihove zarade variraju, u prosjeku od 2500 do 3000 eura. Takođe, njihov mjesečni prihod zavisi od dodataka, učešća u različitim komisijama.

Iako logika nalaže da predsjednica Vrhovnog suda ima najveću zaradu u pravosuđu, podaci pokazuju da nije tako.

Predsjednica Apelacionog suda Crne Gore Mirjana Popović  je recimo u decembru prošle godine primila 4684 eura.  Tada je njena osnovna zarada iznosila  3555 eura. Istog mjeseca po osnovu učešća u Vijeću za ocjenjivanje sudija Viši sud Bijelo Polje, Sudski savjet primila je 883 eura. Tu je i dodatnih 246 eura po osnovu učešća u Komisiji za izvršitelje, kao i 195 eura naknade za predavanje. Ukupno – 4879 eura.

U Upravnom sudu nijesu toliko dobrostojeći. Prema imovinskom kartonu, predsjednik Upravnog suda Miodrag Pešić tokom prethodne godine primao je osnovnu platu koja se kretala od  1688 do 2181 euroTu su i dodaci za učešće u Komisiji za stručnu edukaciju notara 250 eura  i Centru za edukaciju nosilaca pravosudnih funkcija 493 eura. Kad se  sabere, mjesečni prihod –  do 2924 eura.

U Ustavnom sudu je već  bolje. Monitor je ranije pisao o zaradama da u tom sudu, prema podacima sa njihovog sajta, za period od 1.januara 2024. do 31. decembra 2024.godine . Ti podaci pokazuju da je   prosječna bruto zarada predsjednice Ustavnog suda Snežane Armenko  iznosila  3416 eura, sudije Budimira Šćepanovića 3465 eura, sutkinje Desanke Lopičić 3493 eura, Momirke Tešić 3429 eura i Faruka Resulbegovića 3132 eura.  Sa povećanjem do 60 posto, koje im je krajem godine obećala izvršna vlast, kroz specijalni dodatak, bruto zarade sudija Ustavnog suda  mogle bi ići i i preko pet hiljada eura.

Nije loše ni u Višem sudu u Podgorici. Prošle godine na poziciji predsjednika Višeg suda bio je Boris Savić. Njegova plata kretala se tokom 2024. godine od 2626 do 3127 eura. Kada je u decembru primio i naknadu za učešće u Komisiji za ocjenjivanje sudija, Savić je  uz dodatnih 888 eura, Novu dočekao sa skoro 4000 eura.

Od ove godine, predsjednik tog suda je  Zoran Radović. Kao sudija tog suda tokom prošle godine  primao je osnovnu platu koja se kretala od 2483 do 3012 eura. Pošto Radović ima povremeni angažman kao predavač na Univerzitetu Donja Gorica, što mu  mu nije isplaćivano iz budžeta. Uglavnom   nekih mjeseci primao je i do 3500 eura.  U  tri mjeseca prošle godine primao je  dnevnice od Sudskog Savjeta, ukupno oko 800 eura.

Kako se hijerarhijska ljestvica spušta , padaju i plate.  Prošlogodišnja plata predsjednik Privrednog suda Mladena Grdinića  u prosjeku je  bila oko 1600 eura. Četiri mjeseca primao je naknadu od 296 eura, kao član Radne grupe za unapređenje i standardizaciju postupaka i procesa, i jednu naknadu od 246 eura kao član Komisije za polaganje ispita za javne izvršitelje.

Predsjednica Osnovnog suda u Podgorici Željka Jovović primala je prošle godine platu od 1666 do 2171 euro.  To je gotovo duplo manje od predsjednika sudova viših instanci. Željka  Jovović je imala sreće sa komisijama, pa je primala naknade od Agencije za mirno rješavanje sporova, Centra za edukaciju sudija i tužilaca i Vijeća za ocjenjivanje sudija. Naknade se kreću od 100 do 590 eura.

Veću osnovnu platu primala je njena koleginica Sanja Nikić, predsjednica Osnovnog suda u Nikšiću, koja se prošle godine kretala od 1863 do  2546 eura.  Ona nije bila angažovana u u  komisijama.

Sudije osnovnih sudova zarađuju  manje.  U prosjeku njihove plate se kreću do 1600 eura.  Neki od njih, posebno u sudovima na sjeveru primaju oko 1200 eura. Plus zimnica – 200 eura.

Kad se sve zbroji, ispada da oni na vrhu pravosuđa žive već evropski, dok njihove kolege, posebno oni  u siromašnjim regijama, koji dodatno nijesu  umreženi i nijesu u raznoraznim komisijama, zarađuju i žive – balkanski. Dakle, ništa novo.

Zbog toga ne čudi da se jednom dijelu sudija nijesu dopala upozorenja vrha pravosuđa da ne odobrava obustave rada.

Crnogorske sudije, ni oni u vrhu, ali ni oni po dubini,   nijednom do sada nijesu pomenule obustavu rada iz drugih razloga. Zbog kojih su crna tačka izvještaja Evropske komsije koja iz godine u godinu apostrofira pravosuđe kao spornu oblast, od čije reforme zavisi ne samo evropski put zemlje, nego i normalan i dostojanstven život crnogorskih građana.   Tu su skromne sudnice, ljudski resursi, nikakvi uslovi rada, zastareli zakoni. A iznad svega korupcija u pravosuđu i   činjenica da im standard godinama i nakon pada DPS zavisi od volje političkih klasa.

Možda jednom dočekamo i prijetnje sudija obustavom rada zbog zahtjeva za nezavisnim i slobodnim pravosuđem.  Svi se sjećamo da uvećane zarade, naročito kad interveniše izvršna vlast, ne donosi  po automatizmu očuvanje nezavisnosti i samostalnosti sudova i sudija.

Milena PEROVIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo