Povežite se sa nama

OKO NAS

PENZIONERI NIKŠIĆA BEZ DOMA PENZIONERA: Ko zarađuje od penzija

Objavljeno prije

na

Na trideset četiri stepena u hladu vrelog julskog dana u Nikšiću po taktički raspoređenim klupama po Trgu slobode – penzioneri. Niske penzije opterećene kreditima i izdržavanjem djece i unuka ne dopuštaju im ni kratko opuštanje na nekoj od terasa gradskih lokala tako da im klupe ostaju jedino rješenje za druženje. Tu je i dodatna muka koja ih najviše pogađa poslednjih šest godina – Dom penzionera, njihovo jedino utočište koje je rukovodstvo Udruženja penzionera izdalo pod zakup. Opozicija tvrdi – nezakonito. Sada se u javnosti govori da bi Dom mogao biti I prodat.

Staru rustičnu zgadu u ulici Novaka Ramova, koju Nikšićani i dalje zovu Dom penzionera i pored toga što je tamo već šest godina kafana, penzioneri sada mogu samo u prolazu pogledivati iako je ona još osamdeset šeste godine prošlog vijeka data baš njima na trajno upravljanje i korišćenje.

Zgrada Doma penzionera nekada u državnom, sada je u vlasništvu Udruženja penzonera i invalida rada na čijem je čelu u Nikšiću već tri mandata Ivan Krsmanović, Član Opštinskog odbora DPS –a. Dom je izdat pod zakup Dušku Stanišiću vlasniku DOO Kapljica iz Nikšića registrovanom za usluge pripremanja i poslušivanja pića. Zakup je ugovoren na deset godina od kojih je šest već isteklo.

Dom je ne samo promijenio vlasnika već i kvadraturu tvrdi Emilija Kovačina predsjednica Vijeće penzionera Demokratskog fronta Nikšić i članica novoformiranog kordinacionog tijela za očuvanje Doma penzionera.

“Zgrada ima tri nivoa i svaki od njih ima po 140 kvadrata što bi ukupno trebalo inositi 420 kvadrata. Prema podacima Uprave za nekretnine upisano je samo 209 kvadrata. Pored toga što je nezekonito promijenjen vlasnik Doma kada se umjesto države upisalo Udruženje, misteriozno je ‘nestalo’ preko 200 kvadrata prostora. Da li bi oni bili uračunati prilikom namjeravane prodaje ove zgrade mi ne znamo ali znamo da nikako nećemo dopustiti to što su namjerili gospodin Krsmanović i njegova ekipa” – ogorčena je Kovačina.

Ona podsjeća da su svi ćutali kada je zgrada Doma izdata za svega 400 eura mjesečno što sa zakupninom od eura po kvadratu u strogom centru dođe kao poklon Stanišiću.

“Realna cijena zakupa u centru grada je pet eura po kvadratu. Dom je izdat za otprilike euro po kvardratu godišnje: šteta se lako može izračunati. I najvažnije: penzioneri su izgubili svoj prepoznatljivi krov nad glavom koji je bio njihovo centralno mejsto okupljanja”.

Lalatović je svojevremeno postavio poslaničko pitanje u SO Nikšić o ovom problemu . U odgovoru gradonačelnika Veselina Grbovića kaže se da su oni dali nove prostorije penzionerima:

Lalatović tvrdi da se radi o šezdesetak kvadrata na periferiji, rezervisanih samo za odabrane.

Kap koja je prelila čašu je vijest koja je prostrujala gradom da je zgrada spremna za prodaju. Penzioneri su izgubili svoje poslovično strpljenje i krenuli u akciju..

“Ne možemo dozvoliti da se proda jedan od simbola grada koji je naša nasušna potreba kako bi mogli koliko toliko ljudskije provoditi penzionerske dane. Priča kako im je namjera da prodaju zgradu da bi navodno stambeno obezbijedili petnaestak penzionera je puka demagogija na koju mi više ne nasijedamo. Gdje su pare koje su dobijali od nas svih ovih godina. Svakoga mjeseca svakom od 16.680 penzionera u Nikšiću odbije se po pedeset centi, što je za tri mandata Krsmanovića oko million i dvjesta hiljada eura samo od članarina. Gdje su te pare ?” pitaju se nikšićki penzioneri sa kojima je Montior razgovarao .

“Do dolaska novog rukovodstva čelo Udruženja, penzioneri su mogli besplatno da ljetuju u Ulcinju i Igalu, danas to plaćaju. Gje i kome idu te pare”, pita se i Emilija Kovačina. Ona se nada da će javnost dobiti odgovore nakon što se procesuira krivična prijava koju će ubrzo njenog udruženje predati tužilaštvu.

Dobra strana priče je što je u međuvremenu, nakon interesovanja opozicije za problem, Opština pokrenula inicijativu da se prostor vrati prvobitnom vlasniku to jest državi Crnoj Gori.

“Najinteresnatnije u svoj ovoj priči bi bilo da se sazna ko je omogućio prepis ove nekretnine na drugo lice, dakle kriminalnu radnju koju gospodin Grbović u svom odgovoru eufemsitički naziva greškom. Valjda ćemo i to saznati jednog dana”, nadaju se i Lalatović i Kovačina.

Penzioneri okupljeni oko Kordinacionog tijela za očuvanje Doma penzionera i Vijeće penzionera Demokratskog fronta traže da Krsmanović i garnitura oko njega, podnesu ostavku i raspišu nove izbore kako bi penzioneri dobili novo rukovodstvo koje će raditi u njihovom interesu.

“Tražimo i da izbor rukovodećih struktura bude javan i transparentan, kao i da se sa izborom upoznaju svi penzioneri, kako bi učestvovali transparentno u izbornom procesu. Upozoravamo aktuelno rukovodstvo da neće dozvoliti da novi izbor bude vršen kao do sada, na nezakonit i netransparentan način. U suprotnom će penzioneri i invalidi rada na zakonski valjan način napraviti novu organizaciju u interesu penzionerske populacije”, poručuje na kraju Kovačina.

Bato PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo