Za početak duboko udahnite da biste izgovorili ovu titulu: Arhiepiskop cetinjski i mitropolit crnogorsko-primorski i skenderijski Srpske pravoslavne crkve Amfilohije. Taj mitropolit je 25. juna u Kardio-vaskularnoj bolnici Ostrog u Beogradu predsjedniku Srpske radikalne stranke i haškom optuženiku za ratne zločine Vojislavu Šešelju uručio Orden zlatnog lika Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca. Naziv odličju smislio je Amfilohije.
Orden je Šešelju dodijeljen, kako stoji u obrazloženju, „za kosovsko rvanje i služenje Svetom božijem zakonu u odbrani od pravde Haškog suda, kojem tragovi smrde nečovještvom”. Skromno da ne može biti bezobraznije.
,,Pravda nikad nije unižena i zgažena kao danas, čak ni u vrijeme fašizma, kao što je to danas i to prvenstveno na ovim našim prostorima. Jedan od onih koji su branitelji te božije pravde jeste gospodin Šešelj”, besjedio je Amfilohije o svom duhovnom sabratu.
Vojvoda Šešelj, pošto je primio zlatno odličje, pohvalio se: ,,Skoro 200 dobrovoljaca Srpske radikalne stranke poginulo je u ratovima, otišlo na front zbog mene, zbog ideologije za koju sam se ja zalagao”. Pa se još neki iščuđavaju zašto je bio na pansionu u Hagu.
Ceremonijalu je bio nazočan i Velibor Džomić, sveštenik SPC, prije nekoliko mjeseci protjeran iz Crne Gore.
Lidera radikala nedavno je odlikovao i vladika mileševski Filaret.
To je bila je jedna od glavnih tema sporenja na Saboru SPC. Filareta je ubrzo poslije toga smijenio sinod SPC-a. Ovog puta u Srpskoj crkvi su mudro otćutali Amfilohijev čin.
Jedan od rijetkih koji su u Srbiji reagovali tim povodom bio je Žarko Korać, penzionisani profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu: ,,Odlikovati čoveka koji je pre samo dva meseca pohvalio ubistvo znači ponašati se nehrišćanski i necivilizovano, već znači i vređati građane, a to će crkvi najviše škoditi”.
Ni u Crnoj Gori nisu se pretrgli da osude mitropolita Amfilohija što je na grudi haškog optuženika zakačio orden sa Njegoševim likom. Ćute političari, pisci, nevladine organizacije… Javno su, koliko nam je poznato, jedino reagovali NVO Sveti Petar Cetinjski i Stevo Vučinić, potpredsjednik savjeta Mitropolije Crnogorske pravoslavne crkve.
Fondacija je zamjerila crnogorskoj vlasti što je prećutala ,,drastičnu zloupotrebu Njegoša”, jer je odlikovan optuženik za ratne zločine.
Dodjeljivanjem odlikovanja sa imenom Petra Drugog Petrovića Njegoša ,,osobi, a ne ličnosti”, kakva je Šešelj, prema ocjeni Fondacije, oskrnavljena je i Njegoševa nagrada za književnost.
,,Za takav vandalski prestup ne treba međunarodni tribunal, ali je neophodan sud domaće intelektualne javnosti”, poručila je Fondacija Sveti Petar Cetinjski. Domaći intelektualni sud nije zasjedao, a kad će ne zna se.
Na taj način, saopšteno je iz Fondacije, Srpska pravoslavna crkva ,,koju (crnogorska) vlast diskretno, ali vrlo smjerno podržava, sramoti i sam crnogorski narod” i ,,preko Crne Gore izjednačava djelo i zlodjelo”.
Fondacija je saopštila da Srpska pravoslavna crkva zloupotrebljava Njegoša ne samo ,,uz sućut ili prećut” vlasti, već i ,,ućutkane ili podmićene inteligencije”.
,,Ako izvanji optuženici za ratne zločine mogu u Njegoševoj državi da budu okrunjeni njegovim imenom, a njegovo ime je književna kruna, onda je ovo potonja ura Njegoševa”, rezignirano je zaključila Fondacija Sveti Petar Cetinjski.
Prema riječima Steva Vučinića odlikovanje koje je mitropolit Amfilohije uručio Šešelju ,,dokaz je da se u crnogorski javni prostor ponovo bjelodano izliva zločinačka ideologija oličena u četništvu, koju u ovo vrijeme utjelovljuje lider Srpske radikalne stranke”.
Vučinić je najavio da će ,,zbog zloupotrebe crnogorskih svetinja i simbola, u cilju veličanja fašističkih pokreta, zločinaca i zločinačkih udruženja pokrenuti sudski postupak i zatražiti intervenciju visokih državnih adresa”.
Srpska pravoslavna crkva odavno zloupotrebljava Njegoša. Amfilohije je prije dvije godine inicirao kanonizaciju Petra Petrovića Njegoša. Sabor Srpske pravoslavne crkve odlučio je da se time neće baviti, ali njen mitropolit, koji sjedi na stolici crnogorskih vladika, proglasio je Njegoša za sveca povodom 200 godina od njegovog rođenja.
Time je Amfilohije samo nastavio misiju koju je započeo krajem 1990. godine kada je došao u Crnu Goru. Tada ga je državni crnogorski vrh prihvatio s odobravanjem iako je Amfilohije bio poznat po negiranju crnogorske nacije i crnogorske državne samobitnosti. Crnogorskim čelnicima odgovarao je takav srpski mitropolit kao što im, po svemu sudeći, odgovara i danas ovakav kakav je.
Da Amfilohije nije promijenio stavove prema Crnoj Gori svjedoči i ono što je govorio početkom maja u manastiru Kosmač na Skadarskom jezeru. On je tada kazao da SPC u Crnoj Gori ne može kao svoje da prihvati državne granice ,,avnojske fildžan-države”.
,,Neka naša uvažena vlast shvati da ne može nesmjestiva, bezgranična, Hristova crkva da bude u granicama avnojevske fildžan-Crne Gore”, uzvratio je Amfilohije na zahtjev državnih zvaničnika da crkva u Crnoj Gori saobrazi svoju misiju sa granicama nezavisne crnogorske države.
Onima koji nisu zaboravili Amfilohijev minuli rad u Crnoj Gori ne bi trebalo da bude preveliko iznenađenje to što je odlikovao Šešelja. On je poodavno uspostavio ideološku sponu sa ratnim zločinicima, haškim optuženicima i četnicima. U avgustu 1995. godine, kada je crnogorska vlast napravila zaokret u odnosu na Radovana Karadžića, ultimativno je zatražio od crnogorskog parlamenta da odbaci tu ,,presudu”. Nešto kasnije, gostujući na TV Crne Gore, Amfilohije je kazao da bi i Sveti Petar Cetinjski da je živ završio u Hagu kao ratni zločinac! I Petar Cetinjski bi, uvjeravao je Amfilohije, baš kao i Radovan Karadžić stao na čelo ,,ugroženog srpstva” radi stvaranja velike Srbije, a protiv cijele međunarodne zajednice – ,,nemoralne koja će nas sve poklati”.
Svoja česta putovanja po Americi devedesetih godina, kako su to pedantno registrovali srpski i emigrantski mediji, Amfilohije je koristio da plasira neistine o Crnoj Gori, a šurovao je i sa četničkim vojvodom Momčilom Đujićem. Ili: u ljeto 1995. godine u selu Bigor, u Lješanskoj nahiji, održao je parastos za 269 četnika. I tako iz godine u godinu.
Nedavno je stigao do Kamniške Bistrice, gdje se pomolio ,,vojnicima Jugoslovenske kraljevske vojske u otadžbini, narodu i sveštenstvu Crnogorsko-primorske mitropolije, umorenim bez suda i presude poslije završetka rata 1945. godine”. To samo po sebi nije problematično, ali valja znati da ovakav i slični Amfilohijevi gestovi uvijek šalju političku poruku.
S vremena na vrijeme poneko bi iz crnogorske vlasti stidljivo reagovao na Amfilohijeve nestašluke. On je, kad se sve sabere, već dvije i po decenije miljenik Mila Đukanovića, Filipa Vujanovića, Svetozara Marovića… Kada je, recimo, Milo Đukanović nakon rascjepa Demokratske partije socijalista ostao u manjini, Amfilohije mu je pružio podršku koja je Đukanoviću puno značila.
A kakve veze i zasluge ima Šešelj za Crnu Goru?
Da ne pominjemo devdesete, u martu ove godine, u Beogradu su pristalice Srpske radikalne stranke održale protest na godišnjicu NATO bombardovanja, a Šešelj je tom prilikom poručio da će ,,sačuvati po svaku cijenu Republiku Srpsku i Crnu Goru, koju je zapad uz pomoć Mila Đukanovića, oteo srpstvu i vratiti u sastav jedinstvene srpske države”.
Nekoliko dana kasnije, u intervjuu sarajevskim Danima kazao je da mu je ,,od svih izmišljenih nacija najodvratnija crnogorska”.
Dovoljno da sličan sličnog odlikuje.
Veseljko KOPRIVICA