Povežite se sa nama

FOKUS

KONGRES DPS-a: S vjerom u Mila, za vlast i imovinu

Objavljeno prije

na

U subotu koja prva dođe biće održan VII kongres Demokratske partije socijalista. Lako bi se moglo desiti da najzanimljivija informacija sa tog skupa bude – koliko je trajao aplauz vođi. Iako su mediji potezali razne priče o unutarpartijskoj reorganizaciji, novim partijskim organima, novom programu, izdaleka se vidi da je sve to samo zamajavanje. Samo jedna snaga i jedna volja postoje u vladajućoj partiji i one pripadaju šefu partije Milu Đukanoviću. U ovoj zemlji nema veze ni šta piše u Ustavu, a ne u partijskom programu.

Na Kongresu će 450 delegata iz svih opština birati predsjednika partije, njegovog zamjenika, predsjednika Političkog savjeta, kao i novi sastav Glavnog odbora.

Glavni odbor DPS-a ranije je jednoglasno podržao ,,opredjeljenje najšireg partijskog članstva” da Kongresu predloži Mila Đukanovića za predsjednika partije i u narednom četvorogodišnjem mandatu, ,,izražavajući time poštovanje prema doprinosu i zaslugama koje njegovo nesporno liderstvo ima za ukupni demokratski razvoj DPS i države Crne Gore”.

Đukanović je odavno obezbijedio da mu u vrhu partije svi budu dovoljno daleko. U partijskoj strukturi nakon Kongresa više neće biti potpredsjednika, ali politička sudbina dosadašnjih – Svetozara Marovića, Filipa Vujanovića i Igora Lukšića – riješena je znatno ranije. Potpredsjednik partije bio je i Željko Šturanović koji je umro 2014.

Bilo kakav ozbiljniji partijski uticaj Svetozara Marovića smatra se nemogućim još od početka afere Zavala i hapšenja njegovog brata budvanskog funkcionera Dragana Marovića. U izbornim kampanjama i sličnim partijskim poslovima nakon toga Svetozar Marović je, naravno, učestvovao koliko se to od njega očekivalo, ali je njegova moć u partiji na nivou izvođača radova. Đukanović mu je sada namijenio mjesto predsjednika novoformiranog Političkog savjeta. Možda zato da bi ga držao na oku, a možda i kao poruku ostalima da partija ne odbacuje zaslužne drugove kao stare krpe. Najvjerovatnije oboje.

Slično važi za Filipa Vujanovića. Njegovo udaljavanje sa mjesta potpredsjednika DPS-a opravdano je najsmješnijim mogućim razlogom – on je predsjednik svih građana, pa mu partijska funkcija škodi. Nezaboravan je snimak na kojem Đukanović, nakon predsjedničkih izbora, gura Vujanovića na binu kako bi ovaj objavio pokradenu izbornu pobjedu. Lutka na mjestu predsjednika države, i da mu je dobro.

Igor Lukšić je nekako promijenio interesovanja. Zbog poezije, čega li, tek objavio je kako nije zainteresovan za mjesto potpredsjednika partije. Neke veze sa okretanjem poeziji, doduše, mogao je imati fakat da evo godinama, nekako ispada da, ako je nekad nešto ostavilo mrlju na našem putu demokratije i prosperiteta – desilo se baš u vrijeme dok je Lukić bio premijer. Kao.

Duško Marković kandidat je za zamjenika predsjednika. Sasvim u skladu sa temeljnim principom partije: Udba evropskog lika.

Naravno, Kongres koji društvu neće donijeti ništa novo, I te kako će poslužiti da šef postriže đe je predugačko i sprovede slične demokratske procedure. Sitne bitke za privilegiju bivstvovanja u Đukanovićevoj blizini, što sa sobom nosi lagodan život i uživanje u privilegijama vlasti, nesumnjivo se vode za svako od 139 mjesta u Glavnom odboru partije. Na listi o kojoj će se na Kongresu glasati su 172 kandidata iz 23 crnogorske opštine. Dnevne novine su objavile da su tokom unutarpartijskih izbora u DPS-u, od 23 opštinska odbora u 13 promijenjeni predsjednici, te da je u ova partijska tijela ušlo čak hiljadu novih ljudi. Takva navalica sugurno je zabilježena zbog neodoljivosti partijskog programa, nikako zbog činjenice da je ovdje sve aktuelnije pitanje – ima li života izvan DPS-a.

Glede dokumenata, Kongres će razmatrati Program prioriteta, Statut i Izvještaj o radu između dva kongresa. Na prethodnom, VI kongresu u maju 2011. partija je usvojila program pod nazivom Društvo uspjeha. Zapisali su kako su ,,do kraja privrženi” ideji da je njihova uloga i smisao u obezbjeđivanju dobra za sve građane Crne Gore; u stvaranju šansi da svi imaju posao… ,,U takvim uslovima svaki naš građanin s ponosom može da kaže: Crna Gora je moja država, u njoj ostajem ili joj se vraćam. Ovdje, i prije svega ovdje, imam šansu za dobar, kvalitetan i siguran život.” Dobro, ovih dana mnogo se više govori da izglednije šanse za dobar život počinju u Braunšvajgu, ali, ko će narodu ugoditi.

Prije četiri godine DPS je proglasio da su im prioriteti: stvaranje uslova za brži ravnomjeran razvoj Crne Gore, da Crnu Goru učine

prepoznatljivim, sigurnim mjestom za investitore i turiste, kao i podizanje kvaliteta usluga u državnoj i lokalnoj administraciji, zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti. Ne zna se đe su jače zablistali. Na primjer: ljudi bježe sa sjevera, ako nemaju kud drugo, barem ka Podgorici i jugu zemlje; sigurni smo za ,,investitore” u koje mi investiramo; ,,obračuni klanova” su nam svakodnevica, prljavština ubija ili u smrtnu opasnost dovodi tek rođenu djecu, ukidamo socijalu nepokretnim ljudima.

,,Demokratija za koju se mi zalažemo kao partija jeste demokratija većine, koja uvažava interese i prava manjine; demokratija pravila, ali ne zatvaranja vrata za kreativnost, spontanost…”, zapisao je DPS na prethodnom Kongresu. Vrlo su se kreativnim pokazali DPS-ovi članovi spontano birajući mjesta na kojima će na dan izbora isplaćivati ,,jednokratne pomoći” u zamjenu za glas. Bilo je tu svega – od privatnih kuća, preko prodavnica mješovite robe do slikarskih ateljea. Pa neka neko kaže da fali demokratije.

U odjelu o ekonomskom razvoju izričito je zapisano: ,,Nećemo dozvoliti da teret vraćanja dugova ostavimo budućim generacijama”. Prema zvaničnim podacima Vlade javni dug Crne Gore na kraju prošle godine iznosio je 2,02 milijarde eura, odnosno 59,60 odsto BDP-a. Nakon novih zaduženja dug je stigao do oko 65 odsto BDP-a. Države sa dugom preko 60 odsto BDP-a smatraju se visoko zaduženima. Visina javnog duga, prema ocjenama stručnjaka, manji je problem od toga što ne postoje realni izvori iz kojih bi dugovi mogli da se otplaćuju.

Prema ovih dana objavljenim podacima Eurostata bruto domaći proizvod po stanovniku prema standardu kupovne moći u Crnoj Gori u 2014. godini je iznosio 39 osto prosjeka EU. Za dva procenta manje nego lani. Tako živimo.

Za rubriku ,,vjerovali ili ne” je da je DPS u program bio zapisao: ,,Ne trebaju nam politički poslušnici, već kompetentni ljudi koji

znaju posao”, kao i ,,Zlonamjerne i netačne informacije

marginalizovaćemo slobodom medija”. Zauzeli su čvrst stav da su ,,partija koja ne želi da prihvati podjele ‘na nas i njih’, ‘na naše i njihove’, jer svi mi smo Crna Gora”. I papir je, sigurno, u nekoj svojoj papirskoj dimenziji, zaplakao.

Normalno da, kad se bude razmatrao izvještaj o radu između dva kongresa niko neće ni zucnuti. Glavni odbor je već zaključio: ,,Izvještaj o radu partije između dva kongresa ubjedljivo potvrđuje političku dominaciju DPS-a, stalni trend rasta povjerenja građana, kao i sve bolje rezultate koje partija bilježi na lokalnim i državnim izborima, ali i u relizaciji programskih ciljeva”. Lažu oči.

Demokratska partija socijalista je najavila da će na naredne izbore sama. Da se jednom utvrdi: jedna partija, jedan vođa. Možda im zafali koji narod, ali to će još da vide.

Uporno krečenje

Demokratska partija socijalista dobila je ime u junu 1991. u drugom dijelu Kongresa koji je u oktobru 1990. počela pod imenom Savez komunista Crne Gore. U zvaničnoj partijskoj istoriji zabilježili su da su ime promijenili ,,nakon ankete koja je sprovedena među članstvom”, istina je da su u međuvremenu održani izbori na kojima im je pobjedu garantovalo samo komunističko ime.

Osvojili su 83 od ukupno 125 mandata u Skupštini Crne Gore. Tom većinom, potpomognuti Narodnom i drugim sličnim strankama jurišali su na Dubrovnik, ,,ratovali za mir”. Oni to vide ovako ,,Raspala se SFRJ. Crna Gora je ipak uspjela da očuva unutrašnji mir”. U stvarnosti, deportovali su bošnjačke izbjeglice, proganjali manjine, prije svih Bošnjake, srcem i dušom podržavali politiku Slobodana Miloševića, nagrađivali književnika Radovana Karadžića.

Na referendumu 1992. godine, pod sigurnom rukom DPS-a, za opstanak zajedničke države izjasnilo se 95,65 odsto birača.

Drugi kongres održali su 1994. godine, kažu, ,,pod motom afirmacije demokratije i očuvanja građanskog mira”. ,,DPS je u ovom periodu uspjela da očuva mir, kao osnovnu pretpostavku razvoja i minimalnu socijalnu sigurnost građana”. To je ono kad su počeli da stiču bogatstva švercom nafte i duvana, a građanima dijelili bonove za šećer, ulje i sapun.

Na izborima 1996. su pobijedili Narodnu slogu tako što su, osim uobičajenih izbornih prevara ,smislili da Crnu Goru podijele na deset izbornih jedinica jer im je takva računica više odgovarala.

Onda su se posvađali. Dotadašnjem predsjedniku partije Momiru Bulatoviću, kako je sam svjedočio u knjizi Pravila ćutanja lagano je izmicana ,,kontrolna a i naredbodavna uloga” koju je ranije imao. Konačna prevaga u Đukanovićevu korist uslijedila je, tvrdi Bulatović, nakon niza ,,kupovina”, prosječno je ,,po glavi” obećavano oko sto hiljada DEM, isplaćivano deset puta manje. ,,Pored toga, neko je dobio stan, a drugi unapređenje u službi. Došlo je do naglog pada cijene izdaje. Ponuda je nadmašivala tražnju.”

U današnjem DPS-u taj proces vole da predstave kao otklon od Miloševićeve politike. Otklonili bi se od svake i priklonili svakoj koja im garantuje ostanak na vlasti, pokazuje se svakodnevno.

Da živimo bolje, Pobjeda je Crne Gore, parole su koje su obilježile naredne godine djelovanja DPS-a . Od 1998. svaki put je ime njihove izborne liste sadržalo povlaku iza koje je bilo ime Mila Đukanovića. Da se ljudi ne zbune.

Ređali su se kongresi i izbori, i stiglo do referenduma o nezavisnosti. Partija koja se zgražavala na pomen crnogorske nezavisnosti i njen prvi čovjek koji je one koji su se za nju zalagali zvao ,,šačicom crnogorskih nacionalista” ostvarili su, kako kažu, ,,pobjedu koju smo čekali punih 88 godina, a koja je značila stvaranje nezavisne države Crne Gore”. Dobili smo državu, za demokratiju ćemo viđet.

Miloš BAKIĆ

Komentari

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES, REFORMA DPS-A  I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što  znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da  slavi susjednog autokratu, i opozicije u  sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro  sudbina

 

 

„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer  je novo rukovostvo DPS –a  dvije sedmice uoči  Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju.  Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.

“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući  svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS  Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika.  Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.

Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković,  zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda  Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić,  vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović,  policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović.  Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.

Živković je  na Kongresu, uz prigodnu retoriku o navodnoj reformi partije, saopštio i da će jedan od prioriteta DPS-a biti “revidiranje postojećih pozitivnopravnih rješenja u oblasti pravosuđa koja su nas dovela u situaciju da je selektivna pravda postala svakodnevica, a tužilaštvo instrument u rukama parlamentarne većine čiji predstavnici otvoreno najavljuju progon i hapšenja opozicionih predstavnika”. To je valjda pojašnjenje za podugačak spisak visokih funkcionera bivšeg režima u zatvoru i na optužnicama.

Iz novog Glavnog odbora, koji je izabran na Kongresu u nedjelju, isključena su neka stara imena:  Milutin Simović,  Suad Numanović, Zorica Kovačević, Veselin Grbović, Predrag Jelušić… Ostali su Nataša Pešić, Predrag Nenezić, Vladan Joković, Nikola Divanović, Predrag Bošković …

Analitičari izbor Đukanovića za počasnog predsjednika, te retoriku novog rukovodstva na Kongresu, vide kao definitivan pokazatelj da se reforma partije koja je pod njegovom palicom tri decenije vladala Crnom Gorom, nije i neće skoro desiti. „Nekad je DPS bio lična partija Đukanovića, sada je njegov talac“, efektno je prokomentarisao  Rade Bojović iz Građanske inicijative 21.maj.

Živković se ovako osvrnuo na minule dane:  “Kada iz ove perspektive nakon skoro pet godina od političkih promjena pogledamo učinke svih postavgustovskih vlasti, i sa kakvom ‘nepodnošljivom lakoćom’ razaraju sve čega se dohvate vodeći se primarnim ciljem da što duže ostanu u svojim foteljama, onda nam se čini da te naše greške i nijesu bile baš toliko velike kakvim se pokušavaju predstaviti”.  Sitnica: ratovi, uništavanje državnih preduzeća i privrede zemlje, korupcija i kriminal, prostor na stranicama inostrane štampe najprije zbog državnog vrha na međunarodnim optužnicama za šverc cigareta, potom i zbog veza za jednim od najvećih narko kartela Evrope, progon kritičara i gušenje slobodnih medija, nepristojno bogaćenje političke klase čiji je šef dospio na Forbsovu listu najbogatijih skupa sa šeicima, zarobljene institucije, selektivna pravda, krađa izbora….

Živković je ipak zahvalan: „ Malo je političkih partija koji imaju moralni kapital kakvim mi danas raspolažemo, zahvaljujući ostvarenjima i rezultatima koje su ostvarile prethodne generacije u našoj partiji predvodeći državnu politiku u najturbulentnijim vremenima“.

Zuzvrat: Đukanović na Kongresu nije krio zadovoljstvo novom političkom generacijom. Dao im je i dva savjeta –da “ nastave da pouzdano brane ostvareno”, i da budu istrajni na tom putu. Citirao je i Njegoša: “ Nove nužde rađu nove sile. Tako i ove nužde tražile su novu generaciju naše politike”.

Moglo bi se reći i obratno. Stare nužde vraću stare sile. Pokazatelj povratka Đukanovića na političku scenu, koji ni nakon gubitka vlasti i  odlaska sa čela partije, nije nikada u stvari pustio iz ruku konce moći koje je mogao da zadrži, ne pokazuje samo njegov izbor za počasnog predsjednika DPS-a. To je samo izlazak iz sjenke. Da su ga stare nužde navele da pojača kontrolu nad partijom, i opozicijom, vidljivo je bilo prvenstveno kroz nekoliko posljednjih mjeseci djelovanja Demokratske partije socijalista, koja je na slučaju Ustavni sud, radikalizovala djelovanje, pokazujući da nije spremna ni za  promjene i dijalog. Odnosno da   Đukanoviću treba održavanje “pređašnjeg stanja” u pravosuđu i u partiji. Tu su i njegovi sve češći javni nastupi puni kritike aktuelne vlasti i Zapada, pojavljivanje njegovih članova familije na protestima…Sve u svemu, rezultat njegovog čvrstog  zagrljaja partije koju je decenijama vodio je  još jedna uništena mlada generaciju DPS-a. I propuštena prilika da Crna Gora dobije reformisani DPS, kako joj  joj putevi ne bi bili – đukanovićevski svijet ili srpski svet.

Živković se na Kongresu pohvalio posljednjim izbornim rezultatima DPS-a  na lokalnim izborima, najavljujući povratak te partije u državnu vlast na sledećim parlamentarnim izborima.

“Proces je nedvosmisleno počeo, prvo povratkom na vlast u Ulcinju, a onda i nedavnim razvlašćivanjem ove parlamentarne većine u Budvi. Naredna stanica nas čeka već u aprilu – na izborima koji su zakazani u Nikšiću, a onda nastavljamo dalje sve do narednih vanrednih ili redovnih parlamentarnih izbora koji će biti prekretnica daljeg razvoja Crne Gore”, kazao je.

Izborne brojke, međutim, pokazuju da je nakon niza opadanja podrške na izborima nakon avgusta 2020 godine, pozicija DPS –a počela da jača nakon što se Đukanović i zvanično povukao sa svih pozicija, a dok novo rukovodstvo nije tako otvoreno hvalilo njegova “istorijska dostignuća”, kao sada.  Na posljednjim izborima u Podgorici, kada je DPS pokazao drugačije lice, lice koje je nagovještavalo reforme, izborna lista   koju je predvodio Nermin Abdić, bila je pobjednik tih izbora. Stil, način obraćanja potencijalnim glasačima i političkim protivnicima  Abdića, bili su  neporedivi  sa kampanjama Đukanovića i njegove stare garde. Teško da DPS sa legalizovanim Đukanovićevim vođstvom može popraviti taj rezultat, a sasvim sigurno, umanjiće izglede da DPS stekne ono što mu najviše nedostaje: koalicioni kapacitet.

Još jedna zakonitost. Đukanovićev svijet hrani srpski svet. Niz posljednjih lokalnih izbora pokazuje da kad jača DPS jača i bivši Demokratski front.  Samo jedan detalj. Dovoljno je da  Đukanović dođe da proslavi Abdićevu pobjedu u Podgorici uz pjesmu Jači smo od Srbije, pa da se pojača društvena tenzija i radikalizuje javni prostor.

Profesor i metodolog Miloš Bešić objašnjava: „Nakon izbora 2020., na kojima je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a, biračko tijelo te stranke i bivšeg DF-a se preraspodijelilo, tako što je dio glasača ta dva politička subjekta prišao ‘umjerenim građanskim opcijama”. Po njegovom mišljenju u međuvremenu su se partijske strukture oko DPS-a i DF-a konsolidovale, dok je do pada umjerenijih opcija doveo i njihov unutrašnji sukob. Povećava se i broj apstinenata, pokazujući da raste nezadovoljstvo i vlašću i opozicijom.

„Nijesam od onih koji ima ambiciju da djeluje iz sjenke. Nikada nijesam tako radio, valjda zato što sam imao dovoljno prilika da budem dio vlasti i sve što sam želio da radim, radio sam sa scene”, kazao je Đukanović na Kongresu  u nedjelju. Niko nije ni pisnuo na te riječi.

Izlazak iz sjenke višestrukog povratnika Đukanovića, samo potvrđuje ono što već znamo. Ne samo da se DPS nije reformisao, krsteći u istorijska dostignuća teret prethodne političke generacije.  Nego i da će taj teret morati da nosi i ovo društvo. Rascijepljeno između vlasti koja je nastavila masovno  da primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio i da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem  Đukanovićevom zagrljaju.

Ne valja se zavaravati: ako bude  Đukanović rastao, rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije prećutna kolalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina.

Milena PEROVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo