Ni nakon desetak dana od objavljivanja dvije diplomatske depeše povjerljive sadržine u dnevniku Dan zvanično se ne zna ko je i sa kakvim ciljem omogućio da se one plasiraju crnogorskoj javnosti. Pri tom, kako tvrde naši sagovornici, niko se ne osvrće na suštinsko bezbjednosno pitanje – da li je na osnovu objavljenih depeša otkrivena i tajna šifra diplomatske pošte. (Detaljnije u antrfileu).
Sadržaj dviju depeša, čija autentičnost nije osporena, odnosi se na razgovore crnogorskog šefa diplomatije Igora Lukšića sa njemačkim i američkim zvaničnicima. Tema jedne je ulazak Crne Gore u NATO, a druge ruski pritisak na Crnu Goru da ne uđe u NATO.
U depeši iz Berlina piše da je Lukšić njemačkim zvaničnicima prenio da se pritisak Ruske Federacije na Crnu Goru, koji je na nivou propaganda, realizuje preko opozicionih partija, dijela nevla-dinih organizacija i Srpske pravoslavne crkve. To je 24. marta šef crnogorske diplomatije prenio njemačkom ministru spoljnih poslova Franku Valteru Štajnmajeru. U depeši se navodi da je Štajnmajer svjestan činjenice da je i Crna Gora izložena pritiscima spolja i da je Rusija vrlo aktivna u pokušajima da poveća svoj uticaj na sve balkanske zemlje.
Analitičar geopolitike Blagoje Grahovac kaže, u izjavi za Monitor, da taj pritisak nikada nije prestajao od strane Ruske Federacije, odnosno određenih krugova njoj bliskih. ,,Sve je to poznato, samo je pitanje da li će briselska ili vašingtonska administracija konačno shvatiti ko u Crnoj Gori igra koju igru”, kaže Grahovac.
U drugoj depeši, koja se bavi Lukšićevom posjetom Americi, navodi se da je predsjedavajući Komiteta za oružane snage sena-tor Džon Mekejn šefu crnogorske diplomatije rekao da će Crna Gora morati da sačeka sljedećeg predsjednika SAD da bi ušla u NATO.
Ministar Lukšić kazao je da je problematično ocijeniti curenje diplomatskih depeša aferom, jer ,,u sadržaju objavljenih depeša nema ničeg spektakularno novog”.
Opozicija se sa tim ne slaže. Sporni sadržaji depeša objavljenih u medijima već nanose posljedice državi, smatraju u opoziciji. Zato su pozvali Lukšića da podnese ostavku, tvrdeći da Crna Gora vodi lažnu i skandaloznu spoljnu politiku.
Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević tvrdi da je curenje povjerljivih podataka još jedan dokaz da je bezbjednosni sistem države razoren djelovanjem raznih stranih obavještajnih službi. ,,Plasiranje državnih dokumenata, koja su klasifikovana kao povjerljiva, snažan je dokaz da su službe bezbjednosti izbušene i da državna tajna kao važan temelj sistema nacionalne bezbjednosti ne postoji”.
Medojević ocjenjuje da Crna Gora zbog toga neće ove godine do-biti pozivnicu za NATO: ,,Ovaj skandal će, sasvim sigurno, direktno uticati da Crna Gora ni ove godine ne dobije pozivnicu za NATO, jer se pokazuje kao neozbiljna država koja ne može da obezbijedi zaštitu povjerljivih informacija”.
I bivši ministar spoljnih poslova Branko Lukovac izjavio je da obja-vljivanje povjerljivih depeša može da ugrozi reputaciju Crne Gore u međunarodnoj zajednici.
U Ministarstvu priznaju da se ,,curenje” informacija ,,nije smjelo dogoditi”, da je riječ o ,,veoma teškom prekršaju” i najavljuju da će krivci odgovarati.
Za sada je, koliko znamo, pokrenuta interna istraga u Ministarstvu vanjskih poslova. Istraga je pokazala da to ministarstvo ne mora biti jedino odgovorno za curenje povjerljivih diplomatskih dokumenata u javnost. Za ovu vrstu komunikacije je zadužena Agencija za nacionalnu bezbjednost i dokumenti su i mimo Ministarstva mogli doći do medija i preko velikog broja državnih funkcionera koji su imali mogućnost da ih vide, kao što su na primjer članovi Savjeta za članstvo u NATO, kojih ima 17, i službenici Agencije za nacionalnu bezbjednost.
U istragu se uključila i Agencija za nacionalnu bezbjednost, a Lukšić je zatražio sazivanje sjednice Vijeća za nacionalnu bezbjednost, kojim predsjedava premijer Milo Đukanović.
U traženju odgovora na pitanje ko je i sa kakvim ciljem plasirao javnosti sadržine depeša preovlađuje stav da je nalogodavac vrh Demokratske partije socijalista da bi iskompromitovao Igora Lukšića.
Blagoje Grahovac tvrdi da je za curenje depeša odgovoran centar moći u vrhu DPS-a grupisan oko Mila Đukanovića i Milana Roćena. ,,Njima se ne ide u NATO, a usput žele i da se obračunaju sa šefom diplomatije Lukšićem.”
Jedan od naših sagovornika, sa bogatim iskustvom obavještajca, kaže da nije isključeno da su u ovo umiješani ruski agenti preko nekog proruskog klana iz vlasti s ciljem da se spriječi Crnoj Gori ulazak u NATO. Po njegovim riječima, to istovremeno dovoljno govori o niskoj bezbjednosnoj kulturi u Ministarstvu vanjskih poslova, ali i u policiji. Uz to, on kaže da je ovo i obračun klanova u Agenciji za nacionalnu bezbjednost, Ministarstvu vanjskih poslova i DPS-u s ciljem da se sa političke scene eliminiše Igor Lukšić.
Podsjetimo da je prije četiri godine Dan objavio listing u kome je navedeno da su tadašnji crnogorski premijer Igor Lukšić i ministar inostranih poslova Milan Roćen tokom 2008. godine kontaktirali sa narko bosom Darkom Šarićem. Lukšić i Roćen su demantovali te navode tvrdeći da se radi o falsifikatima i podmetačinama.
Lukšić je tvrdio da je afera konstruisana da bi se on diskreditovao, a u parlamentu je kazao da ne vjeruje da će istraga oko pozadine tog slučaja dati rezultate. Njegova izjava pokazala se kao proročka.
Jeste li primijetili da i aferu depeša više niko i ne pominje?
MIODRAG ILIČKOVIĆ, BIVŠI DIPLOMATA
Kako se štite depeše
,,Tekst depeša pisan je u originalnom stilu, kao što smo ih nekad pisali i u vrijeme bivše Jugoslavije. Neki sadašnji diplomate, oni stariji, bili su pripravnici kod nas i oni to dobro znaju. Depeše shodno sadržaju nose oznaku povjerljivo i strogo povjerljivo, često uz naznaku ‘za ograničenu upotrebu’. Ima ih i koje su adresirane na određene rukovodioce, a ima i obavještajnih. Ove koje je objavio Dan ja bih naznačio Strogo pov. Depeša se obično naslovi na matičnu upravu, tj. onu koja vodi tu vrstu posla. Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore je malo, pa ne znam da li oni to praktikuju”, objašnjava u razgovoru za Monitor Miodrag Iličković, nekadašnji specijalni savjetnik Saveznog sekretarijata za inostrane poslove u Beogradu i savjetnik u Ambasadi SFRJ u Australiji.
MONITOR: Da li je tada bilo slučajeva da neko diplomatske depeše da novinarima?
ILIČKOVIĆ: Režim čuvanja depeša kod nas je bio jako strog, a u MIP-ovima drugih država još stroži. Svako ko bi pročitao depešu morao je da se potpiše i da je vrati načelniku službe. Depeše su se zaključavale u kase, a ključevi posebno čuvali. Depeše nikad nisu ostavljane u kancelariji u kojoj nije bilo nekoga da na njih pazi. Depeše smo kucali na pisaćoj mašini, koja je imala prigušivač da tekst ne bi ‘uhvatile’ okolne strane ambasade i agenti. Depeše, bilo iz zemlje ili ambasade, slali smo šifrovano i to su radili oficiri za vezu – specijalno provjerene osobe. Eto, i oni su potpadali pod sumnju i bili su kontrolisani. I svaki od nas diplomata u Beogradu bio je pod kontrolom – provjeravano je sa kim razgovaramo, sa kim se srijećemo, družimo… Sve se provjeravalo i svako je provjeravan. Dakle, jasno je da ovakvih slučajeva davanja depeša novinarima nije bilo. Svako od nas znao je da mu zbog špijunaže ne bi ginuo vojni sud.
MONITOR: Ukoliko, kao što kaže ministar Lukšić, sadržaj objavljenih depeša i nije neka posebna novost, da li ovo može imati neke druge posljedice?
ILIČKOVIĆ: Nije ovdje samo u pitanju sadržaj depeša. Opasnije i mnogo štetnije je to što po tekstu strane službe mogu otkriti državnu šifru! Kao što se dešavalo tokom Drugog svjetskog rata. Po mom mišljenju, sada bi Ministarstvo vanjskih poslova i policija morali da koriste novu šifru, inače ništa više neće biti povjerljivo! Zbog ovog što se desilo sa ovim dvjema depešama pitam se koji su to neprofesionalci u tom ministarstvu i to opasni po državu? No, čudno je da ovaj problem šifre niko ne pominje. Uz to, strogo je zabranjeno kopirati i prepisivati depeše, jer ako se ugrozi šifra ugrozi se državna tajna. Dakle, ako se poštuju ova pravila, onda nije moguće da depeše izađu u javnost. Osim ako je to namjerno urađeno, a to se lako može utvrditi na osnovu liste korisnika.
MONITOR: I šta se na osnovu svega toga može zaključiti?
ILIČKOVIĆ: Meni sve ovo liči na to da Crna Gora nema svoju strategiju spoljne politike, samo se improvizuje, pa i kad je riječ o ulasku u EU i NATO. To građani dobro osjećaju. Dovoljno je samo pratiti kako se vlast hvata za svaku povoljnu izjavu iz inostranstva. Izgleda da se i MVP vodi neprofesionalno.
Veseljko KOPRIVICA
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice