Snaga države. Petorici uhapšenih prošle nedjelje, a riječ je o bivšim i sadašnjim fudbalerima Berana, određen je pritvor od 30 dana. Privedeni se sumnjiče da su počinili krivično djelo kriminalno udruživanje i dogovaranje ishoda takmičenja.

Policija tvrdi da je, u višemjesečnoj akciji Tip prikupljeno dovoljno dokaza za podizanje optužnice. Osumnjičeni negiraju učešće u nečasnim fudbalskim radnjama.

Milovan Pavićević, prvi čovjek Sektora kriminalističke policije objašnjava da su uhapšeni namještanjem utakmica ,,sebi ili drugima” nezakonito pribavili 75 hiljada eura. Petorica osumnjičenih su, navodno, ,,za imovinsku korist” dogovorili ishod pet mečeve i tako stekli 40 hiljada. Dodatno su, precizirao je Pavićević, kladeći se na namještene utakmice – lično ili u saradnji sa drugim licima – ,,na štetu priređivača igara na sreću” osumnjičeni prihodovali još 35 hiljada eura. Potom su se posvađali oko podjele novca. Tako barem pišu mediji, pozivajući se na informacije dobijene iz prve ruke – od onih koji su prisluškivali telefonske razgovore privedenih fudbalera.

Nema podataka o osobama koje su od uhapšene petorke naručili i platili lažiranje mečeva!? Nijesu privedeni ni njihovi pomagači, odnosno, oni koji su u ime osumnjičenih fudbalera uplaćivali tikete i podizali dobitke!? Policija nije saopštila ni osnovne detalje o navodno namještenim utakmicama.

Sportski novinari vjeruju da je riječ i o mečevima Berane – Sutjeska, Berane – Mogren i Mogren – Berane. Prva dva su igrana u avgustu, a treći lani u novembru. Iz nezvaničnih izvora stižu obavještenja da je policija operaciju Tip započela nakon što su iz uprave FK Berane prijavili sumnje da je neko od njihovih igrača učestvovao u namještanju utakmice sa Sutjeskom. Uoči tog meča, danas se prisjećaju mnogi, Crnom Gorom kružile su SMS poruke sa tačnim rezultatom predstojeće utakmice – 0:4 za gostujuću ekipu (poluvrijeme 0:2 za Nikšićane).

Ta informacija dovodi do prvog od mogućih zaključaka: najveći grijeh uhapšenih Milenka Nerića (policija ga je u saopštenju označila kao vođu ovog kriminalnog udruženja), Milovana Nikolića, Mihaila Radulovića, Novaka Rajkovića i Stefana Lukovca je taj što su djelovali samoinicijativno – bez saglasnosti klubskih uprava i ljudi koji vedre i oblače crnogorskim fudbalom.

Da je drugačije, neko bi se od nadležnih već javio da progovori o brojnim indicijama da se lopta na crnogorskim terenima sve češće kotrlja vođena daljinskim upravljačem međunarodne sportske mafije. One koja, prema podacima Međunarodnog olimpijskog komiteta, namještanjem rezultata fudbalskih, košarkaških, bejzbol, kriket, rukometnih, boks i teniskih mečeva vodi glavnu riječ na globalnom tržištu sportskog klađenja čija je godišnja vrijednost između 200 i 600 milijardi dolara.

Povoda za oglašavanje nije manjkalo.

Početkom godine kontroverzni menadžer Velibor Džarovski osvrnuo se na namještanje utakmica na zimskim pripremama u Antaliji, objašnjavajući da je to način na koji balkanski klubovi finansiraju svoj put, smještaj i pripreme (vidi boks Sa terena u šoping).

Mjesec dana ranije, mediji su prenijeli informaciju da je Državno tužilaštvo u Podgorici, na zahtjev i uz dokumentaciju inspektora UEFA, otvorilo istragu protiv fudbalskih klubova Čelik i Zeta, zbog sumnji da su njihovi čelnici namještanjem utakmica stekli dobit veću od million eura.

Čelik je, prema nezvaničnim informacijama, duže vrijeme pod istragom zbog sumnjivih rezultata u evropskim takmičenjima, dok se uz Zetu veže nekoliko spornih rezultata u domaćem prvenstvu. Navodno su zbog tih neočekivanih rezultata kladionice u Aziji pretrpjele velike gubitke.

Ljubitelji fudbala i igrači sportske kladionice pamte da je Čelik u poslednje tri godine odigrao šest, krajnje sumnjivih, mečeva u evropskim takmičenjima. Počelo je 2012. kada su nikšićki igrači pod komandom Ranka Radulovića (zbog ubistva u vrijeme SFRJ osuđen na 15 godina zatvora, sumnjičen za šverc cigara iz Crne Gore prema BiH, uslovno kažnjen zbog uzurpacije i devastacije obale u Lipcima…) u dvomeču sa ukrajinskim Metalurgom poraženi ukupnim rezultatom 11:2. Biće upamćeno, pisale su ovdašnje novine, da su fudbaleri Čelika na meč u Ukrajinu išli autobusom iz kojeg su bukvalno izašli na teren. Prethodno su, tvrde upućeni, svratili u nekoliko kladionica koje su im se našle na putu.

Naredne godine nova blamaža. Nakon dvomeča u kvalifikacijama za Ligu šampiona sa Honvedom (ukupno 13:1 za Mađare) Nikšićani su se našli na tapetu Federbeta, organizacije koja okuplja evropske bukmejkere ujedinjene u borbi protiv namještanja utakmica.

Prošlog ljeta Čelik dva meča protiv slovenačkog Kopra gubi ukupnim rezultatom 9:0. Posebno je dojmljiv bio prvi meč koji su Nikšićani, kao domaćini, izgubili sa 5:0. ,,Najsmješnije namješteni meč ikada”, pisalo je na sajtu slovenačkog Dela, uz priloženi video sa golovima. ,,Ovako izgleda namješten meč u Evropskoj ligi”, izvještavao je bosanski sportcentar.ba, dok je Makedonski sport zaključio: ,,Opet namještaljka Čelika – prvo Honved, sada Koper”. Najdalje je otišao srpski portal Sportska centrala: ,,Javna je tajna da je gazda kluba Ranko Radulović u fudbal ušao baš i zbog mogućnosti da namještanjem rezultata preko svog kluba dođe do zarade…”. A Radulović se, koji dan kasnije, oglasio informacijom da napušta Čelik. Tim se preko noći vratio u treću ligu, baš tamo gdje je i bio kada je zapao za oko novom gazdi.

Iz Fudbalskog saveza Crne Gore – ni riječ. Makar da su podsjetili kako je predsjednik Saveza, proslavljeni fudbaler Budućnosti, Crvene zvezde i Milana, Dejan Savićević sredinom 2009. upozoravao: ,,Održao sam pred kraj šampionata sastanak sa svim funkcionerima timova. Javno sam im poručio da, čim prvi put budem imao priliku da nekog prijavim sa dokazima zbog namještanja rezultata, da ću to učiniti i poslati ga u zatvor”. Prethodno je Savićević, negdje uoči referenduma ’06. kazao kako je ,,prvenstvo regularno onoliko koliko nekim ljudima odgovara”. I dodao: ,,Sigurno bih bio ugrožen kada bih pokazao prstom na ljude koji dogovaraju utakmice. Ne pada mi na pamet da gubim glavu zbog fudbala”.

Tišinom je ispraćena u jesen 2012, informacija da se u Crnoj Gori ,,igraju” nepostojeći mečevi kako bi se poharale kladionice iz Azije. Prijateljske utakmice Grbalj – Lovćen i Petrovac- Travnik niko nije video, ali je neko dobro zaradio na njima.

Da vratimo loptu unazad. Sredinom ’90-ih prošlog vijeka, neposredno po okončanju ratnih sukoba u Hrvatskoj i BiH u ovdašnji fudbal (tadašnja liga SRJ) ulazi niz, najblaže rečeno, kontroverznih sportskih radnika, biznismena, ratnika i ljudi bez jasnog i zvaničnog zanimanja. Ligom gospodari Obilić pod komandom Željka Ražnatovića Arkana. Pokojni komandant paravojne jedinice pod kontrolom srpskog DB-a bio je i pljačkaš banki, saradnik obavještajnih službi, poslanik, vođa navijača Crvene zvezde. Uz ostalo, i poslednji selektor fudbalske reprezentacije SFRJ Ivica Osim prisjetio se nedavno kako mu je svojevremeno prijetio Arkan, nezadovoljan što njegov fudbalski ljubimac – Dejan Savićević – ne igra u reprezentaciji onoliko koliko bi on htio.

Dok Ražnatović preuzima Obilić, Voždovac Jusa Bulić (obojica su ubijena), a OFK Beograd pada u ruke Zvezdana Terzića, Vojvodinu sponzoriše i kontroliše Ratko Buturović, Sutjesku preuzima Brano Mićunović (nakon Miodraga Dake Davidovića), Zetu Radojica Božović (pukovnik crvenih beretki sa kodnim imenom Kobac). Prvi čovjek budvanskog fudbala već je uticajni funkcioner DPS-a Boro Lazović. Nešto kasnije, u Podgorici im se pridružio, kao predsjednik Skupštine FK Budućnost, i Miomir Mugoša. Mugoša je i danas, makar zvanično, prvi čovjek Budućnosti. Njegov sin Marko Mugoša gazduje drugim prvoligašem iz glavnog grada – ekipom Mladosti.

Novinari su izračunali da je pet vlasnika prvoligaša iz fudbaskog takmičenja tzv. SRJ – ubijeno. Ubijen je i nekadašnji predsjednik FS Branko Bulatović. Nedugo pošto je, nakon utakmice Sutjeska-Vojvodina (mart 2004. rezultat 2:1) izjavio: ,,Namješta se i u Italiji i u Španiji, ali ovako seljački kao kod nas nigdje”.

Radojica Božović je priznao kako je 1997. namjestio utakmicu u Lučanima Mladost-Budućnost 0:1 kojom je podgorički prvoligaš izborio spasonosni baraž. Naknadno je, nakon galame koju je podigla njegova izjava, pojasnio: ,,Nijesam rekao da sam namjestio utakmicu, već da sam, u nekoliko navrata, pomogao Budućnosti”.

Namještene utakmice, prema sopstvenom priznanju igrao je, ili makar gledao, i Dejan Savićević: ,,Odigrao sam dva-tri takva meča za pet i po godina u dresu Budućnosti”, kazao je marta 2006. za NTV Montenu.

Prva crnogorska fudbalska ekipa na koju je pala sumnja da namjerno gubi međunarodne utakmice – za račun fudbalske mafije – bio je budvanski Mogren.

Njemački Špigl pisao je da njihovi istražitelji vjeruju da su dvije utakmice u drugom kolu kvalifikacija za Ligu šampiona u ljeto 2009. godine, između FN Kopenhagen i FK Mogren Budva, bile namještene. U oba susreta, Danci su pobijedili 6-0. ,,U fudbalu sam od svoje 15. godine i uvijek sam bio funkcioner. Nikad me niko nije optužio za namještanje utakmica”, ljutio se predsjednik Mograna i lokalnog DPS-a Boro Lazović. Srpski mediji su, skoro istovremeno, njegovog sugrađanina Brana Mićunovića označili kao vođu srpske fudbalske mafije. On je uzvratio: ,,Neka im služi na čast što me stavljaju u taj kontekst. Sramota.”

Sad, najmanje fudbalskih kontroverzi, od svih kontroverznih biznismena koji su gazdovali ovdašnjim ekipama, proizvela su braća Duško i Darko Šarić i njihov Rudar iz Pljevalja. Oni su, zahvaljujući svojim prekookeanskim aktivnostima, imali dovoljno novca pa im je fudbal bio samo hobi, u kome su očekivali uspijeh i javno priznanje lokalne zajednice za postignute rezultate.

A onda mangupi misle da mogu namještati za svoj račun. Kvareći ozbiljan posao zbog tričavih 75 hiljada. Oglasio se, zato, i FSCG: ,,Podržavamo sve radnje državnih organa kojima se onemogućava i predupređuje bilo čiji pokušaj dogovaranja lažiranja ishoda utakmice, čime se može ugroziti ili se ugrožava integritet utakmica i takmičenja i dovodi do zloupotrebe fudbalske igre”, stoji na sajtu Saveza. Da se zna.

Tri decenije sportskog nemorala

Varaju se svi koji vjeruju kako su praksu beskrupuloznog namještanja rezultata na ovdašnjim sportskim događajima, sredinom devedesetih, uveli balkanski kriminalci sa legitimacijama lokalnih podružnica obavještajno-bezbjednosnih službi. Ili političari, željni da izbornu praksu kupovine sigurnog glasa prenesu na sportske terene. Priča je počela makar desetak godina ranije. U ljeto 1986. SFRJ je sa nestrpljenjem iščekivala rasplet rijetko uzbudljivog fudbalskog prvenstva. Uoči poslednjeg kola prvo mjesto dijelili su Partizan i Zvezda, s tim što su crno-bijeli imali bolju gol razliku (za jedan pogodak). Svoje mjesto u Evropi tražili su još splitski Hajduk, Rijeka i zagrebački Dinamo. Rijeci je trebao remi, Hajduku pobjeda a Dinamu, uz kiks makar jednog od rivala, i što ubjedljivija pobjeda protiv već viđenog drugoligaša – novosadske Vojvodine. Na dnu jednaka gužva. Pored otpisane Voše, spas od ispadanja u drugu ligu tražio je Čelik iz Zenice (u posljednjem kolu čekao Rijeku), podgorička Budućnost (u republičkom derbiju sa Sutjeskom trebao im je bod) Dinamo iz Vinkovaca, Sarajevo i OFK Beograd. U najgoroj poziciji bili su Beograđani sa Karaburme. Njima je uz pobjedu u Mostaru (Velež je bio tradicionalno neugodan domaćin) za opstanak u eliti trebao i poraz Čelika ili Budućnosti. Evo šta se dogodilo:

Sarajevo – Zvezda 0:4
Partizan – Željezničar 4:0
Čelik – Rijeka 1:1
Hajduk – Dinamo Vinkovci 5:3
Vojvodina – Dinamo ZG 1:7
Sutjeska – Budućnost 5:5
Velež – OFK Beograd 2:3

Četiri puta se Zvezda gol razlikom izjednačila sa komšijama i četiri puta je Partizan (utakmica počela sa nekoliko minuta kašnjenja) novim golom, vraćao prednost i titulu. Zagrepčani su u Novom sadu dali sedam golova ali je i to bilo nedovoljno. U Zenici je remi Čelika i Rijeke domaćinu garantovao opstanak a gostu kup UEFA. Hajduk je na Poljudu obezbijedio pobjedu iako im je prvi strijelac gostujuće ekipe Davor Čop dao tri gola – baš onoliko koliko mu je trebalo da obezbijedi zvanje najboljeg strijelca u sezoni 1985/86. U Nikšiću su, kada su postali svjesni da Čop ima svoj dan, odustali od pokušaja da kao najboljeg golgetera SFRJ promovišu prvog strijelca Sutjeske Miloša Bursaća. Rezultat 5:5 garantovao je opstanak Podgoričanima… Dvije utakmice (Priština – Vardar 0:0 i Osijek – Sloboda 2:1) nijesu imale značaja na konačan ishod tabele, pa su i rezultati bili ,,normalni”. Sve je pokvario predsjednik Fudbalskog saveza SFRJ Slavko Šajber, odlukom da zbog očiglednog namještanja rezultata poništi poslednje kolo i kazni najočiglednije aktere te prljave igre. Koju godinu kasnije, nadležni sudovi su ,,zbog nedostatka dokaza” poništili odluku o poništenju neregularnih rezultata i oduzimanju bodova. To nikome nije bilo važno.

Sa terena u šoping

,,Igrači jednog crnogorskog kluba poslije namještene utakmice na pripremama u Turskoj dobili su zaostala primanja i pokupovali pola tržnog centra u Antaliji”, ustvrdio je početkom godine Velibor Džarovski u intervjuu koji su prenijele i ovdašnje novine. ,,Molim vas, nemojte da budete naivni. Kako bi klubovi koji mjesecima nemaju novac za plate igračima platili taj luksuz koji imaju na pripremama? Odakle?”, izazivao je Džarovski. ,,Ovako lijepo namjeste meč na igru pet ili šest plus u golovima i posao je završen na idealan način”. Reakcija nije bilo. Kontroverzni menadžer iz Skoplja još je u ,,staroj Jugoslaviji” stekao nezvaničnu titulu ,,kralj nameštaljki”. Džarovski je suđen za namještanje 22 utakmice (iako je on tvrdio da je namjestio rezultat makar 80 domaćih i međunarodnih mečeva u SFRJ). Među njegova najpoznatija dostignuća ubraja se rukometni meč završen rezultatom 0:0, i fudbalska utakmica četvrte makedonske lige Leskoec − Velgošti, iz 1971. godine, završena sa neuobičajenih 134:0 za domaćina. Svoj uspjeh pravdao je pritiskom konkurencije – rivalski klub je u trci za što boljom gol razlikom pobijedio sa 96:0. ,,Najvažnija je crna tašna i lova”, objašnjava Džarovski, precizirajući ,,ključne igrače” za mutne poslove na sportskim terenima. Redom, to su: sudija, čelnici klubova, igrači i, konačno, političari.

Zoran RADULOVIĆ