Dok sutkinja Upravnog suda čita hronologiju slučaja koja je tek djelić dvogodišnje agonije, tendera Fonda za zdravstvo za laboratorije koji nikako da se završi, podgorički advokat Nikola Martinović nervozno kucka naočarama po stolu, s vremena na vrijeme rukom pređe preko kožne futrole da je prebriše, provjeri telefon, pa opet u krug.
,,Molim vas sudija, pa valjda smo svi to pročitali, ne morate čitati više”, kaže advokat desetak minuta kasnije, pomalo ljutito. Vrijeme je novac valjda. Sutkinja mu se zahvaljuje i odustaje od čitanja.
Advokat Martinović je poznat kao partner premijerove sestre Ane Kolarević u aferi Telekom, ali i Đukanovićev konsultant za million eura na projektu valorizaciju Buljarice o čemu je Monitor nedavno pisao, u ovom krajnje neobičnom sporu pred Upravnim sudom, zastupa Fond da zdravstvo.
Duže od dvije godine otkako nije u stanju da okonča tender za laboratorije raspisan u decembru 2012. godine, što građane koštalo i oko pola miliona eura godišnje, Fond za zdravstvo tužio je državnu Komisiju za kontrolu javnih pa građani sada dodatno plaćaju i troškove dvorskog advokata Martinovića. Koji, dokazano ne radi za sitninu.
Do sada nije poznat slučaj da je naručilac nabavki tužio državnu komisiju, organ zadužen za kontrolu tog postupka, što je kao da osuđeni tuži sud. Da se radi o pravnom nonsensu, na sudu su ukazali i zastupnici suprotne strane. Oni su napomenuli da rješenjem komisije zbog koje se Fond odlučio na tužbu, nije naloženo Fondu kakvu odluku da donese, te da je nejasno zbog čega tužba.
Monitor je direktoru Fonda Kenanu Hrapoviću uputio pitanja o tome zašto je Fond tužio Komisiju i pri tom angažovao advokata Martinovića pored svojih pravnih zastupnika, ali odgovore nijesmo dobili do zaključenja broja. Čitaoci Monitora ostali su uskraćeni otuda i za podatak da li je Martinović angažovan kroz adekvatnu proceduru javnih nabavki i koliko je novca za zastupanje dobio od Fonda, odnosno građana.
Građani za sada svakako trpe zbog nesposobnosti Fonda da u zakonitoj proceduri već dvije godine nabavi reagense za laboratorijske analize za bolnice. Kako su Vijesti nedavno pisale, samo u četiri opšte bolnice u Beranama, Bijelom Polju, Nikšiću i Baru, poreski obveznici su tokom 2014. godine za ad hok nabavke reagensa, mimo cijena ponuđenih na tenderu koji nikako da se okonča, morali doplatiti čak oko 200.000 eura. Pri tom, upravo firme koje nijesu dobile posao na tenderu Fonda, poput Uriona, Fondu prodaju reagense po višestruko višim cijenama jer se u bolnicama nalaze aparati proizvođača čiji su zastupnici . Monitor je već više puta pisao o privilegovanoj poziciji Uriona na tenderima KCCG i Fonda. Tokom 2009. na tenderima je tako dobio poslove od oko šest miliona eura, iako nije bio registrovana za trgovinu ljekovima i medicinskom opremom.
Osim toga bolnice su zbog tendera koji nikako da se okonča nerijetko bile bez određenih reagenasa pa se nerijetko nijesu mogle raditi analize kao što su glukoza, CRP …
Od januara 2013. godine , vodi se čitav niz postupaka pred Komisijom za kontrolu javnih nabavki ali i Upravnim sudom, nakon brojnih žalbi pojedinih ponuđača. Fond sa Hrapovićem na čelu uporan je međutim u tome da istjera svoje, bez obzira na uputstva Upravnog suda i Komisije. Tender se odnosi na četvorogodišnju nabavku laboratorija i vrijedan je – 14.598.758 eura.
Suđenju Fonda i Komisije pred Upravnim sudom prisustvuju predstavnici američke ambasade u Crnoj Gori i američke kompanije Abbott čije je proizvode, iako jeftinije od ostalih, Fond odbio na tenderu.
Fond je tužio Komisiju zbog njenog rješenja da je Fond postupio nezakonito kada je odbio ponude Osmog reda i Farmalaba na tender za partije 21 i 15, koje se odnose na hematološku dijagnostiku i hormone i specifične markere. Za te partije Fond je posao za cijenu preko pet miliona eura bio dodijelio Urionu, ali je postupak pokrenut ponovo nakon rješenja Komisije i presude Upravnog suda.
Fond je u junu 2013 odbio ponudu kompanije Osmi red koja je na tenderu ponudila proizvode američkog Abbotta koji se smatra jednim od najboljih svjetskih proizvođača pomenute opreme. Pri tom, kako je na sudu napomenula izvršna direktorica Osmog reda Angelina Vuković, njihova ponuda bila je za 208 hiljada eura jeftinija, a da pri tom žalbu nije podnijela konkurentska kompanija Farmegra, već Fond.
Fond je odbio ponudu Osmog reda, odnosno Abbotta, uz obrazloženje da je ponuda neispravna, odnosno ,,da nije ponuđen dovoljan broj kalibratora i kontrola kao i aparat koji zadovoljava kriterijum da radi više od 95 analiza na sat”.
Zanimljivo je pri tom da je nakon dostavljanja ponude Osmog reda, komisija Fonda za otvaranje i vrednovanje ponuda, utvrdila da je ta ponuda – ispravna, da bi potom osporio sopstveni stav.
Fond tako naknadno osporava brzinu aparata koji po tehničkoj dokumentaciji ABBOTT Laboratories USA radi 100 analiza na sat, što je i brže nego je Fond tražio. Takođe, Fond tvrdi da Osmi red i Farmalab nijesu ponudili dovoljno kontrola i kalibratora, iako tenderom i nije određeno koliko je to dovoljno, obzirom das u se kompanije obavezale da će taj prateći material isporučivati besplatno uz reagense za analize.
Fond je odbio i jedinu ispravnu ponudu Farmalaba koji je bio za 12.300 eura povoljniji od Uriona. Iako neispravna ponuda Uriona je diskvalifikovana tek nakon žalbi Farmegre, Farmalaba i Osmog reda.
U rješenju Državne komisije navodi se da su žalbe Osmog reda i Farmalaba osnovane, odnosno da je odluka Fonda kojim je odbio njihove ponude nezakonita.
Državna komisija je pojasnila da se iz tenderske dokumentacije i poziva za javno nadmetanje ne može ustanoviti na koji način je Fond definisao pravila na osnovu kojih ponuđači ispunjavaju tabele u koje se unosi podatak o količinama kalibratora i kontrola osim preporuke ponuđača koju su odbijene kompanije dostavile.
,,U konkretnom slučaju u tenderskoj dokumentaciji Fond nigdje nije ustanovio kriterijum kako popuniti tabelu u kojoj se unose količine kalibratora i kontrola, osim da to bude uračunato u cijenu analize, kao i da se popune u skladu sa preporukama proizvođača. što je u konkretnom slučaju ponuđač D.O.O. „OSMI RED – D” iz Podgorice i uradio”, navodi se između ostalog u rješenju Državne komisije za kontrolu javnih nabavki.
Umjesto da postupi po rješenje državne Komisije i suda, Fond za zdravstvo tuži Komisiju, trošeći dodatna sredstva i vrijeme građana. Istovremeno i dalje se vodi postupak za partije 5 i 6 za biohemiju, gdje Fond prakti;no ne prihvata da je Abbott vlasnik i proizvođač svojih proizvoda.
Zašto? Jedno je sigurno: javni interes, i interes građana odavno su manje važni u odnosu na poslove povlašćenih. Pa i kad su u pitanju nabavke opreme za laboratorije.
Pale i krivične prijave
Dvije godine nakon raspisivanja tendera za potrebe laboratorija, tužilaštvo je podiglo optužni predlog protiv Radmile Femić, vještakinje u predmetu za partije 15 i 21 a po krivičnoj prijavi koju su podnijeli Farmalab i Osmi red. Tužilaštvo je međutim odbacilo krivičnu prijavu protiv tadašnje članice Državne komisije Katarine Radović, protiv koje su su Osmi red i Farmalab nastavili postupak kao subsdijarni tužilac. U krivičnoj prijavi navodi se da je Katarina Radović u nekom od ranijih postupaka utvrđivanja ispravnosti ponuda Osmi red i Farma lab (ne)ispravne angažovala vještakinju Femić koja se ,,ne nalazi na listi sudskih vještaka”. Navodi se da je Radović potom ,,na osnovu mišljenja Radmile Femić donijela odluku da se ponude Osmog reda i Farma laba odbiju”. Osnovni sud odbio je optužni predlog tužilaštva protiv vještakinje Femić. Sada se čeka odluka Višeg suda.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ