Povežite se sa nama

Uncategorized

FOND ZA ZDRAVSTVO I TENDER ZA LABORATORIJE, NOVA EPIZODA ŠPANSKE SERIJE: Naš novac za njihove

Objavljeno prije

na

Dok sutkinja Upravnog suda čita hronologiju slučaja koja je tek djelić dvogodišnje agonije, tendera Fonda za zdravstvo za laboratorije koji nikako da se završi, podgorički advokat Nikola Martinović nervozno kucka naočarama po stolu, s vremena na vrijeme rukom pređe preko kožne futrole da je prebriše, provjeri telefon, pa opet u krug.

,,Molim vas sudija, pa valjda smo svi to pročitali, ne morate čitati više”, kaže advokat desetak minuta kasnije, pomalo ljutito. Vrijeme je novac valjda. Sutkinja mu se zahvaljuje i odustaje od čitanja.

Advokat Martinović je poznat kao partner premijerove sestre Ane Kolarević u aferi Telekom, ali i Đukanovićev konsultant za million eura na projektu valorizaciju Buljarice o čemu je Monitor nedavno pisao, u ovom krajnje neobičnom sporu pred Upravnim sudom, zastupa Fond da zdravstvo.

Duže od dvije godine otkako nije u stanju da okonča tender za laboratorije raspisan u decembru 2012. godine, što građane koštalo i oko pola miliona eura godišnje, Fond za zdravstvo tužio je državnu Komisiju za kontrolu javnih pa građani sada dodatno plaćaju i troškove dvorskog advokata Martinovića. Koji, dokazano ne radi za sitninu.

Do sada nije poznat slučaj da je naručilac nabavki tužio državnu komisiju, organ zadužen za kontrolu tog postupka, što je kao da osuđeni tuži sud. Da se radi o pravnom nonsensu, na sudu su ukazali i zastupnici suprotne strane. Oni su napomenuli da rješenjem komisije zbog koje se Fond odlučio na tužbu, nije naloženo Fondu kakvu odluku da donese, te da je nejasno zbog čega tužba.

Monitor je direktoru Fonda Kenanu Hrapoviću uputio pitanja o tome zašto je Fond tužio Komisiju i pri tom angažovao advokata Martinovića pored svojih pravnih zastupnika, ali odgovore nijesmo dobili do zaključenja broja. Čitaoci Monitora ostali su uskraćeni otuda i za podatak da li je Martinović angažovan kroz adekvatnu proceduru javnih nabavki i koliko je novca za zastupanje dobio od Fonda, odnosno građana.

Građani za sada svakako trpe zbog nesposobnosti Fonda da u zakonitoj proceduri već dvije godine nabavi reagense za laboratorijske analize za bolnice. Kako su Vijesti nedavno pisale, samo u četiri opšte bolnice u Beranama, Bijelom Polju, Nikšiću i Baru, poreski obveznici su tokom 2014. godine za ad hok nabavke reagensa, mimo cijena ponuđenih na tenderu koji nikako da se okonča, morali doplatiti čak oko 200.000 eura. Pri tom, upravo firme koje nijesu dobile posao na tenderu Fonda, poput Uriona, Fondu prodaju reagense po višestruko višim cijenama jer se u bolnicama nalaze aparati proizvođača čiji su zastupnici . Monitor je već više puta pisao o privilegovanoj poziciji Uriona na tenderima KCCG i Fonda. Tokom 2009. na tenderima je tako dobio poslove od oko šest miliona eura, iako nije bio registrovana za trgovinu ljekovima i medicinskom opremom.

Osim toga bolnice su zbog tendera koji nikako da se okonča nerijetko bile bez određenih reagenasa pa se nerijetko nijesu mogle raditi analize kao što su glukoza, CRP …

Od januara 2013. godine , vodi se čitav niz postupaka pred Komisijom za kontrolu javnih nabavki ali i Upravnim sudom, nakon brojnih žalbi pojedinih ponuđača. Fond sa Hrapovićem na čelu uporan je međutim u tome da istjera svoje, bez obzira na uputstva Upravnog suda i Komisije. Tender se odnosi na četvorogodišnju nabavku laboratorija i vrijedan je – 14.598.758 eura.

Suđenju Fonda i Komisije pred Upravnim sudom prisustvuju predstavnici američke ambasade u Crnoj Gori i američke kompanije Abbott čije je proizvode, iako jeftinije od ostalih, Fond odbio na tenderu.

Fond je tužio Komisiju zbog njenog rješenja da je Fond postupio nezakonito kada je odbio ponude Osmog reda i Farmalaba na tender za partije 21 i 15, koje se odnose na hematološku dijagnostiku i hormone i specifične markere. Za te partije Fond je posao za cijenu preko pet miliona eura bio dodijelio Urionu, ali je postupak pokrenut ponovo nakon rješenja Komisije i presude Upravnog suda.

Fond je u junu 2013 odbio ponudu kompanije Osmi red koja je na tenderu ponudila proizvode američkog Abbotta koji se smatra jednim od najboljih svjetskih proizvođača pomenute opreme. Pri tom, kako je na sudu napomenula izvršna direktorica Osmog reda Angelina Vuković, njihova ponuda bila je za 208 hiljada eura jeftinija, a da pri tom žalbu nije podnijela konkurentska kompanija Farmegra, već Fond.

Fond je odbio ponudu Osmog reda, odnosno Abbotta, uz obrazloženje da je ponuda neispravna, odnosno ,,da nije ponuđen dovoljan broj kalibratora i kontrola kao i aparat koji zadovoljava kriterijum da radi više od 95 analiza na sat”.

Zanimljivo je pri tom da je nakon dostavljanja ponude Osmog reda, komisija Fonda za otvaranje i vrednovanje ponuda, utvrdila da je ta ponuda – ispravna, da bi potom osporio sopstveni stav.

Fond tako naknadno osporava brzinu aparata koji po tehničkoj dokumentaciji ABBOTT Laboratories USA radi 100 analiza na sat, što je i brže nego je Fond tražio. Takođe, Fond tvrdi da Osmi red i Farmalab nijesu ponudili dovoljno kontrola i kalibratora, iako tenderom i nije određeno koliko je to dovoljno, obzirom das u se kompanije obavezale da će taj prateći material isporučivati besplatno uz reagense za analize.

Fond je odbio i jedinu ispravnu ponudu Farmalaba koji je bio za 12.300 eura povoljniji od Uriona. Iako neispravna ponuda Uriona je diskvalifikovana tek nakon žalbi Farmegre, Farmalaba i Osmog reda.

U rješenju Državne komisije navodi se da su žalbe Osmog reda i Farmalaba osnovane, odnosno da je odluka Fonda kojim je odbio njihove ponude nezakonita.

Državna komisija je pojasnila da se iz tenderske dokumentacije i poziva za javno nadmetanje ne može ustanoviti na koji način je Fond definisao pravila na osnovu kojih ponuđači ispunjavaju tabele u koje se unosi podatak o količinama kalibratora i kontrola osim preporuke ponuđača koju su odbijene kompanije dostavile.

,,U konkretnom slučaju u tenderskoj dokumentaciji Fond nigdje nije ustanovio kriterijum kako popuniti tabelu u kojoj se unose količine kalibratora i kontrola, osim da to bude uračunato u cijenu analize, kao i da se popune u skladu sa preporukama proizvođača. što je u konkretnom slučaju ponuđač D.O.O. „OSMI RED – D” iz Podgorice i uradio”, navodi se između ostalog u rješenju Državne komisije za kontrolu javnih nabavki.

Umjesto da postupi po rješenje državne Komisije i suda, Fond za zdravstvo tuži Komisiju, trošeći dodatna sredstva i vrijeme građana. Istovremeno i dalje se vodi postupak za partije 5 i 6 za biohemiju, gdje Fond prakti;no ne prihvata da je Abbott vlasnik i proizvođač svojih proizvoda.

Zašto? Jedno je sigurno: javni interes, i interes građana odavno su manje važni u odnosu na poslove povlašćenih. Pa i kad su u pitanju nabavke opreme za laboratorije.

Pale i krivične prijave

Dvije godine nakon raspisivanja tendera za potrebe laboratorija, tužilaštvo je podiglo optužni predlog protiv Radmile Femić, vještakinje u predmetu za partije 15 i 21 a po krivičnoj prijavi koju su podnijeli Farmalab i Osmi red. Tužilaštvo je međutim odbacilo krivičnu prijavu protiv tadašnje članice Državne komisije Katarine Radović, protiv koje su su Osmi red i Farmalab nastavili postupak kao subsdijarni tužilac. U krivičnoj prijavi navodi se da je Katarina Radović u nekom od ranijih postupaka utvrđivanja ispravnosti ponuda Osmi red i Farma lab (ne)ispravne angažovala vještakinju Femić koja se ,,ne nalazi na listi sudskih vještaka”. Navodi se da je Radović potom ,,na osnovu mišljenja Radmile Femić donijela odluku da se ponude Osmog reda i Farma laba odbiju”. Osnovni sud odbio je optužni predlog tužilaštva protiv vještakinje Femić. Sada se čeka odluka Višeg suda.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Uncategorized

Fratar – gigant

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bosanski franjevac Marko Oršolić i iz bolesničke postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima .Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam

 

U Sarajevu živi bosanski franjevac Marko Oršolić. Podrijetlom iz najplodnijeg dijela Bosne i Hercegovine fra Marko Oršolić proveo je golemi dio života u Sarajevu”prisvojivši ” ovaj grad, identificirajući se sa ljudima, navikama i običajima “šeherskim”…Obrazovan na uzornim i prestižnim katoličkim učilištima fra Marko je stekao čak četiri”poslijediplomska”zvanja i postao jedan od najobrazovanijih katoličkih svečenika u Bosni i Hercegovini

Osnovavši medjunarodnu humanitarnu udrugu i multinacionalni centar IMIC fra Marko Oršolić dao je osobito za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu golemi doprinos rješavanju brojnih egzistencijalnih problema gradjana raznih vjera i nacionalnosti.

Njegov spisateljski rad, osobito u knjizi Zlodusima unatoč zapažen je kako u žanru angažirane publicistike jednako i na planu teologijskih i politoloških traganja u suvremenom svijetu.

Iako mu posljednjih decenija zdravstvene prilike ne dozvoljavaju da osobito aktivno djeluje fra Marko i iz postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima. Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Ekološka,  ali naški

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od kako je Crna Gora postala prva ekološka država na svijetu, sebi i prirodi koja nas okružuje napravili smo više nevolja nego što smo ih riješili, ili makar sanirali. Čini se kako je nadležnima najvažnije da izlobiraju đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar

 

Prođe još jedan državni praznik. Možda nijeste ni primijetili, pošto smo Dan ekološke države i 32. godišnjicu njenog proglašenja obilježili skromno, u krugu porodice. A, šta bi i slavili?

Ilegalna eksploatacija pijeska, ilegalna sječa šuma – čak i u granicama Nacionalnih parkova, ilegalne deponije smeća na svakom koraku, ilegalan lov i ribolov, zatrovane rijeke, odumiruća jezera, zagađen vazduh… I, uglavnom, frustrirajuća ravnodušnost sa kojom se sve to posmatra.

Uoči „praznika“ bili smo svjedoci neuobičajene polemike između čelnika Agencije za zaštitu životne sredine i resornog Ministarstva kulture i medija oko budućnosti Kotora i Nacionalnog parka Durmitor na Listi svjetske baštine UNESCO-a. Pozivajući se na nezvanične informacije, iz Agencije su upozorili da bi na predstojećem samitu UNESCO u Rijadu, Kotor mogao biti brisan sa Liste, a NP Durmitor svrstan među one kojima takva sudbina predstoji u skoroj budućnosti, ukoliko se stvari suštinski ne promijene (tzv. crvena lista).

Iako neprijatne, te najave nijesu baš iznenađenje. Ne treba UNESCO da nas obavijesti koliko smo spremni i sposobni da upropastimo, zagadimo i odložimo rješenje evidentiranih problema. Dok ne bude kasno. Ipak, nakon kritika i demantija iz Ministarstva i SO Kotor, direktor Agencije je revidirao  objašnjavajući kako je njegova izjava bila „nesmotrena“. I izvinio se zbog nepreciznosti.

Ako to znači da više nećemo uočavati posljedice rada ilegalnog kamenoloma iznad Risna (za još tri nova na istoj lokaciji čeka se saglasnost Agencije); da će divljom gradnjom budvanizovano podnožje Durmitora i okruženje Žabljaka, sve do obronaka kanjona Tare, iznenada postati ugodno našim čulima; dok će se krišom posječena stabla smrča i jela sa teritorije Nacionalnog parka preko noći obnoviti – onda je sve u najboljem redu.

Možemo onda da se okrenemo prečim brigama.

Podgorica još nema kolektor za preradu otpadnih (kanalizacionih) voda. Ako je vjerovati stanovnicima Botuna, koji tvrde da će životima sprječavati njegovu izgradnju u svom selu (SO Zeta), neće ga ni biti u dogledno vrijeme. Mada je svakome jasno da je kolektor neophodan, kako Podgorici tako i cijelom Primorju koje se, podsjetimo, vodom za piće snabdijeva sa izvorišta u Skadarskom jezeru. U koje Morača donosi sve to što nose ona i njene pritoke iz Podgorice, Danilovgrada, Tuzi i Zete. Novac za izgradnju odavno je obezbijeđen, uglavnom donacijama iz EU (riječ je o nekih 40 miliona). Nedostaje  volje i sposobnosti da se pronađe kompromis i završi započeti posao.

Nikšićka deponija i dalje gori. Nekada se to vidi i osjeća manje, nekada više, ali požar u dubini deponije tinja/plamti godinama. I truje. „Na pragu smo rješenja višedecenijskog problema – deponije Mislov do i usklađivanja procesa upravljanja otpadom sa evropskim standardima”, najavio je neki dan predsjednik Opštine Nikšić. Dobra je to vijest. Samo po malo bajata. Isto je, naime, obećano i prošlog septembra. I ko zna koliko puta prije. Pa ništa.

O Plavskom jezeru i Adi Bojani gotovo se  i ne govori. Osim kao o “resursima” koje treba “valorizovati”. Legalnom ili ilegalnom gradnjom. To da i jednom i drugom prijeti nestanak – znamo. Stručnjaci kažu da znaju kako se taj proces može spriječiti ili makar značajno usporiti. Ali, nema para. Baš kao ni volje da se utiče makar na to što ljudski faktor dominantno doprinosi prirodnim procesima koji prijete da nam u bliskoj budućnosti oduzmu te bisere. Na žalost potomstva koje, takođe, odlazi iz Crne Gore. Bez povratne karte.

Tužne priče pričaju i Tara, Bjelasica, Lovćen, Lim, pljevaljska kotlina, Zeta… Ima li iko da ih čuje? Ili je, ipak, najvažnije da izlobiramo tamo đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar. Dok ne bestragamo sve to što smo dobili na poklon od prirode i predaka.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Knjige i vatra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možemo se složiti ili ne složiti  sa razlozima vodećih zapadnih zemalja koje niijesu glasale za rezoluciju  o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu.  Iz različitih  perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje ne izgledaju jednako opasno. Ali demokratske vlasti su dužne da svoje odluke pojasne građanima.  U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili

 

Vijeće Ujedinjenih nacija za ljudska prava (UNHRC) usvojilo je, većinom glasova, prošle nedjelje u Ženevi, rezoluciju o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu počinjeno “javno i s predumišljajem” uz odobrenje skupa od strane švedske policije.

Usvojenim tekstom su zemlje članice UN pozvane da “spriječe i procesuiraju djela i zagovaranje vjerske mržnje koja podstiču na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje”.

Crna Gora, koja je članica Vijeća UNHRC u mandatu 2022-2024, našla se među zemljama koje su glasale protiv usvajanja te Rezolucije. Baš kao i SAD, Velika Britanija, Kostarika i članice EU trenutno zastupljene u Vijeću. Za Rezolucije su glasale Kuba, Kina, Indija, Ukrajina, afričke i zemlje članice Organizacije islamske saradnje. Ukupno 28 od 47 članica Vijeća UNHRC, uz 12 protiv i sedam uzdržanih.

“Žao nam je što smo morali glasati protiv ovog neizbalansiranog teksta, ali on je u suprotnosti sa našim stavovima kada je riječ o slobodi izražavanja”, objasnila je svoju odluku američka ambasadorka pri UNHRC. “Ljudska prava štite ljude a ne religije, doktrine, uvjerenja ili njihove simbole”, pridodao je francuski ambasador, naglašavajući kako “ni na Ujedinjenim nacijama ni na državama nije da definišu šta je sveto”.

Možemo se složiti ili ne. Iz različitih perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje očito ne izgledaju jednako opasno. Ali, nesporno je da su demokratske vlasti dužne da svoje odluke pojasne građanima. U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili.

Mnogi su od Vlade i resornog Ministarstva vanjskih poslova zatražili odgovor kako se i zašto crnogorska delegacija, nakon svega što nam se dešavalo i dešava od 90-tih prošlog vijeka do danas, opredijelila da glasa protiv tog dokumenta.

Iz vlade su pitanja ignorisali.  Ostalo je samo da nagađamo  jesu li premijer Abazović,  koji vodi i resor vanjskih poslova, i njegovi saradnici nepokolebljivo privrženi pravu na slobodu iznošenja stavova, koliko god oni bili radilkalni i opasni, ili su samo iskoristili priliku da na pitanju javnog spaljivanja svetih knjiga, demonstriraju lojalnost “zapadnim saveznicima”. Kada to već, slijedeći lične interese, ne mogu uraditi na nekim drugim poljima (poštovanje zakona, moralna i politička odgovornost, transparentnost rada i donošenja odluka…).

Kad – kaza nam se samo. Među javnim kritičarima crnogorskog glasanja o Rezuluciji o vjerskoj mržnji našao se građanin Crne Gore koji nije zaštićen javnom funkcijom. Svoje stavove je ubrzo  morao pojašnjavati pred policijskim inspektorom. Nakon toga, policajac je  tužilaštvu predložio da tog građanina,  po službenoj dužnosti, goni  zbog podrivanja ustavnog sistema. Srećom, tužilaštvo je odbilo taj prijedlog.  Isljeđivani intelektualac je zamolio da ostane aniniman, kako ne bi dodatno uznemiravao porodicu.

Toliko o nepovrjedivosti prava na slobodu mišljenja i izražavanja u Crnoj Gori.

Iz Stokholma je stigla nova priča. Nakon protesta na kome su paljene stranice Kurana, švedskoj policiji obratio se građanin koji je prijavio naum da javno spali Bibliju i Toru. I on je dobio odobrenje nadležnih, ali je umjesto lomače za svete knjige okupljenim novinarima izjavio: “Sloboda izražavanja ima ograničenja koja se moraju uzeti u obzir. Ako ja zapalim Toru, drugi Bibliju, treći Kuran, ovdje će biti rata. Želio sam pokazati da to nije u redu.”

Ko, eventualno, nije razumio o čemu je govorio Ahmad Alush, neka baci pogled na stare pljevaljske zidine koje odnedavno “krasi” grafit: Kad se vojska na Kosovo vrati.  “Oni koji su stih iz Amfilohijeve pesme ispisali na zidu… postupili su u punom skladu sa raison d’être  ove pesme. Njena vokacija – kao i vokacija nacionalističke poezije u celini – jeste da zove u rat”, napisao je srpski etnolog, antropolog, aktivista za ljudska prava Ivan Čolović, prije pola godine, kada se isti stih počeo pojavljivati na beogradskim fasadama.

Pitanje je samo želimo li da pročitamo. Il’ da palimo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo