,,Novi predlog Zakona o eksproprijaciji je po mom mišljenju drakonski i nažalost, ali moram tako reći, meni ima neodoljivi prizvuk neke nove vrste nacionalizacije”, kaže za Monitor, Ivan Zuber, sin Lala Zubera i Anastasije Gregović, kojima su komunističke vlasti oduzele ogromnu imovinu 1946. godine.
Ivan Zuber u procesu restitucije, sa svojim sestrama Dijanom Declich (italijanska državljanka) i Lidijom Ranganath (državljanka Sjedinjenih Američkih Država), potražuje po obimu i vrijednosti najveću imovinu u Crnoj Gori u odnosu na ostale zahtjeve koji su bivši vlasnici pokrenuli pred nadležnim komisijama. Vrijednost ukupne imovine koju Zuberi potražuju procjenjuje se na 67,5 miliona eura.
,,To je procijenjena imovina bez objekata koji su kulturni spomenici, a kada se i to uzme u obzir, onda je vrijednost i preko 300 miliona eura. Međutim, mi smo svjesni da ne možemo sve ni dobiti niti da će nam to biti vraćeno ni u obimu koji mi potražujemo”, kaže Zuber i podsjeća da je porodica nekoliko puta državi nudila i predloge o nagodbi u svom dugogodišnjem nastojanju da nekako naplati protivrijednost za 14 istorijskih zgrada, 56 hiljada kvadratnih metara zemljišta u Kotoru, Budvi, Petrovcu, Cetinju i Ulcinju, kao i za 22 broda pomorske kompanije Zetska plovidba i dva nacionalizovana preduzeća – Zetska plovidba i Srpsko-albansku banku.
,,Nudili smo, između ostalog, ponovno oživljavanje kompanije Zetska plovidba
u namjeri da se poravna dug, jer nam je jasno da država nema para da isplati ono što je pripadalo našoj porodici”, kaže Zuber uz tvrdnju da je u nekoliko navrata započinjan proces restitucije, ali kada god je trebalo da se realizuje sve je stalo. ,,Izgleda da nekome ni oživljavanje plovidbe i neki drugi dogovori koje smo predlagali nisu odgovarali, tako da nama do sada apsolutno ništa nije vraćeno, iako su se u posljednje vrijeme pojavljivali natpisi da nam je vraćena imovina u Ulcinju, gdje je naš otac posjedovao devet građevina, jugoistočne zidine Starog grada i još neke druge objekte u ruševnom stanju. Nije nam od imovine Lala Zubera apsolutno ništa vraćeno”, decidan je Zuber i iz očaja za naš list tvrdi:
,,Njihova procjena je da su nam dužni 10 miliona i 280 hiljada i mi bi pristali i na to da nam isplate, odnosno da nađemo način da se dogovorimo. Ne mora biti u gotovini, možemo dobiti akcije u nekim profitabilnim preduzećima ili na neki drugi način da budemo obeštećeni, jer nam je svima u interesu da se to okonča”, kaže Zuber i pita se zar takav stav ne pokazuje njihovu privrženost državi i patriotizam.
,,Time bi dobila i država, a mi bi na neki način nastavili misiju našega oca koji je bio veliki dobrotvor i koji je pomagao svima, jedini koji je za svoga života dobio ulicu sa svojim imenom u Cetinju. Ali ne samo nastavak očevog rodoljublja koji je sav svoj imetak zaradio teškim radom u Americi i taj novac je donio ovdje, sve je uložio u Crnu Goru, već i majčinog rodoljublja, koja je je kao antifašista bila zarobljena u logorima Mamula i Prevlaka”, priča Zuber uz decidno insistiranje da ne želi apsolutno nikakvu politizaciju njihove situacije, niti da želi da ulazi u sukob sa bilo kime.
Otac osamdesetčetvorogodišnjeg Ivana Zubera, Lale Zuber je rođen na Cetinju, a u SAD je živio 20 godina, gdje se bavio transportom voća iz centralne u sjevernu Ameriku. Vratio se u Crnu Goru 1920. godine i donio sav kapital. Bavio se transportom, saobraćajem, povezao luke u Kotoru, Baru, Herceg Novom, Petrovcu i Rijeci Crnojevića i Virpazaru i osnovao prvu kompaniju koja se bavila brodskim transportom u Crnoj Gori. Kompanija, sa 500 zapolenih, imala je 37 brodova koji su povezivali Crnu Goru sa Turskom, Italijom, a postojala je linija i za SAD. Zuber je posjedovao imovinu na Cetinju, u Kotoru, Budvi, Petrovcu i Ulcinju. Nakon Drugog svjetskog rata sva imovina je nacionalizovana i oduzeta, kao i neke nekretnine poput privatne kuće u Petrovcu.
Ivan Zuber i njegova sestra i u Buljarici imaju 137.000 kvadrata zemljišta. Ukoliko se usvoji predlog Vlade o dopunama Zakona o eksproprijaciji i ta bi im imovina mogla biti oduzeta, o čemu je Monitor prvi pisao.
,,U svakom slučaju, ponavljam da Vladin predlog ni u kom slučaju nije dobro rješenje i ponavljam, mene podsjeća na neku vrstu nacionalizacije”, kaže naš sagovornik koji podsjeća da osim imovine koju potražuju restitucijom, on u svojoj dokumentaciji posjeduje i 22 tapije na objekte, među kojima i velelepna zgrada bivše Francuske ambasade u kojoj je sada Muzej centralne biblioteke Crne Gore.
,,Može se i mora se naći najkorektnije rješenje za sve. Ne želim da bilo šta prodajemo ispod nekih realnih i normalnih cijena, jer ne želimo da se onda na račun toga koristi isti princip za i ostale vlasnike sa manjim posjedima. Jednostavno se mora pronaći način da se svi zadovolje, pa čak i oni koji ne žele da prodaju, mora im se ponuditi neki način da budu dio, recimo, tih turističkih naselja ili da u njima imaju udjela ili nešto slično”, kaže Ivan Zuber.
Nedavno su istim povodom konferenciju za štampu organizovale i Ambra Deklić, i njena majka Dijana Gregović Zuber.
,,Porodica Zuber Gregović pretrpjela je pljačku nacionalizacijom koju je sproveo Tito, potom privatizacijom koju je Crna Gora sprovela od 2005. do danas, a da nije dobila nikakvu odštetu. Osjećamo dužnost da se borimo protiv usvajanje predloga zakona o eksproprijaciji. Umjesto da nam ponovo oduzima imovinu, neka Vlada misli na to kako da nam isplati dugove”, poručile su one tada.
„Kao motivaciju za eksproprijaciju Vlada navodi javni interes, ali je veoma kontroverzno da se kao javni interes definišu ciljevi razvoja turizma i luksuzi. Javni interes je izgradnja škola, bolnica, infrastruktura, elektrana, vojnih kampova, a ne luksuznih turističkih kompleksa”, kazala je Ambra Deklić.
Prema odredbama zakona, kako je navela, državni interes za eksproprijaciju je sadržan u potrebi da se otplati javni dug. „Zakonski gledano, nemoguće je oduzeti privatnu imovinu radi plaćanja javnog duga, koji se može otplatiti državnom imovinom”, smatra ona.
Nebojša MANDIĆ