Vrijeme je dobilo ubrzanje na cijeloj planeti, ali kao da je u Crnoj Gori ono stalo. Ko više pamti da su 2009. godine u Sjevernoatlantsku alijansu primljene Hrvatska i Albanija. Sa tim susjednim državama i Makedonijom, a na inicijativu SAD-a, Crna Gora je tvorila tzv. Jadransku povelju, organizaciju koja je te zemlje pripremala za prijem u NATO. U Vašingtonu su smatrali da će njihovim učlanjenjem biti zatvoren ,,bezbjedonosni prsten” na jugoistoku Evrope, odnosno da će od Atlantika do Male Azije biti osigurano južno krilo Alijanse. Crnoj Gori je sa samita održanog u Strazburu i Kelnu poručeno da samo malo sačeka i da će ona biti prva sljedeća članica tog vojno-političkog saveza, ali da istovremeno mora da radi na reformama.
Zvaničnici u Podgorici su mogli da odahnu: na tzv. politici “aktivnog čekanja” su se izvještili do savršenstva. Igra na geopolitičkoj klackalici, ili kako bi to nezgrapno kazali u Stejt dipartmentu, na liniji vatre, mogla je da se nesmetano nastavi, a da se vlast sačuva bez bojazni. Godine su prolazile, samiti Alijanse se održavali, mijenjali se nacionalni koordinatori za komunikacione strategije, ali ključni strateški cilj nikako da se ostvari.
Neki su analitičari ukazivali da najistaknutiji predstavnici režima suštinski ne žele da Crna Gora postane dio te alijanse. ,,Nakon toga, oni nikada ne bi držali apsolutnu vlast. Kada profunkcioniše pravna država, oni bi sigurno izgubili vlast, slobodu i većinu svoje imovine. Nekome od njih će biti ugrožen i život zbog njihovih međusobnih obračuna”, ocjenjuje analitičar geopolitike, general Blagoje Grahovac.
Kako, dakle, to odlično znaju čelnici u Podgorici, a istovremeno im je polazilo za rukom da se predstavnicima vlada SAD i EU predstave kao jedina snaga koja, u zemlji sa dominantnom pravoslavnom većinom i jakim ruskim uticajem, može obezbijediti većinsku podršku građana za ulazak u NATO, realno je bilo pretpostaviti da će se ovaj proces otaljavati dok je god moguće. Zato se niko od upućenih nije iščuđavao što se podrška tom prioritetu vanjske politike kretala oko 35 odsto u biračkom tijelu, a tolika je podrška Đukanovićevoj stranci. A gdje su manjine, članovi i simpatizeri građanskih stranaka (SDP, GP, LP, CDU…), pa je DPS na nedavno održanom Glavnom odboru saopštio da zbog povećanja podrške u članstvu podiže na noge partijsku mašineriju.
Konačno su tu igru prozreli Amerikanci, pa je potpredsjednik SAD Džozef Bajden pozvao crnogorskog premijera da početkom februara dođe u Minhen, kako bi u četiri oka razgovarali na marginama konferencije o bezbjednosti. Bajden je odlučno prenio Đukanoviću da želi napredak u oblasti vladavine prava i jačanja podrške javnosti, odnosno da će se ostvarivanjem konkretnih rezultata Crna Gora preporučiti za članstvo u NATO. Kao političar koji je strancima uvijek govorio ono što oni upravo žele da čuju, predsjednik crnogorske Vlade je rekao da njegova Vlada predano radi na ispunjavanju prioritetnih uslova. ,,Dobio sam uvjerenje da ukoliko Crna Gora obavi svoj dio posla možemo računati na apsolutnu, punu i jasnu podršku SAD za članstvo, a to bi vjerovatno značilo i puni konsenzus kod NATO saveznika i izglednu šansu da prije sljedećeg samita dobijemo poziv”, kazao je Đukanović.
Vidjećemo da li je to saznanje razlog što se sedmostruki premijer nije mnogo uzbudio zbog izjave francuskog predsjednika Fransoa Olanda da će njegova država biti protiv proširenja Alijanse. Ostaje takođe da se narednih dana ili sedmica utvrdi da li se izjava odnosi i na Crnu Goru (ili, kako navode neki analitičari na Ukrajinu, Moldaviju i Gruziju) ili je, pak, došlo do promjena u geostrateškoj politici. ,,Moguće je da su neki trendovi na geopolitičkoj sceni takvi da jedna supersila kao što je Francuska zahtijeva da se proširenje NATO-a stopira, ali mislim da građane Crne Gore treba mnogo više da brine neučinkovitost i nesposobnost nas samih “, naveo je član Građanskog pokreta Dritan Abazović.
Sve se ovo dešava u godini koja je označena godinom učlanjenja u NATO, u zemlji u kojoj se vladajuća koalicija održava, navodno, isključivo zbog tog razloga. ,,Može se desiti da Crna Gora uđe u NATO, ali da vlast ne uđe”, kaže predsjednik Skupštine i lider SDP-a Ranko Krivokapić uz isticanje da je sudstvo glavna prepreka ulaska Crne Gore u NATO.
Abazović tvrdi da Crna Gora ima vrlo skromne ili nikakve rezultate u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, nema povećanu vladavinu prava i slobodu medija, kao ni kvalitetnu reformu sektora bezbjednosti i nema povećanja podrške za pristup NATO-u. ,,Mi svakako ostajemo van geopolitičkih igara, i ukoliko bismo ove zadatke ispunili, mislim da bi bez obzira na neke trendove, odgovor naših partnera bio drugačiji. Međutim, suludo je očekivati da će, u situaciji kad nemate faktički nikakav napredak u ovim segmentima, neko biti toliko naklonjen Crnoj Gori da joj uputi poziv za članstvo”, ističe predstavnik Građanskog pokreta.
,,Naredna politika podgoričkih vlastodržaca ići će u pravcu stare-nove političke ideje o jedinstvu ‘dva oka u glavi'”, tvrdi Grahovac.
Mustafa CANKA
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DUHANKESA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice