Povežite se sa nama

FOKUS

KADROVSKE ROKADE U ANB-U: Da li je nadzirana Ana Kolarević?

Objavljeno prije

na

Šta će Đukanović kazati Džozefu Bajdenu na Minhenskoj konferenciji o bezbjednosti, gdje je, prema pisanju medija, pozvan na raport od strane potpredsjednika SAD lično, za koga važi da je veliki zagovornik proširenja NATO?

Prema brojnim ranijim tvrdnjama, kako opozicije tako i inostranih medija, ono što SAD posebno zanima pred eventualni ulazak Crne Gore u NATO je situacija u bezbjednosnim službama, posebno problem sigurnosti podataka, odnosno zaustavljanje curenja informacija kriminalnim kartelima i drugim službama, i posebno proruski kadrovi u tom sektoru.

Američka agencija Asošijted pres (AP) objavila je prošle godine da se ulazak Crne Gore u NATO odlaže zbog sumnji da u crnogorskim obavještajnim službama rade ruski špijuni. Prema AP sumnjalo se da je ,,broj crnogorskih obavještajaca povezanih sa Rusijom između 25 i 50″. Anonimni visoki zvaničnik NATO je tada za AP ocijenio da je to glavni razlog za neulazak Crne Gore u NATO i da su već ,,preduzeti koraci kako bi se neutralisale njihove aktivnosti, ali će za to biti potrebno vrijeme”.

Da li će Đukanović imati čime da se pohvali Bajdenu? Prema nekim tumačenjima, kadrovske rokade koje se upravo dešavaju u Agenciji za nacionalnu bezbjednosti (ANB) sprovode se radi penzionisanja kadrova koji se povezuju sa saradnjom sa službama država koje nijesu članice NATO-a, a upravo po nalogu NATO.

Ima međutim i onih koji smatraju da su iznenadne kadrovske promjene u vrhu službi i pokušaj Vlade da se ojačaju ingerencije ANB –a rezultat Đukanovićevog straha od posljedica obračuna pojedinih kriminalnih grupa, ojačanih upravo tijesnom saradnjom sa službama.

,,Nema govora o reformama zbog NATO. Da se reforme sprovode zbog toga, kompromitovani kadrovi bi bili očišćeni iz Vojske CG, MOD i vojno diplomatskih predstavništava. Ovdje se radi o borbi više grupa za prevlast nad bezbjednosnim sektorom”, kaže za Monitor Nebojša Medojević, član skupštinskog odbora za bezbjednost. ,,Đukanović vjeruje sve manjem broju ljudi i upada u paranoju ugroženosti. Svugdje vidi neprijatelje i opasnost po njegovu bezbjednost. Jedan broj operativaca ANB i njihove organizacije postaju ozbiljna konkurencija Đukanovićevim ljudima i ovo pezionisanje je samo jedan u nizu poteza kojima premijer pokušava da povrati kontrolu nad kriminalnim kartelima”, kaže Medojević.

Monitorovi izvori iz bezbjednosnog sektora tvrde da je Đukanović krenuo u kadrovske promjene u službama da bi zaveo bezuslovnu kontrolu nad službama nakon što je otkriveno da je njegova sestra advokatica Ana Kolarević navodno bila neovlašćeno tajno nadzirana.

Navodno je, prema našim izvorima, upravo to bio okidač zbog kog je Đukanović počeo da se u tom sektoru okružuje najvjernijim ljudima i jača ingerencije ANB. Ukoliko izmjene zakona o ANB budu usvojene, prema upozorenjima iz civilnog sektora, tajna policija će biti oružje Đukanovićeve pune kontrole kako građana, tako i svih ,,neprijatelja”, i potencijalnih preleta i kolebljivaca na dvoru. ,,Čišćenje” bi usput dobro došlo na putu integracija u NATO.

,,Nije bilo nikakvog pokrića papirima za taj nadzor, a vrh službi nije na vrijeme reagovao, zbog čega je Đukanović krenuo u smjene”, tvrdi naš izvor.

Đukanovića je svakako nešto ozbiljno moralo pogurati u ,,reforme” s obzirom na to da se u službama nalaze svjedoci tajni vrha vlasti i njihovih poslova. To u određenom trenutku može biti nezgodno. Da reforme neće kliziti kao po loju pokazao je i nedavno izazvani sukob u ZIKS-u, iza kog, kako je Monitor pisao, stoje, prema našim izvorima, upravo previranja u bezbjednosnim strukturama, i na koncu oni koji ne žele da tek tako odu u penziju.

Da li je nedovoljna budnost kada je u pitanju zaštita Đukanovića i njegove porodice bio okidač za smjene u ANB-u, tek nakon razgovora sa Đukanovićem, u decembru prošle godine naprasno je ostavku podnio tadašnji direktor Agencije za nacionalnu bezbijednost Boro Vučinić.

Do danas nijesu pojašnjeni razlozi njegove ostavke. Poslanik Velizar Kaluđerović saopštio je nedavno da je tražio sjednicu zbog situacije u bezbjednosnom sektoru, ali da ona nije zakazana ,,što potvrđuje da čelni ljudi DPS očigledno žele da zataškaju razloge Vučinićeve ostavke”.

Na mjesto Vučinića Vlada je sredinom decembra privremeno, do izbora novog direktora, postavila penzionisanog funkcionera ANB Dejana Peruničića. Prema tvrdnjama opozicije Peruničić je postavljen nezakonito jer za to nije bilo odobrenja Skupštine.

Peruničić je 1998. godine bio prvi čovjek u ANB-u upravo za nadzor, tehniku i prisluškivanje. Radi se navodno o Đukanoviću odanom vojniku. Peruničić je nakon što je bivši direktor ANB-a Vladan Joković smijenio Ivana Mašulovića nakratko bio postavljen za šefa podgoričkog ANB-a, da bi u martu prošle godine bio postavljen na mjesto šefa operative.

Peruničić je, kažu naši izvori, blizak ministru pravde Dušku Markoviću. Peruničić je i dok je direktor ANB-a bio Marković pokrivao važne pozicije u tajnoj službi, a upućeni tvrde da je aktuelni potpredsjednik Vlade odigrao važnu ulogu prilikom njegovog izbora za šefa operative. Nakon što je penzionisan, Peruničić je do povratka u službu radio u privatnom obezbjeđenju u kompaniji Guard Popović Security.

Jasno je da Đukanović proteklih mjeseci bezbjednosne službe u stvari ,,čisti od ” kadrova koji se povezuju sa tzv. interesnim klanom Grand koji navodno kontrolišu bivši i aktuelni ministar inostranih poslova Milan Roćen, čovjek sa jakim vezama sa Moskvom a koji je povezivan sa ruskim kadrovima u službama, i Igor Lukšić. Istovremeno se okružuje pripadnicima bezbjednosnih struktura koji se povezuju sa drugim interesnim klanom, tzv. Mojkovačkim klanom na čijem su čelu Duško Marković i njegov kum, bivši šef Uprave policije Veselin Veljović.

Veljović, kog je Đukanović bio za kaznu sklonio u kabinet Filipa Vujanovića, naprasno je vraćen u vrh bezbjednosnih službi u decembru prošle godine, istog mjeseca kada je ostavku podnio Boro Vučinić. Veljović važi za Đukanovićevog odanijeg vojnika. Na mjesto šefa ANB planira se neko blizak Veljoviću i Markoviću.

Vučinić se s druge strane povezivao u medijima sa tzv. klanom Grand. Isti klan se, kada su službe u pitanju, u javnosti povezuje sa visokim funkcionerima ANB-a Zoranom Lazovićem i Duškom Golubovićem koji su dovođeni u vezu sa brojnim aferama. Njih dvojica su na listi onih koji bi trebalo da se penzionišu u martu.

Oni su pominjani u skandalu koji je izbio kada je Medojević optužio Roćena i Đukanovića da vode paralelnu obavještajnu službu koja koristi staru vojnu opremu radi prisluškivanja kritičara, opozicije, stranih diplomata, nevladinog sektora, medija ali i članove najviših organa DPS-a. Uslijedili su demantiji, a Boro Vučinić, tada ministar vojske, negirao je da postoji takva vojna oprema.

Golubović i Lazović su, objavljeno je u medijima, odbili da se penzionišu 2012. godine. Tada je penzionisan visoki funkcioner ANB Vlatko Rakočević kog je snimak na Ju tjubu povezivao sa neometanim prelaskom Nasera Keljmendija sa ogromnim kešom u Crnu Goru

Peruničićev zadatak je, tvrde naši izvori, da sprovede ,,prinudno” penzionisanje istih onih kadrova koji su do skoro služili privatnim interesima i poslovima vrha, i koji sada zbog toga mogu biti nezgodni. Prema novoj regulativi Vlade, u martu ove godine ističe rok za penzionisanje svih operativaca ANB-a koji su navršili 50 godina života i koji imaju 30 godina rada u službi.

Ono što bi moglo pojasniti zašto taj posao nije mogao da uradi Vučinić, koji je takođe odan premijeru je navodno tajno nadziranje premijerove sestre.

Drugi Monitorovi izvori tvrde i da Vučinić nije bio dovoljno čvrst da obavi tako zahtjevne i delikatne poslove. ,,Joković ih je bio skinuo. Uzeo im značke i službene pištolje. Ali im nije napisao otkaz, jer su prijetili otkrivanjem tajni koje bi bile fatalne za režim. Vučinić ih je i vratio u službu. On se družio sa diplomatama dok su oni harali službom i imali pristup svim podacima”.

Joković je bio šef Agencije u relativno kratkom periodu – od jula 2010. do decembra 2011. Podnio je ostavku nakon afere Listing, usmjerene da javno diskredituju Roćena i Lukšića za koje su objavljeni dokumenti tvrdili da su kontaktirali sa narkobosom Darkom Šarićem.

Predrag Bulatović, član parlamentarnog odbora za bezbjednost, podsjetio je ovih dana, nakon što je izabran Peruničić na čelo ANB da je Joković kada je podnio ostavku, ostao na toj poziciji do izbora novog šefa Agencije.

Vučinić je izgleda propustio po sudu Đukanovića da spriječi mnogo značajniju stvar od one koja je promakla Jokoviću.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES, REFORMA DPS-A  I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što  znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da  slavi susjednog autokratu, i opozicije u  sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro  sudbina

 

 

„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer  je novo rukovostvo DPS –a  dvije sedmice uoči  Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju.  Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.

“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući  svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS  Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika.  Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.

Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković,  zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda  Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić,  vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović,  policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović.  Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.

Živković je  na Kongresu, uz prigodnu retoriku o navodnoj reformi partije, saopštio i da će jedan od prioriteta DPS-a biti “revidiranje postojećih pozitivnopravnih rješenja u oblasti pravosuđa koja su nas dovela u situaciju da je selektivna pravda postala svakodnevica, a tužilaštvo instrument u rukama parlamentarne većine čiji predstavnici otvoreno najavljuju progon i hapšenja opozicionih predstavnika”. To je valjda pojašnjenje za podugačak spisak visokih funkcionera bivšeg režima u zatvoru i na optužnicama.

Iz novog Glavnog odbora, koji je izabran na Kongresu u nedjelju, isključena su neka stara imena:  Milutin Simović,  Suad Numanović, Zorica Kovačević, Veselin Grbović, Predrag Jelušić… Ostali su Nataša Pešić, Predrag Nenezić, Vladan Joković, Nikola Divanović, Predrag Bošković …

Analitičari izbor Đukanovića za počasnog predsjednika, te retoriku novog rukovodstva na Kongresu, vide kao definitivan pokazatelj da se reforma partije koja je pod njegovom palicom tri decenije vladala Crnom Gorom, nije i neće skoro desiti. „Nekad je DPS bio lična partija Đukanovića, sada je njegov talac“, efektno je prokomentarisao  Rade Bojović iz Građanske inicijative 21.maj.

Živković se ovako osvrnuo na minule dane:  “Kada iz ove perspektive nakon skoro pet godina od političkih promjena pogledamo učinke svih postavgustovskih vlasti, i sa kakvom ‘nepodnošljivom lakoćom’ razaraju sve čega se dohvate vodeći se primarnim ciljem da što duže ostanu u svojim foteljama, onda nam se čini da te naše greške i nijesu bile baš toliko velike kakvim se pokušavaju predstaviti”.  Sitnica: ratovi, uništavanje državnih preduzeća i privrede zemlje, korupcija i kriminal, prostor na stranicama inostrane štampe najprije zbog državnog vrha na međunarodnim optužnicama za šverc cigareta, potom i zbog veza za jednim od najvećih narko kartela Evrope, progon kritičara i gušenje slobodnih medija, nepristojno bogaćenje političke klase čiji je šef dospio na Forbsovu listu najbogatijih skupa sa šeicima, zarobljene institucije, selektivna pravda, krađa izbora….

Živković je ipak zahvalan: „ Malo je političkih partija koji imaju moralni kapital kakvim mi danas raspolažemo, zahvaljujući ostvarenjima i rezultatima koje su ostvarile prethodne generacije u našoj partiji predvodeći državnu politiku u najturbulentnijim vremenima“.

Zuzvrat: Đukanović na Kongresu nije krio zadovoljstvo novom političkom generacijom. Dao im je i dva savjeta –da “ nastave da pouzdano brane ostvareno”, i da budu istrajni na tom putu. Citirao je i Njegoša: “ Nove nužde rađu nove sile. Tako i ove nužde tražile su novu generaciju naše politike”.

Moglo bi se reći i obratno. Stare nužde vraću stare sile. Pokazatelj povratka Đukanovića na političku scenu, koji ni nakon gubitka vlasti i  odlaska sa čela partije, nije nikada u stvari pustio iz ruku konce moći koje je mogao da zadrži, ne pokazuje samo njegov izbor za počasnog predsjednika DPS-a. To je samo izlazak iz sjenke. Da su ga stare nužde navele da pojača kontrolu nad partijom, i opozicijom, vidljivo je bilo prvenstveno kroz nekoliko posljednjih mjeseci djelovanja Demokratske partije socijalista, koja je na slučaju Ustavni sud, radikalizovala djelovanje, pokazujući da nije spremna ni za  promjene i dijalog. Odnosno da   Đukanoviću treba održavanje “pređašnjeg stanja” u pravosuđu i u partiji. Tu su i njegovi sve češći javni nastupi puni kritike aktuelne vlasti i Zapada, pojavljivanje njegovih članova familije na protestima…Sve u svemu, rezultat njegovog čvrstog  zagrljaja partije koju je decenijama vodio je  još jedna uništena mlada generaciju DPS-a. I propuštena prilika da Crna Gora dobije reformisani DPS, kako joj  joj putevi ne bi bili – đukanovićevski svijet ili srpski svet.

Živković se na Kongresu pohvalio posljednjim izbornim rezultatima DPS-a  na lokalnim izborima, najavljujući povratak te partije u državnu vlast na sledećim parlamentarnim izborima.

“Proces je nedvosmisleno počeo, prvo povratkom na vlast u Ulcinju, a onda i nedavnim razvlašćivanjem ove parlamentarne većine u Budvi. Naredna stanica nas čeka već u aprilu – na izborima koji su zakazani u Nikšiću, a onda nastavljamo dalje sve do narednih vanrednih ili redovnih parlamentarnih izbora koji će biti prekretnica daljeg razvoja Crne Gore”, kazao je.

Izborne brojke, međutim, pokazuju da je nakon niza opadanja podrške na izborima nakon avgusta 2020 godine, pozicija DPS –a počela da jača nakon što se Đukanović i zvanično povukao sa svih pozicija, a dok novo rukovodstvo nije tako otvoreno hvalilo njegova “istorijska dostignuća”, kao sada.  Na posljednjim izborima u Podgorici, kada je DPS pokazao drugačije lice, lice koje je nagovještavalo reforme, izborna lista   koju je predvodio Nermin Abdić, bila je pobjednik tih izbora. Stil, način obraćanja potencijalnim glasačima i političkim protivnicima  Abdića, bili su  neporedivi  sa kampanjama Đukanovića i njegove stare garde. Teško da DPS sa legalizovanim Đukanovićevim vođstvom može popraviti taj rezultat, a sasvim sigurno, umanjiće izglede da DPS stekne ono što mu najviše nedostaje: koalicioni kapacitet.

Još jedna zakonitost. Đukanovićev svijet hrani srpski svet. Niz posljednjih lokalnih izbora pokazuje da kad jača DPS jača i bivši Demokratski front.  Samo jedan detalj. Dovoljno je da  Đukanović dođe da proslavi Abdićevu pobjedu u Podgorici uz pjesmu Jači smo od Srbije, pa da se pojača društvena tenzija i radikalizuje javni prostor.

Profesor i metodolog Miloš Bešić objašnjava: „Nakon izbora 2020., na kojima je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a, biračko tijelo te stranke i bivšeg DF-a se preraspodijelilo, tako što je dio glasača ta dva politička subjekta prišao ‘umjerenim građanskim opcijama”. Po njegovom mišljenju u međuvremenu su se partijske strukture oko DPS-a i DF-a konsolidovale, dok je do pada umjerenijih opcija doveo i njihov unutrašnji sukob. Povećava se i broj apstinenata, pokazujući da raste nezadovoljstvo i vlašću i opozicijom.

„Nijesam od onih koji ima ambiciju da djeluje iz sjenke. Nikada nijesam tako radio, valjda zato što sam imao dovoljno prilika da budem dio vlasti i sve što sam želio da radim, radio sam sa scene”, kazao je Đukanović na Kongresu  u nedjelju. Niko nije ni pisnuo na te riječi.

Izlazak iz sjenke višestrukog povratnika Đukanovića, samo potvrđuje ono što već znamo. Ne samo da se DPS nije reformisao, krsteći u istorijska dostignuća teret prethodne političke generacije.  Nego i da će taj teret morati da nosi i ovo društvo. Rascijepljeno između vlasti koja je nastavila masovno  da primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio i da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem  Đukanovićevom zagrljaju.

Ne valja se zavaravati: ako bude  Đukanović rastao, rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije prećutna kolalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina.

Milena PEROVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo