Predsjednik Udruženja Centra za regionalni razvoj, sa sjedištem u Beranama, Milić Joksimović ocijenio je za Monitor da je Strategija regionalnog razvoja Crne Gore za period 2010 – 2014. godine, kojoj ističe rok važenja, potpuni promašaj.On podsjeća da će se taj dokument naći pred poslanicima ovih dana i dodaje da „niko normalan ne može prihvatiti činjenicu da se umjesto uništene privrede nudi razvoj biciklizma i izgradnja biciklističkih staza”.
„Da li je moguće da se pod stavkom ekonomske aktivnosti, u jednoj od analiza u tom dokumentu, između ostalog kaže – novi trendovi u turizmu, biciklizam, lovni turizam, šlaufijade, splavarenja itd” , pita se Joksimović.
Prema njegovim riječima, kada se iščita ova tzv. SWOT analiza, nije teško doći do zaključka da se u sjevernom regionu ovom strategijom razvoja ne može očekivati ništa što bi moglo kompenzirati ono što je već postojalo.
On podsjeća kako je sjever nekada izgledao – u Gusinju Termoplast, Titeksov pogon tekstilne konfekcije, turističko-ugostiteljski objekat na Alipašinim izvorima. U Plavu dva hotela, koji su otišli kao garancija za kredite kupcu koji ih je privatizovao. U Murini moćna zadruga i konfekciju Titeks. Andrijevica – fabrika Soko-Štark i Termovent.
,,Berane je ostalo bez kompletne industrije na Rudešu, gdje je radilo pet hiljada ljudi, hotela Berane sa svojim turističko-ugostiteljskim kapacitetima. U Rožajama su ugašeni Gornji Ibar, Kristal, Bisernica i turističko preduzeće. U Bijelom Polju Imako, Vunarski kombinat, Ugostiteljsko preduzeće Brskovo. To je samo dio onoga što je ovaj kraj Crne Gore imao prije pola vijeka. Divljom privatizacijom uništeno je sve što su generacije stvarale”, kaže Joksimović.
To je za posljedicu imalo odliv stanovništva, kadrova, nezaposlenost, izgubljen kontakt sa svijetom koji su ove sredine imale dok je bilo industrije.
Danas, poslije ,,uspješnih” tranziciono-finansijskih špekulacija, opustošenom sjeveru se za izlazak iz krize nudi biciklistički turizam.
,,Kao prva etapa u ovom ‘intenzivnom’ razvoju u Beranama su postavljeni putokazi za biciklističke staze”, kaže predsjednik Centra za regionalni razvoj. ,,Pošto smo uništili privredu, euroatlantici postavljaju biciklističke staze kojima će narod sa sjevera u bolji život. Sve što smo imali i što su generacije stvarale dato je da bi nekoliko pojedinaca, kao strateški partneri, uzeli kredite, imovinu dali kao garanciju koju su plaćali vrlo malim iznosima od kredita koje su uzimali i pri tom se najčešće više nikada nijesu vraćali na mjesto zločina, ostavljajući za sobom nezaposlenost, siromaštvo i beznađe”.
Joksimović dodaje da je period 2010-2014. otišao u nepovrat, a sjever Crne Gore je poslije realizacije ove strategije razvoja još siromašniji, s manje ljudi i još više je devastiran.
,,Sjever danas liči na regiju koja je predviđena da joj se uzme sve i ne ostavi ništa – šume, voda, ruda, obrazovanje. Ovo područje danas najviše liči na rudnik iz kojeg je sve izeksploatisano i koji čeka zatvaranje. Smatram da ponuda do koje se logički može doći nije adekvatna za ovo područje za 21. vijek, odnosno da su zemljoradnja i sitno stočarstvo na sjeveru bili obilježje i glavna zanimanja u nekim periodima prije 20. vijeka”, kaže Joksimović.
Ovaj dugogodišnji privrednik objašnjava da svi praktični potezi koje čini državna vlast pokazuju da se ne mijenja koncept razvoja i da već četvrt vijeka vlasti ne dozvoljavaju decentralizaciju i ne rade ništa da se regionima daju prava i izvrši regionalizacija prema i u skladu NUTS3.
On slikovito objašnjava da su najbolji primjer koncesije na šume, nekada bratstveničke i plemenske, odnosno privatne, koje se danas nemilosrdno eksploatišu.
,,Ovdje se ne poštuje ni Zakon o restituciji”, dodaje Joksimović.
Primjer diskriminacije i maćehinskog odnosa vlasti prema sjeveru države su i radnici koji su ostali bez posla kao žrtve tranzicije koja je počela upravo na sjeveru Crne Gore.
,,Radnici na sjeveru nijesu tretirani kao radnici iz centralnog dijela države. Na to ukazuju i protesti koji se posljednjih mjeseci dešavaju u Rožajama i drugim gradovima ovog regiona. Radnicima iz centralnog dijela države koji su ostajali bez posla prilagođavan je Zakon o penzijama, otpremnine su im bile velike itd. Radnicima sa sjevera nije dato gotovo ništa od svega toga. Svim ovim mjerama, odnosno nemjerama, postiže se jedino cilj da se narod i dalje raseljava i zauvijek odseljava, jer nije u ljudskoj prirodi da se opredijeli da trajno živi u beznađu. Bojim se da će s vlašću koja se nije promijenila četvrt vijeka i koja pravi ovakve strategije razvoja sjever zaista ostati samo gola ledina s ucrtanim biciklističkim stazama za zalutale avanturiste”, kaže Joksimović.
Dalekosežne posljedice ukidanja Privrednog suda u Bijelom Polju
,,Umjesto bilo čega što treba uraditi da se stanje mijenja, u cilju racionalizacije i ušteda ukida se Privredni sud u Bijelom Polju”, komentariše Milić Joksimović ranije najave vlasti.
,,Za predlagače nacrta zakona o sudovima, zakona o sudskom savjetu i pravima i dužnostima sudija i zakona o državnom tužilaštvu, očigledno nama sa sjevera ne treba ništa. Kao da smo narod van vremena i prostora. Ljudi sa ovih prostora im ne trebaju, ali ovaj prostor dok ima nekog bogatstva koje mogu da eksploatišu, treba im. Ukidanjem ovog suda privrednicima se otežavaju uslovi poslovanja od načina vođenja stečaja, pošto je to najčešća privredna aktivnost, do vođenja parnice, angažovanja advokata i sl., što sve izaziva povećane finansijske troškove i izgubljeno vrijeme. Svako ročište znači izgubljen dan, s obzirom na udaljenost Privrednog suda u Podgorici u odnosu na rastojanje sjedišta privrednih subjekata”, kaže Joksimović.
Prema njegovom mišljenju, pored ovih problema koji su vrlo bitni i koji nameću enormno povećanje troškova, imamo ne manje značajne političke posljedice ukidanja Privrednog suda u Bijelom Polju.
,,Ovaj čin govori da je ovo područje određeno u centrima gdje se odlučuje da bude potpuno zapostavljeno, da se od ovog dijela zemlje ne očekuje sa stanovišta razvoja ništa, niti da će se išta ulagati. Da je ovaj dio zemlje predviđen samo za eksploataciju bogatstva koje nose i raubuju tačno određeni pojedinci, dok široki sloj stanovništva od te eksploatacije nema nikakve koristi”, kaže Joksimović
Tufik SOFTIĆ