Povežite se sa nama

MONITORING

SUMNJE U NESAVJESNO LIJEČENJE U KCCG: Zašto su umrle dvije bebe

Objavljeno prije

na

Šestog dana maja 2013. godine trudnica u osmom i po mjesecu trudnoće – koja je insistirala na anonimnosti – primljena je u KCCG. Tri dana kasnije njeni sinovi, blizanci, umrli su tokom porođaja. Do danas ona nije dobila odgovor na pitanje – šta je uzrok smrti njenih beba. Ohrabrena u javnosti otvorenom debatom nakon tragedije smrti bebe u Bijelom Polju, kontaktirala je Monitor i odlučila da progovori.

Našem listu dostavila je svu medicinsku dokumentaciju (Mat. br. istorije bolesti: 10061/359). Imajući u vidu delikatnost teme, par mjeseci smo istraživali slučaj: konsultovali više stručnjaka iz ove oblasti, nekoliko eminentnih ginekologa, pogledali komparativna iskustva drugih trudnica, zatražili odgovore od svih u lancu – od majke, preko doktora i obducenta, pa do načelnika klinika – te odlučili da slučaj prezentujemo javnosti. Stručnjaci i ginekolozi koji su nam bili konsultanti prilikom izrade ovog, zahtijevali su, zbog kolegijalnosti, da im ne objavljujemo identitet.

Ultrazvučnim pregledima utvrđeno je da trudnica ima blizanačku trudnoću koja je monohorionska i monoamnionska (bebe nijesu izolovane jedna od druge). Takva trudnoća spada u one sa visokim rizikom i izuzetno je rijetka, javlja se u prosjeku jednom u 35.000 do 60.000 trudnoća. Stručnjaci sa kojima je Monitor razgovarao nemaju dilemu: u skladu sa stavovima medicinske struke i nauke preporučuje se da se takve trudnice porađaju carskim rezom, prijevremeno, najčešće u 32-34 nedjelji trudnoće, kako bi se sprječilo da dođe do nagnječenja ili zapetljavanja pupčanika u toku same trudnoće.

U slučaju koji istražujemo trudnica je porođena prirodnim putem. Obje bebe su umrle. Porođaj je izveo doktor Predrag Jovović.

U otpusnoj listi navodi se da je porodilja primljena u bolnicu poslije osam i po mjeseci trudnoće (što po shvatanjima u medicini može biti optimalno vrijeme za njen porođaj s obzirom na monoamnionsku trudnoću). Poslije pojave grčeva, ljekar joj je ubrizgao sintocinon za stimulisanje porođaja. Navodi se da je pacijentkinji vodenjak pukao spontano oko 16 časova i da su u periodu poslije pucanja vodenjaka prestala da kucaju srca obje bebe i to je registrovano kardiotokografom. Međutim, u otpusnoj listi ne stoji tačno vrijeme prestanka rada srca beba! Obje bebe su porođene kao mrtvorođene.

Bitno je notirati rezultate obdukcije, koju potpisuje načelnik Odjeljenja patologije Filip Vukmirović, a u koje je Monitor imao uvid. Vukmirović je konstatovao znake mrtvorođenosti, a onda i to da nijesu nađene anomalije ploda ni kod jedne od beba! Između ostaloga notirao je i to da je „pupčanik bez patoloških promjena”. Što se tiče uzroka smrti piše – „causa ignota” , tj. da je uzrok smrti – nepoznat!

Monitor je pitanja o uzroku smrti beba – postavio najodgovornijim akterima ove priče: doktoru Jovoviću, obducentu Vukmiroviću, ali i načelnici Ginekološko akušerske klinike u tom trenutku (ali i sada) Snežani Crnogorac. Kada se iščita medicinska dokumentacija, prije svega otpusna lista i izvještaj obducenta – te uporedi sa odgovorima koje smo od narečenih dobili, ali i kada se njihovi odgovori sučele, u oči upadaju kontradiktornosti.

Doktora Jovovića smo pitali: zašto je pacijentkinja koja je imala jednohorionsku i istovremeno jednoamnionsku blizanačku trudnoću porođena prirodnim putem i šta je uzrok smrti beba? Odgovorio je da ,,nije u mogućnosti da odgovori na pitanja, jer je u profesionalnoj obavezi prema svojim pacijentima.” Ipak je dodao: ,,Monohoriona i monoamniona trudnoća nije apsolutna indikacija za carski rez, tj. da se mora uvijek uraditi, već samo jedan od činilaca koji su važni za donošenje pravilne odluke u porođaju.” Što se drugog pitanja tiče, odgovorio je: ,,U mojoj struci postoji mors ignota, tj. smrt nepoznatog uzroka, a što nije u pomenutom slučaju.”

Obavijestili smo ga da se nama obratio upravo njegov pacijent, opet pitali doktora Jovovića: ,,Navedite, molim Vas, precizno razlog zbog kog ste u konkretnom slučaju izabrali porođaj prirodnim putem, koji je bio visokorizičan za trudnoću kakvu je imala pacijentkinja” I: ,,Molim Vas da konkretno odgovorite šta je bio uzrok smrti dvije bebe, ako, kako sami navodite nije mors ignota”.

Jovović nije odgovorio, ovaj put pozvavši nas da još jednom pažljivo pročitamo medicinsku dokumentaciju jer je on ,,potpuno siguran da tamo piše sve jasno i razumljivo za nekog ne samo medicinske struke. “

Ne piše, a i ono što piše je kontradiktorno.

Doktor Jovović decidno kaže da smrt nije nepoznatog uzroka, dok je obducent Vukmirović, crno na bijelo, zapisao da je smrt nepoznatog uzroka! Takođe u otpusnoj listi, stoji da je pupčanik jedne od beba ,,izrazito tanak”, dok obducent bilježi suprotno, da je ,,bez patoloških promjena”! U otpusnoj listi piše da je teža beba hidropična, što se ne navodi u nalazu obducenta. U otpusnoj listi se konstatuje postojanje samo jedne placente „sa krvnim sudovima koji komuniciraju i velamentoznu inserciju pupčanika drugog ploda”. Obducent to, iako obavezan, takođe, nije konstatovao.

Obducent nije izvršio potpuni opis posteljice koja je blizanačka, iako je bio obavezan da utvrdi i napiše da li je na osnovu pregleda posteljice trudnoća bila dihorionska ili monohorionska i da li je diamnionska ili monoamnionska, što on nije učinio. Zašto je ta, izuzetno važna činjenica, izostavljena, pitaju se naši sagovornici.

Obratili smo se doktoru Vukmiroviću. Pitali smo zašto nije naveo da li je placenta mono ili dihorionska i mono ili diamnionska. Odgovorio je: „Posteljica (placenta) je bila monohorionska, monoamnionska, u suprotnom bi bilo navedeno drugačije u nalazu.”

Stručnjaci koje smo konsultovali smatraju da kakva je posteljica nije moguće zaključiti ako obducent to ne utvrdi pregledom i konstatuje, a posebno nije moguće kada je monohorionska i monoamnionska (što je slučaj ovdje) koja je izuzetno rijetka pojava. Ono što je, pak, značajno, jeste da je obducent ovim nedvosmisleno potvrdio ono što stoji i u rezultatima ultrazvukova – da je riječ o monohorionskoj i monoamnionskoj posteljici, trudnoći. Kasnije o tome.

Pitali smo ga i kako objašnjava činjenicu da u njegovom nalazu nije utvrđeno niti da je pupčanik izrazito tanak, da je posteljica sa krvnim sudovima koji komuniciraju, a da je insercija pupčanika velementozna, što je bilo obavezno, a što je navedeno u otpusnoj listi. Odgovorio je: „Ne mogu tumačiti podatke iz otpusne liste pacijentkinje jer u njih nijesam imao neposredan uvid, niti je to dio moga posla kao patologa. Ono što sam našao prilikom pregleda posteljice i pupčanika navedeno je u patohistološkom nalazu.” Moglo bi se prevesti i kao da jedan od dva izvještaja nije tačan, obdukcioni ili izvještaj ljekara.

„Nalaze obdukcije čekala sam skoro tri mjeseca, i to sam ih dobila za svako dijete posebno, iako je riječ o blizancima. Zbog čega sam toliko čekala te nalaze ni danas mi nije jasno, a posebno imajući u vidu da su ta tri mjeseca najteža u mom životu”, kazala je u razgovoru za Monitor majka mrtvorođenih beba .

Kontaktirali smo i načelnice klinika: ginekološko-akušerske, Snežanu Crnogorac i odjeljanja Patologije trudnoće Snežanu Raspopović, čiji potpisi stoje na otpusnoj listi. Snežanu Crnogorac pitali smo: ,,Zašto je pacijentkinja, koja je imala medicinske nalaze da ima jednohorionsku i istovremeno jednoamnionsku blizanačku trudnoću, porođena prirodnim putem, a ne carskim rezom? Odgovorila je: „Pacijentkinja je u porodilište primljena 9. maja 2013. god. sa blizanačkom trudnoćom šest nedjelja prije termina, kao drugorotka. U trenutku prijema imala je povoljan akušerski nalaz, prvi plod je prednjačio glavom, postojali su uslovi za prirodan porođaj. Radilo se o monohorionskoj biamnionskoj blizanačkoj trudnoći što znači da je postojala jedna zajednička posteljica i dvije amnionske duplje.”

Stručnjaci koje je Monitor konsultovao saglasni su da je to što plod prednjači glavom povoljna indikacija za vaginalni porođaj samo ako nije u pitanju monoamnionska trudnoća. Potom: nalazi ultrazvučnih pregleda na koje je trudnica do porođaja bila svakih mjesec dana kod dva različita ljekara konstatovali su monoamnionsku a ne biamnionsku trudnoću, kako tvrdi doktorica Crnogorac. Uz to, načelnicu Crnogorac demantuje i obdukcioni nalaz dr Vukmirovića, a koji je i Monitoru potvrdio da je bila u pitanju monoamnionska (i monohorionska) trudnoća!

Na pitanje šta je uzrok smrti beba, doktorka Crnogorac je odgovorila: „Obzirom da su bebe imale zajedničku posteljicu najvjerovatnije se radilo o akutnom razvoju jednog rijetkog stanja u akušerstvu, poznatog kao TTTS (twin to twin Sy), koji je moguć zbog postojanja zajedničke cirkulacije. Oba pupčanika su bila odvojena bez uplitanja.”

Naši sagovornici opet tvrde da se TTTS kao razlog smrti u ovom slučaju može potpuno isključiti. Prije svega, jer je obducent u svom nalazu jasno zaključio da nijesu nađene anomalije ploda ni kod jedne od beba, a, uz to, pogotovo nijesu nađene one koje su karakteristične za TTTS, a to je uvećano srce do te mjere da izazove smrt. Kod jedne od beba je pronađeno da je srce samo lako uvećano, što nikako nije moglo izazvati njenu smrt, tvrde naši sagovornici. Bebe zbog TTTS ne umiru istovremeno, ako umiru onda umiru u toku trudnoće i pogotovo ne u toku samog porođaja baš nakon pucanja vodenjaka, što je ovdje slučaj, tvrde naši sagovornici.

Gospođu Raspopović, tadašnju načelnicu odjeljenja Patologije trudnoće pitali smo: „Zašto pacijentkinja koja je imala jednoamnionsku blizanačku trudnoću, te bolove ‘po dnu trbuha i u krstima’, nije porođena u periodu od tri dana koliko je držana na odjeljenju Patologije trudnoće – od 06.05. do 09.05. 2013. godine?” Nije odgovorila.

Eksperti koje smo konsultovali, imajući u vidu sve navedeno, smatraju da u ovom slučaju okolnosti ukazuju da je do smrti došlo zbog asfiksije (gušenja) beba usljed prolapse, previjanja i nagnječenja pupčanika u toku vaginalnog porođaja nakon pucanja vodenjaka, kada su bebe krenule kroz porođajni kanal. Na to, po njihovom mišljenu, ukazuje činjenica da su umrle istovremeno, što, navode, ukazuje na smrt nastalu kao posljedicu navedenih problema sa pupčanicima kod monoamnionske trudnoće kada se porođaj vrši vaginalno, a ne carskim rezom. Monitor ne želi da arbitrira u ovako osjetljivom slučaju. Smatramo da je važno da se on do kraja rasvijetli. I zbog porodice umrlih beba i zbog doktora Jovovića.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

PRIVATNA SVOJINA PREPREKA VELIKIM INVESTICIJAMA NA PRIMORJU: Samo Luštica državna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada  nema na raspolaganju dovoljno veliku lokaciju na Crnogorskom primorju, na kojoj je država jedini vlasnik zemljišta, sa kojom bi mogla da uđe u aranžmane za razvoj turizma i nekretnina. Sve neizgrađene atraktivne lokacije duž primorja dijelom su privatizovane tokom proteklih godina iščekivanja strateških stranih investicija

 

 

„Nove investicije tamo gdje su poželjne“ – ovim riječima pozdravio je premijer Milojko Spajić usvajanje Predloga zakona o potvrđivanju sporazuma o saradnji Vlade Crne Gore sa Vladom Ujedinjenih Arapskih Emirata, Sporazuma o ekonomskoj saradnji i Sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina, koji su dobili podršku većine od 46 poslanika u crnogorskom parlamentu.

„Potvrđivanjem Sporazuma o ekonomskoj saradnji sa UAE, Crna Gora dobija samo šansu da razvija projekte u oblasti turizma, energetike, infrastrukture, IT i time obezbijedi velike investicije… Ratifikacija sporazuma je samo mali korak, sad je tek veliki rad ispred nas. Sigurni smo da ćemo u otvorenom društvenom dijalogu, uz saglasnost lokalnih zajednica, zajednički doći do najboljih razvojnih projekata koji će biti na korist svim građanima Crna Gore“, napisao je Spajić na X platformi. „ Nijedna investicija se neće desiti tamo gdje opština to ne želi, ali tamo gdje postoji volja, Vlada će biti snažan partner u razvoju“, naveo je premijer.

Ukoliko Vlada istraje na ovakvom stavu, čini se da će teško doći do realizacije investicije u oblasti turizma vrijedne nekoliko milijardi eura. Vlada Crne Gore nema na raspolaganju dovoljno veliku lokaciju na Crnogorskom primorju, na kojoj je država jedini vlasnik zemljišta, sa kojom bi mogla da uđe u pregovore o razvoju projekata. Neizgrađene atraktivne lokacije duž primorja ili su male ili dijelom privatizovane tokom proteklih godina iščekivanja strateških stranih investicija.

Premijer je kazao da investitorima iz UAE mogu biti interesantni uvala Buljarica kod Petrovca,  plaža Jaz u Budvi ili Luštica u Herceg Novom.

Jedina preostala lokacija u vlasništvu države Crne Gore je dio poluostrva Luštica na teritoriji opštine Herceg Novi. Radi se o prostoru od 500.000 kvadrata šumovite i strme obale hercegnovskog zaliva, koji je 2009. godine Vlada Mila Đukanovića dala pod zakup na 90 godina konzorcijumu Northstar iz Podgorice i of šor firmi Equest Cpital Ltd Jersey. Iza ovog posla stajao je  tadašnji ministar Branimir Gvozdenović.

Udio u konzorcijumu 2015. preuzela je firma iz Kuvajta u vlasništvu kuvajtske vladajuće familije. Do realizacije planirane investicije, turističkog kompleksa Montrose nije došlo, investitor nije mrdnuo dalje od administrativnih priprema, svaljujući krivicu na Vladu i opštinu Herceg Novi koje nisu izvršile obaveze izgradnje neophodne infrastrukture.

Investitor je platio unaprijed 4 miliona eura na ime zakupnine za 10 godina, do avgusta 2023., da bi u septembru 2022. raskinuo ugovor o zakupu. Epilog je takav da umjesto izgradnje ekskluzivnog rizorta Crnoj Gori prijeti odštetni arbitražni spor od 34 miliona eura, uz izgubljenu dobit koja, prema navodima nadležnih u Vladi, može dostići 100 miliona.

Oslobođenih pola miliona kvadrata atraktivnog dijela hercegnovske rivijere nije dovoljno za razvoj grandioznih projekata prema zamisli Mohameda Alabara ili nekog drugog investitora iz bogatih Emirata.

Prva lokacija koja je bila u fokusu pažnje Alabara, zaleđe Velike plaže na ulcinjskoj rivijeri, duge 13 kilometara, predstavlja ogroman neizgrađeni prostor na kome je veći dio zemljišta u privatnoj svojini. Država Crne Gore posjeduje manji dio parcela, oko 22 odsto ukupne površine lokacije, nedovoljno za razvoj investicije, velikog turističkog kompleksa sa hotelima, vilama, apartmanskim i stambenim naseljima, o kojoj se poslednjih mjeseci govorilo.

U tekstu sporazuma o saradnji u oblasti turizma navedeno je da će Vlada obezbijediti razvojno područje, zemljište neophodno za sprovođenje projekta, što ona u ovom trenutku nije u mogućnosti da učini bez uvažavanja prava vlasnika zemljišta, koji raspolažu sa oko 75 odsto prostora. Kako je do toga došlo ako se zna da je najveći dio Velike plaže do nedavno bio u svojini države i državne kompanije HTP Ulcinjska rivijera.

Usvajanjem sporazuma u Skupštini u formi zakona koji ima snagu lex specijalisa, Vlada može pokušati eksproprijaciju zemljišta potrebnog za razvoj eskluzivnog turizma, proglašavanjem investicije poslom od javnog interesa. Takva su strahovanja vlasnika zemljišta u Ulcinju ali i na drugim potencijalnim razvojnim lokalitetima. Do toga neće doći, tvrde funkcioneri PES-a.

Sličan pokušaj jedne od crnogorskih vlada završio se neuspjehom.

Usvajanjem Lex specijalisa za Buljaricu, nekadašnji premijer Milo Đukanović pokušao je da riješi pitanje privatne svojine na ovom lokalitetu, kako bi realizovao projekat izgradnje turističkog kompleksa Buljarica Bay, na oko 18 miliona kvadrata zemljišta koje je nekada bilo žitnica Paštrovića. U pitanju je bio projekat privatno-javnog partnerstva Vlade i kompanija Construction Development Company International (CDCI) iz Katara u koji su bili uključeni i članovi Đukanovićeve porodice. Projekat je predviđao izgradnju više hotela, vila i apartmana, marine,  ali i čitav jedan grad sa više od 42.000 stanova u zaleđu plaže na kraju budvanske rivijere, duge 3 kilometra.

Vlada je 2014. raspisala tender za prodaju ili davanje u zakup 8,7 miliona kvadrata zemljišta, značajan dio bio je u vlasništvu privatnih lica od kojih nije dobijena saglasnost. Na postupak prodaje stavljena je oznaka tajnosti jer je  Vlada varala oko površine lokacije koja je bila predmet prodaje. Značajan dio zemljišta bio je opterećen raznim teretima, neriješenim imovinsko pravnim sporovima i hipotekama. Nakon protesta privatnih vlasnika, NVO, grupa građana, ekoloških pokreta i jednog broja odbornika SO Budva i opozicije na državnom nivou, ambiciozni projekat Buljarica Bay je propao.

Iz PES-a navode, ako tadašnji DPS nije uspio da riješi pitanje vlasništva na lokaciji Buljarica, teško da bi sada nekome to pošlo za rukom.

Slična je situacija i na lokaciji plaže Jaz koja je u opticaju. Pješčana plaža budvanske rivijere, duga 1200 metara, sa svojim još uvijek neurbanizovnim zaleđem bila je jedna od strateških ponuda svake vlasti u poslednjih 30 godina, za razvoj turističkog kompleksa raznovrsnih sadržaja. Prvi pokušaj razvoja ove vrijedne lokacije zahvata od 1,8 miliona kvadrata bio je 1970. godine, kada je Crne Gora sa projektom kompleksa Jaz učestvovala na konkursu za dodjelu sredstava Evropske banke za razvoj. Kompletan projekt na kome su radili domaći i inostrani arhitekti i planeri prvog turističkog rizorta u zemlji učestvovao je u natjecaju, ali su sredstva otišla u Hrvatsku za projekat Babin Kuk u Dubrovniku.

Drugi pokušaj valorizacije Jaza odgrao se 1988. godine kada je francuska turistička kompanija Club Mediterranee ponudila projekat izgradnje rizorta alternativnog turizma po kojem je prepoznatljiva širom svijeta. Bila je to investicija vrijedna oko jednu milijardu francuskih franaka, za izgradnju posebnih turističkih sela sa oko 2.000 kreveta, golf terenima u Mrčevom polju i mnogim drugim sadržajima bez solitera i visoke gradnje. Zemljište je bilo u vlasništvu sprske firme Servo Mihalj i dijelom u državnom vlasništvu. Do realizacije nije došlo zbog raspada Jugoslavije.

U međuvremenu, zemljište u zaleđu Jaza, vraćeno je bivšim vlasnicima, koji posjeduju oko 2,2 miliona kvadrata. Oko 600 Grbljana kojima je zemljište vraćeno, nisu uspjeli da se međusobno podijele i uknjiže u katastar.

U svakom slučaju, budućeg investitora i na ovoj lokaciji čeka privatna svojina koja se mora uvažiti.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO VLAST IGNORIŠE SEEIIST PROJEKAT: Ćutanje koje ubija 

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori oko 4.000 osoba svake godine oboli od raka, a skoro polovina izgubi borbu sa ovom bolešću. Procjene su da bi uz SEEIIST institut,  projekat koji spreman čeka samo zeleno svjetlo vlasti, moglo da se spasi pet života dnevno. Vlast ćuti i ignoriše ovu veliku šansu

 

 

,,Na lokaciji Velike plaže u Ulcinju realizovaće se razvojni projekat zasnovan na konceptu medicinskog, naučno-istraživačkog i zdravstveno-turističkog kompleksa, čiji je obavezni pilot projekat Pan-evropski centar za hadronsku terapiju kancera…”, ovako glasi amandman nezavisne poslanice u Skupštini Crne Gore Jevrosime Pejović, na Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina između vlada Crne Gore i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Pomenuti amandman nije dobio podršku na ovonedjeljnom zasjedanju Zakonodavnog odbora Skupštine, svi članovi odbora bili su uzdržani.

Predstavnik PES-a Vasilije Čarapić govoreći o medicinskom centru, najavio je da će francuska kompanija graditi takav centar u Podgorici, te da će se i tu potpisivati sporazum sa Francuskom.

Tokom rasprave na Odboru, Pejović je istakla da je predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu predložio da se u Ulcinju gradi centar za liječenje kancera, sa akcentom na trudnice. ,,Ako birate između bilo kakvog hotela ili centra gdje će se građani liječiti, valjda ćete svi izabrati ovo drugo”, saopštila je poslanica.

Milena Popović-Samardžić, predsjednica Sindikata doktora medicine,  je na Odboru istakla da hadronska terapija nije moguća nigdje u regionu, jer ne postoji takva vrsta centra, a da odlazak u druge evropske zemlje uvećava cijenu liječenja tri do četiri puta.Ona je dodala da bi otvaranje ovog centra bilo korisno cijelom regionu. ,,Cijeli projekat košta 200 miliona. Zašto bi trebalo da bude baš u Ulcinju,  pričaću na drugom odboru. Osamdeset odsto bi bilo finansirano iz evropskih fondova“, istakla je.

Monitor je u prošlom broju objavio intervju sa Sanjom Damjanović, naučnicom angažovanoj u Evropskoj organizaciji za nuklearna istraživanja (CERN) i bivšom ministarkom nauke, koja je inicirala projekat Međunarodnog instituta za održive tehnologije na prostoru Jugoistočne Evrope (SEEIIST). Ona je objasnila brojne benefite hadronske terapije: ,,Otvaranjem SEEIIST centra, svakog dana bi se moglo spasiti najmanje pet izgubljenih života oboljelih od kancera – uključujući djecu, trudnice i mlade ljude koji danas nemaju pristup ovom tretmanu”.

Damjanović je pored spašavanja života, naglasila i brojne ekonomske benefite koje bi Crna Gora dobila od ovakvog centra, čime bi se konačno priključila evropskoj naučnoj zajednici i otvorila mogućnost da mladi stručnjaci i ovdje nađu posao.

Iako je, po riječima Damjanović, ovaj projekat u potpunosti spreman i za njegovo finansiranje postoji novac iz EU fondova, razlozi zašto još nije finalizovan u Crnoj Gori su isključivo politički: ,,Razlog leži u nedostatku političkog liderstva i koordinacije”, kazala je.

Ovaj projekat je aktuelizovan 2017. godine kada je Damjanović bila na čelu Ministarstva nauke. U julu te godine konstituisan je i Savjet za naučnoistraživačku djelatnost, u kom su osim Damjanović, bili i doskorašnji ministar energetike, a sadašnji gradonačelnik Podgorice Saša Mujović i i aktuelna ministarka prosvjete, nauke i inovacija Anđela Jakšić-Stojanović. Mujović je u tadašnjem Savjetu bio zadužen za oblast tehničko – tehnoloških nauka, a Jakšić Stojanović za oblast humanističkih nauka.

Idejno rješenje za ovaj projekat urađeno je 2018. godine, a od te godine  ima status prioritetnog infrastrukturnog projekta Crne Gore.

Pored Crne Gore, ovaj projekat ima snažnu podršku Evropske unije – od 2020. godine je jedini tehnološki i medicinski projekat u okviru Ekonomskog investicionog plana za Zapadni Balkan (vrijednog devet milijardi eura do 2027. godine). Uvršten je među šest EU–ZB flagship projekata u okviru Inovativne agende Evropske komisije, a dio je i Reformske agende Novog plana rasta za Zapadni Balkan (vrijednog šest milijardi eura), od kojih je do sada iskorišćeno svega 50 odsto sredstava.

Projekat je podržala međunarodna naučna i medicinska zajednica, pa ga je Evropske komisije finansirala u iznosu od 6,5 miliona eura, uz početno učešće Crne Gore od 300.000 eura.

Kako projekat ima regionalni značaj, podržan je od strane zemalja Zapadnog Balkana i Jugoistočne Evrope. One, ipak,  do sada nijesu uložile ni jedan euro.

Damjanović ističe da najveći doprinos dolazi u vidu stručnog rada i ekspertske podrške, koju obezbjeđuje 18 vodećih evropskih institucija i kompanija iz 14 EU zemalja, uključujući prestižne organizacije poput CERN-a i GSI-ja.

Ukazala je da je najvažnije  da je ovaj projekat u najzrelijoj fazi pripreme među svim infrastrukturnim projektima u Crnoj Gori. „U trenutku kada su svi domaći projekti još u fazi ideja ili planova, SEEIIST je jedini koji može ući u operativnu fazu – odmah”“, kaže Damjanović.

Zašto se to ne dešava, pokušali smo da dobijemo odgovore od Vlade. Umjesto odgovora, dobili smo obavještenje da su pitanja proslijedili Ministarstvu evropskih poslova i Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija ,,na uvid i dalje postupanje”. Iz ministarstava na čijem su čelu Maida Gorčević i Jakšić-Stojanović do zaključenja ovog broja Monitora nijesmo dobili odgovore.

Kako Monitor poudano saznaje na jednoj od ranijih sjednica Vlade iz Ministarstva finansija nijesu blagonaklono gledali na mogućnost da se izdvoji novac za ovaj projekat. Na pitanja upućena ovom ministarstvu, na čijem je čelu Novica Vuković, takođe nijesmo dobili odgovor.

U Reformskoj agendi Crne Gore 2024-2027, koju je Vlada usvojila u septembru prošle godine, ovaj projekat je označen kao prioritetan, a planirano je da projekat izgradnje SEEIIST Vlada usvoji krajem prošle godine. Za ovu godinu treba da bude odabrana lokacija, pravni okvir, formirane tehničke grupe i završen tender za izgradnju.

,,Njegov primarni cilj je podsticanje regionalne saradnje u nauci, tehnologiji i industriji, doprinoseći razvoju održive ekonomije i društvene kohezije, a sve to uz rješavanje jednog od najvećih društvenih izazova – borbe protiv raka”, navodi se u Agendi.

Za nabavke i gradnju zgrade (2025-2028) procijenjeni troškovi su 65,5 miliona eura. U ovom periodu trebalo bi da bude raspisan tender i obavljena priprema (2025-2026), kao i niskogradnja (2026-2028).Procijenjeni troškovi nabavke i ugradnje tehničke opreme (2025-2027) iznose 120 miliona eura.

Instalacija i puštanje visoke tehnologije planirano je za period 2028-2030. godina. Predviđene aktivnost u ovoj fazi su montaža kontrolnog sistema (2028.), montaža i puštanje u rad jonskih izvora (2028-2029), montaža magneta i izvora napajanja (2028-2029.), montaža i puštanje u rad Linca (2029), puštanje u rad sinhrotrona (2030) ), montaža i puštanje u rad opreme soba za tretman (2029-2030). Procijenjeni troškovi su 55 miliona eura.

Planirano je da se prošle godine izdvoji 2,5 miliona, a ove – 26 miliona eura. Tokom 2026. – 29,5 miliona, a 2027. – 52,5 miliona. Najviše novca planirano je 2028. – 66,5 miliona, sljedeće godine 52,5 miliona,  a 2030.- 15 miliona.

,,SEEIIST ima za cilj da se pozabavi odsustvom velike istraživačke infrastrukture na Zapadnom Balkanu, ublaži odliv kadrova, otvori nova radna mesta i stimuliše industrijski rast. Pored toga, ima za cilj da popuni prazninu u sličnom terapijskom centru u regionu Jugoistočne Evrope, gde raste broj slučajeva raka”, objašnjava se u Reformskoj agendi.

Iz Delegacije EU u Podgorici ranije su objasnili ovdašnjim vlastima da bi Crna Gora mogla da zatraži kofinansiranje projekta SEEIIST iz Investicionog okvira za Zapadni Balkan. Premijer Milojko Spajić krajem avgusta prošle godine najavio je da će Vlada nastaviti da sprovodi projekat SEEIIST ističući da je „zdravlje građana ekstremno bitno“.  I – ništa.

Krajem prošlog mjeseca u Naučno – tehnološkom parku u Podgorici organizovana je dvodnevna radionica pod nazivom Hadronska terapija: od inovacija do implementacije, čiji je domaćin bilo Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija.Događaj je otvorio generalni direktor Direktorata za međunarodnu saradnju, evropske integracije i EU fondove, Marko Vukašinović, koji je kazao da ,,jedna od najsavremenijih metoda , svakako jeste i hadronska kancer terapija, tačnije tretman kancera teškim jonima, mnogo efikasnija metoda liječenja nego bilo koja druga vrsta zračenja“. Naglasio je da je prednost ove metode to što je mogu koristiti i djeca i trudnice.

U toku ovonedjeljnog zasjedanja Zakonodavnog odbora direktorica MANS-a Vanja Marković-Ćalović kazala je da ima ljudi koji smatraju da postoji način da se Velika plaža iskoristi za dobrobit svakog građanina Crne Gore i da je uvjerena da se nijedan građanin ne bi žalio kada bi Velika plaža bila mjesto gdje ćemo se svi liječiti.

,,Sjetite se za koliko smo djece po Crnoj Gori pare skupljali da bi se liječila po inostranstvu otkad ste vi došli na vlast. A sada zamislite koliko novca je svako od nas spreman da da, i da se zaduži i da pozajmi, da liječi svog najmilijeg. Zašto tu priliku ne damo građanima, nego hoćemo da sve stavimo u beton”, pitala je ona.

Odgovora nema. Crna Gora je jedna od rijetkih evropskih zemalja koja nema registar oboljelih od kancera. Prema podacima Crnogorskog društva za borbu protiv raka (CDPR), u Crnoj Gori oko 4.000 osoba svake godine oboli od raka, dok njih blizu 2.000 izgubi borbu sa ovom bolešću.

Procjene su da bi uz SEEIIST institut moglo da se spasi pet života dnevno. Na Zakonodavnom odboru su  pred dilemom da li da glasaju za mogućnost lječenja i spašavanja života bili – uzdržani.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VIŠI SUD OSLOBODIO OPTUŽBI DUŠKA KNEŽEVIĆA I SLAVOLJUBA STIJEPOVIĆA: Neotpečaćena Koverta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po presudi Višeg suda nema dokaza da su akteri afere Koverta prali novac. Očekivano. Korupcija  nije našla svoje mjesto u optužnici SDT-a pod vođstvom Milivoja Katnića. Ostala je nepromijenjena i pod vođstvom Vladimira Novovića

 

 

Kontroverzni biznismen Duško Knežević, kontroverzni političar Slavoljub Migo Stijepović i petoro njihovih navodnih pomagača nepravosnažno su oslobođeni optužbi za kriminalno udruživanje i pranje novca u slučaju poznatom kao afera koverta.  Eto nama još jedne kontroverze.

Vijeće Višeg suda koje predvodi sudija Nenad Vujanović u izrečenoj presudi konstatuje da nema dokaza da su optuženi izvršili krivična djela koja im je SDT stavila na teret, kao što nije dokazano ni da novac koji je Knežević predao Stijepoviću „za potrebe finansiranja kampanje DPS-a uoči izbora 2016. godine“ potiče iz nelegalnih izvora.

Takva presuda, saopštio je sudija Vujanović, ne dovodi u pitanje događaje za koje smo saznali nakon što je Knežević, u januaru 2019., objavio tajno snimljeni kućni video na kome je zabilježeno kako Stijepoviću, uoči izbora 2016., predaje kovertu uz objašnjenje da je u njoj 97.000 eura za potrebe predizborne kampanje DPS. Događaj su potvrdili i ostali akteri. Jedino je ostalo sporno koliko je novca bilo u koverti – skoro sto ili „samo“ nepunih pedeset hiljada eura (prema optužnici: 47.500).

Iz saopštene presude proizilazi da je problematična interpretacija tog događaja od strane SDT, odnosno to što je ono u aferi koverta prepoznalo krivična djela koja ne može dokazati, ili nijesu počinjena.

„Nesporno je utvrđeno da se radi o nedozvoljenom finansiranju političke partije“, kazao je Vujanović podsjećajući da je DPS kažnjen za taj prekršaj od strane Agencije za sprječavanje korupcije. „Tada je to bio prekršaj, a 2020. godine je to postalo krivično djelo. U spisima nema dokaza da je Duško Knežević formirao kriminalnu organizaciju. Ne postoje dokazi da su ova lica članovi kriminalne organizacije. U tom smislu ne postoji ni konkretizovanje šta je bio cilj, koji su bili zadaci. Nema ničega od onoga što je u zakonu definisano i propisano, a što se odnosi na krivično djelo kriminalna organizacija…”.

Šta se onda desilo, odnosno, da li je pravda zadovoljena ovom nepravosnažnom oslobađajućom presudom?  I, za mnoge, očekivanom.

Od kada je SDT, pod vođstvom tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, istragu o aferi Koverta usmjerilo u pravcu dokazivanja krivičnog djela pranje novca, stizala su  upozorenja da će sudski epilog te priče biti oslobađajuća presuda. Sumnje je potkrijepilo i to što je Viši sud, u dva navrata, odbijao optužnicu SDT-a i obustavljao postupak protiv Stijepovića. Međutim, Apelacioni sud je u oba navrata prihvatao žalbe tužilaštva, pa je optužnica SDT-a, u neizmijenjenoj formi, konačno potvrđena u Višem sudu sredinom 2023. Treća sreća.

Katnića je, u međuvremenu, na mjestu glavnog specijalnog tužioca zamijenio Vladimir Novović (izabran u martu 2022.) ali je optužnica SDT-a ostala neizmijenjena. Uprkos brojnim primjedbama da afera koverta nije priča o pranju novca, niti je riječ samo o nezakonitom finansiranju političkih partija.

Afera Koverta je bila potvrda sumnji o postojanju tzv. visoke korupcije, odnosno, o nezakonitoj sprezi vlasti i privilegovanih tajkuna. Na našu štetu.

Sa jedne strane novac, sa druge pravo/mogućnost da se za male, ili nikakve, pare dođe do vlasništva nad Jadranskim sajmom u Budvi, bolnicom u Meljinama, hektarima zemljišta u zaleđu plaže Kamenovo, da se nesmetano varaju zapošljeni (Atlas TV) i poslovni partneri (Kaspija) a pljačkaju deponenti banaka koje je Knežević osnovao pa upropastio…

U Krivičnom zakoniku Crne Gore postoji (član 422) djelo koje se zove protivzakonit uticaj (trgovina uticajem). Njime se sankcioniše nuđenje/davanje ili zahtijevanje/primanje „nagrade ili druge koristi“ da se „izvrši službena radnja koja se ne bi smjela izvršiti ili da se ne izvrši službena radnja koja bi se morala izvršiti…“. Zakonodavac kao da je slikao poslovni odnos između Duška Kneževića i DPS-a (Mila Đukanovića).

Zašto to tužilaštvo nije prepoznalo? Čak ni nakon iskaza Duška Kneževića i Slavoljuba Stijepovića koji su, prilično nedvosmisleno, ukazivali da je snimkom ovjekovječena transakcija iz 2016. godine bila rutinski dio uspostavljenog poslovnog aranžmana.

Prije svakih izbora Milo Đukanović okupi biznismene i odredi im tarife koliko ko treba da participira u izbornoj kampanji“, otkrio nam je Knežević iz Londona. „Imali smo dosta ličnih transakcija, mada su one bile podvedene pod partijske, ali ne znam gdje je novac završavao…“ Tokom suđenja, iznoseći svoju odbranu, bio je još precizniji: „Ovdje se ne radi o pranju para, već o reketu i iznudi poslovnog čovjeka. Dvadeset godina sam finansirao DPS. I ne samo ja, već još 100 privrednika u Crnoj Gori, ali niko nema petlju da to kaže.“

Slavoljub Stijepović je pokušao ostaviti utisak čovjeka koji nije shvatao o čemu se radi. Mislio je, kazao je na sudu, da je u pitanju donacija motivisana patriotskim i zavičajnim motivima. “Sada vidim da je Knežević to doživio kao biznis, kao šansu da pokuša da pridobije naklonost tadašnje vlasti.”

To što je Stijepović spoznao tek na suđenju, Đukanović nam je predočio pet godina ranije. Kao odgovor na Kneževićeve prozivke, tadašnji predsjednik države i vladajuće partije, ponudio je svoju interpretaciju ustaljenog odnosa DPS i njima lojalnih biznismena.

„To smo uvijek posmatrali kao dio interesa“, objasnio je Đukanović razgovore kojima je prisustvovao dva ili tri puta. „Mi vodimo politiku kojom želimo da u Crnoj Gori uspostavimo pravila koja važe u razvijenoj Evropi. Oni (biznismeni) u takvom ambijentu vide šansu za razvoj svog biznisa. U tim razgovorima nikada niko nije, a posebno ja nisam, pomenuo nikavu obavezu. A nisam ni pomislio da nekom propisujem koliko treba da finansira političku partiju. Ovdje je dakle riječ o jednoj dobrovoljnosti, interesnoj dobrovoljnosti s jedne i druge strane“.

Šta je ta interesna dobrovoljnost donosila finasijerima vladajuće partije? Podsjetimo se na jednom primjeru poslovanja Duška Kneževića sa državom (DPS vlastima).

Njegova firma Jupex mix je 1999. godine od državnih fondova kupila većinski paket akcija (više od ¾ vlasništva) Jadranskog sajma u Budvi. O nekim detaljima tog posla za Monitor je 2005. govorio Danilo Popović, tadašnji predsjednik Skupštine Saveza Sindikata Crne Gore i član Savjeta za privatizaciju: “Kupila ga je (Kneževićeva) Atlas banka. Sajam je inače držao svoja sredstva kod ove banke i u momentu kada je prodat, imao je na svom računu oko 2,5 miliona maraka, a prodat je za tri miliona maraka. Onog momenta kada je kupljen, te pare su pripale Atlas banci...”.

Neku godinu kasnije, 2016. Savjet za privatizaciju donosi odluku da je Knežević u procesu privatizacije platio i pravičnu tržišnu naknadu i za zemljište koje je koristio Jadranski sajam. Onda se ispostavlja da je Knežević sve to već založio za tri kredita ukupne vrijednosti oko 35 miliona eura (računica iz SDT-a)…

Ima i onih koji u svoj toj priči ne vide ništa sporno. „Ne zaboravimo nikako da je većinu svog novca Knežević donio iz Srbije u Crnu Goru. On je u Srbiji bio ekonomski bog. Vodio je poslove u Crnoj Gori i nazivao to zavičajnim romantizmom. A sada je doživio da mu se imovina rasprodaje“, objašnjavao je Milan Knežević, predsjednik DNP, abolirajući, unaprijed, svog prezimenjaka i komšiju iz Zete. “Ta optužnica ne može opstati. Ima toliko rupa i falinki. Kako iko može vjerovati bilo kojoj optužnici iz doba bivšeg režima…“.

U SDT-u su im, eto, vjerovali. Pa im je optužnica pala na sudu. Afera koverta je, tako, ostala neraspečaćena. Da li i to ima veze sa Kneževićevom sklonošću da bude dobar sa vlastima, tek  zavičajni romantizam, baš kao i interesna dobrovoljnost imaju svoju cijenu. Duško Knežević je tu lekciju davno savladao. A račun se, po pravilu, ispostavlja građanima.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo