Povežite se sa nama

INTERVJU

VASILIJE MILIČKOVIĆ, PREDSJEDNIK UDRUŽENJA MANJINSKIH AKCIONARA EPCG: Vujica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Ističe peta godina aranžmana države i italijanske A2A. Vrijeme je da se podvuče crta i napravi jasna računica o efektima tog posla. Zato smo razgovor sa Vasilijem Miličkovićem, predsjednikom Udruženja manjinskih akcionara Elektroprivrede Crne Gore, započeli pitanjem: kako bi, u najkraćem, opisali ono što je aranžman sa A2A donio crnogorskoj Elektroprivredi?
MILIČKOVIĆ: Naše Udruženje je kandidovalo jedan jedini model, dokapitalizaciju, koji se morao primijeniti u čitavoj Crnoj Gori, u procesu privredne reforme. Dokapitalizacija je podrazumijevala da strateški partner donese svjež kapital, savremene tehnologije, a samim tim i nove investicije. Ali, kako mi na čelu Vlade imamo čovjeka koji odlučije o svemu, bez radnog iskustva i znanja – a što je i najgore i bez interesa da se postojeći privredni subjekti revitalizuju i tehnološki usavrše – on je i ovaj model deformisao u poluprivatizaciju i poludokapitalizaciju. Milo Đukanović je tokom svoje vladavine rasprodavao u bescjenje, svojim prijateljima i omiljenim strateškim partnerima, ovdašnja privredna preduzeća. A sve po modelu najpovoljnija najniža cijena. Privatizovao je Avalu u Budvi po cijeni od 71,5 eura/m2, a hotel AS u Perazića dolu za 26,5 eura/m2, obrazlažući da nije cilj da nešto dobro prodamo već da kupimo kvalitetnog strateškog partnera. Ukratko – Đukanović nam se sprdao u lice.

Sjećam se izjave potpredsjednika Vlade Vujice Lazovića: “Sa 300 miliona eura od dokapitalizacije EPCG u rat protivu recesije”. Od toga nije bilo ništa, to je bila prevara. Onih 96 miliona eura koje su uplaćene na žiro račun EPCG kod Prve banke služile su isključivo za održavanje likvidnosti Prve banke, a o investicijama u EPCG nije bilo ni riječi. Ako je nešto i trošeno, to je rađeno iz novih kreditnih aranžmana.

MONITOR: Kada su nas prije pet godina ubjeđivali da je 8,4 veće od 11,1, predočen nam je niz uslova koje će A2A ispuniti do kraja 2014. Sjećate li se tih obećanja i u kojoj su mjeri ona ispunjena?
MILIČKOVIĆ: Upravo iza tog ubjeđivanja da je 8,4 veće od 11,1 krije se najveća korupcionaška afera u Crnoj Gori. Uz veliki rizik i ogromnu odgovornost, a po nalogu gospodara Crne Gore g. Đukanovića, neposredni izvršilac, predsjednik Tenderske komisije Vujica Lazović, suspenduje prvorangirani grčki konzorcijum koji je ponudio cijenu 11,1 euro za akciju EPCG i istu pojačao ponudom za investicije u visini 2,3 milijarde eura za izgradnju termocentrale snage 650 MWh. Lazović suspenduje kompaniju koja je hiljadu puta jača i višestruko iskusnija u proizvodnji i distribuciji svih vidova energije, i za najboljeg ponuđača bira komunalno preduzeće registrovano svega 10 mjeseci prije raspisivanja tendera. A to znači da A2A nije ispunjavala ni elementarni uslov tendera – da je prihodovala minimum 250 miliona eura u 2007. godini. Iz prostog razloga što tada nije ni postojala. Izabrati za strateškog partnera za najznačajniji privredni subjekt u državi, kakav je EPCG, firmu koja je osnovana samo deset mjeseci ranije, ravno je zločinu. Direktna šteta, a što ne reći i pljačka, nas malih akcionara je 40 miliona eura, budžet je oštećen za 70 miliona eura, dok indirektna šteta dostiže više stotina miliona eura. Sve to je učinjeno izborom nestručnog i nekvalifikovanog partnera koji nije ispunio niti jedan od očekivanih i ugovorom predviđenih parametara. Sa njihovim radom i rezultatom u prethodnom periodu više su nego nezadovoljni i oni koji su ih doveli.

MONITOR: Zašto se onda uopšte razgovara o nastavku saradnje?
MILIČKOVIĆ: Ovaj trenutak – kada Vujica Lazović ucjenjuje A2A insistirajući da investiraju u izgradnju drugog bloka TE Pljevlja, kako bi Vlada sa njima potpisala novi menadžment ugovor – zove se povratak na mjesto zločina. Dakle, 2009. godine Vujica kao predsjednik tenderske komisije suspenduje prvorangirani grčki konzorcijum iz razloga što nas, navodno, Grci ucjenjuju zahtijevajući da im izdamo koncesije za izgradnju termoelektrane, a danas Vujica ucjenjuje Italijane da grade drugi blok TE. Da imamo nezavisnog i profesionalnog Državnog tužioca, Vujica Lazović i kompletna tenderska komisija bi bili krivično procesuirani.

Ovakvo ponašanje potpredsjednika Vlade direktno ga kandiduje kao žrtveno jagnje za ispunjenje poglavlje 23 i 24. Ovdje je vrlo važno podsjetiti da su naše komšije Hrvati bivšeg premijera Sanadera osudili po osnovu toga što je – korumpiran – manjinskom akcionaru mađaskoj firmi MOL prepustio menadžment u njihovoj INI tokom privatizacije tog energetskog giganta. U našem slučaju naš energetski gigant EPCG vodi i sa njegovim menadžmentom upravlja, po volji Vlade, manjinski akcionar A2A što mu omogućava da bez kontrole pljačka građane Crne Gore izvlačeći milionske iznose u saradnji sa takozvanim konsultantima iz Breše i Milana. Da je menadžment EPCG u domaćim rukama, to nam se ne bi moglo desiti.

MONITOR: Predstavnici države u bordu EPCG jesenas su, navodno, bili jako začuđeni saznanjem da su Italijani pravili pomenute ugovore o konsaltingu – sami sa sobom i sa povezanim firmama. Kako to da ste vi to znali, i zbog toga javno reagovali, mjesecima ranije?
MILIČKOVIĆ: O toj pojavi nezakonitog izvlačenja milionskih iznosa sa žiro računa EPCG su sve znali i Miodrag Čanović, i Nikola Martinović i Srđa Kovačević, dakle svi članovi Borda, ali iz straha da iza takve pojave stoji premijer Đukanović, svi su oni šutali i pravili se slijepi ali su zato redovno, svakog prvog, primal finansijsku apanažu za savjesno čuvanje državne imovine. Krivična prijava koja je podnijeta protiv menadžmenta A2A koji je, suprotno Zakonu o javnim nabavkama, izvlačio milionske iznose završila je u najtamnijim ladicama državnog tužioca i tu će da odstoji dok se dobro ne ukvasi.

Da u Crnoj Gori postoji kvalitetna opozicija oni bi svakodnevno vršili pritisak na tužilačke i sudske organe da krivično procesuiraju Vujicu Lazovića kao izvršioca i Mila Đukanovića kao nalogodavca ovakve kriminalne privatizacije. Ja sam nedavno na ovome iscrpno informisao tadašnjeg predsjednika Višeg suda Mušiku Dujovića. Informisao sam ga sa ciljem da spriječi ovu brutalnu pljačku, ali očito da čovjek nema dovoljno volje i snage da se upušti u jednu, za crnogorske uslove, veliku avanturu. Bolje se snalazi na novoj funkciji – predsjednika Apelacionog suda. Konačno, mi smo početkom novembra Upravi za sprečavanje pranja novca i finansiranje terorizma podnijeli prijavu i detaljno opisali kriminalne radnje menadžmenta A2A.

Kao što vidite upoznali smo sve državne institucije o ovom neviđenom lopovluku i svi šute. To jasno govori ko je pokrovitelj i u kakvom mraku živimo. Ipak, nećemo odustati od nastojanja da postupak djelimične privatizacije i dokapitalizacije EPCG dobije svoj pravosudni epilog.

MONITOR: Vratimo se pregovorima o budućnosti EPCG. Držite da je centralna tačka budućih odnosa Vlade i A2A drugi blok Termoelektrane?
MILIČKOVIĆ: Da. To je mjesto zločina, i za očekivati je da se na tom pitanju otvori Pandorina kutija najveće korupcionaške afere u Crnoj Gori – a to je privatizacija Elektroprivrede.

MONITOR: Šta će biti ako se Vlada i A2A dogovore i nastave svoj aranžman u četvorouglu Vlada – Prva banka -EPCG – A2A?
MILIČKOVIĆ: Tada su građani Crne Gore definitivno nastradali i kapitulirali.

MONITOR: A ako se ne dogovore?
MILIČKOVIĆ: Tada će nam Vlada dovesti strateškog partnera iz Palestine. Da se uozbiljimo – očekivati raskid saradnje A2A i vlasti koje su pod kontrolom koruptivne DPS-SDP koalicije, isto je kao i očekivati da će podgorički savez te dvije partije rezultirati krivičnom odgovornošću Miomira Mugoše za sva ono što je uradio u svom mandatu. I jedno i drugo je nemoguće. Dok ih sud ne rastavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BILJANA MASLOVARIĆ, PROFESORICA SOCIOLOGIJE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UCG: Podijelili smo se, pa se izgubio građanin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

 

 

MONITOR: Podržali ste javno proteste, kako gledate na napad vlasti, posebno Demokrata, na grupu Kamo  śutra?

MASLOVARIĆ: Kao profesorka i građanka iskazujem najdublje žaljenje zbog tragedije na Cetinju. Dok mi pričamo i tumačimo oni ostaju sa tom enigmom, ostali su bez članova porodice, bez dvoje djece, i onda se otkopavaju one stvari koje smo zatrpali kao društvo. Kao događaj u Medovini i ta ubistva, gdje smo vidjeli da režim u stvari nikad ne radi on samo zatrpava a ne otkriva stvari. Sada je kulminiralo ovim događajem na Cetinju nakon koga smo svi u šoku. A vlast računa, posebno Demokrate, na naše kratko pamćenje.

Ne znam što bi trebalo da se desi da ne podržim mlade ljude sa kojima radim i znam kolika je njihova čista energija. Posebno u situaciji gdje vlast svrstava grupu mladih ljudi da su nečiji. Grupu koja se odvažila da protestuje da mi kao društvo saznamo što su koraci, i gle čuda traže ostavke dva čovjeka koji uporno izbjegavaju taj čin. Gažeći građane tim što neće svoju foteljicu da predaju.

Ovo će biti trajna promjena, u smislu javnog govorenja, tog bunta, uprkos tom dijeljenju etiketa koje samo izaziva dodatni revolt. Ne možemo više smatrati ni da su to greške, jer vidim da vlast, PES i Demokrate, da se mi – građani i oni razilazimo u vrijednosnom smislu. Oni su diletanti, prilično nesposobni i da, jedini im je fokus da ostanu u foteljama, a da su im građani slučajna greška. Pa bi mi trebalo da i dalje budemo pokorni i da im tolerišemo nerad. Mislim da je dosta toga. Poručujem mladima da ne odstaju i da ima i starijih koji ih podržavaju i da neko mora odgovarati.

MONITOR: Daleko smo od odgovornosti.

MASLOVARIĆ: Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR STEFAN SURLIĆ, FAKULTET POLITIČKIH NAUKA, BEOGRAD: Vučićev bezuspješan pokušaj umanjivanja nezadovoljstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ostavka Miloša Vučevića, predsjednika vlade Srbije, neće umanjiti duboku krizu povjerenja između vlasti i različitih društvenih grupa

 

 

MONITOR: Situacija u Srbiji već više od dva mjeseca dobija i izvjesne dramatične dimenzije. Da li je ostavka  premijera Miloša Vučevića i odluke Predsjednika Srbije o pomilovanjima učesnika protesta, dobar manevar režima ili znak da on počinje da gubi kontrolu nad događajima?

SURLIĆ: Situacija u Srbiji nosi elemente ozbiljne društvene krize, koja je započela sa nezadovoljstvom studenata. Na iznaneđenje mnogih, studentske blokade su kulminirale potpunom paralizom viskoobrazovnih institucija u zemlji, a protest se prelio i na srednje škole. Ubrzo je usledila podrška iz polja nauke, umetnosti i kulture. Protesti su pokazali visok stepen nezadovoljstva, ali nisu uspeli da zahvate sve slojeve društva. Vlast i dalje ima kontrolu nad ključnim institucijama, ali su kontinuirani protesti i studentske blokade narušili njenu sposobnost da nesmetano upravlja političkim procesima i određenim institucijama. Ostavka premijera Vučevića i pomilovanja demonstranata su deo strategije deeskalacije, ali deluju kao bezusupešni pokušaji umanjivanja nezadovoljstva. Reč je o dubokoj krizi poverenja između vlasti i različitih društvenih grupa koje osećaju opravdan revolt zbog višegodišnjeg zarobljavanja institucija.

MONITOR: Studentskim blokadama se, povremeno, pridružuju i neke esnafske ili sindikalne organizacije…One se i „isključuju“ pošto sa Vladom postignu dogovor. Unija prosvjetnih radnika Srbije je to učinila pozivajući se na svoju zadatu apolitičnost, ali se ispostavilo da mnogi prosvetari i dalje učestvuju u protestima. Da li su studentske blokade nekima tek dobrodošao „kišobran“ da ispune i svoje želje?

SURLIĆ: Studentski protesti su se pokazali kao snažan mobilizatorski faktor koji je privukao različite društvene grupe, uključujući sindikate i profesionalna udruženja. Neki sindikati su se priključili protestima kako bi povećali svoj pregovarački kapacitet, ali su se nakon postizanja dogovora sa Vladom povukli. Ovo ne znači da su studenti iskorišćeni, već da su njihove blokade pružile prostor drugim nezadovoljnim grupama da artikulišu svoje zahteve. Međutim, činjenica da mnogi prosvetni radnici i dalje učestvuju u protestima pokazuje da sindikalni dogovori nisu nužno smirili celokupno nezadovoljstvo u obrazovanju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Zakon interesa i vlastite čapre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre

 

 

 

MONITOR: Kako vidite blokadu parlamenta, ali i situacije u lokalu, poput skorašnjih slika iz Budve?

VUKOVIĆ: Crna Gora je, na žalost, nedovršena država i sve što se sada dešava izraz je te nedovršenosti. Da je bilo sreće, već bi imali institucije neupitnog kredibiliteta i autoriteta, ali sreća nas je razminula. Novoj vlasti nije bilo ni na kraj pameti da odrobljava institucije, nego samo da ih prevede u svoje ropstvo. Kad stvari tako stoje, kad nema čvrste i pouzdane institucionalne i pravne infrastrukture, onda se politika svodi na nadmetanje u stilu kafanskog obaranja ruku.

MONITOR: Da li se u parlamentu vode borbe za ustav i zakone, kako se to predstavlja,  ili za partijske interese?

VUKOVIĆ: Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre. O interesima građana i građanki i njihovim kožama samo onoliko koliko se to poklapa sa interesima pripadnika političke klase, kako pozicione tako i opozicione.

MONITOR: Ako su partijski interesi  ključ za razumijevanja crnogorske političke scene, gdje nas to vodi?

VUKOVIĆ: Crnogorsko društvo je razoreno po više osnova i njegovi komadi plutaju po površini koju talasaju političke partije i svu energiju troše na to da što više tih plutajućih komada privuku sebi i manipulišu njima na nacionalnoj, vjerskoj ili nekoj drugoj osnovi. Kada političke partije mantraju o evropskom putu, recimo, meni to ne zvuči kao iskrena želja da od toga puta obični ljudi ovdje imaju vajde, već kao vazalno dodvoravanje i pokazivanje spremnosti da se ispunjavaju tuđe agende. Takva politika ne integriše društvo i ne skicira jasno njegovu budućnost.

MONITOR:Protesti na kojima se traže ostavke čelnika bezbjednosnog sektora, nakon masovnog zločina na Cetinju,  se nastavljaju i čini se rastu.  Kako vidite reakciju Demokrata koji rukovode bezbjednosnim sektorom na te proteste?

VUKOVIĆ: Činjenica je da su Demokrate naslijedile probleme u bezbjednosnom sektoru, ali to im se ne može uzimati kao olakšavajuća okolnost za nesnalaženje i nepokazivanje spremnosti za samokritiku i snošenje odgovornosti. Umjesto proaktivnog djelovanja u tom pravcu, oni su svojim nesamokritičnim odbrambenim gardom nalili vodu na mlinski točak opozicije. Ne ulazim u to da li je pojavu ad hoc grupe Kamo śutra pogurala opozicija ili neke sa njom interesno povezane neformalne ili formalne grupe, ali su Demokrate dodatno pogriješile što su tu grupu odmah kriminalizovale.

MONITOR: Kako vidite medijsko izvještavanje nakon zločina na Cetinju?

VUKOVIĆ:  Koliko sam uspio da ispratim, čini mi se da u ovim iole ozbiljnijim medijima nije bilo ozbiljnijeg kršenja profesionalnih standarda i etičkih principa. Agencija za audiovizuelne medijske usluge je skrenula pažnju na problematične sadržaje u programima dvije po medijskom poganstvu od ranije poznate televizije iz Srbije, a sličnog poganstva je bilo ponegdje i na nekim ovdašnjim portalima.

Saglasan sam sa onima koji misle da je u crnogorskim medijima izostalo produbljenije bavljenje pitanjima koja je aktuelizovao ovaj strašni zločin.

MONITOR: A izlive mržnje na društvenim mrežama?

VUKOVIĆ:   I najzdravija društva imaju osobe koje jedino dobro funkcionišu u simbiozi sa mržnjom. Ovakvi zločini i tragedije u nezdravim društvima, a Crna Gora je, na žalost, takvo društvo, dodatno podižu mrzilački talog sa društvenog dna.

MONITOR: Ove sedmice podnijeta je prijava protiv policijskog službenika zbog sumnje da je dostavio srpskim tabloidima privatni snimak žrtve samoubistva. Isti tabloidi su na sličan način izvještavali o zločinu na Cetinju. Šta su mehanizmi za borbu protiv tabloidizacije?

VUKOVIĆ: Tabloidizacija medija na balkanski način je rezultat spoja burazerskog kapitalizma i lokalnog primitivizma i poganluka. Bojim se da su svi raspoloživi legalni mehanizmi nedostatni za borbu koju pominješ, čak da tim mehanizmima rukuju najčestitiji ljudi.

MONITOR: Obilježava se Dan novinara. Mijenja li se nesto od jubileja do jubileja?

VUKOVIĆ: Ne vidim da se išta značajno nabolje dešava, na žalost. Imamo sada nešto bolje medijsko zakonodavstvo, ali ćemo tek vidjeti je li to nešto što će unaprijediti kvalitet novinarstva u Crnoj Gori. Nacionalni javni emiter RTCG se dodatno kompromituje pod nezakonitim menadžmentom, a kvalitetni novinari napuštaju profesiju nezadovoljni statusom i zaradama. Ne zvuči optimistično.

MONITOR: Kad premijer tvitne God bless the USA  koja se čula na inauguraciji Donalda Trampa, nakon sto mu drugi put čestita mandat, šta pomislite?

VUKOVIĆ: Lično me je bilo sramota zbog ovakvog ljuboskuta, ali nije iznenađenje da jedan crnogorski japijevac, „maneken kapitala“, odnjihan u zipci neoliberalnog doživljaja svijeta klikće imperiji koja svojim demonima opsjeda cijeli svijet.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo