Ističe peta godina aranžmana države i italijanske A2A. Vrijeme je da se podvuče crta i napravi jasna računica o efektima tog posla. Zato smo razgovor sa Vasilijem Miličkovićem, predsjednikom Udruženja manjinskih akcionara Elektroprivrede Crne Gore, započeli pitanjem: kako bi, u najkraćem, opisali ono što je aranžman sa A2A donio crnogorskoj Elektroprivredi?
MILIČKOVIĆ: Naše Udruženje je kandidovalo jedan jedini model, dokapitalizaciju, koji se morao primijeniti u čitavoj Crnoj Gori, u procesu privredne reforme. Dokapitalizacija je podrazumijevala da strateški partner donese svjež kapital, savremene tehnologije, a samim tim i nove investicije. Ali, kako mi na čelu Vlade imamo čovjeka koji odlučije o svemu, bez radnog iskustva i znanja – a što je i najgore i bez interesa da se postojeći privredni subjekti revitalizuju i tehnološki usavrše – on je i ovaj model deformisao u poluprivatizaciju i poludokapitalizaciju. Milo Đukanović je tokom svoje vladavine rasprodavao u bescjenje, svojim prijateljima i omiljenim strateškim partnerima, ovdašnja privredna preduzeća. A sve po modelu najpovoljnija najniža cijena. Privatizovao je Avalu u Budvi po cijeni od 71,5 eura/m2, a hotel AS u Perazića dolu za 26,5 eura/m2, obrazlažući da nije cilj da nešto dobro prodamo već da kupimo kvalitetnog strateškog partnera. Ukratko – Đukanović nam se sprdao u lice.
Sjećam se izjave potpredsjednika Vlade Vujice Lazovića: “Sa 300 miliona eura od dokapitalizacije EPCG u rat protivu recesije”. Od toga nije bilo ništa, to je bila prevara. Onih 96 miliona eura koje su uplaćene na žiro račun EPCG kod Prve banke služile su isključivo za održavanje likvidnosti Prve banke, a o investicijama u EPCG nije bilo ni riječi. Ako je nešto i trošeno, to je rađeno iz novih kreditnih aranžmana.
MONITOR: Kada su nas prije pet godina ubjeđivali da je 8,4 veće od 11,1, predočen nam je niz uslova koje će A2A ispuniti do kraja 2014. Sjećate li se tih obećanja i u kojoj su mjeri ona ispunjena?
MILIČKOVIĆ: Upravo iza tog ubjeđivanja da je 8,4 veće od 11,1 krije se najveća korupcionaška afera u Crnoj Gori. Uz veliki rizik i ogromnu odgovornost, a po nalogu gospodara Crne Gore g. Đukanovića, neposredni izvršilac, predsjednik Tenderske komisije Vujica Lazović, suspenduje prvorangirani grčki konzorcijum koji je ponudio cijenu 11,1 euro za akciju EPCG i istu pojačao ponudom za investicije u visini 2,3 milijarde eura za izgradnju termocentrale snage 650 MWh. Lazović suspenduje kompaniju koja je hiljadu puta jača i višestruko iskusnija u proizvodnji i distribuciji svih vidova energije, i za najboljeg ponuđača bira komunalno preduzeće registrovano svega 10 mjeseci prije raspisivanja tendera. A to znači da A2A nije ispunjavala ni elementarni uslov tendera – da je prihodovala minimum 250 miliona eura u 2007. godini. Iz prostog razloga što tada nije ni postojala. Izabrati za strateškog partnera za najznačajniji privredni subjekt u državi, kakav je EPCG, firmu koja je osnovana samo deset mjeseci ranije, ravno je zločinu. Direktna šteta, a što ne reći i pljačka, nas malih akcionara je 40 miliona eura, budžet je oštećen za 70 miliona eura, dok indirektna šteta dostiže više stotina miliona eura. Sve to je učinjeno izborom nestručnog i nekvalifikovanog partnera koji nije ispunio niti jedan od očekivanih i ugovorom predviđenih parametara. Sa njihovim radom i rezultatom u prethodnom periodu više su nego nezadovoljni i oni koji su ih doveli.
MONITOR: Zašto se onda uopšte razgovara o nastavku saradnje?
MILIČKOVIĆ: Ovaj trenutak – kada Vujica Lazović ucjenjuje A2A insistirajući da investiraju u izgradnju drugog bloka TE Pljevlja, kako bi Vlada sa njima potpisala novi menadžment ugovor – zove se povratak na mjesto zločina. Dakle, 2009. godine Vujica kao predsjednik tenderske komisije suspenduje prvorangirani grčki konzorcijum iz razloga što nas, navodno, Grci ucjenjuju zahtijevajući da im izdamo koncesije za izgradnju termoelektrane, a danas Vujica ucjenjuje Italijane da grade drugi blok TE. Da imamo nezavisnog i profesionalnog Državnog tužioca, Vujica Lazović i kompletna tenderska komisija bi bili krivično procesuirani.
Ovakvo ponašanje potpredsjednika Vlade direktno ga kandiduje kao žrtveno jagnje za ispunjenje poglavlje 23 i 24. Ovdje je vrlo važno podsjetiti da su naše komšije Hrvati bivšeg premijera Sanadera osudili po osnovu toga što je – korumpiran – manjinskom akcionaru mađaskoj firmi MOL prepustio menadžment u njihovoj INI tokom privatizacije tog energetskog giganta. U našem slučaju naš energetski gigant EPCG vodi i sa njegovim menadžmentom upravlja, po volji Vlade, manjinski akcionar A2A što mu omogućava da bez kontrole pljačka građane Crne Gore izvlačeći milionske iznose u saradnji sa takozvanim konsultantima iz Breše i Milana. Da je menadžment EPCG u domaćim rukama, to nam se ne bi moglo desiti.
MONITOR: Predstavnici države u bordu EPCG jesenas su, navodno, bili jako začuđeni saznanjem da su Italijani pravili pomenute ugovore o konsaltingu – sami sa sobom i sa povezanim firmama. Kako to da ste vi to znali, i zbog toga javno reagovali, mjesecima ranije?
MILIČKOVIĆ: O toj pojavi nezakonitog izvlačenja milionskih iznosa sa žiro računa EPCG su sve znali i Miodrag Čanović, i Nikola Martinović i Srđa Kovačević, dakle svi članovi Borda, ali iz straha da iza takve pojave stoji premijer Đukanović, svi su oni šutali i pravili se slijepi ali su zato redovno, svakog prvog, primal finansijsku apanažu za savjesno čuvanje državne imovine. Krivična prijava koja je podnijeta protiv menadžmenta A2A koji je, suprotno Zakonu o javnim nabavkama, izvlačio milionske iznose završila je u najtamnijim ladicama državnog tužioca i tu će da odstoji dok se dobro ne ukvasi.
Da u Crnoj Gori postoji kvalitetna opozicija oni bi svakodnevno vršili pritisak na tužilačke i sudske organe da krivično procesuiraju Vujicu Lazovića kao izvršioca i Mila Đukanovića kao nalogodavca ovakve kriminalne privatizacije. Ja sam nedavno na ovome iscrpno informisao tadašnjeg predsjednika Višeg suda Mušiku Dujovića. Informisao sam ga sa ciljem da spriječi ovu brutalnu pljačku, ali očito da čovjek nema dovoljno volje i snage da se upušti u jednu, za crnogorske uslove, veliku avanturu. Bolje se snalazi na novoj funkciji – predsjednika Apelacionog suda. Konačno, mi smo početkom novembra Upravi za sprečavanje pranja novca i finansiranje terorizma podnijeli prijavu i detaljno opisali kriminalne radnje menadžmenta A2A.
Kao što vidite upoznali smo sve državne institucije o ovom neviđenom lopovluku i svi šute. To jasno govori ko je pokrovitelj i u kakvom mraku živimo. Ipak, nećemo odustati od nastojanja da postupak djelimične privatizacije i dokapitalizacije EPCG dobije svoj pravosudni epilog.
MONITOR: Vratimo se pregovorima o budućnosti EPCG. Držite da je centralna tačka budućih odnosa Vlade i A2A drugi blok Termoelektrane?
MILIČKOVIĆ: Da. To je mjesto zločina, i za očekivati je da se na tom pitanju otvori Pandorina kutija najveće korupcionaške afere u Crnoj Gori – a to je privatizacija Elektroprivrede.
MONITOR: Šta će biti ako se Vlada i A2A dogovore i nastave svoj aranžman u četvorouglu Vlada – Prva banka -EPCG – A2A?
MILIČKOVIĆ: Tada su građani Crne Gore definitivno nastradali i kapitulirali.
MONITOR: A ako se ne dogovore?
MILIČKOVIĆ: Tada će nam Vlada dovesti strateškog partnera iz Palestine. Da se uozbiljimo – očekivati raskid saradnje A2A i vlasti koje su pod kontrolom koruptivne DPS-SDP koalicije, isto je kao i očekivati da će podgorički savez te dvije partije rezultirati krivičnom odgovornošću Miomira Mugoše za sva ono što je uradio u svom mandatu. I jedno i drugo je nemoguće. Dok ih sud ne rastavi.
Zoran RADULOVIĆ