Eksperti sa Univerziteta u Istanbulu boravili su prošle sedmice u Baru i u Ulcinju u cilju realizacije projekta, koji finansiraju vlada Republike Turske i Evropska unija, a koji se tiče utvrđivanja starosti starih stabala maslina na ovom području. Radi se o 50-ak stabala koja su raritetna po izgledu i starosti i koja su ponos našeg maslinarstva.
Kako je za Monitor kazao član Izvršnog odbora Udruženja maslinara Ulcinja Edin Buzuku, Turci su uzeli uzorak i sa stabla u njegovoj Maslinadi kojeg nazivaju ,,kazan”. “Po njihovoj procjeni i iskustvu, ova maslina bi trebala imati preko 1500 godina, ali će analize tačno pokazati koliko je zaista stara”, rekao je Buzuku. ,,Ukoliko se potvrdi, a sva je prilika da hoće, da na Crnogorskom primorju ima nekoliko desetina stabala starijih od 1,5 hiljada godina, uz Staru maslinu na Mirovici koja datira iz vremena Isusa Hrista, odnosno od samog početka naše ere, postaćemo prepoznatljivi širom Evrope”.
Sličan je stav maslinara i kapetana duge plovidbe Luke Đakonovića koji tvrdi da niđe na Mediteranu nema na jednom mjestu tako starih stabala kao što je to slučaj u Ulcinju i Baru. ,,Treba sve one koji ovdje dolaze, naše goste, turiste i posjetioce, voditi u maslinjak, pokazati im tradiciju na najautentičniji način, jer tamo stabla ispisuju svoje biografije. Znam da je doživljaj na licu mjesta vidjeti stablo starosti 15 vjekova”, tvrdi Đakonović.
Prema riječima potpredsjednika opštine Ulcinj Safeta Becija, cilj je da se svijetu predstavi da je ovo jedinstveno maslinarsko područje, kao i da je ulje koje se tu dobija autentično, karakteristično, odnosno različito od drugih ulja. ,,A upravo su ova stara stabla u našoj Maslinadi temelj te autentičnosti i autohtonosti. Tim prije što imamo još uvijek netoksificirano zemljište”, navodi on konstatujući da je maslinada Valdanos najveći živi spomenik maslinarstva i jedan od najljepših ambijenata na Jadranu.
Tokom realizacije navedenog projekta, otkrivena su do sada ne samo nepoznata stabla za širu javnost, već i čitavi kompleksi starih maslina. „Staro stablo u vlasništvu vremešnog Frana Čobrenovića, mjereno na zemlji u obimu iznosi čitavih 17 metara, dok debljina njegovog zdravog kompaktnog stabla na visini od jednog metra iznosi devet metara. Na samo 50 metara od ovog stabla otkrili smo antički maslinjak, najmanje deset stabala jedinstvenih po ljepoti i starosti, koja čini neprocjenjivo blago ovog kraja”, kaže član komisije u Baru, ekspert za maslinarstvo Ćazim Alković.
Da dugo nijesmo bili svjesni ovih činjenica potvrđuje podatak da je u zadnjih pola vijeka u Crnoj Gori posječeno čak oko 200 hiljada uglavnom starih stabala, odnosno jedna trećina od ukupnog broja maslina. Ono što su generacije vrijednih Primoraca mukom i trudom stvarale, desetkovano je za samo nekoliko decenija u želji za brzom i lakom zaradom njihovih potomaka. Šteta koja je pritom napravljena, nikada neće biti izračunata.
No, posljednjih godina primjetan je trend povratka tom svetom i blagoslovljenom drvetu. ,,Maslinarstvo se polako vraća na mjesto koje je dugo imalo u crnogorskoj tradiciji, što potvrđuje rast potrošnje maslinovog ulja i podatak da taj sektor postaje interesantan za investicije”, kaže ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja dr Petar Ivanović.
U tom Vladinom resoru ističu i da je za posljednjih pet godina revitalizovano oko 65 hiljada stabala maslina, a da je oko 40 hiljada zasađeno novih. To, dakle, znači da će, ukoliko se nastavi sa ovakvim tempom, Crna Gora za 20 godina, po broju stabala maslina, biti tamo đe je bila prije 50 godina!? Ono što je takođe sigurno jeste da niko tačno ne može da kaže koliko je ‘preteklo’nakon stihijske urbanizacije i našeg nemara, pa je stoga neophodno što prije izraditi katastar maslina.
,,Isto tako potrebno je zaštititi našu autohtonu sortu ‘žuticu’, imati brendiran proizvod i odgovarajuću cijenu. Ako to ne uradimo i dozvolimo tržištu da se uvozi ulje slabog kvaliteta, onda to neće biti dobro za naše maslinarstvo”, kaže potpredsjednik crnogorskog parlamenta, maslinar Suljo Mustafić.
Podaci, inače, pokazuju da od maslinarstva u zemljama Mediterana koje su članice EU živi oko 2,5 miliona ljudi, što govori o tome da je riječ o snažnoj i profitabilnoj proizvodnji. Zbog relativno niskih troškova i visokih cijena ulja, maslinarska ekonomija ostvaruje profitne stope od 40 odsto, a mnogo veće ostvaruju uljari. No, problem je kod nas što autohtona sorta ‘žutica’ ne rađa svake godine, pa to smanjuje profitabilnost.
Procjenjuje se da se čak 80 odsto maslinovog ulja u Crnoj Gori još prodaje na crno. Većina maslinara uzima ulje nakon prerade, ali ga loše skladišti, tako da ono gubi na kvalitetu. No, potom ga, ipak, nekako uspijevaju prodati po cijeni od šest do 12 eura, dok ga naše uljare otkupljuju za 4-5 eura. U Italiji se ulje otkupljuje za oko tri eura po litru, a prodaje na crno ima izuzetno malo.
Mustafa CANKA