Povežite se sa nama

MONITORING

PREMIJER I EVROPSKE ADRESE: Političar za margine

Objavljeno prije

na

U trenutku kada ovaj broj Monitora ide u štampu, četvrtak, ministri spoljnih poslova i ekonomija svih šest zemalja Zapadnog Balkana pristigli su u Berlin na samit posvećen našem regionu, pod pokroviteljstvom Vlade Njemačke. Organizator konferencije, kancelarka Angela Merkel, koja predsjedava samitom premijera, navela je da je skup upriličen povodom 100. godišnjice Prvog svjetskog rata. Analitičari manje ističu istorijski povod. Susret vide kao najavu jačeg političko-ekonomskog prisustva Njemačke na Balkanu. (Pro)režimski mediji premijera Mila Đukanovića radnu posjetu u glavni grad Njemačke otpratili su kao da je, ni manje – ni više, riječ o državnom susretu sa Merkelovom.

Dnevne novine, donose naslov: Sastanak Đukanovića sa Merkelovom ubrzava evrointegracije. Pa, kaže: ,,Evropskog pokreta u Crnoj Gori Momčilo Radulović smatra da je susret crnogorskog premijera i njemačke kancelarke značajan uspjeh predsjednika naše Vlade.” Potom, portal RTCG, naslov: Poziv Angele Merkel znak podrške Crnoj Gori. Slijedi tekst: ,,Poziv koji je njemačka kancelarka uputila crnogorskom premijeru dokaz je podrške Crnoj Gori – ocijenili su za RTCG analitičar Dušan Janjić i bivši ministar vanjskih poslova Miodrag Vlahović.” Slično upakovane informacije, televizije poput Pinka i njegovog Minut, dva…, kompilirale su fotografijama: sa jedne strane Đukanović, na drugoj Merkelova. Bilateralna idila. Nevolja je u tome što u razvijenoj Evropi, na najvišem nivou skoro pa – niko ne prima Đukanovića.

Propaganda može biti dodatno razumljivija, naročito kada se u obzir uzme fakat, koji je, očigledno, prerastao u lični i državnički kompleks: od osamostaljenja Crne Gore – skoro će decenija od tada – Milo Đukanović nije bio u državnoj posjeti Njemačkoj. Čitavo to vrijeme na čelu najmoćnije evropske države je sadašnja kancelarka Merkel (u fotelji od novembra 2005. godine). Da je riječ o personalnom razlogu govori i činjenica da je sadašnji ministar vanjskih poslova Igor Lukšić dobio poziv za zvaničnu, službenu posjetu Berlinu, samo nekoliko mjeseci pošto je zauzeo premijersko mjesto, decembra 2010. godine (u Njemačkoj je boravio od 30. marta do 1. aprila 2011. godine).

Na dan berlinske konferencije, Pobjeda (u stečaju), između ostaloga, navodi: ,,Đukanović će se tom prilikom sa Merkelovom sresti prvi put nakon što se krajem 2012. vratio na mjesto predsjednika Vlade.” No, na vidno dobro ažuriranoj listi bilateralnih odnosa Crne Gore i Njemačke – na sajtu Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija, institucije zadužene za takve statistike – nije zabilježena niti jedna Đukanovićeva zvanična posjeta Berlinu, niti jedan njegov susret sa kancelarkom Merkel, niti prije, niti poslije njegovog povratka u premijersku fotelju, krajem 2012. godine, sve od osamostaljenja Crne Gore!

A nije da na pomenutom spisku nema – režimske propaganda radi – zabilježenih susreta i posjeta koje su na nivou rukovanja u prolazu. Tako, recimo, istorijat crnogorsko-njemačkih odnosa počinje na marginama (u tom duhu i nastavlja): susretom tadašnjeg ministra vanjskih poslova Milana Roćena sa ministrom vanjskih poslova Njemačke Frankom Valterom Štajnmajerom tokom zasijedanja GS UN u Njujorku, septembra 2007. godine. Roćen je potom, sljedećeg mjeseca – stoji zabilježeno, bez informacije o nivou posjete i domaćinu – bio u posjeti Njemačkoj. Isti je, istog tog mjeseca, 29. novembra, imao susret sa pomenutim Valterom Štajnmajerom, opet na marginama, ovog puta Ministarskog savjeta OEBS u Madridu. Pa, marta sljedeće godine, Roćen, bilježi crnogorsko ministarstvo, opet sreće Štajnmajera, ,,neformalno, prilikom učešća na neformalnom sastanku ministara vanjskih poslova EU na Brdu kod Kranja”. Zatim, opet Roćen, opet neformalno, opet na marginama: susret sa Angelom Merkel tokom učešća na sastanku Evro-atlantskog partnerskog savjeta na Samitu NATO u Bukureštu, aprila 2008.

Godine prolaze, a pozivnice za Đukanovića – nema. Oktobra 2008. godine Roćen, Đukanovićeva desna ruka, u posjeti je Njemačkoj, ali radnoj. Opet – u spisku bilateralnih susreta Ministarstva – ne stoji ime domaćina. Mora da je neko bitan! Onda, sljedeći mjesec: Roćen se rukovao sa Štajnmajerom, ali na marginama – ministarske konferencije OEBS-a u Helsinkiju. Dvije godine kasnije, januara 2010. godine, zatičemo Roćena na, pogađate – neformalnom sastanaku – sa Njemačkim kolegom Gidom Vesterveleom, i to – na marginama – Međunarodne konferencije o Avganistanu u Londonu. Jula iste godine Roćen opet sreće Vestervelea, naravno – neformalno i na marginama – ovaj put Međunarodne konferencije o Avganistanu u Kabulu.

Novembra 2010. notirana je Roćenova zvanična posjeta Njemačkoj, opet bez navođenja domaćina. Slijedi vječno ponavljanje istog: susret Roćena sa Vesterveleom na marginama konferencije o perspektivama za jugoistočnu Evropu, održane u Berlinu; susret predsjednika Filipa Vujanovića i Roćena sa kancelarkom Merkel i ministrom Vesterveleom na marginama Minhenske konferencije o bezbjednosti, februara 2011. godine… I tako u nedogled: neformalno i marginalno.

Onda je došlo vrijeme za Đukanovićev istorijski susret sa Njemačkom. Opet ne službeni i bilateralni, već radni. On je učestvovao je na 49. Minhenskoj konferenciji o bezbjednosti, 1-2. februara 2013. godine. Svidjelo mu se, makar i radno, pa i sljedeće godine, februara, predvodi delegaciju Crne Gore na jubilarnoj 50. Minhenskoj konferenciji o bezbjednosti.

I sada, evo, opet radno u Berlin, u okviru regionalne posjete ekipe balkanskih lidera (svi sastanci zatvoreni su za javnost), gdje će se medijima obratiti, prema pisanjima medija, samo prvi čovjek Albanije, Rama. Tako blizu Merkelove, a tako daleko.

No, nije to slučaj samo sa Njemačkom. Ni druga velika država Evrope, Francuska, nije domaćinskije raspoložena prema šefu Crne Gore. Od sticanja nezavisnosti Đukanović je bio samo jednom i to u trenutku kada su to naložile evrointegracije: prilikom predaje zahtjeva za status kandidata za članstvo u EU, 15. decembra 2008. godine. Đukanović i Španija: ništa. Đukanović i Velika Britanija: mimo radne posjete – svjetlosnim godinama daleko od službene – Investicionom forumu o Zapadnom Balkanu u Londonu – ništa. I tako redom, širom razvijene Evrope.

Đukanović je, istina živa, bio dobrodošao u Italiju Silvija Berluskonija, tajkuna i bivšeg premijera, protiv koga se sada vode sudski postupci. Sličan se sličnom raduje. Februara 2010. godine, premijeri Crne Gore i Italije, Đukanović i Berluskoni u Rimu su potpisali Sporazum o strateškoj saradnji između dvije zemlje.

Ako nije dobrodošao u Evropi – i izuzimajući brifinge u Vašingotnu – itekako je dobrodošao kod prijatelja autokrata. Tamo nije neformalno, niti na marginama. To najbolje ilustruje izvještaj sa jedne od posjeta Azerbejdžanu, Bakuu:

,,Na lični poziv predsjednika Republike Ilhama Alijeva, koji je ujedno i predsjednik partije ,,Novog Azerbejdžana”, predsjednik DPS Crne Gore Milo Đukanović boravi u dvodnevnoj posjeti Bakuu. U delegaciji je i ministar vanjskih poslova Milan Roćen u svojstvu člana Predsjedništva DPS Crne Gore. Odmah po dolasku predsjednik Đukanović se susreo sa predsjednikom Ilhamom Alijevim sa kojim je imao otvoren i prijateljski razgovor… Đukanović je imao odvojene susrete sa premijerom Arturom Rasizade, ministrom inostranih poslova Elmarom Mamađarovim i ministrom ekonomskog razvoja Šahinom Mustafajevim. Predsjednik Đukanović je bio glavni gost na večeri koja je organizovana od strane zamjenika predsjednika i Izvršnog direktora Partije Ali Ahmedova.”

Putuj Evropo.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

PREGOVORI ZA FORMIRANJE VLASTI U PODGORICI: Centar uskih interesa   

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ponedjeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima.   U utorak su stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu – vaskrsnuo je model građanskog centra i  „jedinstvenog PES-a“.  Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta, sve su prilike da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.  Teško da se ovako važne pretumbacije mogu desiti mimo volje i uticaja međunarodnog faktora. Preczinije, Kvinte

 

Kao da politički pravac određuje kakva viša sila, a ne politička logika, programi i principi, pregovori o formiranju vlasti u Podgorici za javnost su postali nedokučiva formula. Sve može i sve je nepredvidivo. Javnost je tu samo da navija.

U ponedeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima (Evropski savez i Stranka evropskog razvoja).  Skupa, imali bi 30 odbornika u lokalnom parlamentu, odnosno većinu.  U subotu, 28. decembra, posljednji je rok da se izabere predsjednik/ca Skupštine Glavnog grada, a rok da se konstituiše podgorički parlament  ističe 5. januara naredne godine.  U protivnom Podgorici prijete ponovni izbori.

Vidjeli smo: opozicija se oglašavala u medijima, predsjednik pričao o „antievropskoj i anticrnogorskoj vlasti“, nabrajajući sva njihova skorašnja nepočinstva, od navodnog ustavnog puča do netransparentnog i spornog  izbora čelnika ANB-a.  Kad se u tu jednačinu stave višemjesečne optužbe na relaciji Predsjednik -Premijer, logika sugeriše  da će se Milatović prikloniti DPS-u, odnosno opoziciji i da je to buduća podgorička vlast.  Bilo je toliko znakovito, da se Milatović čak slikao sa dva bivša predsjednika depees Ustavnog suda – Milanom Markovićem i Mladenom Vukčevićem, koji su mu potvrdili stav o Ustavnom sudu.  Falilo je samo da odnekud iskoči Filip Vujanović, za čiji je treći neustavni predsjednički mandat bio zaslužan Markovićev Ustavni sud.  I otvori šampanjac.  Vlasti su brujale o izdaji.  Iako im je tekovine sve teže razlikovati od  tekovina DPS-a.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 27. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKICA ZA KOLEKTIVNI PORTRET – ČETNICI IZ VLASTI: Dogodine u Briselu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispalo je kao da je najnovija prezentacija neočetnika iz NSD-a najviše uznemirila premijera Milojka Spajića. Samo što im on nije zamjerio veličanje ideologije zločina, o kojoj bi kao rođeni Pljevljak morao znati ponešto, već fizički izgled. „Vala ste se dobro spremili sa tim ćevap-tjelesinama i rumenim obraščićima“

 

Četa mala ali odabrana, potpisao je Dario Vraneš, predsjednik Opštine Pljevlja i funkcioner Nove srpske demokratije (NSD), fotografiju sa partijskim kolegama Markom Kovačevićem, predsjednikom Opštine Nikšić, i  Jovanom Vučurovićem, poslanikom NSD i predsjednikom skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode. Da pokaže kako okupljeni ne dijele samo zajednički prostor nego i ideje, odnosno ideologiju, Vraneš je svoju objavu uljepšao adekvatnom muzičkom podlogom: sprem’te se sprem’te četnici. Za one što ne znaju nastavak, ako ih ima: silna će borba da bude

Pošteno govoreći, ta borba već je počela. Nalik na 1941. godinu, za sada  (novo)četnici bolje stoje. Dobar dio zasluga za takvo stanje na terenu pripada Vranešu.

Otkako je, uz podršku Demokrata, GP URA i Pokreta Evropa sad, u aprilu prošle godine preuzeo funkciju prvog čovjeka Pljevalja, Dario Vraneš intenzivno i dosljedno demonstrira naum da svoj feud predstavi kao jednonacionalnu (srpsku) zajednicu koja se voljom dušmana, ali ne za dugo, nalazi van granica srpskog sveta. Zato se, od tada, u Pljevljima obilježavaju praznici Republike Srbije a ignoriše ili omalovažava sve što ima veze sa obnovom crnogorske državnosti, od NOB-a do danas.

Pljevlja su, veli Vraneš, “srpska zemlja” koju od etničke matice ne dijeli granica, nego “prevoj koji se zove Jabuka”. Ali to se, cijeni on, da riješiti. Da li kopanjem tunela koji bi “provjetrio Pljevlja”, ili brisanjem međa. “Nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod“, besjedio je Vraneš proljetos, nakon što je odsvirana himna Bože pravde, tokom pljevaljske proslave Dana državnosti Srbije. „U čast tog dana i mi smo se ovdje večeras okupili da kažemo i pokažemo da je ovaj praznik zajednički praznik, a himna Bože pravde zajednička himna svih Srba ma gdje živjeli“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 27. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SUDBINA IZMJENA I DOPUNA PROSTORNO URBANISTIČKOG PLANA GLAVNOG GRADA: Kako Slaven kaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz vlade (resornog Ministarstva)  brojne primjedbe zainteresovane javnosti na ponuđeni dokument, nijesu željeli ni da ih čuju. Ko želi, može da im piše, saopštio je ministar Slaven Radunović, najavljujući skoro usvajanje pripremljenog PUP-a Podgorice

 

 

Obećano je pretvaranje Podgorice u „modernu metropolu“. Dobićemo građevinsko zemljište umjesto šuma u Rogamima i na Gorici. Višespratnicu umjesto gradskog bazena u Tološima (ulica Baku), stambena naselja umjesto igrališta i prostora za rekreaciju u Zagoriču, Zlatici, na Marezi. Potencijalna šetališta uz rijeke Moraču (Zlatica) i Širaliju (Rogami) takođe će postati prostori za stanovanje i komercijalne djelatnosti. Park prirode Zeta dobiće – kolektor. U dijelu zaštićenog prostora vodoizvorišta Mareza mogao bi nići dio novog grada Velje brdo.

Duž bulevara Podgorica –Tuzi, 300 metara sa lijeve i desne strane, umjesto vinograda uzgajaće se će –zgrade. Takođe na zahtjev Plantaža, i zemljište u Kokotima  (42 hektara) koje im je nekada dato na korišćenje, za podizanje vinograda, a sada se izgleda vodi kao njihovo vlasništvo, biće prenamijenjeno iz poljoprivrednog u zamljište „za centralne djelatnosti“ (magacini, hale…). Samo njima, ali ne i ostalim vlasnicima okolnog zemljišta. „Prođe li im što su zamislili, Plantaže će se proizvodnjom vina baviti samo iz hobija“, čuli smo od verziranih.

Ko se ne sjeća lekcija iz osnovne škole da je Crna Gora oskudna s poljoprivrednim zemljištem, moraće da ih pritvrdi. Usvoji li Vlada pripremljeni prijedlog izmjena i dopuna Prostorno urbanističkog plana Glavnog grada, na prostoru opštine Podgorica biće izgubljeno oko 10.000 hektara poljoprivrednog zemljišta (od sadašnjih oko 30 hiljada urbanizaciju će preživjeti 22.018 hektara). Najbolje poljoprivredno zemljište – čak i ono sa postojećim sistemima za navodnjavanje –postaće građevinsko.

Neke se stvari, opet, neće mijenjati. U PUP-u ostaje ucrtana saobraćajnica koja bi trebala da, dijagonalno, spoji kružni tok na ukrštanju ulica Džordža Vašingtona i Dalmatinske sa kružnim tokom na raskrsnici Moskovske i ulice 13. jula. Kada se ta saobraćajnica, daleke 1987. godine, prvi put pojavila u prostornom planu tadašnjeg Titograda, najavljivana je kao „obilaznica“. Sada bi išla preko kuća i kroz dvorišta. Ima toga još. Poznatog i nepoznatog (skrivenog), pošto se sve ponuđena planska dokumenta nijesu mogla otvoriti na običnim računarima, dok neke od izmjena u postojećim planovima (DUP-ovi) ne prati tekstualno objašnjenje.

Problema je bilo od starta. „Preporučili smo da se pitanja koja se tiču ne samo razvoja Glavnog grada već i čitave države, trebaju i mogu riješiti kroz cjelovit planski postupak što izmjene i dopune nijesu“, navodi u svom mišljenju (negativnom) član Savjeta za reviziju planskih dokumenata, mr Dragoljub Marković. „Cjelovit planski postupak, između ostalog, obuhvata analitičke faze i na osnovu njih preciznu i jasnu ocjenu stanja- konstatovane probleme, potrebe i mogućnosti razvoja i sl., što bi bio pouzdan osnov za iznalaženje i izbor optimalnih rješenja.Istovremena, izrada Prostornog plana  Crne Gore bila je prilika da se po principu susretnosti planiranja usklade strategije razvoja, organizacije i uređenja prostora sa državnog i nivoa Glavnog grada“.
Moglo je, ali nije. Izmjene PUP-a Podgorica, koji je inače trebao da važi do kraja ove godine, biće usvojene prije Prostornog plana Crne Gore. Nezvanično, žuri se zbog najavljenih izmjena Zakona o planiranju prostora i izgradnji, kojim će izrada PUP-ova, ponovo, biti vraćena u nadležnost lokalnih samouprava. Zvanično: razvoj ne može da čeka.

Ako se u minut do 12 ne dogodi kakvo čudo, javna rasprava o inoviranom Nacrtu Izmjena i dopuna prostorno urbanističkog plana Glavnog grada biće završena na dan izlaska ovog broja Monitora.

“Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine je održalo dvije centralne javne rasprave na kojima je zainteresovanoj javnosti i korisnicima prostora data mogućnost da daju promjedbe, predloge i sugestije na Nacrt plana”, saopšteno je iz kabineta ministra Slavena Radunovićauz konstataciju da Ministarstvo “neće održavati dodatne javne rasprave po ovom planskom dokumentu”.I obavještenje da zainteresovani za konkretne lokacije neposredan uvid  u ponuđeni  dokument mogu izvršiti u jednoj od tri kancelarije Ministarstva koje su za građane bile otvorene radnim danima od 08 do 15 časova.

Iz saopštenog bi se moglo zaključiti kako sve ide u najboljem redu pa će se, vjerovatno, obistiniti najave da će Vlada, možda i do kraja godine, usvojiti dopunjeni/novi PUP Podgorice. Realnost je bitno drugačija.

“Dvije centralne javne rasprave” o kojima piše Ministarstvo prostornog planiranja ostale su u pokušaju i, sve skupa, trajale manje od jednog sata. Svi zainteresovani nijesu mogli da stanu u sale u kojima su sastanci organizovani. Oni koji su ugrabili mjesta i uspjeli da dođu do riječi imali su bezbroj primjedbi na ponuđeni dokument: od toga da je on rađen uz kršenje predviđene procedure, preko mišljenja da favorizuje  privatne interese investitora u odnosu na građane Glavnog grada,do tvrdnji da su detalji (tzv. tačkaste izmjene) inoviranog PUP-a prezentovani sa namjerom da ostanu nepoznati široj javnosti.

“Odluka Ministarstva da ne organizuje novu (pravu) javnu raspravu o inoviranom nacrtu Izmjena i dopuna PUP-a Glavnog grada Podgorice predstavlja produbljivanje praksi ranijih vlasti koje su tražile način da obesmisle svaki upliv građana i struke u ono što odluče partijske vrhuške”, kaže Srđan Perić, lider Preokreta i odbornik u SO Podgorica. “  Podsjetimo se da je recimo projekat Velje Brdo predstavljen od strane premijera i ministra osam dana prije podgoričkih izbora, da nije jasno kako su šumsko zemljište prevodili u građevinsko, da nam nije jasno, čak i da je to zaista projekat koji bi se realizovao i da za tren, ali samo za tren, stavimo po strani primjedbe stručnjaka iz oblasti prostornog planiranja i zaštite životne sredine, kako bi on uopšte funkcionisao, ko u tako kratkom roku do sredine 2026.može dovršiti vodovodnu i kanalizacionu mrežu…”

Perić zaključuje: “Dakle, radi se o par excellence političkom marketingu koji u konačnom šalje dvojako pogrešnu poruku: da se može pretjerivanjem obesmišljavati svaka ideja – u ovom konkretnom slučaju ideja o socijalnom stanovanju, ali i da se u tom poslu funkcioneri ponašanju kao da je to privatna – a ne javna stvar. Potrebno je raditi sasvim suprotno.”

Ministar  Radunović sve  je to video na drugi način. Iz njegove perspektive žrtve su Ministarstvo, Vlada i vladajuća koalicija. “Čuli smo čak i besprizorno ucjenjivanje oko formiranja nove vlasti (u Podgorici – prim. Monitora). Ali, poručujem svima koji ucjenjuju, da ovo Ministarstvo, ova Vlada i građani Podgorice koji dugo čekaju na PUP, neće dozvoliti da ih bilo ko reketira”, kazao je Radunović. Uz opasku kako on ponuđeni dokument “nije ni pogledao”.

Možda je to trebalo da bude ministrov alibi, za tvrdnje kako je plan rađen u dogovoru sa potencijalnim investitorima i vlasnicima zemljišta kome je predviđena promjena namjene iz poljoprivrednog u građevinsko. Nijesu, međutim, svi izrečenu  poruku shvatili na takav način.

“Nakon što je Ministarstvo urbanizma predožilo loš planski dokument, kojim se nastavlja devastacija našeg Grada, a nakon toga odlučilo da (po prvi put ikad) ukine javnu raspravu, ministar Radunović je u Skupštini otišao korak dalje i kazao da ‘PUP pogledao nije’, jer to nije njegov posao”, saopštio je Luka Rakčević, aktuelni zamjenik gradonačelnice Podgorice. “PUP je Zakon u oblasti prostornog planiranja, koji je za Podgoricu – najvažniji planski dokument. Ovo je kao da ministar pravde predloži izmjene Krivičnog zakonika i kaže da ih pogledao nije, jer ih, jelte, priprema Radna grupa”.

Od Rakčevića smo, prethodno, saznali da je Glavni grad već dva puta dao negativno mišljenje na vladine prijedloge izmjena i dopuna PUP Podgorice.Razlog je, objasnio je Rakčević, to što vladini planeri nijesu u zatražene izmjene PUP-a (inicijator su bile lokalne vlasti Podgorice) unijeli ono što su tražili predstavnici Glavnog grada, ali su zato mijenjali i ucrtavali ono što od njih nije traženo.

Na kraju, Velje brdo je došlo  kao svojevrstan dar. Samo što nije besplatan.

 

Dragoljub Marković, član Savjeta za reviziju planskih dokumenata:
Nema  argumenata o potrebi izgradnje 20-tak hiljada stanova u Podgorici

Dragoljub Marković, član Savjeta za reviziju planskih dokumenata, u svom se mišljenju posebno osvrnuo na projekat Velje brdo, odnosno GUP Velje brdo kao sastavni dio PUP-a Podgorica, uz konstataciju da “u Planu nije iznijeta uvjerljiva argumentacija o potrebi izgradnje 20-tak hiljada novih stanova u Podgorici”.Prenosimo dio onoga što je napisao u svom  mišljenju.

“Na osnovu važećih planova i strategija može se zaključiti da je ideja o formiranju grada sa oko 36.000 stanovnika Velje Brdo, suprotna osnovnim strateškim opredjeljenjima i ciljevima razvoja:

– koncentracija tolikog broja novih stanovnika u Podgorici je suprotna opredjeljenju o ujednačenom regionalnom razvoju jer bi za posledicu imali dalju depopulaciju, i to radno sposobnog kontigenta iz naselja koja već duže imaju taj problem;

– dalji porast broja stanovnika u Podgorici bi uslovio razvoj novih funkcija i sadržaja u centru države i dodatno “ispraznio” postojeće sadržaje po gradovima iz kojih se iseljava stanovništvo (vrtići, škole, bolnice…), što je suprotno utvrđenom cilju i strateškom opredjeljenju o decentralizaciji Crne Gore;

– problem velikog broja podstanara i pored viška stanova u odnosu na broj domaćinstava u Podgorici, pa i drugim gradovima, treba prvenstveno rješavati poreskom politikom koja će stimulisati aktiviranje praznih stanova, fondovima za podršku podstanarima i sl.;

– sa aspekta opštih ciljeva i strateških opredjeljenja djeluje prihvatljivije da se sredstva koja bi trebala država da investira (600? miliona eura) u infrastrukturno opremanje planiranog naselja preusmjere u razvoj i uređenje naselja koja sada bilježe negativne razvojne i demografske trendove.

Na osnovu navedenog moja ocjena Plana je negativna.Ukoliko zajednički stav Recenzione komisije bude pozitivan, moj stav se može smatrati kao izuzeto mišljenje.”

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo