Sudeći po javnim nastupima premijera Srbije Aleksandra Vučića, jedan od glavnih partnera posrnule privrede te zemlje su Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), prebogata kraljevina na Arabijskom poluostrvu. Koliko prošle nedjelje, Vučić je objelodanio da je Vlada UAE uplatila milijardu dolara dogovorenog kredita kao podršku srpskom budžetu.
Vučić je naveo i da će Vlada Srbije osnovati zajedničku kompaniju s grupacijom Al Ravafeda iz UAE, koja će raspolagati sa 10.470 hektara zemljišta u Vojvodini. Prošle godine je vazduhoplovna kompanija Etihad iz Emirata kupila 49 odsto srpskog avioprevoznika JAT. Ranije se govorilo i o ulaganjima iz UAE u srpsku industriju informatičkih tehnologija, namjenske industrije, kupovini hotela na Kopaoniku, čak i fudbalskog kluba Crvena zvezda.
Ako je suditi prema pisanju domaće i međunarodne štampe, u protekle dvije godine UAE su uložili milijarde dolara u Srbiju. No, kako je ovih dana pisalo na londonskoj internet platformi Bliskoistočno oko (MEE), razlozi za ulaganja iz Emirata u Srbiju prekriveni su velom tajni. Neki izvori iz Srbije otkrili su MEE da ti razlozi sežu mnogo dalje od mogućih finansijskih pogodnosti.
Prema nekim od mišljenja koja prenosi MEE, prestolonasljednik Abu Dabija, jednog od emirata koji čine UAE, Mohamed bin Zajed al-Nahjan ponaša se kao zastupnik Sjedinjenih Američkih Država i Izraela u istočnoj Evropi. Istovremeno, prestolonasljednik, navodno, pokušava da iskoristi slabo regulisano srpsko tržište oružja da bi isporučivao oružje širom Bliskog Istoka.
Dalje, prema MEE, iza velike investicije UAE u Srbiju, ,,stoji mračna ličnost palestinskog moćnika Mohameda Dahlana, koji živi u izbjeglištvu. Smatra se da je on centralna figura mreže koja uspostavlja komunikaciju između UAE i američkih i izraelskih obavještajaca, kao i da arbitrira u koruptivnim ulaganjima Emirata u Srbiju, kojima se pune džepovi njihovih političkih lidera,” navedeno je na pomenutoj internet platformi.
Srpski zvaničnici ponosno izjavljuju da je interes koji UAE pokazuju za Srbiju dokaz da ta zemlja postaje glavni igrač u regionu. ,,UAE vjeruju u političku stabilnost Srbije, u naš ljudski potencijal, a to (investicije) rezultat je prijateljstva i razumijevanja između Aleksandra Vučića i šeika Mohameda” izjavio je za Blumberg jednom prilikom Siniša Mali, sada gradonačelnik Beograda, a prethodno ekonomski savjetnik premijera.
Iako je jasno da postoje dobri lični odnosi između srpskih i lidera Emirata, izvori u Beogradu su kazali MEE da iza ulaganja UAE u Srbiju stoje geostrateški ciljevi.
,,UAE možda koriste svoje bliske veze i investicione strategije u Srbiji da bi spriječili svog rivala Tursku da stvori jako uporište i proširi svoj ekonomski i geopolitički uticaj na Balkanu”, kazao je ovaj izvor MEE. ,,Strateško pozicioniranje UAE protiv turskog regionalnog uticaja na Balkanu možda je glavni pozadinski razlog za stratešku saradnju između UAE i Srbije.”
,,To je vjerovatno učinjeno po savjetu SAD i Izraela”, smatra ovaj izvor. Ovaj izvor je kazao i da se Srbi tradicionalno protive bilo kakvom uticaju Turske na Balkanu zbog “straha da bi Turska mogla kasnije da iskoristi svoju moć da rekolonizuje Srbiju”.
Analitičari izjavljuju i da je Srbija otvoreno neprijateljski nastrojena prema Turskoj, potkrepljujući to činjenicom o odlaganju trilateralnog sastanka s Turskom i Bosnom prošle godine. ,,Treba znati da pravoslavna Srbija nije nikada odobravala obnovljeni turski uticaj na Balkanu, za razliku od prevashodno muslimanske Bosne”, izjavio je za MEE Vladimir Pekić, srpski novinar i analitičar.
MEE podsjeća da je Vučić ranije bio poznat po zapaljivoj mržnji prema muslimanima, pa je 1995. tokom građanskog rata objavljeno da je izjavio kako će Srbija ,,ubiti 100 muslimana za svakog poginulog Srbina”. No, sada on uživa u onome što opisuje kao “blisko lično prijateljstvo” sa šeikom Mohamedom od Abu Dabija.
Po MEE, ovo prijateljstvo i velike investicije UAE u Srbiji bili su mogući zbog jednog čovjeka: Mohameda Dalana.
Dalan, bivši šef palestinskih obavještajnih službi u Gazi iz pokreta Fatahi, živi u egzilu u UAE. On je u junu 2011. protjeran s palestinskih teritorija pošto ga je predsjednik Palestinske nacionalne uprave (PNU) Mahmud Abas optužio za finansijsku pronevjeru te da je kao izraelski agent umiješan u pokušaj atentata na prvog predsjednika PNU, sada pokojnog Jasera Arafata.
Abasovi ljudi optužili su Dalana za pomaganje međunarodnoj terorističkoj organizaciji Al-Kaida u Gazi protiv drugog palestinskog pokreta Hamas. To bi značilo da je američka pomoć palestinskim vlastima otišla Al-Kaidi.
Sada se naveliko priča da Dalan radi kao savjetnik za bezbjednost šeika Mohameda.
Dalan je bio ključna ličnost u unaprjeđenju veza između Srbije i UAE 2012, pošto su odnosi bili loši četiri godine ranije kada su Emirati postali prva arapska država koja je priznala Kosovo kao nezavisnu državu.
Dalanova medijatorska uloga zasnivala se na njegovim poslovnim interesima u Istočnoj Evropi, sa centrom u Crnoj Gori. Dobio je crnogorsko državljanstvo 2012, uprkos onome što srpski analitičar Pekić opisuje kao ,,veoma restriktivnu politiku” Vlade u Podgorici, koja ne dozvoljava dvostruko državljanstvo.
Crnogorski zvaničnici, po MEE, nisu otkrili zašto su dali Dalanu državljanstvo. Međutim, srpski izvori sugerisali su MEE da to može imati veze s Dalanovim lukrativnim poslovima u Crnoj Gori. Po njima, ,,postoje jaki dokazi da je Dalan iskoristio Crnu Goru za pranje palestinskog novca koji je pronevjerio”.
MEE piše kako Dalan ima niz kompanija registrovanih u Crnoj Gori, uključujući Levant International Incorporation, firmu koja je registrovana za konsalting i menadžment. Druga firma Manarah Holding uspostavljena je za razvoj projekata s nekretninama.
Ne postoje javno dostupni detalji o finansijskom poslovanju ovih firmi, iako internet strana The Richest, koja izračunava bogatstvo javnih ličnosti, procjenjuje da je Dalanova neto vrijednost u regionu oko 120 miliona dolara. Kako je svojevremeno navedeno na internet platformi frontpagemag.com, većina Dalanogov bogatstva potiče od bezbjednosnih snaga kojima je zapovijedao, a koje drže mrežu reketiranja koja kontroliše promet nafte i cigareta.
Po MEE, čini se da je Dalanov ključni partner u Crnoj Gori Mohamed Rašid, koji se pojavljuje u poslovnom registru barem četiri njegove kompanije. Rašid je Kurd iz Iraka, koji je prethodno bio ekonomski savjetnik Jasera Arafata.
Rašid ima nekoliko kompanija registrovanih u Crnoj Gori. ,,Primio je zajmove u vrijednosti od 13 miliona eura od braće Đukanović, od kojih je jedan, Milo, premijer Crne Gore,” piše MEE.
Dalje se navodi kako je jedna od Rašidovih kompanija, Monte Mena investments, takođe registrovana u Panami gdje mu je partner, prema srpskim izvorima, egipatski milijarder Samih Saviris. Saviris je, po MEE, 2011. dobio crnogorsko državljanstvo i navodno planira investiciju od milijardu eura na poluostrvu Luštica.
Smatra se da je Dalan iskoristio crnogorsku vezu kako bi organizovao posjetu premijera Mila Đukanovića UAE prošle godine. Srpski premijer Vučić kasnije je ukazao na tu posjetu kao ključnu za unapređenje njegovih prethodno loših odnosa sa Crnom Gorom: ,,Veoma smo bili zadovoljni kada je Đukanović rekao par lijepih riječi u svojim razgovorima sa zvaničnicima UAE. Bio je dovoljno pristojan da ih savjetuje da investiraju u srpsku odbrambenu industriju,” naveo je Vučić, a prenijela MEE. Po internet platform, taj Đukanovićev savjet doveo je do investicija UAE u srpsku vojnu industriju posljednjih mjeseci.
U aprilu 2013, srpski predsjednik Tomislav Nikolić nagradio je Dalana Medaljom srpske zastave “zbog doprinosa miroljubivoj saradnji i prijateljskim odnosima između Srbije i UAE”.
Skočiđevojka
Prema dokumentima do kojih je Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) došla 2012, Muhamed Borhan Rašid, bio je izvršni direktor kompanije Montenegro riel estejt investment, osnovane 31. avgusta 2007. na Djevičanskim ostrvima, jednom od poreskih rajeva. Shodno tim dokumentima, ovlašćeni zastupnik te firme u Crnoj Gori bila je Ana Kolarević, sestra Mila Đukanovića. U Statutu ovog društva, koji je Kolarević potpisala, stoji da je ono ,,osnovano radi investiranja u Crnu Goru, Srbiju i na drugim mjestima i ovlašćeno da emituje 601 akciju, od kojih je jedna obična akcija vrijedna jedan američki dolar i 600 povlašćenih akcija od 100.000 američkih dolara”. Dokumenti do kojih je došao MANS ukazivali su da je Rašid poslovao sa crnogorskim biznismenom Zoranom Bećirovićem, od koga je 2007. kupio vojni kompleks u Reževićima Skočiđevojka, površine 66.242 kvadratna metra. Naime, kiparska firma Kaldero trejding limited, u posjedu Zorana i pokojnog Dragana Bećirovića, prodala je pomenuto zemljište kompaniji Montenegro riel estejt investment kompani limitid. Kompleks Skočiđevojka, prodat je prvi put 2005. i to firmi Spartak d.o.o. iz Kotora, čiji je izvršni direktor i zastupnik bio ruski državljanin Aleksandar Belijakov. Zemljište je prodalo tadašanje Ministarstvo odbrane i Fond za reformu sistema odbrane Državne zajednice Srbija i Crna Gora, uz saglasnost Vlade u Podgorici za 2,3 miliona eura, odnosno 34 eura po kvadratu. Prema ugovoru u čiji posjed je došao MANS, novac je trebalo da bude uplaćen Ministarstvu finansija Crne Gore. U vrijeme kada je prvi put prodato zemljište, nekoliko ranijih vlasnika pokrenulo je spor tražeći nadoknadu po osnovu zakona o restituciji. Zbog toga je Osnovni sud u Kotoru naložio da se u katastar nepokretnosti upiše privremena mjera zabrane raspolaganja ovim zemljištem. Prema MANS-u, tadašnji ministar finansija Igor Lukšić u septembru 2005. uputio je Osnovnom sudu u Kotoru predlog za izmjenu ove mjere. ,,Lukšić je sudiju S. Todorović-Ćelanović zamolio da se privremena mjera stavi van snage, objašnjavajući da će 10 odsto od kupoprodajne cijene zemljišta biti plaćeno Fondu za obeštećenje, od kojeg raniji vlasnici mogu naknadno da naplate svoja potraživanja”, naveli su u MANS-u, uz zaključak da se Lukšić time direktno umiješao u ingerencije sudske vlasti, koja bi trebalo da je nezavisna od izvršne.
Milan BOŠKOVIĆ