Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA: Rotiranje provjerenih kadrova režima

Objavljeno prije

11 godina

na

velija-muric

Kako komentarišete ponovno kandidovanje Vesne Medenice za predsjednicu Vrhovnog suda Crne Gore i predlog Tužilačkog savjeta da Ivica Stanković bude vrhovni državni tužilac?

Velija Murić, advokat i izvršni direktor Crnogorskog komiteta pravnika
Dva različita slučaja

-Polazeći od opredjeljenja Tužilačkog savjeta, da g. Ivica Stanković bude imenovan za Vrhovnog državnog tužioca, kao i od ljudskih i stručnih kvaliteta svih prijavljenih, smatram da je Savjet razložno bio u dilemi kome će od praktično jednakih dati prednost. No, slijedeći godine rada g. Stankovića u kojima je u veoma turbulentom vremenu bio angažovan na odgovornim pravosudnim dužnostima, proizilazi da su ga nesumnjivi argumenti o njegovoj stručnosti, etičnosti i sposobnosti da u odlučnim momentima može braniti svoje stavove, preporučili za tu najodgovorniju državnu funkciju. Neću reći da nema nepogrešivih, ali uvjeren sam da će g. Stanković imati hrabrosti i riješenosti da uvede red u tužilačkoj organizaciji, prije svega kadrovski, što će biti jedan od uslova da građani vrate povjerenje u tu instituciju i osnov da on odgovori izazovu vremena i ustavnoj ulozi tužilaštva. Iako sam uvjeren da je učinjen pravi izbor, ipak valja sačekati možda već viđeno ili pak konačnu riječ nadležnog skupštinskog odbora, odnosno volju onih koji odlučuju sa dva prsta. Mogu se događati i nevjerovatne stvari kao u slučaju izbora članova Sudskog savjeta kada je Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu, praktično zbog jednog nezavisnog (čitaj ,,nepodobnog”) kandidata, koji nije bio po volji jačim političkim strukturama, u kratkom vremenu promijenio čak i pravila predlaganja, odnosno odlučivanja. Nadam se da g. Stanković neće biti takve sreće tim prije što on po mojem sudu zaslužuje podršku svih vladinih, nevladinih i političkih struktura.

Slučaj prijavljivanja za predsjednika Vrhovnog suda je nešto sasvim drugo. Prije svega tu nemamo priliku da razmišljamo o drugim kandidatima, jer je uslijedila samo jedna prijava. Što je to tako, mogu se postaviti različita pitanja i isto tako dobiti interesantni odgovori. Aktuelna predsjednica Vrhovnog suda g. Vesna Medenica već se u jednom svom mandatu i malo više oprobala na toj dužnosti. Stoga, da li se današnje stanje pravosuđa može uzeti kao njena referenca za novi mandat, ostaje otvoreno pitanje na koje bi odgovore mogla dati Vlada, Skupština ili relevantne međunarodne adrese. Na drugoj strani, niko ne može osporiti njene pravničke kvalitete pretočene u redovne godišnje izvještaje. No da li je sve to ipak tako možda se valja vratiti u vrijeme vršenja njene sudijske i tužilačke funkcije, zatim u vrijeme sadašnje u kome je ona dala dominantan tok i značaj crnogorskom pravosuđu. Ako se još sudi po optužnicama za ratne zločine, koje je ona odobrila a koje trpe brojne možda opravdane kritike stručne javnosti a ponajviše sudova koji bez dobre optužbe nijesu u mogućnosti donijeti dobre odluke, to je ono o čemu se ovom prilikom mogu razmjenjivati argumenti. Crna Gora je dužna relevantnim međunarodnim adresama, domaćoj javnosti, a posebno oštećenima u brojnim slučajevima kršenja ljudskih prava kroz ratne zločine na njenom prostoru, dati značajne odgovore. Ti odgovori se upravo traže od crnogorskog pravosudnog vrha, ali ih još nema. Naprotiv, pravnička i šira javnost zatečena je aktuelnim stanjem i odnosom vrha crnogorskog pravosuđa kada su u pitanju suđenja za ratne zločine. Crnogorsko pravosuđe se još nije osmjelilo da za najteže zločine izvede pred lice pravde najodgovornije, ali se u zamjenu oštrica pravde svjesno ili dirigovano najčešće usmjerava na marginalnije kojom ,,pravdom” se zatvara krug. Praktično vezana pravda u tim slučajevima kao da ne umije da izađe iz lavirinta kroz koji se kreće po sistemu – eto mi optužujemo, sudi se, krivaca nema, a žrtve kao da je pojela maca ili su one po nekom ključu ubijale same sebe. Posljednjih godina stručna javnost je zatečena činjenicom da se stavovi koji se kreiraju na nivou najviše pravosudne instance praktično pretaču u zakon što zbog njihove selektivne primjene dovodi do pravne nesigurnosti. Upravo takvim stavovima, koji često uzrokuju preinačenje brojnih pravosnažnih sudskih odluka nižih instanci, oštećeni u slučajevima ratnih zločina lišavaju se prava koje im po zakonu pripada. Dovoljno je pomenuti slučaj zločina Kaluđerski laz koji je u prvom stepenu ostao nekažnjen samo zbog loše usmjerene i krivo postavljene optužnice u kome su žrtve zanemarene, a porodice onemogućene da ostvare pravo na naknadu štete. Identičan je slučaj murinskih žrtava stradalih prilikom akcija NATO-a.

Ova i brojna druga pitanja su veoma interesantna i u vezi odluke o prijavljivanju za predsjednika Vrhovnog suda i za onoga ko bude odlučivao o prijavi. Medenica prije, Medenica poslije, a ratni zločini možda još sljedećih pet godina na čekanju. U suštini, valja insistirati na depolitizovanom i nezavisnom pravosuđu, a da li je ono u ovome vremenu ostvarilo te atribute odgovori se sami po sebi nameću.

Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorica Akcije za ljudska prava
Prilika Stankoviću da razjasni tajno snimanje sudija

Rezultati gospođe Medenice u odnosu na povećanje ažurnosti sudova u Crnoj Gori su nesporni, ali je sporno to što Sudski savjet pod njenim vođstvom nikad nije uveo indikatore za ocjenjivanje kriterijuma za izbor sudija, iako je taj zadatak sam sebi postavio da obavi do kraja 2010, tako da je odlučivanje Sudskog savjeta o izboru, a posebno o napredovanju sudija ostalo proizvoljno i u nekim slučajevima sasvim neuvjerljivo. Što se tiče gospodina Stankovića, za vrijeme njegovog mandata u Višem sudu u Podgorici govorilo se o tajnom snimanju sudija i, što je još gore, o nestanku predmeta koji je sadržao materijal o tome. Iako je novinar Petar Komnenić o tome pisao u Monitoru i na osnovu pisanih dokaza, ti su navodi ostali neistraženi, uprkos insistiranju i HRA kod Vrhovnog državnog tužilaštva, pa je sada prilika da u svjetlu svoje kandidature gospodin Stanković tu situaciju razjasni.

Budimir Minić, advokat iz Kolašina
Apsolutno neodgovorno sudstvo

– U kadrovima formiranim u apsolutno neodgovornom sudstvu nema rješenja za dvije najodgovornije funkcije u pravosuđu. Oba kandidata, i za čelnika sudske i za čelnika tužilačke organizacije, svoj profesionalni profil izgradili su u apsolutno neodgovornom sudstvu kakvo je crnogorsko. Napominjem da je ovo ocjena sudstva koju je izrekla upravo „produžena” predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore, s razlikom što je ona tu ocjenu „oročila” na period do njenog „spasonosnog” dolaska na mjesto (doživotne?) predsjednice Vrhovnog suda. No, poznavaoci (ne)prilika u crnogorskom sudstvu znaju da je dolaskom Medenice (i njenom kamuflažnom statistikom) apsolutno neodgovorno sudstvo učinjeno (djelimično) odgovornim, ali samo prema centrima političko-ekonomske moći koji su uspostavili i kontrolišu takvo pravosuđe. Kandidovanje i predlaganje provjerenih kandidata kontinuiteta obezbjeđuje se nepromjenjivost stanja i usklađenost kandidata sa interesima i ciljevima vladajućih centara moći, formalnih i neformalnih.

Nažalost, iz partikularnih i pojedinačnih interesa, suštinski nepromijenjenom stanju neprimjeren doprinos daju političke elite najugroženijih nacionalnih struktura neslobodnog i neobjektivnog pravosuđa. Jedan od primjera za to je stupidnost kvaziobrazloženja vrha političkih predstavnika Bošnjaka, kojima je odbijen prethodni predlog vrhunskog profesionalca, advokata, za Vrhovnog državnog tužioca Crne Gore zato što je ovaj (maksimalno profesionalno) zastupao okrivljene u postupcima za najteža krivična djela protiv pripadnika bošnjačkog naroda i to u postupcima čiji ishod su opredijelili skandalozni propusti upravo tužilačke organizacije koja vapi sa nezavisnim vrhunskim profesionalcem kakav je odbijeni advokat.

Konačno, opet nažalost, isto takav nepriličan doprinos dolazi iz samog vrha Advokatske komore Crne Gore u vidu hvalospjeva jedinoj, staroj/novoj, kandidatkinji za predsjednika Vrhovnog suda za statističko „sređivanje stanja u sudstvu” kojim je tragično žrtvovan kvalitet, što su, pored građana kao stranaka, najviše osjetili upravo njihovi zastupnici.

Upravo ovakvi profesionalni i etički standardi u kandidovanju, predlaganju i izboru najviših nosilaca funkcija u pravosuđu, uključujući savjete koji ih predlažu, garantuju kontinuitet neefikasnog, nestručnog i jalovog pravosuđa kao ključne prepreke za uspostavljanje vladavine prava u Crnoj Gori. Vesna Medenica je provjereni „ključar” takvog sudstva i pravosuđa uopšte i najoriginalniji predstavnik vladajuće političke i profesionalne svijesti u crnogorskom društvu. Nažalost.

Prof. dr Filip Kovačević, Univerzitet Crne Gore
Pravda se odavde odavno odselila

Srce i sve žile kucavice kriminogenog režima Mila Đukanovića nalaze se u tužilačko-pravosudnom aparatu Crne Gore. Već sada je jasno da će upravo postojanje ovog i ovakvog aparata biti najveća prepreka zavođenju vladavine prava poslije demokratske smjene vlasti. U ovom trenutku, u navedenim institucijama evidentna je prevlast nepotizma, političke korupcije i postojanje manje ili više vidljivih veza sa organizovanim kriminalom. Zbog toga nikoga ne treba da začudi to što se provjereni kadrovi režima već decenijama rotiraju sa jedne pravosudno-tužilačke funkcije na drugu u cilju zatiranja bilo kakve mogućnost progresivnih promjena. Tako je i sada sa kandidovanjem Vesne Medenice i Ivice Stankovića.

Imajući u vidu njihove profesionalne biografije, doprinose i zasluge za izgradnju privatne države u kojoj živimo, jasno je zašto Đukanović želi da Stanković tuži, a da Medenica presuđuje. Na udaru će ponovo biti kritičari režima, čelnici civilnog društva, medija i opozicije, kao i svi drugi građani i građanke koji odbijaju da, kao istine, prihvate šarene laži DPS-a, znajući da su DPS i njegovi sateliti, koji se samo formalno mogu nazvati političkim partijama, od crnogorskog društva stvorili društvo materijalnog siromaštva, duhovne bijede i kulturnog očaja. Izborom Medenice i Stankovića na funkcije koje podrazumijevaju posvećenost utvrđivanju pravde po ko zna koji put bi se manifestovao tragični usud Crne Gore, a to je da se pravda odavno odselila odavde.

 

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

2 dana

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

2 dana

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

1 sedmica

na

24 Januara, 2025

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo