Povežite se sa nama

MONITORING

ANTIFAŠIZAM KOD NAS: Prazna slova

Objavljeno prije

na

Pred nama je još jedan 13. jul, isprsićemo se; planuće opet antifašističke vatre. U saopštenjima. U stvarnosti, vući ćemo se za sopstvenom istorijom, olijali i nesposobni da iz nje uzmemo išta što valja. Želju za otporom, recimo.

U datoj prigodi nekako se uvijek najljepše izrazi Ranko Krivokapić. Crna Gora, umije da kaže, više nikada ne smije biti nedostojna svoje prošlosti, “crvene kao barjak crnogorski, crvene kao zvijezda petokraka, crvene kao majska zora”.

Onda ide. “Među brojnim važnim datumima dugačke i burne crnogorske prošlosti, najtoplijom svjetlošću sija 13. jul, Dan državnosti Crne Gore”, koji je, kaže, zlatnim slovima upisan u našu istoriju još davne 1878. godine, kada je, na Berlinskom kongresu, Crna Gora i zvanično postala 27. međunarodno priznata nezavisna država svijeta. Pored toga, precizira predsjednik parlamenta, na dan antifašističkog ustanka 13. jula 1941. naši slavni preci, ustavši u odbranu najuzvišenijih evropskih ideala – slobode, pravde i jednakosti, zauvjek su nas obavezali da ono za šta su se oni borili i ginuli bude naša svetinja.

Kome nije jasno gdje su danas u Crnoj Gori svetinje – sloboda, pravda i jednakost – neka pokuša da te riječi izgovori u običnom razgovoru. Kod kuće, na poslu, u kafani.

Službenu proslavu Dana državnosti 13. jula ove godine će, kako je najavljeno, Glavni odbor SUBNOR-a i antifašista Crne Gore organizovati u Gusinju.

Upućeni znaju ko je SUBNOR-u na srcu. Nijesu tek tako, malo uoči izbora prije dvije godine, dodijelili Milu Đukanoviću spomen medalju u znak zahvalnosti za njegovanje tradicije NOB-a. Svako zna da je on, iz krila Slobodana Miloševića, na Dubrovnik išao braneći AVNOJ-sku Jugoslaviju od povampirenih ustaša. Detalj da je, kasnije, zbog tog širenja bratstva i jedinstva morao da “izrazi žaljenje”, sitnica je koja ne utiče na lik i djelo.

Ima neke pravde uz tome što je Crna Gora “lider u regionu”. U redu je da Milo Đukanović, predsjednik vlade tokom devedesetih, bude ispred Aleksandra Vučića koji je “kad je grmilo” bio tek paž dežurnog bojovnika velikog vođe.

Red je, oko praznika podvući crtu: niko ne ide okolo sa SS uniformama, nema crnokošuljaša, četničke vojvode isplivavaju samo kad DPS hoće nekoga da zalijepi – reklo bi se da oko antifašizma solidno stojimo.

Drugačije je ako se zagrebe. Isti je kod po kojem “neispravni” završavaju u Aušvicu ili bivaju isporučeni Radovanu Karadžiću. Različit je kraj. I dvadest godina kasnije, ne znamo ko je kriv za to što crnogorska policija hapslila bosanske izbgjeglice i izručivala ih vojsci Radovana Karadžića koja ih je pobila. Ne znamo kako je došlo do toga da Bošnjaci iz pljevaljske Bukovice moraju da biraju između izbjeglištva i smrti.

Zapravo znamo, ali je iz dana u dan sve manje ljudi spremno da to kaže. Takav nam je antifašizam.

To nije pjesnička slika. Nedavno su objavljeni podaci iz ankete Građanske alijanse među studentima pravnih fakulteta koja je pokazala da je na pitanje o ratnom zločinu za koji su čuli, a da se dogodio u Crnoj Gori svega dvadesetak odsto ispitanika odgovorilo navodeći Bukovicu, deportaciju izbjeglica, Morinj, napad na Dubrovnik, Štrpce i drugo. Ostali ne znaju, što svjedoči da se akcija režima na brisanju prljave prošlosti može proglasiti uspjelom.

“Borba za pamćenje onoga što se desilo, jeste borba za vlastito dostojanstvo, borba za povratak jednog moralnog poretka među ljudima u Srbiji, jer je on do te mere poremećen da su nasilje, zločin i sve vrste zlodela normalizovani”, kazala je ovih dana Staša Zajović, koordinatorica NVO Žene u crnom. Aktiviste i aktivistkinje njene organizacije i i bicikliste koji su iz Beograda krenuli put Srebrenice da odaju počast žrtvama genocida u Valjevu je napala velka grupa ljudi. Grupa mladića pokušala je da im otme transparente, gađala ih je jajima i pokušala da se fizički obračuna sa učesnicima skupa. Njihovo privođenje, javile su agencije, izazvalo je gnijev mnogobrojnih građana, koji su se okupili ispred zgrade policije u Valjevu.

“To se dešava u Srbiji”, mogao bi biti izgovor onoh koji ne žele da priznaju koliko je slična slika moguća u Crnoj Gori. Ako je kome lakše – i u Evropi. Na nedavno održanim izborima za Evropski parlament desničarke stranke ubilježile su zavidne rezultate. Prva među njima,

francuska krajnje desna stranka na čelu s Marine Le Pen, poznata po ksenofobnim stavovima i prije svega antiimigrantskoj politici. Na jednom od plakata njena partija koristila je fotografiju 15-godišnje Leonarde Dibrani s Kosova, koja je sa porodicom zbog ilegalnog statusa protjerana iz Francuske. Na promo materijalu stranke koji je distribuiran na društvenim mrežama Leonarda je nasmijana s dignuta dva prsta u znak pobjede. Njena glava je okružena žutim zvjezdicama koje predstavljaju simbol Evropske unije. Pojašnjenje je glasilo: “Ako ne želite da se Leonarda vrati u Francusku, onda glasajte za nas”.

Značaj Leonarde u političkom životu Francuske dodatno je potaknut objavljivanjem informacije da njen otac želi da promijeni ime i zatraži hrvatsko državljanstvo što bi mu teoretski omogućilo povratak u Francusku.

Hrvatski filozof Srećko Horvat nedavno je, pozivajuči se na pjesnika Marka Pogačara kazao; “Jedina gora stvar od fašizma je umjereni fašizam”. On takođe podsjeća na poznatu tezu da bi situacija bila bolja da ljudi idu po ulicama i otvoreno kažu da neke ljude treba strpati u Aušvic, jer onda bismo barem znali gdje se nalazimo.

I, opet je jul. Još jedna godišnjica genocida. Dok je 1995. ubijana Srebrenica, naša vlast je bila na strani ubica. Tako, nepodnošljivo lako živimo s tom istinom.

Dok živim i dišem

Centar za žensko i mirovno obrazovanje Anima iz Kotora, organizuje performans – „Dok živim i dišem” – Za antifašizam i protiv mizoginije! Zaustavimo rat protiv žena! – koji će biti održan 13. jula u 18 sati na Trgu Republike, u Podgorici. “Cilj nam je da iskažemo protest protiv sve prisutnijeg fašizma u medijima i u realnosti. Aktuelni napad na Vanju Ćalović obavezuje nas da javno podržimo sve žene koje se bore protiv kriminala, korupcije i nasilja, za pravdu i demokartiju. One su sve češće mete institucija i političkih elita koje zloupotrebljavaju svoje pozicije i ne rade svoj posao”, objašjeno je iz Anime.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo