Četvrt vijeka vladavine DPS-a naučilo nas je jedno – kad god nam je ova vlast ponudila izbor – birali smo između, barem, dva zla. Ni ovi predizborni majski dani nijesu izuzetak.
Dok mi glavoboljamo da li će Migo Slavoljub Stijepović – aktuelni ministar prosvjete i nesuđeni (bolje rečeno: nepotvrđeni) pilot Montenegroerlajnsovog fokera, baš onoga što je završio na nosu kraj piste podgoričkog aerodroma – postati ,,gradonačelnik Crne Gore” ne miruju ni njegove kolege iz VII Vlade Mila Đukanovića. Ministar saobraćaja Ivan Brajović evo u tišini sa Kinezima ugovara kredit od nekih 700-800 miliona eura. Na naš račun.
Brajović, pretpostavlja se, sa kineskom Eskim bankom dogovara pozajmicu kojom će Crna Gora platiti kineske kompanije CCCC i CRBC da izgrade prvu dionicu prvog crnogorskog autoputa od Gornjih Mrka do Mioske. Cijena – 20 miliona eura po kilometru – uvešće ovu saobraćajnicu u Ginisovu knjigu rekorda, kao najskuplje parče puta izgrađeno na tlu Evrope. Ne zna se šta će ta dionica auto puta koja iz ničega vodi u niđe značiti privredi Crne Gore.
Prema zamisli Vlade, parlament će o zakonu o autoputu raspravljati tek pošto se sa Kinezima potpiše sporazum o njegovom projektovanju i izgradnji. U međuvremenu, predočena nam je računica MMF-a prema kojoj će ovo zaduženje crnogorski javni dug podići sa trenutnih 57 na 80 odsto godišnjeg bruto društvenog proizvoda (sadašnji dug iznosi 1,81 milijardi eura dok bi poslije aranžmana sa Kinezima narastao na 2,6 milijardi). To je daleko iznad gornje granice propisane Mastrihtskim kriterijumima.
Relevantne međunarodne finansijske institucije smatraju da Crna Gora neće moći da otplaćuje taj dug (koga interesuje šta slijedi nakon toga, neka analizira Grčku dužničku krizu). Zbog toga je, proljetos, Svjetska banka obznanila da odustaje od već odobrene pozajmice (podrške) crnogorskom budžetu u iznosu od 50 miliona dolara. ,,Od tog programa moralo se odustati, s obzirom na to da je Vlada odlučila da ide u izgradnju dionice autoputa Bar-Boljare u iznosu od 809 miliona eura”, saopštila je Anabel Abreu, šefica Kancelarije SB u Crnoj Gori. ,,S obzirom na uticaj te odluke na održivost duga, Svjetska banka je odustala od pripreme budžetske podrške, a umjesto toga se preusmjerila na investicione programe za jačanje javnih institucija, konkurentnost i unapređenje pružanja usluga u Crnoj Gori.”
U odbranu nauma Đukanovićeve Vlade stao je ministar finansija Radoje Žugić. On tvrdi da je auto put Bar-Boljare ,,održiv projekat” i da ,,nema mjesta kritikama” da bi Crna Gora, novim zaduženjem kod Kineza, mogla upasti u dužničko ropstvo. Brine, međutim, to što se Žugić u elaboraciji svoje tvrdnje poziva na činjenicu da podataka o isplativosti ove investicije i održivosti crnogorskog javnog duga – nema ni u Vladi Crne Gore ni u MMF-u i Svjetskoj banci.
Svi oni, dakle, pričaju manje-više napamet. Ceh će u svakom slučaju pasti na domaće poreske obveznike.
Eksperti se slažu: sve dileme otklanja studija izvodljivosti i rentabilnosti auto-puta. Pošto nje nema, ostaje bojazan da je najavljeni početak njegove gradnje politička a ne ekonomska odluka. Zgodno je mjesto da se prisjetimo kako je ekonomski analitičar Milenko Popović, prije koju godinu, upozorio da bi gradnja auto-puta i(li) tada aktuelnih elektrana na Morači, crnogorskom društvu koristilo taman koliko i ,,gradnja piramida u Zeti”. Dok traje gradnja – budžet bi imao priliv po osnovu naplaćenog PDV-a, objašnjavao je Popović, a kad objekat bude stavljen u funkciju – državi ostaju samo troškovi.
Iz Vlade Crne Gore nikada nijesmo dobili adekvatne odgovore. Može biti, računali su jedni, da čelni ljudi izvršnih vlasti ne shvataju opasnosti na koje ukazuju domaći i strani ekonomisti. Po drugima – premijeru i njegovim ministrima (sadašnjim i bivšim) potrebno je par krupnih investicionih zahvata kako bi sredili vlastite finansije (po modelu aranžmana između A2A, EPCG i Prve banke) bez obzira na to kako će se takva ekonomska politika odraziti na budućnost Crne Gore.
Obje pretpostavke imaju uporište. I obje su zasnovane na tome da su čelni ljudi aktuelne Vlade (pre)zaduženi kod ovdašnjih banaka.
Ta konstatacija stoji računajući samo zvanične podatke Komisije za sprječavanje konflikta interesa. Nezvanično, uključimo li u priču o dugovima i privredna društva koja su formalno i praktično povezana sa čelnicima izvršnih vlasti, stanje je puno gore.
Da krenemo od onih članova Vlade koji, makar zvanično, nemaju kreditna zaduženja. Među njima su Radoje Žugić, Milica Pejanović Đurišić, Marija Vučinović, Branimir Gvozdenović, Slavoljub Stijepović, Vujica Lazović…
Da lakše shvatimo njihovu poziciju pomoći će nam ministar Žugić. Odnosno njegove finansije. Ministar finansija, prema ovogodišnjoj prijavi imovine, ima platu od 1.011 eura. Od sredine prošle godine dobija još 500 eura za članstvo u Savjetu za finansijsku stabilnost i još 500 za rad u Savjetu za privatizaciju i njegovim tenderskim komisijama. Čak i da zanemarimo da je ministar čašćen sa tri hiljade eura u Savjetu za privatizaciju, ostaje nejasno zbog čega bi neko ministru finansija posebno plaćao savjete vezane za finansijsku stabilnost? Čime se onda ministar bavi u redovnom radnom vremenu?
Konačno, nije nimalo nevažno napomenuti da je ministar prošle godine, na ime ,,ekspertskih usluga” prihodovao tri hiljade eura. O kakvim se uslugama radi, i koliko su od dobijenih savjeta (informacija) zaradili poslodavci eksperta Žugića ostalo je tajna za crnogorsku javnost. A ne bi smjelo da je tako.
U sljedeću, nazovimo je kategorija prosječno zaduženih ministara u VII vladi Mila Đukanovića možemo ubrojati ministre Suada Numanovića i Miodraga Boba Radunovića. Ministar za ljudska i manjinska prava koristi kredit od 20 hiljada eura koji je dobio na rok otplate od 20 godina, dok supruga Elvidina bankama duguje 45 hiljada eura. Kredite vraćaju iz porodičnog budžeta teškog 1600 eura mjesečno. Ministar zdravlja mjesečno zaradi 1,5 hiljadu eura. Od zarađenog za kredit i lizing za automobil tojota RAV4 svakog mjeseca ode oko 600 eura.
Sitnica, uporedimo li to sa mukama koje za vraćanje kredita muče ministri Predrag Bošković, Vladimir Kavarić, Igor Lukšić, Sanja Vlahović, Raško Konjević, Ivan Brajović… Ministar rada i socijalnog staranja i njegov kolega koji vodi resor ekonomije bankama duguju po 60 hiljada eura. Dodatni teret u porodičnom budžetu Boškovića predstavlja činjenica da i Predragova supruga Stela vraća kredit od 100 hiljada eura (onaj od 32. 000 otplatila je krajem prošle godine). Kavariću bi život bio mnogo lagodniji da, skupa s premijerom Đukanovićem, ne spada u red onih – lakomih ili naivnih – koji su se svojevremeno zadužili u švajcarskim francima, pa sada, zahvaljujući negativnim kursnim razlikama, bankama duguju mnogo više nego što su pozajmili.
Lukšić, Brajović i Sanja Vlahović bankama duguju po više od 100 hiljada eura. Uzmemo li da to dugovanje čini pet do deset godina njihovog (prijavljenog) godišnjeg prihoda – možda i možemo da razumijemo što ih ne brine mogućnost da se država pod njihovom komandom zaduži do 80 odsto godišnjeg bruto društvenog proizvoda. Pretpostavlja se da u kategoriju onih koji bankama duguju šestocifrene iznose spada i ministar kulture Branislav Mićunović. On je, međutim, skupa sa suprugom Radmilom iskoristio mogućnost da od javnosti sakrije taj podatak o porodičnim finansijama.
Premijera Đukanovića ostavljamo za kraj ovog popisa ne samo zbog funkcije, već i zbog činjenice da on predvodi oni grupaciju DPSDP političara-biznismena koji sebe i druge pokušavaju ubijediti kako nemaju dugova. Ni zvaničnih ni nezvaničnih (neki bi rekli zelenaških). Premijer, dakle, u svom imovinskom kartonu nema prijavljene kredite. Znamo, međutim, da je UDG zadužen sa najmanje 10 miliona eura. A Đukanović je vlasnik četvrtine te kompanije. Po istom obrascu, premijer je vlasnik polovine kompanije Global Montenegro koja bankama duguje više od pet miliona eura (tužno ali istinito – i premijer se upecao na kredite u švajcarcima).
Otud računica da Đukanović, srazmjerno vlasničkom učešću, bankama duguje oko pet miliona eura. Milion više, manje. Možda vam je sada jasno što, iz njegove perspektive, mogućnost da državni dug poraste sa dvije na tri hiljade eura po stanovniku, i ne predstavlja veliki problem.
Zoran RADULOVIĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice