Povežite se sa nama

INTERVJU

SRĐAN DRAGOJEVIĆ, REŽISER: O bratstvu i jedinstvu u prevari

Objavljeno prije

na

Svjetska premijera filma Atomski zdesna, po scenariju i u režiji Srđana Dragojevića, održana je nedavno u hotelu Splendid u Bečićima. Riječ je o tragikomediji koja govori o razornim posljedicama „domaćeg”, divljeg kapitalizma na živote običnih ljudi. U filmu igraju Srđan Todorović, Branko Đurić, Tanja Ribič, Nataša Janjić, Hristina Popović, Mima Karadžić, Zoran Cvijanović, Mira Banjac, Isidora Simijonovič, Mladen Nelević, Dubravka Drakić, Božidar Zuber… Atomski zdesna je crnogorsko-srpski film, a snimljen je u produkciji Delirum filma (Beograd), a koproducenti su Ministarstvo kulture Crne Gore, Televizija Crne Gore, Artikulacija (iz Podgorice), Radio-televizija Srbije, Filmski centar Srbije, Pokrajinski sekretarijat za kulturu Vojvodine…

Jedan od najpoznatijih srpskih filmskih reditelja Srđan Dragojević rođen je u Beogradu. Po obrazovanju je klinički psiholog i reditelj. Nakon svog prvijenca Mi nismo anđeli, u tri svoja naredna ključna ostvarenja odlično je uhvatio duh vremena na Balkanu: u drami Lepa sela lepo gore to je bio rat, u Ranama poratno beznađe, a u Paradi homofobija.

MONITOR: Iako to nisu očekivali, gledaocima tokom projekcije ,,Atomski zdesna” bilo je jasno da se ne radi o komediji, iako ima komičnih elemenata. Film je prilično uznemirujući, gorka balkanska priča o posljedicama tranzicije. Da li je film baš alegorija trenutnog stanja na Balkanu?
DRAGOJEVIĆ: Možda sam ja to malo i ublažio. Priča i postavka omogućavaju i komične note. Zamislite da sam pravio priču o komunalnoj radnici koju su izbacili iz poslovnice banke jer je u radnoj uniformi, o očaju roditelja čije dete umire na njihove oči jer zdravstveni fond ne želi da plati za operaciju, o onima čije je preduzeće privatizovao kriminalac i koji nemaju od čega da prehrane porodicu. Vi nastavite ovo nabrajanje, siguran sam da vi ili vaši bližnji imaju slično iskustvo…

MONITOR: Mlađa publika nije znala šta znači atomski zdesna – taj termin, nelogična komanda iz pješadijske obuke iz perioda JNA. Kako ste se dosjetili tog naslova i šta za Vas on predstavlja?
DRAGOJEVIĆ: Atomska bomba liberalnog kapitalizma je pala a mi smo ozračeni, mutirali a da to ne primećujemo. Erih From je pričao da je bolesno društvo kao fabrika koja proizvodi škartove. Škartovi misle da je sa njima sve u redu, a nije. Ozračeni smo bedom, bezosećajnošću, egoizmom, reality emisijama, kriminalom. Stvari kojih bi se svi normalni ljudi pre dvadeset godina stideli sada su matrice ,,normalnog” ponašanja. Zato ja nemam velike iluzije da će dovoljno ljudi pogledati ovaj film. Privlačniji je i šoping mol i ekran televizije, mnogi više nemaju ni para ni volje za bioskop. Ali, za ovaj film, meni je svaki gledalac važan.

MONITOR: Kao i u prethodnim filmovima i ovdje je svo vrijeme isprepletano tragično i smiješno. Radnja filma ,,Atomski zdesna” odvija se u hotelu na Jadranu, gdje su porodice iz svih krajeva bivše Jugoslavije došle na ,,besplatnih” nedjelju dana. Jedan od protagonista izgovara: ,,Ništa na ovom svetu nije besplatno, osim sira u mišolovci”. Kako ste došli na ideju da baš ovo bude radnja filma?
DRAGOJEVIĆ: Naši životi su istovremeno i tragični i smešni. Tako živimo već decenijama. Meni lično takav pristup je neophodan u cilju čuvanja duševnog zdravlja. Mora se smejati onome što se pobediti ne može. I to je vid otpora. Kada ljudi prestanu čak i da se smeju, sprema se neki težak belaj sa mnogo posečenih glava. Ovo je veoma realističan film, priča je istinita, mnogi su karakteri nastali na osnovu živih ljudi. Pre dve godine bio sam na Tenerifima inkognito, glumeći ,,ovcu za šišanje”, jednu od mnogih iz svih krajeva bivše Jugoslavije. Kao što su i agenti, prodavci bili iz čitave bivše ,,Yuge”. Bratstvo i jedinstvo u biznisu, kako kaže jedan od agenata u filmu. Posle neko zamera kako sam stavio glumce iz bivše zemlje zbog tržišta. Kakvi mali, pileći mozgovi. Ja sam realista, pričam ono što sam video. O bratstvu i jedinstvu u prevari, po bedi. A ima i bratstvo i jedinstvo u gluposti. I ono je tu. Živo i zdravo.

MONITOR: Svi likovi u ,,Atomski zdesna” su pohlepni i beskrupulozni bili oni prodavci ili oni koji treba da budu prevareni. Da li bi nam uporedili ovaj film sa prethodnima, naročito sa filmovima ,,Lepa sela, lepo gore” i ,,Rane”, gdje su likovi ipak sačuvali ono ljudsko?
DRAGOJEVIĆ: Pa nisu baš svi pohlepni i beskrupulozni. Neki od njih jesu, a neki, kao bračni par iz Niša, nisu. Oni su jadni ljudi, bez mogućnosti da odu na bilo kakvo bračno putovanje, zaraženi idiotskim, vulgarnim reportažama o poznatima iz magazina za konzumente tuđe sreće, nesreće i ostale robe. Oni ostavljaju bebu kod kuće, krijući je, znajući da neće dobiti vaučer jer sa bebom nemaju šanse da dostignu potreban mesečni prihod koji ih kvalifikuje za buduće potencijalne kupce apartmana. Video sam jednu vest iz neke od jadnih istočnih tranzicionih zemalja. Vest je o bračnom paru koji je par godina štedeo za letovanje pa kada su pošli, shvatili su na aerodromu da su zaboravili pasoš za svoju bebu, otputovali su i bebu ostavili na aerodromu. Monstruozno, naravno ali nisu oni, sami po sebi monstrumi, njih je okrutno, nehumano društvo načinilo monstrumima. Ljudi nisu dobri ili loši, velim vam sa pozicije kliničkog psihologa, oni su dobri ili loši u okolnostima u kojima žive, u kojima se oblikuju. Nije ni glavni junak filma, Mladen, loš, on jeste beskrupulozan ali bar ima grižu savesti, nije sociopata kao ostali prodavci, nije sociopata kao većina koji su se u tranziciji obogatili.

MONITOR: Kad smo kod glumaca, okupili ste sjajnu ekipu – 18 umjetnika iz cijelog regiona. Pretpostavljam da je ovo bio i veliki producentski poduhvat?
DRAGOJEVIĆ: Meni je izbor glumaca uvek ključno pitanje. Verujem da je u glumcima srž uspešnog ili neuspešnog filma. Dugo sam vagao i razmišljao i, na kraju, čini mi se da se nigde nisam prevario. Veliko mi je zadovoljstvo da sam prvi put radio sa Brankom Đurićem i Mimom Karadžićem, ali i to što sam uspeo da za film dobijem i neke od glumaca sa kojima sam ranije radio. Meni su u ovom filmu otkriće i Dubravka Drakić i Mirko Vlahović sa kojima ranije nisam radio.

MONITOR: Ranije je bilo priče da ćete raditi film ,,Bodljikavo prase”, po istoimenom romanu Džulijana Barnsa. Šta je sa tim projektom?
DRAGOJEVIĆ: Ništa za sada. I pored dobijanja sredstava na pet fondova, još smo daleko. Jedan od ključnih fondova, ukrajinski, pod znakom pitanja je. Ne znamo da li ćemo izvući taj novac i hoće li on išta vredeti uskoro. No, u ovom poslu nema drugog do optimizma i vere u uspeh. I, naravno, važno je imati nekoliko projekata do kojih vam je stalo. Učio sam studente na akademiji, tih par godina koliko sam tamo bio, da nikada neće biti profesionalci ako nemaju bar dva do tri scenarija, spremne. Ovaj je posao suviše neizvestan i to je nužnost.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo