Povežite se sa nama

OKO NAS

IMENOVANJE ULICA U PODGORICI: Ja tebi muftiju ti meni popa

Objavljeno prije

na

Dio stanovnika Zagoriča priprema peticiju zbog, kako kažu, nepoštovanja njihove volje prilikom imenovanja ulica u ovom podgoričkom naselju. Predsjednik Mjesne zajednice Zagorič Slobodan Radošević za Monitor kaže da su do sada sakupili oko 400 potpisa jer su nezadovoljni radom Savjeta za davanje predloga naziva naselja, ulica i trgova.

Zbog imenovanja ulica MZ Zagorič je zaratio sa opštinskim službama Glavnog grada. Predsjednik ove mjesne zajednice odbio je da da saglasnost za imenovanje sljedećih ulica – popa Dukljanina, Alekse i Cvjetka Ivanovića, Stoje Marković, kralja Bodina, Radosava Božovića, Tina Ujevića, Tešana Podrugovića, Stevana Mokranjaca, Ivana Antona Nenezića i Stjepana Zanovića.

,,Nijesam tumačio prijedloge. Tvrde da sam ja protiv ulice kralja Bodina i Tina Ujevića. A ja upravo njih branim od njihovog javašluka. Kralj Bodin zaslužuje bulevar, a ne neku straćaru od ulice”, kaže Radošević.

Radošević je optužio Savjet da radi nezakonito ističući da prije razmatranja predloga treba da traži saglasnost MZ. ,, Mi samo podržavamo zakon. Problem je što se ne poštuje procedura i volja građana. I zbog toga ne dajemo saglasnost”, kaže Radošević.

Iz Glavnog grada to osporavaju i tvrde da se saglasnost Mjesne zajednice traži tek nakon saglasnosti članova Savjeta za imenovanje naselja, ulica i trgova.

Na optužbe da ne poštuju volju građana predsjednik Savjeta Cvetko Vukčević navodi jedan od primjera – kada je nakon 3000 potpisa na Fejsbuku ulica kod Dječjeg parka na Kruševcu dobila ime pjesnika Dragana Radulovića.

Sporenja između MZ Zagorič i Savjeta traju odavno. Radošević tvrdi da su sve njihove preloge za imenovanje ulica u ovom naselju članovi savjeta ignorisali. Podsjeća kako se predsjednik Savjeta Cvetko Vukčević u medijima hvalio da je sam predložio i imenovao 60 ulica. Kaže da su za 15 godina, usvojena samo dva predloga ove MZ – ulice slikara Branka Stamatovića i Božidara Darmanovića, načelnika Ginekološko- akušerskog odjeljenja KC.

Vukčević, predsjednik Savjeta koji je u posljednjih deset godina ,,krstio” 165 podgoričkih ulica i pet mostova, za Monitor s druge strane tvrdi da je korijen tog sukoba oko imenovanja Komanske ulice u Zagoriču. ,,Smatrali smo da su Komani dio Podgorice, a i kad bi se davala ulica takvog naziva trebalo bi izabrati neku koja ide prema Komanima. Tako da je tadašnji Savjet odbio taj predlog smatrajući da bi to bila greška”.

Radošević objašnjava da je MZ Zagorič svojevremeno dostavila Savjetu 48 potpisa stanovnika tada neimenovane ulice, koju mahom naseljavaju porodice iz Komana, sa predlogom da se ta ulica nazove Komanska. U obrazloženju su naveli da pojedine ulice u Podgorici nose naziv po plemenima, nahijama… ,,Komisija je kazala da je taj predlog dobar. I onda je jednog dana samo osvanuo natpis Alfred Tenison. I nakon toga smo tražili da se Tenisonu da neimenovana susjedna ulica. Obrazložio sam to sa ‘lordu Tenisionu je svejedno, a građanima nije’. Nijesu prihvatili”, kaže Radošević.

On navodi i slučaj kada su građani preko čijeg imanja prolazi ulica tražili da se imenuje po njihovom pretku Janku Vučiniću, piscu čija su djela zastupljena u crnogorskim udžbenicima. Komisija je ulici dala naziv slikara Nika Đurovića. Kada su stigle table, stanovnici su potjerali službenike. Tako da je ta ulica i dan danas bez tabli.

Zbog ovakvog činjenja, kaže Radošević, MZ je još početkom 2000-ih prekinula saradnju sa Savjetom.

,,Njihova elementarna greška je što ne uočavaju da mi nijesmo Savjet za davanja imena ulica, nego prijedloga, a imena usvaja Skupština Podgorice. Smatam da je problem što nijesmo imali neposrednog kontakta sa članovima MZ Zagorić. A da je došlo do njega vjerujem da bi se dogovorili”, kaže Vukčević.

Iz MZ Zagorič kažu da im posebno smeta što Savjet imenuje ulice koje se nalaze u park šumi Zagorič, u zoni vodoizvorišta, pored željeznice. ,,Svih šest ulica je u zoni uzurpacije državnog zemljišta, na kojem nije završen proces restitucije. Sve bez DUP-a, uz divlju gradnju. U zoni u kojoj se ne zna da li će te ulice sjutra postojati”, kaže Radošević.

Vukčević odgovara da u Savjetu kao saradnika imaju i predstavnika urbanista koji članovima Savjeta opisuje ulicu, ne ulazeći u to da li je ona na uzurpiranom zemljištu.

Radošević optužuje Savjet za svojevrsnu trgovinu nazivima ulica: ,,Tamo se trguje, poput onoga ja tebi muftiju ti meni popa. Čini mi se da nemaju jasne kriterijume za imenovanje ulica”.

Vukčević s druge strane kaže da su ponekad pravili kompromise ali da su uspjeli da uspostave jasna pravila. Ističe da se, i pored raznolikog partijskog sastava Savjeta, nije desilo da neko od članova glasa protiv predloženog naziva. Bilo je uzdržanih.

,,Najviše je ljutnje kada pojedini predlože svoje pretke, rođake pa kada vide da im predlog nije prošao”, kaže Vukčević. Iako je u ranijem periodu bili primjera da su ulice dobijali i oni koji nijesu nosioci spomenica, niti narodni heroji, smatra da nije dobro mijenjati imena ulica. ,,To do sada nijesmo praktikovali. Ranije je bilo da se imena ulica daju po čisto plemeničkoj liniji. Ali činjenica je da su ti ljudi poginuli za ovu državu. Mijenjanje imena ulica bilo bi kao da ih ponovo ubijamo”.

Savjet posljednjih godina nastoji da donekle ublaži prevagu imenovanja po ratnicima i junacima, pa sve više predlaže istaknute slikare, muzičare, književnike. I tu ima problema jer strukovna udruženja, kao ni pojedinci ne daju predloge za istaknute umjetnike.

Na pitanje da li ima političkih pritisaka, Vukčević odgovara: ,,Pita me jedan funkcioner, prije par godina, jesi predvidio ulicu za mene. Rekao sam mu – Tvoje je samo da umreš, ostalo je moj posao”.

Pripravnički

,,Imali smo Ulicu Petra Prvog. On je ‘odradio pripravnički’ u jednoj uskoj ulici, a onda je dobio bulevar. I Mihailo Lalić je u Zagoriču imao sokak pored škole, pa je preseljen. Nije dobro to što Zagorič služi da velikani odrade pripravnički dok se ne izgrade bulevari. Treba li kralj Bodin da odradi pripravnički pa da dobije bulevar”, pita se Radošević. Vukčević objašnjava: ,,Logično je bilo da jedna od najvećih crnogorskih ličnosti Petar Prvi dobije bulevar, na ponos grada. A kada se ostvarila mogućnost da jedan od najvećih crnogorskih pisaca Lalić dobije ulicu pored Univerziteta i tu smo mogućnost iskoristili”.

Investitorske ulice

Monitor je već pisao o običaju da kako koji investitor dođe u Crnu Goru, tako glavni grad na poklon iz te zemlje dobije spomenik ili podgorička vlast prigodno imenuje ulicu. U čast investitora iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i Azerbejdžana, Podgorica je prošle godine dobila Ulicu šeika Zaid Bil Sultana Al Nahijana i Ulicu Baku. ,,Bilo je predloga da se imenuje ulica UAE. Odbili smo taj predlog jer nema ni 50 godina od osnivanja te države. Prihvatili smo El Zaida jer je on bio prvi vladar u muslimanskom svijetu koji je omogućio ženama da uđu u parlament. Zbog poslovnih veza sa Azerbejdžanom imenovali smo Ulicu Baku. Zbog dobrih odnosa sa Turskom razmišlja se da Podgorica dobije ulicu po glavnom gradu Turske – Ankarska”, kaže Vukčević.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

SVJEDOČENJA O SEKSUALNOM UZNEMIRAVANJU U GIMNAZIJI SLOBODAN ŠKEROVIĆ U SJENCI POLITIKE: Obeshrabrivanje žrtvi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelizovani primjeri seksualnog uznemiravanja u Gimnaziji, ali i drugim školama trebali bi biti poziv da institucije bolje rade svoj posao, a da društvo otvori ozbiljan  dijalog na ovu inače tabu temu. Za sada, međutim, to ometa politizacija slučaja, koja je žrtve seksualnog uznemiravanja potisnula u drugi plan. Obeshrabrujući tako žrtve koje još ćute da o svojim iskustvima progovore

 

Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija proslijedilo je ove sedmice tužiocima obavještenje o još jednom navodnom slučaju neprimjerenog ponašanja nastavnika prema učenicima podgoričke Gimnazije ,,Slobodan Škerović”. Ovo je treći prijavljeni nastavnik u toj ustanovi.

Prema saznanjima Monitora iz Akcija za ljudska prava (HRA) uputili su pismo jednog bivšeg učenika Gimnazije ministarki prosvjete, nauke i inovacija Anđeli Jakšić-Stojanović, koje se odnosi na neprimjereno ponašanje nastavnika od prije četiri godine. Cilj je provjeriti da li se isti nastavnik i dalje ponaša na isti ili sličan način prema učenicima kojima sad predaje.

Pored Radomana Čečovića, još jedan profesor Gimnazije je suspendovan, nakon što je otkrivena mejl prepiska sa učenikom trećeg razreda te škole. Ministarstvo je proslijedilo Osnovnom državnom tužilaštvu dopunu prijave koja se odnosi na tog nastavnika.

Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija za Monitor su kazali da su do sada uputili tužilaštvu u Podgorici dokumentaciju za četiri slučaja zbog sumnji da se radi o seksualnom uznemiravanju i drugom obliku neprimjerenog ponašanja prema učenicima.

,,Konačnu kvalifikaciju  po podnijetim prijavama, odrediće nadležno tuzilaštvo. U tri od četiri slučaja, radi se o slučajevima koji su se desili u periodu od 2018. do 2023. godine. Svi predmeti su dostavljeni i Prosvjetnoj inspekciji, kao i Zavodu za školstvo kako bi se izvršio vanredni nadzor povodom konkretnih slučajeva”, naveli su iz Ministarstva.

Ministarstvo je u jednom slučaju tražilo od Vrhovnog tužilaštva Crne Gore da preispita odluku osnovnog tužilaštva. Radi se o predmetu u kome je kotorsko tužilaštvo odbacilo prijavu protiv lica zaposlenog u jednoj obrazovnoj ustanovi u Budvi. On je prijavljen da je telefonom  snimao maloljetnice u julu ove godine, na šetalištu u Budvi.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RASULO U TURISTIČKOJ PRESTONICI: Budva  izvan zakona, Vlada ne reaguje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izvršna vlast u Budvi trenutno funkcioniše izvan svih zakona. Nijedan sekretarijat nema starješinu, rukovodioca u punom mandatu, odgovornog i ovlašćenog za vođenje organa lokalne uprave. Većina kadrova koji rukovode poslovima u sekretarijatima nalaze se u v.d. statusu koji im je odavno istekao. Nekima rukovode zamjenici ili pomoćnici sekretara kojih duži period nema, dok su neke od službi u potpunosti bez odgovornih osoba

 

Dvije godine nakon  što je na lokalnim izborima u oktobru 2022. godine, Demokratski front na čelu sa Milom Božovićem, osvojio apsolutnu većinu glasova građana Budve, najrazvijenija turistička opština našla se u rasulu i anarhiji, u kojoj se ne zna ko vrši vlast i ko je za šta odgovoran.

Raspad poslije izbornog trijumfa počeo je hapšenjem Božovića u martu 2023, koga Specijalno državno tužilaštvo tereti za organizovani kriminal i šverc narkotika. Viši sud u Podgorici potvrdio je krajem novembra ove godine optužnicu protiv Božovića, koji se nalazi u pritvorskoj jedinici u Spužu.

I pored optužbe za kriminalno udruživanje i šverc tona kokaina, on i dalje, iz Spuža, sa funkcije predsjednika opštine rukovodi Budvom.

Nastavio je da upravlja političkim procesima, imenovanjima, milionskim poslovima, smjenjivanjem i postavljanjem opštinskih funkcionera preko Nikole Jovanovića, lidera  grupe građana Budva naš grad, kojeg je nedavno ukazom iz pritvora postavio za potpredsjednika opštine.

Po odobrenju suda, Božoviću  se u zatvor duže od godinu i po nose povjerljiva opštinska dokumenta na potpis. O izboru najboljih ponuđača putem ugovora o javnim nabavkama i trošenju desetina miliona eura odlučuje čovjek pod optužbom za najteži kriminal. Iz zatvora postavlja i smjenjue kadrove.  Na taj način  on i saradnici doveli su Budvu u stanje haosa i neodgovornosti na svim nivoima odlučivanja.

Izvršna vlast u Budvi trenutno funkcioniše izvan svih zakona. Nijedan sekretarijat nema starješinu, rukovodioca u punom mandatu, odgovornog i ovlašćenog za rad određenog opštinskog organa. Većina kadrova koji rukovode poslovima u sekretarijatima nalaze se u v.d. statusu koji je odavno istekao. Nekima rukovode zamjenici ili pomoćnici sekretara kojih duži period nema, dok su neke od službi u potpunosti bez odgovornih osoba.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ŠUMARSTVO I DRVOPRERADA: Obilje šume i patosa iz Austrije  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora pored ogromnog šumskog bogatstva i dalje ne čini ništa da razvije finalnu proizvodnju, već se njenim građanima u prodavnicama nudi patos uvezen iz Austrije

 

 

Dok u šumama na sjeveru Crne Gore nesavjesnim radom propadaju ogromne količine drveta, ili se drvo skoro nekrontrolisano sječe i kao polufabrikat prodaje u okruženju, naša država uvozi patos iz Austrije, koji se može naći u svakoj specijalizovanoj prodavnici u Beranama ili bilo kojem drugom gradu.

„Kvadrat patosa iz Austrije u Crnoj Gori je 12 eura, a desetinama malih privrednika u ovoj oblasti koji bi mogli da ga proizvode mašine stoje neupošljene, jer nemaju sirovinu“ – kaže za Monitor jedan od drvoprerađivača iz Plava, Nedžad Cecunjanin..

On je podsjetio da je godišnji etat, odnosno količina drveta koja se legalno doznači za sječu na državnom nivou oko 600 hiljada kubika, ali da se sasvim sigurno posječe i do milion kubika.

„I sva ta građa završi u izvozu kao daska, umjesto da se uposle naši mali privrednici koji imaju mašine za proizvodnju patosa, i da ga sami proizvodimo, i da ga mi izvozimo, jer je to očigledno vrlo unosno“ – objašnjava Cecunjanin.

Osim drveta koje se sječe još uvijek kroz koncesioni način gazdovanja šumama, ovaj mali drvoprerađivač podsjeća na činjenicu da se na području toga i drugih gradova ne vrši sanitarna sječa i da propada ogromna količina vrijedne drvne mase.

„Samo da se očisti sanitarno šuma u Nacionalnom parku Prokletije, bilo bi drveta da pravimo patos i za potrebe Crne Gore, kao i da ga izvozimo, a ne šume na čitavom sjeveru“ – smatra Cecunjan.

Prema njegovim riječima, za to bi bila potrebno da se otvori samo jedna fabrika sa finalnom proizvodnjom patosa, i sa ne tako velikim brojem zaposlenih

„Zamislite taj apsurd. Nama drvo propada koliko ga imamo, a nismo u stanju da razvijemo makar proizvodnju patosa, ako ništa drugo“.

I drvoprerađivači iz Rožaja pričaju o tome kako mahinacije sa drvetom i drvnom građom u tom gradu nisu zaustavljene, i da se prema Kosovu  u svakom trenutku izveze mnogo više nego što je doznačeno za sječu na teritoriji te sjeverne opštine.

Oni  objašnjavaju da kubik prerađene daske u Crnoj Gori košta 190 eura, dok se na Kosovu prodaje za 270 eura.

„Postoji firma u Rožajama koja završava papire za izvoz i onima koji nisu koncesionari i koji nemaju ulaz ili dokaz o porijeklu drveta, a bez problema ga izvoze i prodaju na području Kosova po toj cijeni. To je već posao za carinu i policiju“ – kaže jedan od njih za Monitor.

Prema njegovim riječima vlasnici pogona na Kosovu mogu i legalno doći u Rožaje i kupiti drvo, odnosno dasku za 190 eura.

„To je legalan način, ali budite sigurni da hiljade kubika izađe ilegalno, odnosno putem kupljenih papira i bez ikakvog dokaza o porijeklu drveta“ – tvrdi taj sagovornik.

On kaže da fabrike na Kosovu, koje nema drveta i zavisi isključivo od drvne građe iz Crne Gore, najviše to drvo prerađuju u lamperiju i patos, i dalje izvoze za Grčku“ – tvrdi taj drvoprerađivač.

Prema njegovim riječima, kubik lamperije ili patosa u Crnoj Gori košta 280 eura, ali i on ukazuje na problem da u našoj državi finalna proizvodnja nije razvijena.

„Osim toga, kosovski privrednici su mnogo agilniji i prodorniji. I to je pravo pitanje, zašto se u Crnoj Gori ne razvija finalna proizvodnja drveta? Crna Gora bi mnogo više imala koristi da razvija finalnu proizvodnju makar u vidu lamperije ili patosa, nego da ovako pojedinci nekotrolisano izvoze dasku na Kosovo“ – kaže ovaj preduzetnik.

Sagovornik Monitora iz Rožaja dodaje da je posao sa drvetom unosan koliko i posao sa nekretninama koji cvjeta u Crnoj Gori, ali da postoji bitna razlika.

„U poslu sa nekretninama bilo je rizika. U crnogorskom šumarstvu nema rizika. To je najsigurniji biznis. Uložiš dvadeset-trideset eura dobiješ preko sto. I tu je otvoren prostor za podmićivanje i korupciju do neviđenih razmjera, da bi se došlo do šume“ – kaže taj rožajski registrovani drvoprerađivač.

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore smatraju da šumarska mafija nije zaustavljena.

»Neko će vam reći da ne postoji. Naravno da postoji, samo su njene metode djelovanja danas perfidnije. U šumarstvu su potrebne, prije svega, korjenite kadrovske promjene. Ne mogu isti ljudi koji su pravili taj koncesioni sistem gazdovanja koji je trajao dvije ili dvije i po decenije, sada da ga mijenjaju« – smatraju oni.

Drvoprerađivači iz Rožaja ističu da je osim kadrovskih promjena u šumarstvu, potrebno još pooštriti finasijske kotrole u svim područnim jedinicama Uprave za šume, pooštriti kontrole na granicama, i što je najvažnije, razvijati finalnu proizvodnju u Crnoj Gori i truditi se da se što više drveta finalno preradi u našoj državi.

»Zašto bi mi izvozili dasku na Kosovo, a kosovski privrednici je samo prerađivali u patos i lamperiju i dalje izvozili za Grčku? Zašto ne bismo mi   izvozili lamperiju i patos u Grčku? Država Crna Gora bi bila mnogo više na dobitku, ali bi zato izgubili oni koji sada koriste to i bogate se preko noći« – tvrde drvoprerađivači sa sjevera.

Tokom proteklog ljeta mali drvoprerađivači sa sjevera organizovali su proteste i u nekoliko navrata blokirali puteve zbog činjenice da sistem koncesionog gazdovanja nije prekinut i da su najkvalitetnije šume dobili isti ljudi koji su bili tajkuni bivših crnogorskih vlasti.

Malo se zatalasalo pa se stišalo. Neshvatljivo je da, kako kažu sagovornici Monitora,  Crna Gora pored tolikog šumskog bogatsva i dalje ne čini ništa da razvije finalnu proizvodnju, već se njenim građanima u prodavnicama nudi patos uvezen iz Austrije. Dali je patos u Crnoj Gori tako teško napraviti? Ili se sistem sporo mijenja, a uvoznički lobi i dalje radi na štetu države.

                           Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo