U dvanaest crnogorskih opština, plus dvije podgoričke gradske, 25. maja biće održani lokalni izbori. Smatraju se veoma važnim zbog toga što vladajuća koalicija, na parlamentarnim izbora u oktobru 2012. nije osvojila apsolutnu vlast, zato što je u aprilu 2013. predsjednički kandidat DPS-a ustoličen tijesnom pobjedom isposlovanom krađom i zloupotrebama, kao i zbog razmirica između DPS-a i SDP-a.
Pored Podgorice, lokalna vlast biraće se u Baru, Bijelom Polju, Danilovgradu, na Žabljaku, u Kolašinu, Plavu, Plužinama, Pljevljima, Rožajama, Šavniku, Gusinju i gradskim opštinama Golubovci i Tuzi.
U glavnom gradu živi trećina Crne Gore, opredjeljenje birača u Podgorici očekuje se kao najbolji pokazatelj – kuda ide Crna Gora.
Podgorički gradonačelnik dr Miomir Mugoša pokušao je da se drži stoički nakon vijesti da je otpisan. DPS je odlučio da nosilac njihove liste bude ministar prosvjete Slavoljub Migo Stijepović. Ne zna se tačno šta je presudilo da predsjednik DPS-a Milo Đukanović poizmakne Mugošu, ali je izvjesno da to nijesu ni osionost ni pohlepa podgoričkog gradonačelnika. U njihovom svijetu to su vrline, mana je, recimo kad se, i na puškomet, po moći primakneš šefu. Nema tu govora o ugrožavanju, mjere prevencije su pravovremene i sveobuhvatne. Odavno već u DPS-u ne postoji broj dva. Prijesto je samo jedan, ostalo su postolja. Slikovita je i poučna sudbina potpredsjednika partije Svetozara Marovića. Njegov pokušaj da bude nešto u izvršnoj vlasti završen je pretvaranjem Budve u ogledno dobro za proučavanje korupcionaških zastranjivanja.
Veseli Mugoša je poletio da se složi kako je izbor Stijepovića mudra odluka. ,,Nijesam razočaran. Deveti mart je petnaesta godina kako sam počeo da radim ovaj posao. Prethodno sam deset i po godina bio ministar zdravlja, i što se tiče ovog posla učestvovaću u kampanji i raditi svoj posao do zadnjeg dana ovdje, vrlo odgovorno i profesionalno”.
Ne treba sumnjati da će Mugoša oko izbora, kao đače, odraditi sve što partija bude zadala. Kad može Marović u svakoj kampanji da zbraja i što mu se ne zbraja, moći će i Mugoša da glanca trgove i ore drumove, koliko god se bude smatralo potrebnim. Eno je dva dana nakon što je kao gradonačelnik otišao u istoriju po Donjim Kokotima obećavao kanalizaciju i ostale zgode. Zna on tajnu: smjena je, ako zucne, najmanje što može da mu se desi.
A obećanja je – izvježbao. Pobjeda je 9. marta objavila: na današnji dan prije 14 godina odlukom Vlade Crne Gore iz 2000. godine, dr Miomir Mugoša izabran je da upravlja Podgoricom. On je tada, uz Dragana Šoća iz Narodne stranke i Dragišu Burzana iz Socijaldemokratske partije, koji su činili Odbor povjerenika, imenovan da obavlja prinudnu vlast u glavnom gradu do izbora koji su bili u julu iste godine. Izabran je i tada i 2000. godine. U septembru 2006. izabran je na neposrednim izborima, 2011. ponovo u gradskoj Skupštini. Njegov posljednji mandat obilježio je izostanak podrške SDP-a zbog čega je bio prinuđen da nedostajuće glasove obezbijedi saradnjom sa nekoliko odbjeglih opozicionih odbornika. U običnom govoru, to se kaže – kupljenih.
Izgradio je Podgoricu, omiljeni je argument Mugošinih pristalica. Nikli su mostovi. Union bridge, podignut od oko 2,9 miliona eura EU i domaćeg miliona i po; Milenijum od oko sedam miliona, pješački most poklonila je Moskva. Ima i manje srećnih mostova. Pješački most, koji povezuje naselja Masline i Konik oštećen je i zatvoren. Iz Glavnog grada upozoravaju građane da ga, iz bezbjednosnih razloga ne koriste. Slike sa mostovima veoma dobro opisuju kako se za Mugošina zemana gradio grad. Zablještalo je sve što je moglo da zablješti, ako je usput zadovoljena i neka potreba građana, dobro jest, ako nije – nikome ništa.
Kanalizacija se, na primjer, pokazala vrlo neatraktivnom za slikanje sa gradonačelnikom. Od ukupne površine grada na kanalizacionu mrežu povezano je 32 odsto. Metropola leži na septičkim jamama.
Mugošina obećanja, od bazena do kolektora, ostala su samo riječi. Pored mostova, volio je i parkinge. Laka para. Grad je pojeo Kino Kulturu – omiljeno mjesto generacija Podgoričana. Ne zna se na šta će, kad se hiltonizuje, ličiti hotel Crna Gora, još jedno mjesto po kom se poznavao grad.
Maltretiranje slijepe službenice, i porodični fizički napad na ljude iz medija, takođe blješte u istoriji Mugilenda. Mugoši nijesu po volji ni došljaci sa sjevera. ,,Neka svako ide odakle je došao”, znao je da poruči, kao da mu je neko došao na babovinu. Pritom se hvalio kako glavni grad ima spiskove da ,,ti ljudi” imaju imovinu u Kolašinu, Danilovgradu, Rožajama, Plavu, Pljevljima. Zaštitnički odnos prema Podgorici nije mu proplamsao kad je trebalo urediti Staru Varoš. Zjapi kao crna rupa posred grada.
O Mugošinim finansijskim operacijama Monitor je više puta pisao. Više ćemo saznati ako ne bude poslušan. Sve dok je Milo Đukanović apsolutni vladar Crne Gore borba protiv korupcije služiće kao zgodna poluga i za dodatno disciplinovanje bliskih i ostalih saradnika. Bio Mugoša ili Migoša.
Mali problem sa njegovanjem poslušnika pojavljuje se kad treba pronaći kadar za neku funkciju. Prosto – teško je biti istovremeno manji od makovog zrna i atraktivan. To se dalo lijepo vidjeti kad predsjednički kandidat Filip Vujanović stupa ka govornici, a pravovjerni kliču ,,Milo, Milo”. Slavoljub Migo Stijepović, kao kandidat za prvog čovjeka Podgorice, jedan je od najboljih pokazatelja kadrovske pustoši koja je zahvatila partiju koja ima članova kao na gori lista.
Stijepovića ni iz daleka ne prati toliko afera kao Mugošu. To, naravno ne znači da je ministar prosvjete ikad objasnio zašto Zavod za udžbenike ima gubitak od 670.000 eura ili zašto je 53.000 dao za sponzorstava bez prethodnih odluka i rješenja i otpisao zalihe vrijedne 465.000 eura. Kad su ga u Skupštini pitali o tome odgovorio je: ,,Nemojte da sve te ljude gledamo kroz taj izvještaj”. Kad možemo kroz partijsku knjižicu, recimo.
U odnosu na standarde Miomira Mugoše Stijepović je početnik kad nekom treba odbrusiti, ali nije da se ne trudi. U funkciji člana predsjedništva DPS-a, nakon predsjedničkih izbora poručio je Demokratskom frontu: Ako laže izborni štab, ne laže digitron.
,,U svim izrečenim lažima oni se navodno zalažu za bolju Crnu Goru, tamo su neki predsjednici, demokrate i imaju većinsku podršku građana. Kad bi bila istina da je njima na pameti i u srcu Crna Gora, ne bi klicali nakon imaginarne pobjede ‘ovo je Srbija'”, objasnio je. Kao pravi vojnik, nije zaboravio ni ,,nazovi medije”. Kad bi DPS rekao da je Zeta stvorena za uzgoj banana, Migo bi prvi zasadio.
Mnogi su već izanalizirali kao je Migo pretekao Mugošu zato što mu je bolji ,,koalicioni kapacitet”. Predsjednik SDP-a Ranko Krivokapić,
kazao je kako ne misli da je DPS žrtvovao Mugošu da bi ostavio prostor za koaliciju, nego da su, kako je kazao, kasno shvatili grešku sa prethodnih izbora.
Obrazloženje o ,,koalicionom kapacitetu” pratilo je i odluku Demokratskog fronta da nosilac njihove liste bude Miodrag Lekić. On, bi, kažu, mogao biti prihvatljiv SDP-u i Pozitivnoj. Iako bi se i o Frontovim zalihama kadrova moglo diskutovati, mora se priznati: da ne živimo gdje živimo teško bi bilo zamisliti da postoji pitanje izbora između Slavoljuba Stijepovića i Miodraga Lekića.
SDP i Pozitivna još su tajnoviti. „Najbolji komentar tri kandidata je da mi imamo boljeg. Činjenica je da svi očekuju da naš kandidat bude predstavljen, i da će državotvorni blok biti odlučujući na tim izborima”, rekao je Krivokapić. Najvažnije je, kaže, da na predstojećim izborima državotvorni blok pokaže snagu i time opredijeli dalji tok događaja u Podgorici.
Slava Rankovom državotvorstvu, ali bi bilo pristojno da napokon otkrije tajnu – odriče li se SDP ljubavi sa DPS-om, ili samo odmiče da bi još silnije pao u zagrljaj. Kad smo pri domoljublju: stvaranje postizbornog antimonopolskog saveza, koji bi porazio i izolovao DPS, patriotski čin je prvog reda. Taman toliko bi ulazak u vlast, s Migom mjesto Mugija, značio stvaranje – antidržavnog bloka.
Miloš BAKIĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice