Povežite se sa nama

MONITORING

STATISTIKA I POLJOPRIVREDA: Ministar bez perja

Objavljeno prije

na

Obrni, okreni, Petar Ivanović nije govorio istinu kada se jesenas kao resorni ministar razmetao brojkama tvrdeći da je u poljoprivredi zaposleno hiljadu ljudi više u odnosu na 2012. godinu.

Uzalud je Ivanović krajem prošle sedmice bacao perje pred novinare i izvodio svoj mali suludi performans, što je bila njegova reakcija na pisanje Vijesti da po zvaničnoj statistici ne da nije bilo hiljadu radnika više, nego ih je čak i manje. Nakon predstave u zgradi Vlade, tokom koje je ministar citirao i Alberta Ajnštajna – morate se kretati da bi zadržali ravnotežu, ali i nepoznatog autora koji je pronicljivo uvidio da mućak ne može biti jaje, i državni Monstat je potvrdio da ministrova statistika nije tačna. Iz te kuće je saopšteno da je prošle godine zaposleno 266 ljudi više u poljoprivredi u odnosu na raniju godinu. A ne hiljadu kako je ministar tvrdio. Monstat je saopštio da Vijesti nijesu dobro protumačile njihove podatke. Kako god da čitaš brojke – Ivanovićeva računica ne valja. Ili: mućak stvarno ne može biti jaje.

Ministar se tim povodom više nije oglašavao. A i šta bi rekao nakon što je u parlamentu prošle godine, šepureći se zvaničnom statistikom koja mu je tada išla u prilog, kazao da se ,,jedino podaci Monstata mogu smatrati validnim”. Treba imati na umu da Ivanović to nije tek onako govorio. Državna statistička institucija nerijetko je koristila metodologiju računanja u korist vlasti. Ivanovićev metod i njima je ostao nedokučen.

Nije samo Monstat demantovao Ivanovića. Ministar je to učinio sam tek nekoliko trenutaka pošto je teatralno rasuo perje. Saopštio je da je tog istog jutra, kako bi demantovao Vijesti, pozvao nekoliko firmi da vidi koliko ljudi radi kod njih. Zašto je ministar morao da zove firme da utvrdi koliko je ljudi zaposleno u poljoprivredi? Zašto nije prosto izvadio iz svog radnog stola podatke na osnovu kojih je tvrdio da je otvoreno hiljadu novih radnih mjesta? Da li to znači da je ministar to tek onako iz glave frljuknuo cifru koja mu se činila dovoljnom da impresionira šefa? Poznato je da je Đukanović rado koristio podatak o hiljadu radnika više u poljoprivredi. Ivanović je izgleda preradio Ajnštajna – ako hoćes da zadržiš ravnotežu na vlasti, statistika se mora kretati naprijed. Kad već poljoprivreda neće.

,,Izražena je sumnja da li je zaista hiljadu ljudi zaposleno u poljoprivredi. Moje jedino uputstvo je na ministra poljoprivrede i dobićete precizne podatke po imenu i prezimenu, nema razloga zbog kojeg bi to tajili”, kazao je premijer u parlamentu u decembru prošle godine. Ups.

Možda je imalo efekta kod šefa, ali Ivanovićeva statistika nije zadivila Brisel. U Izvještaju o napretku Crne Gore iz 2013. godine, u odjeljku o poljoprivrednoj proizvodnji, navodi se da su aktivnosti vezane za IPA fondove za poljoprivredu u ,,ranoj fazi”, da mnogi zakoni čekaju usvajanje i da su pripreme na tom polju ,,osrednje napredovale” kao i u na polju organske proizvodnje. Jedini zakon koji je u oblasti poljoprivrede usvojen protekle godine je upravo onaj vezan za organsku proizvodnju. Ironija je, međutim, što proizvođači tvrde da će ukoliko bude primjenjivan, i to malo onih koji se bave organskom hranom biti uništeni.

Ivanović će svakako ostati upamćen kao ministar poljoprivrede. I to ne samo zbog perja. Neki neće moći da zaborave kako je u razgovoru sa pomoćnikom generalnog sekretara NATO Sorin Dukaruom dogovarao angažovanje NATO u nekim crnogorskim projektima u kojem bi krajnji korisnici bili poljoprivredni proizvođači. Drugi će opet pamtiti njegovu strategiju da Crna Gora izvozom jagnjećeg mesa u arapske zemlje poveća zaposlenost i poboljša imidž.

Farmeri će ga svakako upamtiti po tome što su za vrijeme njegovog mandata smanjene premije za mlijeko i zaprijećeno da će iste biti ukinute. Ministar se hvalio da su najveće u regionu, pa čak i u Evropi. Pa ih, valjda, zato treba dovesti do nule. Ivanović nije odgovorio na pitanje Mladena Bojanića, koji ga je u parlamentu pitao otkud sada umanjenje premija kada je Ministarstvo neposredno prije nego je Ivanović postao ministar, u predizbornoj kampanji, obećalo ,,da će tri puta da se povećaju subvencije za poljoprivredne proizvođače u Crnoj Gori u ovom mandatu Vlade”.

Bojanić, ekonomista, podsjetio je svog kolegu (ministar poljoprivrede predavač je ekonomskih predmeta na Đukanovićevom fakultetu) da neoliberalni koncept u crnogorskoj poljoprivredi nije održiv.

,,Slažemo se da investicija u poljoprivredu mora biti. Ako nema stranih investicija i nema povoljnih kredita, ko onda ostaje da uloži sredstva. Jedino rješenje je da se država uključi”, kazao je Bojanić u poslaničkom pitanju upućenom Ivanoviću.

Ministar je ostao pri svom – da će se ta pomoć postepeno smanjivati. Najavio je da neće biti otkupa poljoprivrednih viškova, kao i smanjenja subvencija za uzgoj stoke i sadnju biljaka. Kada su vremenske neprilike uništile mnoga poljoprivredna dobra, ministar je kazao da pomoći neće biti, a da iz onoga što se desilo valja izvući pouku. Valjda meteorološku?

Indirektno, poručio je farmerima i da smanje kritike i obraćanja medijima: ,,Na osnovu detaljnog pregleda dokumentacije ministarstva primijetio sam da su pojedini farmeri u prošlosti veoma često dobijali neku vrstu pomoći nakon oglašavanja u nekim medijima”. Nije se tu zaustavio. Policajski, u javnost je iznio podatke koliko su pomoći dobili, imenom i prezimenom, oni koji su ga u medijima kritikovali. Priprijetio je i da isti nijesu platili porez državi.

Priupitan da objasni trend rasta uvoza poljoprivrednih i mliječnih proizvoda, Ivanović je u parlamentu kazao: ,,Treba imati u vidu da je u istom periodu Crna Gora zabilježila oko 250 hiljada stranih gostiju više koji su ostvarili i 1.200.000 noćenja više. Dakle, imamo više stranaca koji duže ostaju u Crnoj Gori, a pošto oni moraju da nešto pojedu i popiju, onda to što su oni pojeli i popili iznosi između 120 i 130 miliona eura, a to je taj nevidljivi izvoz”. Eksport-import stručnjak, šta ćeš.

Jedna od ministrovih strategija bilo je i ulaganje u maslinarstvo. Nije, međutim, mogao da odgovori na poslaničko pitanje Mića Orlandića zašto nije spriječeno uništenje prehrambene industrije Primorka Bar. ,,Poznato je da su se u posljednje vrijeme u ovoj fabrici desila dva požara u kojima je do temelja izgorjela i stara i nova fabrika. Prije požara sva najvrednija oprema je isječena i prodata, a fabrika je raspolagala pogonima za proizvodnju i preradu maslina i maslinovog ulja, linijama za preradu i proizvodnju sokova, linijom za uslužno punjenje koka kole, savremenim pogonom za proizvodnju pare. Fabrika je imala i veoma veliki skladišni prostor i hladnjaču sa kapacitetom preko 2 000 tona”, govorio je Orlandić u parlamentu. Ivanović se pravdao da je shvatio da je pitanje upućeno ministru ekonomije, a ne njemu, pa se nije pripremio.

Nije slab na stočare, ali na familiju jeste. Kada su ga optuživali da je dok je bio na čelu Hyipo Alpe adria banke pomogao šefa milionima, ćutao je. Ivanović je bio na čelu borda te banke tokom 2007. i 2008. godine kada je Đukanovićevoj kompaniji Global Montenegro odobrio kredit od pet miliona eura uz višegodišnji grejs period. Đukanovićeva kompanija bila je bez imovine i poslovnih referenci, a prema pisanju istraživačke organizacije novinara OCCRP, novac je upotrijebljen za vraćanje kredita koji je prethodno Global podigao u Prvoj banci.

Treba biti pošten. Ivanović nije pomagao samo Đukanovića. Tokom njegovog mandata u Hypo, ta je banka napravila gubitak od nekih 30 miliona eura. Na dobitku su bili Ivanović i njegovi. I sam je ministar uzeo kredit u Hypo, kako je prijavio Komisiji za konflikt interesa. Nije objavio o kolikom se iznosu radi. Ivanović nije odgovorio na pitanja Monitora o tome da li je i kolike je kredite izdao sebi i svojoj porodici u vrijeme kada je bio na čelu Borda, iako je na konferenciji tvrdio da je potrebno samo obratiti mu se na adresu ministarstva, te da će on dati svaki odgovor.

Prema registru zaloga, u vrijeme Ivanovića kreditiran je i Centar za preduzetništvo, koji je Ivanović osnovao sa Veselinom Vukotićem, ali i brojni premijerovi prijatelji. I Šarić i njegovi, naravno. Tokom 2008. preko te su banke Šarićevi partneri počeli sa milionskim transakcijama, koje su nastavljene i kasnije. Na sudu se tvrdilo da su Hypo i Prva banka braće Đukanović bile perionice Šarićevog novca.

Isti trend ministar je nastavio i u poljoprivredi. Mediji su krajem januara objavili da je Ministarstvo poljoprivrede za rad na sektorskim analizama za strategiju razvoja poljoprivrede 2014–2020. angažovalo konzorcijum koji čine Mikro projekt iz Podgorice, Mikro projekt iz Splita i CEED koji je Ivanović osnovao. Zanimljivo je i da se druga podgorička kompanija, koja čini konzorcijum Mikro project, nalazi na istoj adresi kao i CEED.

Kada je Ivanović imenovan za ministra, Srđan Milić je u parlamentu kazao da ,,zli jezici govore da je bolje da poljoprivrede onda i nema”. Ako nastavi sa svojom neoliberalnom filozofijom, jedno je sigurno – poljoprivredi ne treba ministar. Bolje neki poglavica da prizove kišu. Neki Bik koji sjedi. I ne baca perje.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo