Na konkurs za podobnog Srbina, koji je raspisao premijer Milo Đukanović i njegova Demokratska partija socijalista, uz podršku partnerske vlasti u Srbiji, u početku nije bilo pozitivnih reakcija. Potom je Đukanović više puta reprizirao poziv, na koncu poručivši kako se uopšte nije šalio. Nije, nakon toga, mnogo čekao: javili su se iz Narodne stranke. Bez obzira na političku minornost partije – imajući u vidu njen vanparlamentarni status, na izborima 2009. godine nijesu prešli cenzus – dobrodošli su. U skladu sa tradicijom.
Prvi čovjek NS Predrag Popović ponudio se, velikodušno: sa svojim saborcima spreman je da razgovara sa Demokratskom partijom socijalista o zajedničkom nastupu na lokalnim izborima u Crnoj Gori. Kaže – od kada je SDP zbačena sa vlasti u Podgorici, njihovom zaslugom, promijenjena je politička atmosfera u Glavnom gradu – odnos države prema srpskom pitanju, prije svega crkvi. Onda je uslijedila poenta: osim u Podgorici spremni su da razgovaraju sa DPS-om na svim nivoima. Priznao je: ,,Nama više odgovara DPS, jer je on javno proklamovao svoje ciljeve koji se, konačno, poslije toliko godina poklapaju u dobrom dijelu sa politikom koju mi vodimo.” Srodne političke duše.
Klima prestanka svojevrsnog hladnog rata Srba i Crnogoraca u ovom trenutku, kako je kazao, može se postići razgovorima sa DPS-om, ,,cijeneći njihovu političku snagu i ništa manje želju da se ti problemi počnu rješavati”. (Za one koji ne znaju: DPS je partija koja je na vlasti u Crnoj Gori četvrt vijeka, pa tim najodgovornija za sve hladne i druge ratove na ovom prostoru). Pošto su pružili ruku Đukanoviću, te konstatovali da je to jedini način da se počnu rješavati narečena pitanja, pojasnili su, za istoriju: ,,Sve ostalo je politička kalkulacija sračunata na odbranu ličnih i stranačkih privilegija i ništa drugo.”
Stara ljubav toliko je zavarničila da je Popović počeo da oponaša Đukanovića. Oni, kazao je, koji su dobili mandat od građana misle da to rješavaju tako što će stalno biti u opoziciji. ,,Srbi nisu smjeli da dozvole sebi da ih neko gurne u geto. Jako loše je što Srbe doživljavaju kao opoziciju državi Crnoj Gori, a ne vlasti.”
Nije se stalo na oponašanju. Narodnjaci su ponudili da u saradnji sa DPS-om riješe problem nelagalne deponije opasnog otpada na Vasovim vodama. Iz MZ Beranselo i Ekološkog pokreta Ozon inicijativa je okarakterisana kao veoma providan pokušaj manipulacije javnosti i dobijanja jeftinih političkih poena pred lokalne izbore u Beranama.
Ipak, istupi Popovića nijesu incident. Naprotiv: pomenuti trenuci odziva zovu vlasti, tek su posljednji gestovi u logičnom nizu, krajnja epizoda dugogodišnjeg djelovanja te partije.
Nešto ranije, koncem decembra prošle godine, predsjednik Izvršnog odbora Narodne stranke Slaviša Guberinić, koji od 2011. u Podgorici na vlasti održava Miomira Mugošu, pripremao je teren za ono što se danas dešava. Tada je rekao da srpski narod mora konačno da odluči: ,,Ili će biti topovsko meso u ratu dvije zavađene strane ili će se okrenuti svojim nacionalnim interesima i početi da rješava svoje probleme.” Odlučili su se, izgleda, za interese.
Teren je pripremao i nekadašnji lider Narodne stranke, advokat Dragan Šoć, koji je već imao iskustva u saradnji sa DPS-om. U vrijeme koalicije Da živimo bolje, koju su činili DPS, SDP i NS, zauzimao je poziciju ministra pravde. Tada narodnjacima nije smetao SDP. Šoć ima iskustvo i sa Mugošom: jedno vrijeme je sa njim bio na čelu Koordinacionog tima, koji je upravljao Podgoricom.
Šoć sada popločava put za ponovnu saradnju sa bivšim koalicionim partnerima, DPS-om: ,,Nije bitno ko bi vodio vladu, ona u ovom momentu ne može da se zamisli bez DPS-a, što god mislili mi o tome, oni bi mogli konačno da stave tačku na podjele između Srba i Crnogoraca”. Da podsjetimo: DPS je partija najodgovornija, recimo, za aferu Snimak.
Još jedan narodnjak, Predrag Drecun, lijepo se snalazio u Đukanovićevom društvu. Kad je Narodna stranka ušla u pomenutu koaliciju Da živimo bolje Drecun postaje potpredsjednik Vlade zadužen za privatizaciju. Potom je u Savjetu za privatizaciju, na čijem je čelu bio tadašnji premijer Filip Vujanović, Drecun postao – ministar rada i socijalnog staranja.
Sredinom dvijehiljaditih Drecun se hvalio: ,,Imao sam jakih verbalnih napada na predsjednika Mila Đukanovića, ali kad god bismo se sastali poslije toga, pružili bismo ruku jedan drugome. Za Novu godinu ili Božić, u skladu sa tradicijom, izljubili bismo se”. Narodnjačka tradicija je čudo.
Nakon političke karijere, u društvu ljudi iz DPS-a, dobro mu je krenulo. Iako je, polovinom devedesetih, za vrijeme koalicije Narodna sloga često vikao ,,Vratite pare”, koncem 2009. završio je u blizini para braće Đukanović. Te godine postao je glavni izvršni direktor Prve banke, čiji je većinski vlasnik rođeni brat premijera Aco Đukanović.
Poslije toga, sredinom 2012. godine, prelazi na poziciju izvršnog direktora First fajnenšl banke, u vlasništvu grčkog brodovlasnika Viktora Restisa, čija je firma Adrijatik propertiz i zakupac Miločera, Svetog Stefana i Kraljičine plaže. Krajem prošle godine Restis, kojeg u Grčkoj sumnjiče za pranje novca, prodaje akcije banke za pola miliona eura. Osam odsto akcija kupio je Drecun.
Jedan od osnivača i dugogodišnji predsjednik Narodne stranke Novak Kilibarda jednom je, ispostaviće se valjano, procijenio karakter svog bliskog saradnika Drecuna: „Nije imao ništa protiv da se nađe tamo gdje su pare”.
Izvor Monitora, član OO NS Kotor i bivši visoki funkcioner stranke, koji je insistirao na anonimnosti, tvrdi da je sadašnje zbližavanje NS-a i Predraga Popovića sa DPS-om počelo mnogo ranije, u godinama nakon crnogorskog referenduma. „Sjednice GO, Predsjedništva, opštinskih odbora bile su sve rjeđe, a sve češće se pričalo da se mi diskretno guramo u ruke DPS-a i da sadašnji lider narodnjaka radi sve da tako i bude.”
Iako Popović tvrdi da „se u NS nijesu obradovali pozivu u vlast zbog nekakvih lukrativnih razloga, političkog interesa i tako dalje”, bivši funkcioner NS-a tvrdi da se njemu i družini sada žuri u zagrljaj sa DPS-om jer je to, kako kaže, jedini način da politički opstanu. „Maska je teza da oni to rade zbog interesa Srba u Crnoj Gori. Pričaju o ugroženosti Srba, o getoizaciji nas kao naroda, a tu nema nikakve istine. Danas u Crnoj Gori nije problem ko je koje nacije, već svi živimo na ivici egzistencije, ne brojimo se više po zastavama i grbovima, nego nam je bitno da prehranimo porodice.”
Sagovornik Monitora smatra da će DPS prihvatiti narodnjake i iskoristiti ih. „Kako bi fingirala neku demokratičnost, kako bi nekome ‘dokazali’ da oni vode računa o svakom narodu, kako je mjesto predstavnika srpskog naroda popunjeno, a u suštini će im dati mrvice sa kojima će biti zadovoljni, jer im je lični interes iznad svega.”
Na tvrdnje iz Narodne stranke da ni po koju cijenu ne žele sa SDP-om Ranka Krivokapića, te da im je za razliku od njih DPS prihvatljiv, naš izvor odgovara da oni žele „umjesto SDP-a”: „Njihov cilj je da SDP izbace iz vlasti. Cilj je da zauzmu mjesto SDP-a u vladi.” To se poklapa sa tvrdnjama upućenih da Đukanovićev poziv Srbima ima samo jedan, makijavelistički cilj: disciplinovanje manjeg koalicionog partnera – SDP-a.
Odnos prema Krivokapićevoj partiji narodnjacima je postao alibi i za odnos prema opoziciji: „Oni su sada (NOVA – prim. a.) aktivni sudionici političke scene Crne Gore, oni su u parlamentu. Oni ne žele da sarađuju sa DPS-om, ali u isto vrijeme sarađuju sa SDP-om, to im ne smeta. I imaju tvrdi dil sa SDP-om na svim nivoima, samo što ne smiju da to javno kažu, jer znaju kako će Srbi da reaguju”.
Poslanik Nove Goran Danilović za Monitor povodom takvih izjava kaže da je tačno da Nova „hoće da smijeni Mila, te da Milo ima želju da smijeni nas. Samo Narodna stranka tu nema šta da traži: njih je smijenio crnogorsko-srpski narod, pošto je to za njih isto.”
Na koncu, sve navedene istupe narodnjaka, ali i samoga sebe, najbolje je definisao osnivač partije Kilibarda, objašnjavajući nastanak partije: ,,Nakon AB revolucije jednoga dana dobijem poruku posredstvom jednog novinara da bi bilo dobro da organizujem stranku, jer nastupa višepartijski sistem. I ja organizujem Narodnu stranku. Dakle, po preporuci koja je stigla iz vlasti koja je htjela da ima neku navodno opozicionu partiju… Neki ove činjenice predočavaju tako kao da je Udba osnovala Narodnu stranku. Jeste i Udba sigurno učestvovala, ali po nalogu tadašnje vlasti.”
Kako tada, tako danas: kada zatrebaju vlasti – tu su.
Marko MILAČIĆ
DANAS, SJUTRA4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
OKO NAS4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice