Živimo u svijetu u kom svi primijete da si se ugojio ili smršao, promijenio frizuru, kupio nove cipele ili torbu, ali jako malo njih će vas pitati: Zašto ste tužni, zašto se ne smijete kao prije?

Nisam jedan od zagovarača apsolutnog, nategnutog pozitivnog stava, kad mu vrijeme nije. To vam je ono kada dobijete otkaz na primjer, pa vam se neki nasmijani veseljak nađe pri ruci da vam kaže – glavu gore, biće bolje. I zatim vas pogleda deep in the eyes i saopšti ozbiljnim glasom kako uvijek treba ostati pozitivan. Uostalom, i šta je taj pozitivan stav? Ubij me, ne znam.

Postoji hrpa knjiga američkih autora koji pokušavaju da vas ubijede kako je svud okolo med i mlijeko, samo treba da ga dovoljno jako poželimo. Jahta? Ma, nema problema, ako imate dovoljnu moć imaginacije.. Želite to lijepo nekih mjesec dana, čekaće vas parkirana u Budvanskoj marini, vjerovatno sa sve zgodnim skiperom ili skiperkom u zavisnosti kog ste pola. I opredjeljenja.

Realnost, neki put zna biti neučtiva. Evo i ja sanjam i sanjam, širom zatvorenih očiju da će se nešto promijeniti u Crnoj Gori, ali – ništa. Život je mnogo kompleksniji od jednog klika u glavi. Ne treba biti očajan ako sve ne ide onako kako ste zamislili. Podmetnuće vam život puno klipova pod točkove, u to budite uvjereni. Nije loše ni da padnete u neki bed i da budete bijesni – na sebe, na sistem, na roditelje, na momka-djevojku. Ali znajte -niste jedini prezaduženi i niste jedini koji ne znate kako da vratite kredite. Niste jedini kojima je muka od celebrity kulture u kojima sisate starlete, osrednji pjevači mašu ispred nosa svojim razmetljivim bogatstvom, koje nema nekog realnog osnova.

Ako mi neko kaže za šta je recimo Kima Kardašijan talentovana, o zbog čega je slavna slegnuću ramenima. Ima dobru pozadinu to moram priznati, ali kruže glasine da je vještačka. Mislim da se to zove pametno investirati u sebe. Nekada je to podrazumijevalo plaćanje dodatnih kurseva stranih jezika, odlazak na neko oplemenjujuće putovanje, grickanje sjemenki u bioskopu dok gledate kultni film, kupovina dobre knjige, traganje za novim muzičkim izdanjima… Novo vrijeme, novi ljudi. Zašto bi se i trudili? Šta, na kraju krajeva, da radiš sa tim znanjem? Sa sa kim da ga podijeliš u našim reality star danima.

Intelekt nije na cijeni. Zahtijeva previše ulaganja, a male su šanse da će vam se isplatiti. Ali, ukoliko znate broj dobrog plastičnog hirurga, za vas nema zime. I onda se ja pitam zašto više niko ne obraća pažnju na čovjeka nego na njegovu pojavu. Svašta.

Bez obzira na sve, ipak volim da vjerujem u mogućnost promjena. Prije svega svijesti. Vjerujem u bolje i pravičnije društvo, u kom će se naročito vrednovati rad žena majki. Kod nas se nekako podrazumijevalo, žene su rađale, podizale djecu, ali iako obavljaju najvažniji posao na svijetu – stvaranja zdravog čovjeka, taj njihov rad je najpodcjenjeniji na svijetu. Uz sve, sa svih strana ih bombarduju medijske poruke koje im sugerišu da su se previše opustile, da su deblje nego što bi trebalo, da bi obavezno trebale da skoknu do frizera, Da bi morale, ovo ili ono, jer svud okolo su silikonske ljepotice koje diktiraju nova pravila. Ja, opet, mislim da je stvarno vrijeme za nešto novo. Za čovjeka, ženu i muškarca, koji misli svojom glavom, koji slijedi sebe i osjeća se kako želi da se osjeća. I koji neće pristajati da mu teledirigovani mediji određuju šta – mora.

Iva BAJKOVIĆ