Vrijednim višemjesečnim radom na terenu, a kasnije korišćenjem dobro poznatih metoda za pridobijanje glasova, Demokratska partija socijalista je u Ulcinju ostvarila projektovani cilj: dobila je devet od ukupno 33 mandata, odnosno oko 15 odsto više glasova nego u oktobru 2012. godine kada je na parlamentarnim izborima nastupila u koaliciji sa Socijaldemokratskom partijom. Ovaj odličan rezultat olakšan je činjenicom da u predizbornoj kampanji nijedna albanska nacionalna stranka nije napadala Đukanovićeve socijaliste, širom im otvarajući manevarski prostor. Ako se zna da su sve one u koaliciji sa DPS-om na državnom nivou i da su se prije izbora prosto utrkivale za naklonost crnogorske vladajuće partije, postaje lako razumljivo otkud DPS-u ubjedljivo najviše glasova na nedjeljnom izjašnjavanju u Ulcinju. Takav blagonaklon odnos uopšte nije smetao DPS-u da na terenu pridobija „koalicione birače”, što je uslovilo znatno slabiji rezultat albanskih partija od očekivanog. To se posebno odnosi na Novu demokratsku snagu – Forca, odlazećeg gradonačelnika Ulcinja Nazifa Cungua, kojoj je znatan dio birača odvukla i Pozitivna Crna Gora, koju u Ulcinju predvodi energični poslanik te stranke Dritan Abazović. Uz DPS, Pozitivna je najprijatnije iznenađenje ovih izbora, jer je u veoma snažnoj konkurenciji uspjela da osvoji dva mandata. Njeni lideri su u izbornoj noći sijali od sreće. Imali su razloga: to bi nakon neuspjeha na nekoliko lokalnih izbora moglo da povrati njihovo poljuljano povjerenje i učvrsti im političke pozicije pred lokalne izbore u Podgorici.
Dakle, Forca je preživjela težak brodolom. S pozicija vlasti pala je za čak 900 glasova, odnosno sa 11 spala na osam mandata u lokalnoj Skupštini. Taj pad još je teži kada se uzme u obzir činjenica da je ona bila na vlasti u dosadašnjem periodu i koristila u kampanji sve opštinske resurse, te metode iz dobro poznatog arsenala DPS-a. I sada, umjesto da postavi pitanje odgovornosti svojih lidera za najveće političko razočarenje u istoriji ulcinjskog višestranačja i pristupi unutrašnjim reformama, ta stranka nastoji na sve načine da očuva bar neke mrvice u budućoj vlasti. Groteskno djeluje sijanje lažnog patriotizma i pranje ruku od sopstvene krivice za gubljenje vlasti albanskih stranaka u toj opštini, dok se istovremeno krivica pokušava svaliti na najvećeg partnera Demokratsku partiju Fatmira Đeke. Čak joj se, „bratski” (dvije njoj, dvije Forci), nudi i mjesto predsjednika opštine. No, Đeka je već poručio da saradnja s Forcom dolazi u obzir, ali ne i s njezinim liderom. „Imamo izuzetno loše iskustvo s njim u prethodne 2,5 godine. Sa Cunguom saradnja je praktično nemoguća”, kaže Đeka. Skandal s objavljenom fotografijom iz jednog podgoričkog kafića, koja je u utorak snimljena upravo Cunguovim telefonom, a potom objavljena na zvaničnom sajtu njegove stranke uz propratni tekst da Đeka navodno ne želi pregovore o formiranju postizborne koalicije albanskih stranaka u Ulcinju, a Cungu i lider Demokratske unije Albanaca Mehmed Zenka to hoće, samo je učvrstio Đeku u tom stanovištu. Još više „bratsko” rovarenje u njegovoj stranci i koaliciji Zajedno za budućnost Ulcinja, te pritisci, sugestije i preporuke iz dijaspore, Albanije i s Kosova da „ne prepusti Ulcinj u ruke nealbanaca”.
Sve ovo za sada mirno posmatra DPS, koji je kroz usta sebi bliskih analitičara dan nakon izbora saopštio da preferira koaliciju sa Đekinom koalicijom i DUA. „To će biti jedna stabilna koalicija sa 19 glasova od potrebnih 17 za vršenje vlasti”, kazao je Srđan Vukadinović. Rezervni scenario DPS-a je da se ta koalicija proširi s Forcom i Socijaldemokratskom partijom, jedinom strankom iz bivše vlasti koja je ponovila rezultat s ranijeg izjašnjavanja. U svakom slučaju, Ulcinj ulazi u novu etapu. Ključno pitanje ostaje ko će predvoditi ovu jedinu nerazvijenu opštinu na Primorju: da li će to biti čelnik DPS-a Ljoro Nrekić ili neko lice iz Demokratske partije? U takvoj situaciji, većina Ulcinjana bi se vjerovatno odlučila za Nrekića. On je dugogodišnji direktor ulcinjske Elektrodistribucije ima dobre organizacione i menadžerske sposobnosti, veliko radno iskustvo i, naravno, dobru konekciju s Vladom Crne Gore. Vidjećemo.
Ulcinju su potrebni ljudi koji će znati da okupe tim i umjeti da koristite njegove ogromne resurse u interesu građana, a ne za lične interese i interese propalih tajkuna. Sudbina dva ranija gradonačelnika i njihovih stranaka može biti pouka za sve one koji žele dobro sebi i svome gradu.
Mustafa CANKA