Kako bi napravio nekoliko apartmana, dovoljno luksuznih i za probirljivije goste, Kolašinac Zlatko Mrđa morao je da uzme kredit od 35 000 eura, sa mjesečnom ratom otplate od 500 eura. Kao zalog poslužila je porodična kuća, građena tokom godina dok je radio u preduzeću Veletrgovina. Bio je siguran da je to ulaganje pouzdan način način da obezbijedi stalne prihode za četvoročlanu porodicu u kojoj niko ne radi. Kaže da je imao dosta razloga da bude optimista. Ovih dana, koji je trebalo da budu špic zimske turističke sezone u Kolašinu, njegovi apartmani su prazni. Očekivani prihod je izostao, kao i prethodne dvije godine. A kredite treba vraćati.
„Svi su govorili da za nas u Kolašinu nema drugog izbora – turizam ili poljoprivreda. Stalno je isticano kako u ovom gradu fali kreveta za turiste. Gostiju nemam, evo cijeli januar, ako se izuzmu dva tri dana novogodišnjih praznika. Ne samo da mi se nije isplatilo, nego već duže nijesam u stanju da redovno otplaćujem rate. Banka je raskinula ugovor, a sve što sam imao stavio sam pod hipoteku kao zalog”, kaže za Monitor Zlatko Mrđa.
Ni prethodne dvije godine nije imao gostiju. „Prošle godine sezona je propala zbog toga što nije bilo struje pet šest dana u sred sezone. Pretprošle ono nevrijeme”.
Porodica Mrđa je imala još jedno negativno poslovno iskustvo. Oslanjajući se na istu računicu, da će Kolašin tokom ljeta i zime biti pun turista, otvorili su pekaru sa najsavremenijom opremom. Desetine hiljada eura, kažu, uzalud su potrošili, jer od obećanog turističkog razvoja rodnog im grada nije bilo ništa, a u međuvremenu je otvoreno još nekoliko pekara, pa je posao stao. Na korak od bankrota, zatvorili su radnju.
Zlatko Mrđa nije jedini u Kolašinu sa dugovima jer je ulagao u turizam. Bar petnaestak njegovih sugrađana ove zime muči istu muku.
Dragica i njen sin Nebojša Ćetković decenijama se bave isključivo ugostiteljstvom. Prije dvije godine na atraktivnoj lokaciji sagradili su pansion. Dali mu ime Kolašin i uložili nekoliko stotina hiljada eura. Veći dio novca obezbijedili su kreditima. Sve do nedavno uspijevali su da radovno izmiruju obaveze prema bankama. Pred kraj ovog mjeseca biće, kažu, u velikoj nevolji. Teško će skupiti novac da uplate ratu banci. Nijesu zaradili ni da pokriju troškove.
„Teško je povjerovati, ali ja sam prinuđen da pozajmljujem i novac za osnovne potrebe svoje porodice. Pansion je trebalo da nam bude pun Ukrajinaca i Rusa tokom cijelog mjeseca. Oni su, naravno, otkazali rezervaciju. Gosti koji su došli oko nove godine ubrzo su otišli”, kaže Nebojša Ćetković. I on podsjeća na razloge koji su uništili zimsku sezonu i prethodne dvije godine. „Nemamo prihode, ali imamo troškove”, priča Nebojša Ćetković. „Poslije ove zime moj posao će se teško oporaviti”.
Za pripremu ove turističke sezone, uključujući i gradnju restorana u dvorištu pansiona, tvrdi, potrošili su oko 40 000 eura. Za ranija ulaganja kod banka su se zadužili pet puta više. Dobro je krenulo u drugoj polovini decembra, a već sa božićnim praznicima pansion se ispraznio.
„Pomoći niotkud, ako izuzmemo ovo što je Vlada najavila prolongiranje plaćanja poreza. To nije dovoljno. Plaćamo najskuplju vodu u Crnoj Gori, usred ‘grada voda’ kako zovu Kolašin. Koliko ja znam cijena vode je ista kao u Budvi u kojoj se za jedan dan zaradi od turizma koliko za cijelu sezonu na sjeveru Crne Gore. Ovakva situacija nas je natjerala da razmišljamo šta je alternativa kad nema snijega”, kaže Ćetković. „O tome treba da razmišljaju i oni koji na nivou opštine i države brinu o turizmu, da promovišu ono što grad može osim skijanja ponuditi, a može mnogo toga”.
Iako žive u zimskom turističkom centru Ćetkovići se nadaju da će ih ljetnja sezona malo oporaviti i izvući iz finansijskih nevolja. Tako je, objašnjavaju, bilo prošle godine. Razmišljaju kako da izdejstvuju organizovanje nekih manifestacija u zimskim mjesecima. Sve to je, svjesni su Ćetkovići, vrlo teško bez organizovanijeg nastupa vlasnika apartmana, pansiona i hotela u Kolašinu.
„Jasno je da ćemo morati drugačije, kreativnije, organizovanije, ako želimo da nam se ovakve zime ne ponavljaju. Mnogi od nas ne smiju više rizikovati i dozvoliti da im porodični poslovi zavise od toga hoće li padati snijeg. Previše smo uložili i hrabro odlučili da podignemo standarde kada je riječ o smještajnim kapacitetima, sve to uz vrlo povoljne cijene usluga, na granici isplativosti. Očekujemo podršku i grada i države”, kažu Ćetkovići.
Minulih nekoliko godina u Kolašinu je, tvrde u lokalnoj Turističkoj organizaciji, izgrađen veliki broj apartmana, pansiona i malih hotela. Sve to po visokim standardima, kojih se ne bi postidjela i čuvenija turistička mjesta. Kolašinci su gradili, uglavnom novcem od kredita, sve u nadi da će se ostvariti ambiciozna obećanja lokalne vlasti da bi do 2016. godine Kolašin trebalo da postane „najveći turistički zimski centar na zapadnom Balkanu”. To prognozira i Strateški plan razvoja Kolašina iz 2012. Teško se oteti utisku da lokalna vlast do sada nije učinila ništa da se bar korak približi tom cilju.
Savjetnik za turizam u kabinetu predsjednika Opštine Dragoljub Bulatović svjestan je štete koju su vlasnici pansiona i hotela pretrpjeli ove i minule dvije godine. No, Opština ne može da pomogne.
„Na žalost, za sada im se nikako ne može pomoći jer je finansijska situacija vrlo loša. Jasno je da je kopna zemlja u januaru za Kolašin elementarna nepogoda. Država treba da pomogne prije svega oživljavanjem sportske infrastrukture koja je sada njeno vlasništvo. To bi nas smjestilo na mapu gradova pogodnih za pripreme sportista. Naša je obaveza da ubuduće osmislimo manifestacije koje će zadržati turiste , čak iako ne mogu na skijanje” kaže Bulatović.
Jedan od vlasnika malih hotela dočarava stanje u Kolašinu, „Do podne molim agenta banke da sačeka još malo, a od podne gledam u nebo i molim boga da već jednom počne da pada snijeg”.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ