Podatak da je u Prihvatilištu za napuštene životinje-kućne ljubimce u Podgorici, od juna 2004. do decembra 2013. smješteno 12.746 pasa, a da ih je 8.428 uspavano, objavljen je krajem decembra. Informacije koje je Ekološki pokret Ozon dobio od JP Čistoće, u čijoj je nadležnosti prihvatilište, nijesu bog zna kako uzbudile nadležne i javnost. U zemlji u kojoj je polovina stanovništva na ivici siromaštva, organizovani pomor životinja kojim gazduje javno preduzeće nije alarmantna vijest.
Direktor Ozona Aleksandar Perović je izjavio da su podaci zabrinjavajući, jer ,,ukazuju da veliki broj pasa primljenih u sklonište zapravo tu završava život, što nije suštinska namjena takvog objekta”.
Podgorica je dugo bila jedina opština u Crnoj Gori koja je imala azil za životinje. Usvajanjem Zakona o dobrobiti životinja 2008. godine, skloništa su trebala da budu otvorena u svim crnogorskim opštinama. To se ne poštuje sasvim, pa skloništa, ili nešto nalik na njih, postoje još u Pljevljima, Budvi, Herceg Novom, te zajedničko sklonište za Tivat i Kotor. U ostalim opštinama kako se ko snađe, pa je tako prošle nedjelje na Cetinju izvršen pomor pasa lutalica otrovom za miševe. Donedavno je bilo uobičajeno i ubijanje lutalica vatrenim oružjem. Često se napušteni psi iz jedne opštine prebace u drugu da se ona brine o njima.
Poznat je primjer Opštine Pljevlja, koja je na osnovu 102 sudske presude za ujed pasa lutalica 2011. platila oštećenim građanima blizu 100.000 eura. Godinu kasnije Opština je za izgradnju azila za napuštene životinje izdvojila 29.000 eura i 10.000 eura za nabavku specijalnog vozila za prevoz pasa. Jedan od osnivača pljevaljskog azila NVO Pravo na život upozorio je nadležne tokom prošle godine da je azil za napuštene životinje, nakon pola godine rada, već propao.
Kako je sklonište u Podgorici preteča, o njemu su u medijima uglavnom objavljivane idilične priče o ljubavi prema napuštenim životinjama. Posebni boksovi, higijena, hrana, vakcinisanje i veterinarska zaštita… Premda su se na društvenim mrežama mogle naći i kritike da Čistoća sarađuje jedino sa NVO Društvo za zaštitu životinja Podgorica, da je vrijeme predviđeno za udomljavanje samo četvrtkom od 15 do 18 sati, da je, za razliku od kotorskog azila koji na svom sajtu ima fotografije i informacije o psima za udomljavanje, u podgoričkom je zabranjeno fotografisanje…
Nedostupni su podaci o finansiranju skloništa iako je Čistoća obavezna da to objavljuje na sajtu. U medijima se mogu samo naći sporadični podaci kao što je ovaj iz 2009. da je od osnivanja azila uhvaćeno 10.000 pasa, a oko 3.200 je udomljeno, a da su preostali psi sterilisani, vraćeni na ulicu ili vlasnicima. Drastično različiti podaci od najnovijih koji govore da je ubijeno preko 8000 pasa.
Sklonište se finansira iz budžeta glavnog grada. A posljednji dostupni podaci za 2012. govore da je te godine za Sklonište izdvojeno 54.000, a za veterinarske usluge 25.000 eura.
Prema Zakonu o zaštiti dobrobiti životinja Čistoća je obavezna da podatke o broju uspavanih pasa i razlozima za eutanaziju javno objavi. Javni bi trebalo da budu i podaci o tenderskoj dokumentaciji o izboru veterinara koji obavlja eutanaziju.
Eutanazija pasa u azilu pokazala se kao unosan posao. U Podgorici su, prema podacima sa sajta Veterinarske komore, registrovane tri veterinarske ambulante – Veterinarska ambulanta Podgorica, Montvet i Animavet. Najniža cijena koju je Veterinarska uprava predložila za eutanaziju je 15 eura. S obzirom na veliki broj uspavljivanja koji se u azilu obavi tokom godine, dolazi se do iznosa od preko 10.000 eura koji se plaća veterinarskoj ambulanti koja, na osnovu tendera, dobije posao kod Čistoće.
Samo za 11 mjeseci prošle godine u skloništu je ubijeno 735 pasa, a, kako je navedeno u obavještenju Veterinarske inspekcije, ,,broj pasa koji je ušao u prihvatilište je približno 1148, udomljenih 196”.
Podatak o ,,približnom” broju pasa koji je ušao u azil je prava slika vođenja evidencije u prihvatilištu. Veterinarska inspekcija je u decembru posjetila Sklonište nakon zahtjeva grupe građana da se izvrši inspekcijski nadzor zbog sumnji da su psi usmrćivani mimo zakonskih propisa, i mučeni.
U izvještaju Veterinarske inspekcije konstatuje se da sklonište na Vrelima Ribničkim nije registrovano od strane Veterinarske uprave. Utvrđene su i brojne nepravilnosti.
Po ugovoru sa Čistoćom, PVZ Montvet vrši nadzor zdravstvenog stanja pasa i sprovodi veterinarsko sanitarne poslove. Utvrđeno je da Montvet ne vodi blagovremenu evidenciju o liječenju pasa i predočeno im je da se ,,životinja može usmrtiti samo iz opravdanih razloga i pod određenim okolnostima”. Te okolnosti propisane su i Zakonom o dobrobiti životinja, koji predviđa da se životinje mogu usmrtiti ako njihovo liječenje traje dugo, a ishod liječenja je neizvjestan, ako su neizlječivo bolesne, ako njihov oporavak nije moguć, te da bi se spriječilo širenje zaraze.
Inspekcija je utvrdila i da VA Animavet iz Podgorice nije propisno vodio evidenciju dokumentacije u knjizi prijema pasa u prihvatilište.
Zbog učinjenih prekršaja Montvet i Animavet su kažnjeni sa po 500 eura. A Veterinarska inspekcija je donijela tri rješenja za otklanjanje nepravilnosti. Čistoći je naređeno da registruje prihvatilište, da se ispune veterinarsko-sanitarni uslovi, da se poboljšaju uslovi smještaja životinja i obezbijedi adekvatna veterinarska zaštita.
Animavetu i Montvetu je naređeno da: vode evidenciju o liječenju, da koriste samo ljekove sa dozvolom, da mjesečno izvještavaju Veterinarsku inspekciju o zdravstvenom stanju životinja, a upozorili su ih i da se životinje mogu usmrtiti samo iz opravdanih razloga i pod određenim okolnostima.
Zbog alarmantnih podataka o broju eutanazija u skloništu i brojnih nepravilnosti utvrđenih inspekcijskim nadzorom, NVO Prijatelji životinja Montenegro ove nedjelje podnio je prijavu Upravi policije. U njoj se navodi da je Zakonom o zaštiti životinja precizno definisano pod kojim se okolnostima životinja može usmrtiti i da se usmrćivanje životinja suprotno zakonu smatra mučenjem. Ujedno su podsjetili da je ubijanje i mučenje životinja krivično djelo po članu 309 Krivičnog zakona Crne Gore.
Predrag NIKOLIĆ