Povežite se sa nama

MONITORING

KARDIO CENTAR: ŠTA KRIJE MINISTAR ZDRAVLJA: Od srca srcu – po 500 eura

Objavljeno prije

na

Da li smo, nakon afere Snimak, dobili i aferu skalpel? Ili je još važnije potražiti odgovor na pitanje – kuda se to zaputilo crnogorsko zdravstvo.

 

Na presu održanom uoči novogodišnjih praznika, poslanici DF Koča Pavlović i Jelisaveta Kalezić obznanili su ugovor koji su u martu 2009. godine potpisali: Olivera Miljanović, direktorica Kliničkog Centra Crne Gore (KCCG), Ramo Bralić, tadašnji direktor Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje (RFZ), i dr Aleksandar Nikolić, direktor Centra za kardiohirurgiju pri KCCG.

Tim dokumentom je predviđeno da se dr Nikoliću ,,na ime usluga pruženih po osnovu ovog Ugovora isplaćuje nadoknada u iznosu od 500 eura po izvedenoj operaciji, na njegov račun broj …”.

Potpisnicima nije smetalo to što je dr Nikolić, poput stotina ljekara koji rade u crnogorskom zdravstvu, već imao važeći ugovor kao stalno zapošljeni ljekar i rukovodilac jedne organizacione jedinice u KC. Niko od njih nije mario ni za činjenicu da je, po prijemu u stalni radni odnos i imenovanja za direktora Centra za kardiohirurgiju (sve to se dešavalo u periodu 1-4. septembar 2008. godine), doktor Nikolić nastavio profesionalni angažman u Makedoniji, zbog čega je iz Podgorice odsustvovao, u prosjeku, dvije sedmice mjesečno. Time je prekršena odredba Statuta KCCG prema kojoj direktor organizacione jedinice mora svakodnevno biti na poslu. Konačno, tako je stvorena jedinstvena situacija da su sva mjesečna primanja 13 specijalista i subspecijalista zaposlenih u Centru za kardiohirurgiju bila manja od primanja njihovog direktora – dr Aleksandra Nikolića.

Važan je detalj ove priče: sa tim i takvim ugovorom tada se, svojeručnim potpisom, saglasio i ministar zdravlja dr Miodrag Radunović.

,,Ja sam u martu 2011. godine postavio poslaničko pitanje ministru Radunoviću o tom ugovoru”, podsjetio je Koča Pavlović, ,,ali je on odgovorio da ugovor ne postoji, čime je izigrao poslanička pitanja”. Zato je poslanik DF-a pozvao Tužilaštvo da reaguje, dok je od predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića zatražio da suspenduje institut poslaničkih pitanja dok se Vlada ne odredi o ovom slučaju.

,,Istup poslanika DF-a doživljavam kao početak kampanje za lokalne izbore u Beranama i kampanje za mjesto ministra zdravlja u Vladi Crne Gore”, odgovorio je ministar Radunović na prozivke i pitanja koja su mu postavili Kalezić i Pavlović. ,,Činjenica je da nikada nijesam nikome rekao da nema ugovora sa Nikolićem”, ustvrdio je, ne objašnjavajući zašto se, onda, o postojanju tog ugovora godinama samo spekulisalo.

Uglavnom, nakon što je postojanje spornog ugovora konačno dokazano, ministar Radunović nudi objašnjenje: ,,Nije to 500 eura po operaciji. Evo šta sve treba da uradi doktor Nikolić u sklopu te cijene: uvođenje standardnih evropskih protokola i kliničkih smjernica, uvođenje svih standardnih kardiohirurških operativnih tehnika, najmanje 300 kardiohirurških operacija na otvorenom srcu godišnje, da vrijeme čekanja na operaciju bude manje od šest mjeseci, da sprovede kontinuiranu praktičnu edukaciju svih hirurga, da uvede specijalizaciju iz kardiohirurgije”.

Da li je dr Nikolić ispunio postavljene zadatke iz ugovora koji mu je garantovao prihod od najmanje 150 hiljada eura za godinu? Ili se njegov biznis sa KCCG i Fondom za zdravstveno osiguranje sveo na prebrojavanje obavljenih operacija i njihovu naplatu? Ministar o tome, za sada makar, ne govori.

Sagovornici Monitora iz Centra za kardiohirurgiju ukazuju na dio neobavljenog.

Lista čekanja pacijenata Centra do danas nije formirana, odnosno, ona sadrži lične podatke pacijenata, ali ne i datum predviđene operacije. Dr Nikolić nije donio novu organizacionu šemu sa sistematizacijom i opisom radnih mjesta. Umjesto izrade tri seta kliničkih smjernica, na što se obavezao ugovorom, dr Nikolić nije izradio ni jedan. Ipak, isplaćeno mu je po 500 eura i za operacije izvedene prije potpisivanja spornog ugovora.

Aleksandra Nikolića su u podgoričkom Centru za kardiohirurgiju dočekala dva kardiohirurga koji su već izvodili samostalne operacije na srcu, tako da se ne može govoriti o tome da im je novi direktor mogao obezbijediti ,,sticanje diploma po standardima EU”. Umjesto toga, oni su novom direktoru, svojim radom – i na sopstveni rizik, donijeli desetine i stotine hiljada eura. Doduše, nijesu znali da svakom operacijom svog pretpostavljenog čine bogatijim za iznos koji oni zarade za 15-ak dana rada i 20-ak obavljenih operacija.

,,Jedan od razloga uspjeha je i činjenica da se rad Centra bazira na domaćem kadru”, hvalio se ljetos ministar Radunović, ,,Pored direktora Nikolića, ističemo i dva kvalitetna kardiohirurga, mr sci. dr Aleksandra Radovića i dr Aleksandra Mugošu, koji uz izuzetan i stručan profil kardioanesteziologa, kardiologa, reanimatora, fizijatara…”. Da li je slučajno ministar zaboravio da pomene i četvrtog kardiohirurga i prvog direktora Centra – dr Srđana Pavićevića?

Konačno, u Centru je i danas, kao i prije dolaska dr Nikolića, sporna samo jedna licenca – direktorova. Podsjetimo se – Nikolićev prethodnik dr Srđan Pavićević smijenjen je sa te funkcije pod izgovorom da nema licencu Ljekarske komore Crne Gore. Danas oni koji su organizovali njegovu smjenu to više ne pominju. Zato pričaju o cijeni hirurškog repromaterijala, nedovoljnom broju operacija, dugim listama čekanja, previsokim troškovima operacija… I preskaču ,,detalj” – Pavićevića (koji i danas uredno operiše u Centru) je na mjestu direktora naslijedio čovjek čija je licenca neuporedivo upitnija.

Ljekarska komora CG je, da bi izdala licencu dr Nikoliću, morala formirati posebnu ekspertsku grupu pri Ministarstvu zdravlja, potvrdio je predsjednik Komore dr Đoko Jočić. ,,Donešena je odluka da se njegova stručna usavršavanja mogu tretirati kao specijalizacija kardiohirurgije i da on dobije zvanje kardiohirurga”, objašnjava on. Ako je sve bilo ,,nesporno i očigledno” zašto se licencom dr Nikolića morala baviti posebno formirana komisija Ministarstva, pitala je nadležne poslanica Kalezić. Odgovor čeka.

U međuvremenu, oglasio se i dr Aleksandar Nikolić. Nejasno mu je, kaže, da neko može postaviti sumnju u njegovu stručnost i u to da je kardiohirurg.

,,Oni koji stoje iza napada učili su kod mene na Dedinju, ali su u međuvremenu postali najgori ljekari među političarima i najgori političari među ljekarima, a drugi su pak dobili od mene preporuke da se zaposle u Makedoniji, a sada zbog sujete i mržnje prema meni pokušavaju da unište nešto što je dobro u zdravstvu Crne Gore”, kazao je on Vijestima, precizirajući da ga ,,sujeta i mržnja od nadređenih i podređenih neće ni u jednom trenutku pokolebati da nastavi život i rad u državi koju voli”.

Nijesmo uspjeli saznati kako je živjeti kada vas mrze ,,nadređeni i podređeni”. Zato smo, na blogu dr Nikolića, naišli i na sljedeće informacije (podaci su iz 2011. godine). ,,Deo svog stručnog angažovanja posvećujem i profesorskom pozivu i docent sam na medicinskim fakultetima u Štipu, u Makedoniji, i u Podgorici. Državljanin sam Srbije, Makedonije i Crne Gore (u poslednje dve zemlje po ukazu države kao čovek od posebnog značaja)…”.

Ali, da se vratimo priči o 500 eura. Po srcu.

Poslovna idila na relaciji Aleksandar Nikolić – KCCG – Fond zdravstva prekinuta je u ljeto 2011. godine, nakon što je Oliveru Miljanović na mjestu direktorke KCCG zamijenio dr Milan Mijović. On prekida praksu po kojoj direktor KC svojim potpisom potvrđuje podatak o broju obavljenih operacija u Centru za kardiohirurgiju i taj dokument šalje u Fond, kako bi oni Nikoliću isplatili pripadajući honorar.

Nezadovoljni hirurg pravdu traži na sudu.

Tamo ga zastupa advokatica Ana Kolarević i oni, krajem 2012. godine, u Osnovnom sudu u Podgorici dobijaju presudu u svoju korist. Tom presudom sud nalaže Kliničkom centru CG i Fondu zdravstvenog osiguranja da ,,solidarno isplate iznos od 234.433 eura sa zakonskom zateznom kamatom po osnovu neisplaćenih naknada za period od 01. 07. 2011. do 01.09. 2012. godine…” Viši sud je ovo rješenje poništio i postupak vratio na početak, navodeći kako treba razriješiti dilemu iz čl. 9. ugovora. ,,Tuženi su osporavali tužbeni zahtjev tvrdeći da tužiocu pripada naknada samo za one operacije koje je lično izvršio, a ne za sve koje su obavljene…”

Eto zanimljivog zapleta: advokati Kliničkog centra i Fonda za zdravstvo tvrde da Aleksandru Nikoliću pripada naknada od 500 eura samo za one operacije koje je on obavio. Međutim, ni oni ne postavljaju pitanje po kome je onda osnovu duže od tri godine Crne Gora svom državljaninu ,,po zasluzi” plaćala svaku operaciju izvedenu u Centru za kardiohirurgiju? Na drugoj strani, advokatica Ana Kolarević i ministar Miodrag Radunović kažu da Nikoliću pripada novac za sve operacije obavljene u Centru (ministar iznosi podatak o 1.902 izvršene operacije, što znači da je Aleksandar Nikolić za četiri godine tako prihodovao nekih 950 hiljada eura. Oduzmemo li novac koji on potražuje sudskim putem, dolazimo do podatka da mu je već isplaćeno više od 600 hiljada eura. Njegova trojica kolega-kardiohirurga iz podgoričkog Centra, skupa, toliko neće zaraditi do penzije. Pod uslovom da ne odu negdje gdje se njihovo znanje i vještina adekvatno plaćaju – bez bilo čije ugradnje).

Sudski spor je u toku. Slični ugovori, potvrdio je ministar prošle nedjelje, postoje i sa drugim stručnjacima u Crnoj Gori. U detalje nije zalazio. Saznaćemo i sami za koju godinu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo