Još nije pronađen napadač na Behiju Ramović, koja je nakon protesta protiv ugovorenih brakova, kamenovana ispred svoje kuće, podsjeća na početku razgovora za Monitor Fatima Naza, aktivistkinja Centra za romske inicijative (CRI). ,,To nije dobro jer može poslati ohrabrujuću poruku drugim nasilnicima da nekažnjeno mogu napasti sve one koje se bore za iskorjenjavanje dječijih brakova”, poručuje Naza, dodajući da ih ni kamenice ne mogu spriječiti na putu ka osvajanju slobode.
U cilju smanjenja prakse ugovorenih brakova kroz primjenu zakonskih mehanizama CRI je u saradnji sa ženskom RAE mrežom PRVA i Institutom socijalne inkluzije, 29. novembra prošle godine, organizovao marš za prava romskih i egipćanskih djevojčica sa porukom Zaštitite me!
Na maršu su učestvovale oko 90 romskih i egipćanskih žena i djevojčica, mladih romskih i egipćanskih aktivista i studenata, kao i romske i neromske nevladine organizacije.
Naza napominje da je to bio prvi protest u Crnoj Gori gdje su žene, koje su bile žrtve nasilja i ugovorenih brakova, skupile hrabrost i digle svoj glas ispričajući svoje životne priče iz kojih je bilo lako zaključiti da su im kršena osnovna ljudska prava. Zbog toga su na protestu od Vlade zatražile da se zakoni primjene kako se takvi slučajevi ne bi ignorisali.
,,Digla se prašina i napokon se čuo i glas Romkinja. Međutim, iako smo pokrenule tabu temu u romskoj i egipćanskoj zajednici i u javnosti progovorile o dječijim brakovima, nijedna institucija nije preduzela ništa konkretno po tom pitanju”, kaže Naza.
,,Nije lako srušiti predrasude i promijeniti neke običaje i tradiciju koja se dugo godina njeguje u našoj zajednici. Ipak prepoznate kao neko ko želi napredak i dobrobit zajednici”. To je pozitivna strana koja ih, kako kaže, ohrabruje da itekako nastave borbu za ravnopravnost Romkinja.
,,Ugovoreni brakovi u romskoj i egipćanskoj zajednici su još uvijek dio svakodnevice”, kaže Naza. Predstavljaju jedan od, kako kaže, najdrastičnijih oblika kršenja ljudskih prava. Zato je CRI u septembru prošle godine pokrenuo projekat „Akcija protiv ranih i prisilnih brakova u romskoj i egipćanskoj zajednici”. Projekat je podržala Američka ambasada u Podgorici, a trajao je do januara ove godine.
CRI se od osnivanja 2004. godine zalaže za aktivan doprinos poboljšanju položaja žena i djece romske i egipćanske populacije u Crnoj Gori. ,,Za ostvarivanje tog cilja imamo dosta prepreka. Između ostalog tu je i pravni okvir”, kaže Naza. Njena vizija je emancipovanje Romkinja u ravnopravnom i tolerantnom društvu.
Naza smatra da se romska zajednica sporo mijenja na bolje. ,,Nerijetko stičemo utisak da sav uloženi trud, a radile smo mnogo, nije dao i adekvatne rezultate”, kaže , dodajući da ih to neće spriječiti na putu ka ispunjavanju njihovih ciljeva.
,,Uslijed jakog patrijarhata i privrženosti negativnim aspektima tradicije koji vladaju unutar romske zajednice ženska i dječija prava višestruko su ugrožena. Najčešće se krše dječja prava kada roditelji ispisuju žensku djecu iz redovnog osnovnog obrazovanja, obično u četvrtom i petom razredu, kako bi ih pripremili za brak”, objašnjava Naza
Postoje i oni kojima se njihov rad i borba za ravnopravnost ne sviđa. ,,Tu su, na žalost, najglasniji pojedini romski lideri koji veoma glasno štite negativne običaje, iako bi bilo logično da se bore za zaštitu i prava djevojčica i žena. Tu su i stariji članovi iz zajednice koji prisiljavaju svoje djevojčice da se udaju putem ugovorenog braka i za to uzimaju novac. Oni se od nas na neki način plaše, jer znaju da će CRI pružiti otpor negativnim običajima i da će takve slučajeve prijaviti nadležnim službama”, kaže ova aktivistkinja.
Smatra da ne postoji suštinska volja Vlade da podrži državne sigurne kuće za žrtve nasilja, a ona vjeruje da bi se time znatno smanjilo nasilje nad Romkinjama, a i ostalim žrtvama koje trpe porodično nasilje. ,,Pored zakonodavnog okvira koji je usklađen sa međunarodnim standardima, postoje i zakonska rješenja i strateški dokumenti koji treba da osiguraju bolji položaj žena u Crnoj Gori, a od kojih mnogi egzistiraju samo na papiru, bez adekvatne primjene u praksi”, obašnjava Naza.
Romkinje i Egipćanke u većini slučajeva ne prijavljuju kada su žrtve nasilja u porodici ili sklapanja dječijih brakova jer ne postoje državne sigurne kuće u kojima bi se, svojom djecom, mogle smjestiti. Zato se i ne usuđuju na ovaj korak, priča ona.
Naza smatra da je pomoć države presudna, ali i podrška romske zajednice, kao i međunarodnih subjekata i svih ljudi dobre volje koji žele bolju i pravedniju državu. Kaže da će u CRI biti zadovoljne ako državne institucije budu radile ono što im zakoni i drugi strateški dokumenti nalažu.
,,Na kraju i Romkinje i Egipćanke moraju skupiti snagu i oduprijeti se nasilju i diskriminaciji kojoj su svakodnevno izložene. Zajedno možemo učiniti da nama ženama kao i djevojčicama život bude bolji, srećniji i prije svega slobodniji”, Poručuje Naza svojim sunarodnicama.
Elvis BERIŠA
FOKUS3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice