Povežite se sa nama

MONITORING

Uplašeni Đukanovići

Objavljeno prije

na

Još jednom smo bili u prilici da uvidimo snagu države kojom gazduje režim Mila Đukanovića. ,,Pobjeda će narednih dana objaviti više dokumenata o tome na koji je način radio i poslovao, odnosno trošio državne pare, bivši predsjednik Savjeta Centralne banke Crne Gore…”. Ovako se paradržavni dnevni list, sredinom nedjelje, pridružio režimskoj hajci na Ljubišu Krgovića, nekadašnjeg savjetnika premijera Mila Đukanovića, potpredsjednika Vlade i guvernera CBCG od njenog osnivanja do 2010. godine kada je smijenjen zbog neslaganja sa finansijskim orgijama organizovanim u Prvoj banci Crne Gore.

Da ne bi bilo dilema o sadržaju najavljenih dokumenata, prve detalje tog štiva Pobjeda je već ponudila čitaocima: ,,Ljubiša Krgović, na osnovu dokumenata u koje je Pobjeda imala uvid, sakrio je svoja primanja kako bi izbjegao plaćanje zakonske obaveze za alimentaciju svom djetetu iz prvog braka”.

U istom paragrafu, saznajemo da su dokumenta o kojima se piše, zapravo stare prijave imovine objavljene na sajtu Komisije za sprečavanje sukoba interesa. A tamo stoji da je Krgović kao guverner CB uz platu primao i dodatak za obavljanje poslova predsjednika Savjeta CBCG. Tu, dakle, nema skrivenih primanja. ,,Toliko o moralu”, zaključuje Pobjeda. Da se pridružimo: Toliko o moralu.

Pobjeda se Krgovića prisjetila nakon što se on, početkom nedjelje, u razgovoru za Vijesti osvrnuo na način na koji su se crnogorske vlasti suočile sa (tada globalnom) ekonomskom krizom.

,,Kada je eskalirala kriza 2008. u Vladi su osnovali neki neformalni krizni komitet u koji su uključili i CBCG… Mi smo to tijelo u šali zvali krizni komitet za rješavanje krize u firmama i poslovima članova tog komiteta”, rekao je Krgović, ,,To je bila surova, ali tačna šala”.

Evo čime se, pored ostalog, Ljubiša Krgović svrstao u red naših malobrojnih zviždača: ,,Da nijesmo, a to još uvijek činimo, prodajom Elektroprivrede i novim zaduženjima rješavali njihovu banku, njihovu lošu namjeru, neznavenost i interes u KAP-u i Željezari, njihove građevinske i poslovne poduhvate na tržištu nekretnina, građani Crne Gore ni izdaleka ne bi ovako osjetili ekonomsku krizu.” Njihovo – znači familije Đukanović, i bliskog im okruženja.

To je zaboljelo. Nije trebalo dugo čekati pa da imperija izvrati udarac.

Nijesu se oglasili nadležni iz Državnog tužilaštva da dodatno pojasne kako su i zašto odbacili krivičnu prijavu koju je CBCG prije nekih pet godina podnijela protiv Prve banke braće Mila i Aca Đukanovića. Nadležni iz Elektroprivrede nijesu pojasnili svoje poslovne relacije sa Prvom bankom i njenim vlasnicima. Niti su nam predočili štetu, ili eventualnu korist, koju je država kao većinski vlasnik EPCG pretrpjela od tog aranžmana.

Niko se iz sistema izvršne vlasti nije prepoznao među jahačima kamila kojima je Krgović spočitao: ,,Pojedine firme mijenjaju svoju poslovnu orijentaciju, naglo napreduju kako njihovi stvarni, odnosno skriveni vlasnici mijenjaju funkcije, odnosno napreduju u političkoj karijeri”.

Vladini stručnjaci i budžetski analitičari nijesu pokušali da objasne zašto je nekadašnji savjetnik Mila Đukanovića, potpredsjednik Vlade i prvi guverner CBCG toliko izričit kada cijeni: ,,Naša vladajuća struktura je izarčila sve ono što su stvarali naši očevi i djedovi i pojela budućnost naše djece i unuka”.

Ništa slično. Umjesto svih njih oglasila se Prva banka Crne Gore.

U saopštenju koje sadržinom podsjeća na insajedrske inforamacije nakon sjednica parlamentarnog Odbora za bezbjednost na kojima referišu čelnici ANB-a, a koje je medijima iz Prve banke proslijedila Anđelka Janjušević ,,rukovodilac kabineta”, stoji i sljedeće: ,,Uskoro ćemo objaviti dokumentaciju o Krgovićevom kriminalnom poslovanju u Beogradu, kao i o pedesetomilionskoj šteti koju je nanio Prekookeanskoj plovidbi iz Bara”.

Ne znamo dovoljno, zapravo, ne znamo ništa o Krgovićevom poslovanju u Beogradu. O poslovima vezanim za Prekookenasku plovidbu prije, za vrijeme i nakon direktorovanja Ljubiše Krgovića Monitor je pisao prije nekih 15 godina. Kao i sve druge priče u kojima se pominjalo prelivanje novca iz državnih preduzeća u privatne džepove, ni ova nije dobila bilo kakav zvaničan epilog. Ali jedno je izvjesno. Sve što o Krgovićevim eventualnim poslovima u Prekookeanskoj plovidbi ili Crnogorskoj komercijalnoj banci danas znaju službenici Prve banke, sve su to prije 10 ili 15 godina znali njeni vlasnici – braća Đukanović. I ništa od toga nije smetalo Milu Đukanoviću da Ljubišu Krgovića postavi na čelo CBCG.

Problemi su nastali kada je CBCG – uz Državnu revizorsku instituciju – postala rijetko odredište iz državnog adresara za koje ste mogli očekivati da se neće bespogovorno pokoriti nalozima i interesu vrha vlasti. Mogli ste, dok je Centralnom bankom rukovodio Ljubiša Krgović. Danas o tome nema smisla ni razmišljati.

Iz Prve banke su nastavili da kite: kriv je Krgović, kriva je njegova supruga, i njegov brat je kriv, kriva je CKB koja je, ako dobro razumijemo, ,,krila njegove nezakonite, tajne bankarske račune”. Pobjeda je, podrazumijeva se, spisku krivaca pridodala i Vijesti i Monitor. Čudo bi i bilo da tom društvu makar nešto nijesmo krivi.

Bilo je očigledno: saopštenje Prve banke revnosno su objavili i mediji koji, prethodno, izvode iz Krgovićevog intervjua nijesu ni pomenuli svojoj publici. Ili su to uradili u minimalnoj mjeri, tek da zadovolje formu kako bi otvorili prostor za kontraudar.

Sve je to bilo već viđeno. Na gotovo identičan način su se čelni ljudi ovog režima obračunavali sa Slavkom Perovićem, Žarkom Rakčevićem, Slobodanom Pejovićem, Nebojšom Medojevićem, Jankom Vučinićem, Vasilijem Miličkovićem, Miodragom Perovićem… Mijenjali su se (ponekad) samo izvođači radova. I teren.

Princip je bio osti. Umjesto odgovora – prijetnje; umjesto rasprave – zastrašivanja i ucjene. Krgović je u izjavi za televiziju Vijesti pozvao Prvu banku da sve dokaze koje ima protiv njega dostavi tužilaštvu. A tamo se već više od pet godina pokušava zgotoviti optužnica protiv osnivača i nekadašnjih čelnica CKB Milke Ljumović i Bose Tatar. Njihov grijeh je, makar Pobjeda to ne taji, što su pomogle finansijski opstanak kritičara Đukanovićevog režima. Nije važno da li je to zakonito. Kažnjivo jeste.

Tu Krgović nije izuzetak. Svako svjedočanstvo o prirodi ovog režima mora se platiti. Jedino što može da iznenadi – gotovo panična reakcija koja je uslijedila kao odgovor nekadašnjem guverneru CBCG. Ni moćnoj braći, očito, nije svejedno. Oni znaju da Ljubiša Krgović puno zna.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo