Mirsad Beriša (16) je prvi Rom koji je upisao islamsku srednju školu Medresu Mehmet Fatih. Učenik je drugog razreda.
Mirsad je odrastao u Podgoričkom naselju Konik. Završio je Osnovnu školu Božidar Vuković Podgoričanin. Trudio se da bude dobar učenik ali su ga, priča, uslovi u kojima je živio sprečavali u tome. No, kaže, istrajao je, a utočište i svijetlu tačku našao je u dodatnim časovima u mektebu, školi za učenje o islamu za djecu. ,,Na tim časovima sam posebno shvatio koliko mi je obrazovanje potrebno i značajno”.
Kao i većina njegovih sunarodnika, Mirsad Beriša je odrastao u siromaštvu. Baraka sa polovnim gumama od auta na krovu, koje štite od vjetra, dom je u kojem je živjela njegova petnaestočlana porodica. Ali nije samo siromaštvo obilježilo njegovo djetinstvo. Opisujući svoju baraku, Mirsad se prisjeća: ,,Kada bismo naveče svi ušli u tu baraku, poređali smo se kao grupa malih vojnika i tada bi nam otac govorio da treba da budemo zadovoljni, srećni i plemeniti. Savjetovao bi nas da treba da budemo, prije svega, dobri ljudi, i da trebamo da pomažemo drugima, iako smo bili totalno siromašni”.
,,Sada imamo dvije velike kuće, a gradi se i treća”, kaže uz osmijeh na licu.
Njegova želja da napreduje bila je jača od svega. Neki njegovi drugovi su odustali. Nisu imali mogućnosti da nastave. A, ni volje. Mirsad je, kaže, volju ojačao kada je odlučio da ide u džamiju na popodnevnu molitvu. Tada se u njemu budi želja da sazna još više o vjeri, islamu. ,,Prvi put sam klanjao, obavljao molitvu, i jednostavno sam poželio da upišem srednju islamsku školu. Posjećivao sam je redovno sve dok je nisam upisao”.
Mirsadova okolina se nije uvijek slagala sa njegovom odlukom. Bilo je i savjeta da potraži neki drugi put. ,,Dok sam išao u osnovnu školu razredna nastavnica mi je govorila da ne upisujem Medresu jer je ta škola teška, a ja sam u osnovnoj imao slabiji uspjeh”. Plašila se da ću je nakon godinu dana napustiti.
Otac ga je podržavao, ali ga je savjetovao da razmisli prije nego upiše. ,,Rekao mi je da imam na umu, ako upišem Medresu, da ću biti prvi Rom koji je krenuo u tu školu”. Pomogao mu je taj savjet.
,,Odlučio sam da upišem Medresu i da predstavljam svoj narod u takvom stepenu koji je kod Boga najvredniji”.
Medresa, islamska srednja škola, otvorena je 2008. godine. U Crnoj Gori postoje dvije medrese: Medresa u Rožajama za žensku djecu i Medresa u Podgorici za mušku djecu.
Medresa u Podgorici je škola internatskog tipa. Mirsad ranije nije napuštao porodicu ni na jedan dan, pa mu je početak školovanja u Medresi, uprkos ogromne volje, bio težak.
,,Prvih nedjelju dana mi je bilo jako teško. Bilo je i suza zato što sam se odvojio od mojih. Nisam navikao na to”.
Suza se Mirsad uz osmijeh prisjeća i kaže da se sad navikao na novi način života. ,,Pet dana sam u internatu a vikendom dolazim kući”.
U Medresi se pored vjerskih predmeta izučavaju prirodne i društvene nauke tako da učenici mogu nastaviti studije na bilo kojem fakultetu.
Mirsad ističe da su ga u internatu prihvatili sa puno poštovanja i da se od prvog dana osjeća prijatno. Posebno je zadovoljan odnosom koji je uspostavio sa profesorima koji mu uvijek izlaze u susret kad mu zatreba bilo kakva pomoć.
,,Veoma sam srećan što sam upisao Medresu gdje se međusobno slažemo kao braća. Sada imam mnogo više od sedmoro braće sa kojim sam se podigao u mojoj baraci”, kaže Mirsad
U okviru internata se nalazi restoran, kuhinja , manji zdravstveni centar i sala sportova gdje Mirsad sa društvom provodi svoje slobodno vrijeme. Nije dužan da plaća internat i školarinu.
,,Rejs Rifat Fejzić me je oslobodio tih plaćanja. Prema afirmativnim mjerama svaki pripadnik romske populacije je oslobođen plaćanja školarine koja iznosi 100 eura na godišnjem nivou i internat u iznosu od 20 eura mjesečno”, objašnjava.
Bilo je i dobacivanja od strane onih koji su bili pomalo zavidni. Govorili su mu, s prizvukom ironije – ,,hodža”. Na početku mu je to smetalo ali sada mu uopšte ne smeta, kaže Mirsad, dodajući da mu u nekim situacijama – godi.
Želi uvjeriti okolinu da se sve može uz, kako kaže, upornost, volju i božju pomoć. Ranije je sazreo, prestao se obazirati na razne komentare, shvatio je čemu stremi.
Vjersko obrazovanje mu puno znači. Najomiljeniji predmet mu je arapski jezik. Kaže da je njemu to najljepši jezik na svijetu.
Mirsada hvale na svim skupovima i njegovom ocu je posebno drago zbog toga. Od kako je Mirsad upisao Medresu, njegov je otac, u skladu sa romskim običajima, imao nekoliko ponuda za ženidbu sina. Mirsad ipak neće još da se ženi. ,,Prerano je. Želim da učim”
Prebrodio je i taj period, a za to je zahvalan i stricu za razumijevanje i pruženu podršku za dalje školovanje. ,,Dok ne završim studije i upoznam neku finu djevojku neće biti ništa od ženidbe”, kaže Mirsad osmjehujući se.
Posebna podrška od početka školovanja u Medresi mu je i profesor Ismail ef. Dacić, imam u Osmanagića džamiji koji ga je obradovao sa informacijom da bi po završetku srednje škole trebalo biti završena izgradnja islamskog centra na Koniku.
,,Tu bih ja mogao raditi kao imam i da istovremeno vanredno završavam islamske nauke. Glavni grad je poklonio parcelu, sad čekaju pomoć iz Turske za izgradnju centra”.
Odlučio je da uloži zadnju kap snage da završi sa što boljim uspjehom kako bi stekao više znanja i time sebi obezbijedio dobru budućnost u, kako kaže, ovom prolaznom svijetu.
Ovaj ambiciozni mladić planira da upiše Fakultet za Islamske nauke u Turskoj ili u Maroku ili u nekim arapskim zemljama. ,,Ako upišem u Turskoj, imaću stipendiju od turske vlade kao i hranu i smještaj “.
Mirsad bi želio da što više mladih upišu Medresu. Poručuje: Pomažite jedni drugima u dobročinstvu i čestitosti, a ne u grijehu i neprijateljstvu.
Elvis BERIŠA
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice