Ako zbog nečeg volim kada mrak ranije sklopi krila nad Geom, to je zbog mira koji se uvuče u moj dom. I zato što Junior i ja stvorimo neke male rituale koji se sezonski mijenjaju. Naš novi ritual je gledanje hrvatske serije Bitange i princeze, ovoga puta na Studiju B, u 20 h, uz ispijanje čaja od kamilice (što sam pokupila od mlađe sestre, Junioru se sviđa, a ja ću preživjeti mrsku mi tekućinu zarad razgovora).

Pomenuta serija je po mišljenju kritičara jedan od najboljih sitkoma na prostoru bivše Jugoslavije, ever. Emitovana je od 2005 do 2010, mada je meni ubjedljivo najbolja prva sezona. I možda par epizoda kada Gazda (igra ga neprevaziđeni Predrag Vušović) ulazi u biznis i korporativne komunikacije, no drugi put o tome. Rađena je po uzoru na Prijatelje,a vrti se oko 5 drugara koji pokušavaju da prežive svakodnevicu.

I tako smo se Junior i ja namjestili, udobno u fotelju, svako sa svojim čajem u rukama, otpjevali glasno, najglasnije uvodnu pjesmu (by Hladno pivo), kada me mali, s neba pa u rebra, pita: A zašto se serija zove Bitange i princeze?

Nakon kraćeg objašnjavanja, zaključuje: Znači sve su žene princeze, a muškarci bitange?

-Tako nekako Juniore.

-A zašto ne bi sve žene bile bitange a muškarci prinčevi?-zapita me moj rodnoravnopravni,osvešteni(ne osveštani) potomak.

Osjećam kako mi iznad glave lebdi veliki znak pitanja i nedoumice. Sad, zašto?

Za početak, bitanga je jedna tipično muška osobina, koju ni uz sve lingvističke priručnike ne možete prevesti u ženski rod. A i ako koristite neku zamjenu, prosto dobija neku mnogo ružniju konotaciju. Bitange su beskrajno šarmantne. Još od malena u slikovnicama, bitanga je onaj plavooki dječak, naslonjen na banderu, sa nonšalantno naherenom kapicom, pogledom sanjalice, cigaretom u uglu usana, i Ajfelovim tornjem u pozadini.

Bitanga je uvijek nekako na ivici incidenta, on je sinonim za momka koji zna svaku ulicu, sokak. Umije da razgovara i da se šali, i ,što je najvažnije, umije da otopi srce svake ledene princeze. A princeze? One ne sanjaju o bitangama. Njih mame opominju da bježe od njih glavom bez obzira, ali prije ili kasnije svaka princeza naleti na bar jednu bitangu. Možda najljepši odnos jedne bitange i princeze možete vidjeti u Diznijevom crtanom filmu , koji je kod nas preveden kao Maza i Lunja (u originalu Lady and a Tramp). Tramp zapravo znači skitnica na engleskom, a bitange to i jesu. Ne skitnice i beskućnici, već ne drži ih mjesto.

Ako me pitate ko bi personifikovao jednu pravu bitangu, sa nenormalnom količinom šarma u kom se prosto davite – odgovor , bez razmišljanja bio bi Stiv Mek Kvin. Možda bi mu ozbiljna konkurencija bio samo Frenk Sinatra. Postoje i žene bitange .Jedna od rijetkih koja je uspjela da ponese taj naziv- Tramp, i da joj do bola dobro stoji je Rita Hejvort u filmu Gilda (može i Đilda). Ona koja je uspjela cio život da preživi kao autentični Tramp i da ne izgubi ni trunku svoje harizme i ženstvenosti je Ava Gardner. Njena čuvena rečenica glasi

-Želim da umrem kao što sam i živjela, sa cigaretom u jednoj i čašom viskija u drugoj ruci.

Bitanga kao kategorija lagano izumire, jer živimo u svijetu u kom je pojedinac toliko okrenut sebi i slikom koju projektuje u javnosti, da ne ostavlja previše prostora za ono što jednu Bitangu izdiže iz mora mačističkih slika, a to je veliko, neuhvatljivo srce.

Tu i tamo, i Bitanga naleti na svoju princezu, koja sanja da će upravo zbog nje postati drugačiji, stišati svoje nemire. Ali je to uvijek odnos prepun uzleta i padova. Zato ukoliko naletite na neku gore opisanu Bitangu čuvajte ga kao rijetku zverku, a kada osjetite njegov nemir-pustite ga. I čuvajte uspomenu. Znam dame kojima u poznim godinama osmijeh izmami sjećanje na njenu Bitangu. Jednu, jedinu i neponovljivu.

Iva BAJKOVIĆ