Povežite se sa nama

FOKUS

Kad policija montira

Objavljeno prije

na

Policijski insajder Brajuško Brajušković je ove sedmice optužio bivšeg šefa policije Veselina Veljovića za nove zloupotrebe. Tvrdi da je tokom sudskog procesa koji je vođen zbog ubistva policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, Veljović instruirao svjedoka Zorana Vlaovića zvanog Bohum, koji je navodno trebalo da zametne tragove zločina, a za kojeg Brajušković tvrdi da je Veljovićev rođak.

Veselin Veljović je demantovao tvrdnje Brajuškovića, bivšeg pripadnika Specijalnih jedinica i obezbjeđenja u ZIKS-u. Veljović je te optužbe nazvao najgnusnijim podvalama kojima Brajušković i mediji njemu i njegovoj porodici crtaju metu. On je ranije demantovao tvrdnje Brajuškovića koji ga je optužio za organizovanje parapolicijskih crnih trojki zaduženih za prebijanje oponenata režima i novinara.

Brajušković je za naš list potvrdio da je u martu ove godine primio pismo od Saše Borete, jednog od osuđenih za ubistvo Šćekića. U tom pismu Brajušković se optužuje da je pripremao Vlaovića za lažno svjedočenje. U pismu se, između ostalog navodi: „Ja u konačnom znam da ti nijesi osmislio ovo podmetanje već neko mnogo iznad, a da si ti bio samo onaj instrument bez kojeg lažni svjedok ne bi postojao”.

,,Nijesam ja, nego je Veljović instruirao Vlaovića za suđenje”, tvrdi Brajušković koji ističe da je Vlaović blizak rođak Veselina Veljovića, što je ovaj demantovao. Brajušković je tokom procesa za ubistvo inspektora Šćekića svjedočio o boravku Vlaovića na Prijemnom odjeljenju u Spužu. ,,Vlaović je bio u zatvoru u Spužu, zbog teških seksualnih delikata”, kaže Brajušković. Brajušković je nakon što je 2002. godine napustio specijalne jedinice postao prvo šef sprovodničke službe u Zavodu za izvršenje sankcija (ZIKS), a potom i šef obezbjeđenja ZIKS-a.Vlaović je, kaže Brajušković za naš nedjeljnik, ostao sedam, osam mjeseci na tom odjeljenju, što je krajnje neobično, jer se tu može ostati najduže 30 dana. „Vlaović je imao povlašćeni položaj u Spužu, tvrdio je da je to zbog njegove saradnje sa policajcima oko suzbijanja narkotika u zatvoru, mada je to meni bilo neubjedljivo”. Na kraju je, kaže Brajušković, Vlaović pušten iz zatvora, nikad nije odslužio kaznu i ne zna se gdje je sada.

Da se radi o montiranom svjedoku tvrdili su tokom procesa advokati osumnjičenih za ubistvo inspektora Šćekića. Pravni zastupnik Borete Dragan Ognjenović je povodom objavljivanja pisma svog štićenika u dnevniku Vijesti opet kazao da se radi o ozbiljnoj igri i da je jedno sigurno, da je Vlaović bio instruiran.

„Iznenađuje me ćutanje tužilaštva, koje je u obavezi da se ova farsa i haranga prekine i odgovorni privedu utvrđivanju odgovornosti”, izjavio je Veselin Veljović, nakon najnovijih optužbi.

Tužilaštvo još nije okončalo istragu o aferi crne trojke. U međuvremenu, premijer Milo Đukanović javno je stao u odbranu Veljovića, tvrdnjama da je cijela priča iskonstruisana.

Neki od opozicionih lidera i advokata ukazivali su da je pozadina afere borba klanova u vladajućoj partiji koja je i ranije rezultirala curenjem prljavih tajni režima, od afere Listing do afere Snimak. Navodno u sukobu su klan Duška Markovića i Veselina Veljovića sa predstavnicima visokih političkih struktura okupljenih oko poslova klana iz Granda.

„Nijesam instruiran ni od jednog centra moći, ja se samo borim za sebe i svoju porodicu. Pozivam predstavnike Evropske unije da organizuju neutralne policijske snage iz EUROPOL-a i da me ispitaju preko poligrafa”, kaže Brajušković ističući da danima nije spavao jer su do njega stigle prijetnje navodno namijenjene njegovoj trudnoj ćerci.

„Ne znam šta je bio motiv instruiranja svjedoka Vlaovića, ali sigurno znam da javnosti nije predstavljena istina o ubistvu Slavoljuba Šćekića”, kaže za Monitor Brajušković, ističući da ga je Šćekićeva porodica ranije optuživala zbog iskaza i svjedočenja tokom procesa.

Šćekić je ubijen dok je radio na istrazi o ubistvu urednika Dana Duška Jovanovića i bombaških napada na hotel Splendid. Njegovo se ubistvo dovodi u vezu upravo sa tim slučajevima. Uvažavan je kao savjesan i nepotkupljiv inspektor. Ubistvo Duška Jovanovića nikada nije rasvijetljeno.

Vlaović je bio prvi svjedok saradnik u istoriji crnogorskog pravosuđa. Nakon kratkog poznanstva sa osuđenim Boretom, sa kojim je dijelio zatvorsku sobu, ispričao je detalje o motivima i ubistvu Slavoljuba Šćekića. Kako je Monitor ranije pisao, Vlaovića je tužilaštvo prihvatilo kao svjedoka saradnika iako je po zakonu to mogao biti samo neko ko je dio zločinačkog udruženja, a ne, kako su upozoravali stručnjaci, osoba koja je samo slušala priče osumnjičenih.

Neobično je bilo i to što je Zoran Vlaović usred suđenja otkrio svoj identitet javnosti i raskinuo saradnju, a sud zaključio da je ,,iskaz svjedoka 001 neubjedljiv, nelogičan i neistinit”. Njegovo svjedočenje je nakon maratonskih suđenja i nekoliko ukinutih presuda osuđenima na kraju ipak prihvaćeno.

Šta je to Vlaović kazao na sudu i kako je njegovo svjedočenje uticalo na proces, glavno je pitanje sada kada nekadašnji podređeni službenik Veselina Veljovića tvrdi da se radilo o svjedoku instruiranom od strane vrha policije.

Vlaović je dao tri iskaza tužilaštvu. Tvrdio je da mu je optuženi za ubistvo Šćekića Saša Boreta u kratkom periodu koje su proveli zajedno otkrio dosta o motivima i samom ubistvu, ali i o akcijama osumnjičenih vezanim za napade na hotel Splendid.

Vlaović je tužilaštvu kazao da mu je Boreta priznao da su ,,oduvali smrada”, aludirajući na inspektora Šćekića. Prema njegovom iskazu on je potom upitao Boretu da li ga je Čila Šćekić ubio, što je Boreta navodno i potvrdio.

Vlaović je u prvim izjavama tužilaštvu tvrdio da mu je Boreta kazao da je u ubistvu učestvovao još jedan izvršilac, ,,mladić iz Beograda”. Dvije godine kasnije kazao je da se sjetio da mu je Boreta u stvari rekao da je pored Čile Šćekića u ubistvu učestvovao Ljubo Vujadinović.

Čila Šćekić, koga je Vlaović označio kao jednog od izvršilaca ubistva, je u prvom suđenju oslobođen optužbi da je ubio Šćekića, da bi konačno bio osuđen na 30 godina kao izvršilac. Istu kaznu dobio je i Ljubo Vujadinović dok su Boreta i Bigović osuđeni takođe na 30 godina, ali zbog podstrekivanja na ubistvo Šćekića. Alan Kožar je zbog pokušaja reketiranja biznismena Žarka Radulovića i podmetanja eksplozija na Splendid, osuđen na šest godina i 10 mjeseci zatvora. A oslobođen je Beranac Vuk Vulević, kome se takođe sudilo zbog ubistva Šćekića.

Slavica Šćekić, sestra Slavoljuba Šćekića, smatra da je Zoran Vlaović govorio istinu kada je rekao ono što je čuo od Borete. „ Sa Vlaovićem sam lično razgovarala i potvrdio mi je sve ono što je rekao na sudu. Potvrdio mi je da mu je Boreta ispričao sve detalje o ubistvu mog brata. Brajušković je kao svjedok na sudu, pljujući po Vlaoviću, pokušao da pomogne u oslobođenju ubica mog brata. Možda mu je Veljović za to pljuvanje obećao pare koje mu izgleda nije dao pa mu se sad sveti”, kaže Slavica Šćekić u izjavi za Monitor.

Slavica Šćekić je više puta izjavila da pravda nije zadovoljena, jer nijesu utvrđeni motivi zbog kojih je ubijen njen brat Slavoljub, kao i zbog toga što nijedna od presuda nije uključila Vuka Vulevića. Ona je više puta tvrdila da je Vulević likvidirao njenog brata, ali i urednika Dana Duška Jovanovića. Tvrdila je da je vidjela spise svog brata još dok je radio na slučaju Jovanović i da je u tim spisima jasno stajalo da je Vuk Vulević ubio Duška Jovanovića.

U izvještaju Akcije za ljudska prava (HRA), koja se opsežno bavila napadima na novinare, navodi se da je tek poslije četiri godine od Jovanovićevog ubistva na vještačenje poslat DNK Vuka Vulevića i Muše Osmanagića, koje su visoki policijski funkcioneri još u prvim danima istrage javno osumnjičili za ovaj zločin, ali koji nijesu za njega optuženi.

Damir Mandić, pravosnažno osuđen kao saizvršilac ubistva Jovanovića, je tokom informativnog razgovora u CB-u Podgorica detaljno opisao navodnu ulogu Vuka Vulevića u ubistvu Jovanovića. Kasnije se branio ćutanjem i nikada nije potpisao iskaz o Vulevićevoj umiješanosti.

Vulević je prvi put došao u žižu javnosti 2002. godine zbog incidenta u Beranama zbog sprečavanja vjernika CPC da nalaže badnjak. Sumnjičen je za šverc narkotika skupa sa Vuksanom Cemovićem, utaju poreza, napad na službeno lice… No, brojne optužnice protiv Vulevića padale su pred crnogorskim sudovima. Između ostalih, oslobodio ga je i zamjenik Vesne Medenice Radule Kojović – zbog zastare predmeta.

Tokom šest godina koje je Vulević zbog brojnih istraga proveo u ZIKS-u, prema tvrdnjama ranijeg upravnika ove ustanove Željka Jočića, posjećivali su ga u više navrata pripadnici ANB-a, među njima navodno Zoran Lazović i Duško Golubović. Prema nekim tvrdnjama Vulević je radio za crnogorsku tajnu službu.

Mnoge od ovih elemenata inspektor Šćekić složio je navodno tokom svoje istrage i prije nego što je ubijen bio blizu rješenja slučaja Jovanović.

„Jedno je sigurno. Javnosti se slučaj ubistva inspektora Šćekića pokušao predstaviti drugačije i tu je ključnu ulogu sa lažnim svjedocima odigrao Veselin Veljović”, tvrdi Brajuško Brajušković u izjavi za Monitor.

Slavica Šćekić, sa druge strane, u izjavi za naš list, ističe da bi sadašnje tvrdnje Brajuškovića mogle proglasiti nevinim neke od ubica njenog brata. „Osuđeni za ubistvo moga brata su se i pred drugim zatvorenicima hvalili kako su pucali u mog brata. Jedan je to i slikovito demonstrirao”, kaže Slavica Šćekić. Ali, ona je uvjerena da je vrh policije i države umiješan u ubistvo i da su kasnije usmjeravali istragu i sam sudski proces.

„Još jedna stvar je sporna. Šta su na uviđaju kada je ubijen inspektor Šćekić radili specijalci Miljan Perović i Dragan Blagojević”, pita se Brajušković. On ističe da u nadležnosti Perovića i Blagojevića nije bilo ubistvo Šćekića i da oni nijesu trebali biti na uviđaju. Miljan Perović je aktuelni direktor ZIKS-a. Njega je, uz Veljovića, Brajušković optuživao i za organizovanje crnih trojki.

Perović je na sudu svjedočio kako se, nakon obavještenja o ubistvu Šćekića sa kolegom Draganom Blagojevićem uputio na mjesto zločina nakon čega su krenuli u potragu i primijetili automobil koji je korišćen za bjekstvo ubica. Međutim, automobil je bio miniran i ubrzo je eksplodirao – prije nego je obavljen pregled i prikupljeni dokazi. Perović je na sudu opovrgao svoje ranije iskaze – da je jedan od optuženih za ubistvo inspektora Šćekića Ljubomir Bigović u njegovom prisustvu prijetio ubijenom policijskom inspektoru.

„Perović je umiješan u ubistvo mog brata, to znam sigurno. Za Blagojevića nijesam čula, a možda je bio pokriće Peroviću, tako oni to rade”, kaže Slavica Šćekić. „Perović je angažovan po zadatku da tokom otkrivanja počinilaca podmetanja eksplozija na gradilištu hotela Splendid, prati mog brata na svakom koraku, što je i radio, i tako sazna da li je to krivično djelo rasvijetljeno. Kad je moj brat otkrio i rasvijetlio, tu informaciju je dostavio ubicama mog brata… Inače, moj brat je Peroviću, Veljoviću i ANB, kao i nalogodavcu njegovog ubistva, bio trn u oku zbog toga što je rasvijetlio sva ubistva, pa i ko stoji iza njih,” navodi Šćekićeva.

Veselin Veljović je, podsjeća Brajušković, kada je Šćekić ubijen bio nadređeni Peroviću i Blagojeviću. Perović je, kasnije, prema tvrdnjama Brajuškovića, u policiji bio zadužen za svjedoke saradnike. Veljović je dva mjeseca nakon Šćekićevog ubistva napredovao i postao direktor Uprave policije Crne Gore.

Mnogo je toga isplivalo na površinu posljednjih sedmica. Tužilaštvo i policija još nemaju pravi odgovor. Hoće li i ovu, kao i ranije afere, samo prekriti tama, a ubistva Šćekića, Jovanovića i mnogih drugih ostati nerasvijetljena.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

FOKUS

CETINJE, PONOVLJENA TRAGEDIJA: Kontinuitet neodgovornosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li će i opomene ove tragedije, kao one u avgustu 2022. ostati uzaludne ? Osim što niko od nadležnh i dalje ne vidi odgovornost, mjere koje Vlada najavljuje  da će preduzeti, iznesene su prilično ad hok, i bez konsultacije struke i društva

 

 

Dvanaest osoba: dvoje djece, tri žene i sedam muškaraca ubio je na Cetinju mještanin Aco Martinović (45), prvog januara ove godine. Još četiri je teško ranio, od kojih je jedna osoba preminula 9. januara. Ubica je iz pištolja u nelegalnom posjedu pucao na pet različitih lokacija u gradu, međusobno udaljenih od nekoliko desetina metara do 2-3 kilometra. Potom je pred ponoć, kada je konačno lociran i opkoljen od pripadnika policije, izvršio samoubistvo. Motivi zločina nijesu poznati. Ubica je mahom pobio bliske rođake,  kumove i prijatelje.

Nepojmljivi zločin  počinjen je prije nepune dvije i po godine, nakon što je Vuk Borilović (34) u cetinjskom naselju Medovina, 12. avgusta 2022. godine, hicima iz lovačke puške ubio 10 i ranio šest osoba – mahom svojih komšija. Borilović je ubijen nakon razmjene vatre sa pristiglim policajcima i mještanima. Naknadne analize pokazale su da je smrtonosne rane zadobio iz policijskog oružja.  To je, uglavnom, sve što smo od ovdašnjih zvaničnika saznali za prethodne dvije godine i četiri mjeseca.

Nameću se brojne paralele između ova dva zločina i načina na koji su postupali pripadnici crnogorske policije.

Borilovićeve žrtve ubijene su iz lovačkog oružja, uredno prijavljenog i registrovanog. U zimu 2022. godine Borilović je napao kolegu s posla, povrijedio ga, oštetio mu automobil i kamenovao kuću. Priveden je u policiju ali mu oružje nije oduzeto, iako su Uprava policije i MUP imali zakonski osnov za takvu odluku.

Oružje je ostalo u posjedu budućeg masovnog ubice i  nakon što je  osuđen zbog  napada.  Presuda nije postala pravosnažna, ali je bila dovoljna da mu se u zakonom propisanom postupku oduzme oružje kojim je, koji mjesec kasnije, ubio desetoro. Niko zbog tog propusta nije odgovarao.

Iz Uprave policije su tada ponudili poduku: “Ne treba dovoditi u uzročno-posljedičnu vezu izvršenje ovog teškog zločina sa bilo kakvim protivpravnim ponašanjima iz prethodnog perioda.” Olako smo prešli preko iskazane nebrige i neodgovornosti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BUDŽETSKE I DRUGE IGRE: Privremeno, do daljnjeg

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je parlament, kao što sada izgleda, otišao na raspust onda ćemo u novu godinu ući uz privremeno budžetsko finansiranje. Redovni rashodi poput penzija, plata, socijalnih davanja i stalnih troškova budžetskih jedinica ne bi trebalo da se dovode u pitanje. Obećane povišice su neizvjesne. Ili nemoguće do usvajanja planiranog budžeta

 

 

Kako sada stvari stoje, Crna Gora će u 2025. godinu ući bez usvojenog Zakona o budžetu.

Formalno: zbog najavljene odlučnosti opozicije da spriječi rad parlamenta, sve dok se vladajuća većina predvođena premijerom „ne urazumi“ i povuče odluku o prestanku mandata sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović. Ustavni puč, kako kažu. Suštinski, vlast i opozicija i na ovaj način žele sebi dati na značaju u očima javnosti. Da je drugačije, već bi našli način da se dogovore ili, iz perspektive većine, spriječe opoziciju da provodi, aktuelnim jezikom ovdašnje politike, parlamentarni puč.

A možda i neće, pošto je i poslanicima u parlamentu ostalo nejasno da li je predsjednik Skupštine Andrija Mandić zaključio, ili samo prekinuo, sjednicu na kojoj je trebalo glasati o predloženom budžetu.

Poslanik Socijaldemokrata Boris Mugoša tvrdi da je dogovor većine bio da sjednica, nakon njihovog protesta, prekine tako što će se dati pauza. „Ipak, vođa većine (Andrija Mandić – prim. Monitora) je odlučio da je zaključi što implicira da budžet neće biti usvojen. Međutim, ako vođa odluči može da zakaže sjednicu i narednih dana“.

Što bi rekli, može da bude ali ne mora da znači. Razmotrimo,  mogućnost da će država do daljnjeg funkcionisati po modelu privremenog finansiranja. Njega smo prvi put isprobali u prvom kvartalu 2021., nakon što Vlada Zdravka Krivokapića zbog kasnog formiranja i potrebe da ovlada materijom nakon decenijske vladavine DPS, nije pripremila prijedlog zakona o budžetu u propisanom roku (15. novembar). A onda nijesu baš ni žurili sa tim poslom.  Sada znamo da to znači da će budžetski potrošači svakog mjeseca dobijati „do 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini“. Što i jeste i nije problem.

Redovni rashodi poput penzija, plata, socijalnih davanja i stalnih troškova budžetskih jedinica ne bi trebalo da se dovode u pitanje. Pod uslovom da za tu isplatu postoji novac u državnoj kasi, odnosno, da nijesu neophodna zaduženja za njihovo finansiranje. Izvršna vlast tvrdi da nijesu. Redovne troškove će, najavili su, pokrivati planiranim budžetskim prihodima. Eventualna razmimoilaženje u dinamici priliva i odliva neophodnih sredstava (početak godine, tradicionalno, donosi nešto manje prihoda u državnu kasu) mogu se uravnotežiti novcem koji će se prenijeti iz ove godine.

Doduše, postoji mogućnost da se, nakon redovnog januarskog usklađivanja penzija sa rastom plata i cijena, pokaže kako su budući mjesečni troškovi fonda PIO osjetno veći od pomenute dvanaestine ovogodišnjih izdataka. U tom slučaju Vlada bi morala pronaći model za transfer nedostajućeg novca Fondu PIO mimo pravila o privremenom budžetskom finansiranju. Ili bi mogla da pokuša politički profitira tvrdnjom da je opozicija odgovorna za izostanak, odnosno kašnjenje, najavljene povišice za penzionere. Koja će prema sadašnjim proračunima biti manja od obećnih 50-60 eura.

Upravo su se na taj problem fokusirali u Vladi, pa je iz premijerovog kabineta, nakon neslavnog završetka sjednice parlamenta, stiglo saopštenje u kome se navodi: „Eventualna blokada parlamenta i privremeno finansiranje podrazumijeva da Ministarstvo finansija svim budžetskim korisnicima odobrava na mjesečnom nivou istu sumu novca kao u prethodnoj godini, što sprečava povećanje penzija po programu Evropa Sad 2, kao i povećanje srazmjernih penzija, od januara 2025. godine“.

Sličan problem može biti otplata dugova i, eventualno, najavljene kapitalne investicije. Ukoliko privremeno stanje potraje. Novca za finansiranje tih izdataka nema, niti ga može biti u državnoj kasi bez novih zaduženja. „Nedostajuća sredstva za 2025. godinu, kada govorimo o dugovima iz ranijih perioda, bez kamate, su 820 miliona. Imamo i kapitalne projekte”, predočio je ministar finansija Novica Vuković na predstavljanju predloženog budžeta. Uz kamate, za vraćanje duga valja obezbijediti oko milijardu eura. Bez usvojene Odluke o zaduživanju Crne Gore za 2025. godinu, Vlada ne može pozajmljivati novac ni kod banaka (krediti), ni na tržištu kapitala (obveznice). Kako je otplata dugova obaveza čije redovno izvršenje ne smije biti dovedeno u pitanje, jasno je da aktuelna situacija ne može potrajati.

„Neusvajanje budžeta za 2025. godinu takođe bi onemogućilo zaduženje za vraćanje starih dugova“, konstatuju iz premijerovog kabineta. „U tom slučaju država ne bi mogla da servisira obaveze, u iznosu od oko 800 miliona eura, prema domaćim i međunarodnim kreditorima, koji stižu na naplatu. Time bi bonitet Crne Gore bio ugrožen, što bi moglo voditi i smanjenju kreditnog rejtinga“.

I to govori da aktuelna situacije ne može (pre)dugo trajati. Radi se o roku koji se više mjeri nedjeljama nego mjesecima.

Šta ćemo, onda, kada budžet za 2025. godinu bude usvojen?

Odgovor na to pitanje potražimo u dijelu kapitalnog budžeta, pošto nam on govori o realnosti obećanog razvoja kroz nove investicije, i podizanje kvaliteta života jačanjem postojeće i izgradnjom nove infrastrukture, škola, bolnica…

Premijer Milojko Spajić je, predstavljajući predloženi budžet za narednu godinu, najavio kako kapitalni budžet za naredne tri godine iznosi 900 miliona eura. Samo, na dolazeću godinu ne otpada trećina iznosa, nego 280 miliona. Pod uslovom da se krene u izgradnju (pripremne radove) naredne dionice autoputa, za koju je planiran izdatak od 100,2 miliona. Ili više od trećine obećnog ukupnog kapitalnog budžeta.

Uprava za saobraćaj dobiće približno trećinu preostalog novca i on će, u dobroj mjeri, biti utrošen na već započete radove. Ipak, jedva da će poneki od njih biti završen tokom naredne godine, čak i po idealnom scenariju koji je osmislila Vlada.

Za izradu projektne dokumentacije za Jadransko-jonski autoput (procijenjena vrijednost 30 miliona) biće izdvojena samo šestina tog novca (pet miliona). Za Zapadnu obilaznicu oko Podgorice još manje. Procjena vrijednosti planiranih radova je 24,5 miliona, predviđena ulaganja u narednoj godini iznose približno osminu tog novca (3,05 miliona). Konačno, i za dionicu autoputa od Mateševa do Andrijevice planirano je izdvajanje manje od šestine ukupno procijenjenih troškova. Pa bi, tom dinamikom, posao koji je proiritet svih prioriteta bio završen tek za nekih šest godina – 2030. Ili 2031. godine.

To je realniji dio kapitalnog budžeta. Pošto on obuhvata 340 projekata ukupne vrijednosti 3,67 milijardi eura, jasno je da planirani novac nije ni približno dovoljan za njihovu realizaciju.

Slikovit primjer: za izgradnju Univerzitetsko-kliničkog centra u Podgorici, jedne od najznačajnijih investicija u crnogorsko zdravstvo u ovoj deceniji, potrebno je (makar) 199 miliona. U planu za narednu godinu – jedan milion. Tom dinamikom, bolnicu ćemo dobiti za 200 godina. Bolnica u Pljevljima – 40 miliona treba, dva miliona mogu dobiti naredne godine… Sa školama i vrtićima još je tužnija priča. Za novi grad na Veljem brdu namijenjeno je 10 miliona, iako taj projekat ne postoji  u važećim planovima, a revizori su mu dali „uslovno pozitivno mišljenje“, uz napomenu da je u pitanju tek malo bolje razrađena ideja. Uz mnoštvo nepoznanica.

Ministarstvo finansija, jedva uvijeno, potvrđuje da su se u kapitalnom budžetu našli i projekti koji nijesu spremni za realizaciju.     „Ministarstvo finansija je pripremilo prijedlog isključivo ‘zrelih kapitalnih projekata’, tj. onih koji imaju riješenu eksproprijaciju i gotov glavni projekat, sa ‘Liste prioritetnih kapitalnih projekata’ koje je ocijenila Komsija u skladu sa utvrđenim kriterijumima. Osim navedenog utvrđena je i ‘Lista projekata od izuzetnog značaja za državu’ sa akcentom na: Izradi glavnih projekata za Jadransko-jonski autoput i brzih saobraćajnica, Izgradnji Univerzitetskog kliničkog centra i drugih kapitalnih projekata koji imaju snažan uticaj na ekonomski razvoj opština iz sjeverne regije”, piše u njihovom saopštenju.

Bez navođenja projekata koji su, u istoj fazi (ne)pripremljenosti prenijeti iz prošle godine u ovu, a iz ove u narednu. S priličnom izvjesnošću da će se priča nastaviti.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLAST, OPOZICIJA, USTAVNI SUD: Udruženi  proizvođači haosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politički stalež, vlast i opozicija, ali i većina u Ustavnom sudu, hronično su pravo i Ustav tumačile spram okolnosti i sopstvenih interesa. Udruženo su proizvodili  institucionalni haos. Posljedica je ono što danas imamo –  partijski sud kome prijeti blokada, ili nezakonitost. Koji politički interesi stoje iza posljednje epizode, osim onog očiglednog –  borbe za prevlast u Ustavnom sudu –  brzo će se vidjeti

 

 

Da li se na ovonedjeljnoj sjednici parlametarnog Ustavnog odbora desio “ustavni puč” koji je izvela vlast s namjerom da preuzme kontrolu nad Ustavnim sudom ili da ga obezglavi, kako tvrdi opozicija, ili je, kako tvrdi premijer Milojko Spajić dimna bomba koju je opozicija aktivirala na sjednici Odbora  u stvari “lažna drama oko potpuno funkcionalnog Ustavnog suda i dimna bomba koalicije Jakova Milatovića sa Demokratskom partijom socijalista”?

Da krenemo redom. Ustavni sud je trenutno –  funkcionalan. Skupština je ove nedelje konstatovala, uprkos dimnoj bombi, prestanak mandata sutkinji Dragani Đuranović. Ustavni sud sada ima pet sudija i nije u blokadi. Do penzionisanja sutkinje Đuranović imao je šest sudija, zbog čega je donošenje odluka bilo teže, zbog mogućeg odnosa glasova tri prema tri.  Ono što se moguće promijenilo je odnos snaga u tom sudu, koji nije izgubio status – partijskog suda.

Ustavni sud ne bi bio funkcionalan  da je penzionisano svo troje sudija Ustavnog suda, kako je  parlament namjeravao da učini, nakon što ga je predsjednica tog  suda Snežana Armenko obavijestila da su se stekli uslovi za njihovo penzionisanje. U tom slučaju  sud bi bio blokiran, jer bi u Ustavnom sudu ostalo samo troje sudija. To je stopirao predsjednik Milatović.

Ustavni odbor je odlučio da raspiše javni poziv za izbor dvoje sudija Ustavnog suda, ali, kako je za njihov predlog ovlašćen predsjednik države, Milatović je morao raspisati konkurs. On je tu odluku  odložio saopštivši  da će to učiniti nakon što se Ustavni sud na sjednici izjasni da li su se stekli uslovi za penzionisanje  to dvoje sudija.

Da je Milatović izašao u susret parlamentarnoj većini, Ustavni sud bi bio blokiran.   Blokada Ustavnog suda nije nešto što nijesmo vidjeli, i zbog toga se do sada u Skupštini nijesu  dimile bombe. Ustavni sud je iz blokade izašao krajem prethodne godine, kada je Crna Gora dobila aplauze iz Brisela jer je izabrala nedostajuće sudije tog suda, nakon dugih i mučnih političkih trgovina svih partija, i opozicije i vlasti, koje sve do danas nijesu istrgovale sedmog sudiju Ustavnog suda,  boreći se za prevlast u jednoj od najviših sudskih instanci.

I crnogorskoj javnosti i Evropi bilo je i tada jasno da je funkcionalni sud koji smo krajem godine dobili “partijski”.   Baš kao što je to bio decenijama tokom vladavine DPS-a. Razlika je u tome  što su se odnosi snaga nakon avgusta 2020. u tom sudu promijenili,  ali razloga za dimne bombe nije bilo dok je odnos bio pola -pola, zbog čega je izbor sedmog sudije ostao nedostižan do danas. Lider URA Dritan Abazović, koji sada uz ostatak opozicije strahuje zbog blokade Ustavnog suda i odnosa vlasti prema nezavisnosti te sudske instance, bio je premijer u vriijeme dok je taj sud bio godinu dana u blokadi. Istovremeno, mnogo puta ga je prozvao da je partijski.

Godinama traje rasprava o tome da li sudije Ustavnog suda idu u penziju u skladu sa Zakonom o radu ili Zakonom o PIO.  Dok je dio stručnjaka i civilnog sektora decidan da bi sudije tog suda trebalo da idu u penziju u skladu sa Zakonom o PIO, kao i sve ostale sudije u Crnoj Gori, taj stav su u zavisnosti od interesa mijenjale  političke partije.   Iz istog razloga i same sudije Ustavnog suda.

Interesantan je  primjer bivšeg sudije tog suda Milorada Gogića. Gogić je sada  savjetnik predsjednika parlamenta Andrije Mandića, svježe je odlikovan ordenom Svetog Petra Drugog koji mu je uručio mitropolit Joanikije jer je bio na čelu tog suda kada je, po mjeri  SPC odlučio o Temeljnom ugovoru između Crne Gore i SPC.  „Gogić je, odlikovan  jer je dijelio pravdu onako kako zakoni propisuju, a ne pod uticajem bilo koje politike i zemaljskih moćnika“. objasnio je mitropolit Joanikije.

Gogić je penzionisan po Zakonu o radu,  pošto je većina sudija u Ustavnom sudu i tada kao i ranije tumačila da se na njih odnosi Zakon o radu a ne Zakon o PIO. Među njima i Gogić. Sudije po odredbama Zakona o radu mogu da ostanu duže na funkciji.  Sudija Gogić međutim imao je drugačije mišljenje kada je glasao o sebi, a drugačije kada se radilo o kolegi Dragoljubu Draškoviću.  U jesen 2021.  sa nekadašnjim kolegom Miodragom Iličkovićem, zastupao je stav da se sudije Ustavnog suda penzionišu u skladu sa Zakonom o PIO.  Miličković i Gogić su odbili tada da učestvuju u radu Ustavnog suda, sjednica i vijeća u kojima je njihov tadašnji kolega  Dragoljub Drašković, jer su tvrdili da on više nije sudija, pošto je stekao uslove za penziju po Zakonu o PIO. Tada su optuživani da uvode anarhiju u Sud, da ga blokiraju i da ne priznaju odluke većine.

Iako je Drašković tada ispunio uslove za penziju u skladu sa Zakonom o PIO, tadašnji predsjednik US Budimir Šćepanović o tome nije obavijestio Skupštinu.  “Ustavni sudija koji je ispunio uslove za starosnu penziju ne smije sudjelovati u suđenjima, niti odlučivati, jer bi u protivnom zbog učešća lica koje nije sudija bile zahvaćene povredom nezakonitog sastava suda”, dodatno je  tada saopštio Milorad Gogić. Gogićevom tadašnjom logikom može se problematizovati  odluka US vezano za Temeljni ugovor, zbog koje je dobio orden SPC, jer je  on u to vrijeme bio ispunio uslove za penziju po Zakonu o PIO.  Penzionisan je po Zakonu o radu u maju ove godine.  I nije jedina.

Gogić je, međutim, promijenio mišljenje kada je on trebalo da bude penzionisan. Takođe, parlamentarna većina tada nije problematizovala to što sudije Ustavnog suda, među njima i  Gogić, odlaze u penziju po Zakonu o radu, a ne u skladu sa Zakonom o PIO, kao sada u slučaju  troje sudija Ustavnog suda.  Vlast je, dok je ministar pravde bio Andrej Milović, na sve načine pokušavala da Gogiću, ali i sudijama Ustavnog suda koje je sada ispratila u penziju po Zakonu o PIO, produži mandat, inicijativama da se mijenjaju različiti zakoni, između ostalih Zakon o Ustavnom sudu i Zakon o PIO.

Poslanik PES-a Vasilije Čarapić, ove je sedmice saopštio da je Ustavni sud funkcionalan, te da je odlazak troje sudija po Zakonu o PIO u penziju „ustavan i zakonit“.  U vrijeme kada je vlast planirala  Gogiću i  drugim sudijama da produži mandat, govorio je ovako: „Smatramo da je opravdano napraviti izuzetak od opšteg pravila za sudije Ustavnog suda zbog značaja ove institucije, kao i činjenice da su uslovi za penziju niži od onih koji su ranije usaglašeni s Venecijanskom komisijom. Podsjećam da je uređivanje granice starosne penzije za određene poslove ili kategorije lica na način drugačiji od opšteg pravila redovna pojava, tako da Zakon o PIO poznaje do sada  19 takvih izuzetaka, pa se ne može govoriti da se predlogom vrši  diskriminacija”.

Slučaj  Gogić opozicija danas koristi kao dokaz da vlast nije principijelna.  Istovremeno, tražeći da se nastavi sa problematičnom praksom.

Advokat Veselin Radulović za Monitor ocjenjuje:  „To što je na Gogića pogrešno primijenjen zakon njegovom i voljom ovih što sada treba da im prestane funkcija, nije razlog da se nastavi sa nezakonitom praksom. Ustavni sud i političari su nas doveli do toga da sada biramo između suda koji će biti u blokadi i suda koji čine sudije koji su tu suprotno Ustavu i zakonu”.

Kada su u pitanju pravo, zakon i Ustav  problematizuje se i to što je predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko obavijestila parlament da su sudije stekle uslov za penziju, mimo stava Ustavnog suda, odnosno odluke većine tih sudija na sjednici.  Ustav predviđa raspisivanje javnog poziva za izbor sudije Ustavnog suda nakon što prethodno Ustavni sud na sjednici utvrdi razloge za prestanak funkcije ili razrješenje sudije. To je i bila dosadašnja praksa. No, istovremeno, Ustavni sud je tako većinom glasova godinama primjenjivao odredbe zakona koje su im u interesu. Uzurpirajući pozicije.

Akcija za ljudska prava (HRA) i Centar za demokratsku traziciju (CDT) su u novembru ove godine, kada se proslavljalo 60 godina Ustavnog suda, ocijenili da se postavlja ozbiljno pitanje  – da li je Ustavni sud na Ustavu i zakonu utemeljena institucija?  Tada su upozorili  da je dvoje od šest sudija uveliko ispunilo uslove za starosnu penziju na osnovu Zakona o PIO.

“Funkcija im je morala prestati na osnovu Ustava (član 154, stav 1). Treća sutkinja ispunjava te uslove u decembru. Uprkos tome, obje sudije i dalje sude, a ovlašćeni predlagači novih kandidata o tome nijesu obaviješteni. Iako nadležni predlagači o datumu prestanka funkcija sudijama moraju biti obaviješteni šest mjeseci unaprijed, Ustavni sud o tome nije obavijestio ni Skupštinu ni predsjednika države, jer su, na sjednici u junu mjesecu, sve njegove sudije „glasale” o tome kada funkcija treba da im prestaje, pa je većina (4:2) zaključila da na funkciji treba da ostaju duže, dok ne nastupi obavezni prekid radnog odnosa iz Zakona o radu, umjesto da napuste funkciju u skladu s Ustavom i Zakonom o PIO”, saopštili su.

Opozicija je problematizovala to što je Armenko istupila samostalno i obavijestila nadležne. DPS tvrdi da je ona saučesnik u ustavnom puču, i da treba da podnese ostavku.  Predsjednik Milatović se takođe ogradio, saopštivši da će raspisati oglas kad Ustavni sud utvrdi da li su sudijama nastupili uslovi za penziju, vraćajući tako opet cijelu stvar u ruke Ustavnog suda. On je saopštio da mu je nejasno zbog čega je Ustavni odbor Skupštine, “kreiranjem različite prakse u istovjetnim pravnim stvarima, ugrozio pravnu sigurnost i protivpravno preuzeo nadležnost Ustavnog suda”. Neki od pravnika sa kojima je Monitor razgovarao, smatraju da je Armenko pokušala da odblokira tu situaciju.

„Teško je iz neprava govoriti o tome šta je sada zakonito i na čijoj je strani pravo“, kaže za Monitor sagovornica iz  pravosuđa.

Politički stalež, vlast i opozicija, ali i većina u Ustavnom sudu, hronično su pravo i Ustav tumačile spram okolnosti i sopstvenih interesa. Tako su udruženo proizvodili institucionalni haos. Posljedica je ono što danas imamo –  partijski sud kome prijeti blokada, ili nezakonitost. Koji politički interesi stoje iza posljednje epizode, osim onog očiglednog –  borbe za prevlast u Ustavnom sudu –   pokazaće se brzo.

 

Epizoda Ustavni sud i pregovori u Podgorici

Pokret za Podgoricu (PzPG) navodno je korak bliže odluci da u glavnom gradu formira vlast s Demokratskom partijom socijalista (DPS) i ostalom opozicijom, nego s vladajućim strankama s državnog nivoa, objavile su nezvanično Vijesti.

Prema pisanju tog lista  Pokret za Podgoricu blizak Milatoviću oko pregovora o formiranju vlasti u Podgorici ima kontakte i sa DPS-om i sa  PES-om,  ali navodno  “zbog posljednjih političkih dešavanja”, među kojima je i situacija sa Ustavnim sudom, ne vide mogućnost da naprave dogovor s vladajućim partijama.

“S dešavanjima u vezi sa Ustavnim sudom, ANB-om , PUP-om Podgorice samo nam pomažu u odluci. Većina u našoj koaliciji s GP URA je za to da idemo s DPS-om”, tvrdi sagovornik lista, koji je javio da bi PzPG konačnu odluku o tome s kim će u savez donijeti u petak.  Navodno, trenutno je problem samo jedan od četiri poslanika te poliitčke strukture, koji nije za koaliciju sa DPS-om.  Milatović će se u petak, kako je objavljeno, sastati sa predstavnicima DPS-a i opozicije oko “situacije u Ustavnom sudu”.

Ubrzo je  reagovao premijer Spajić. On je na mreži X napisao: „Ponudili smo razgovore i prije nego sam se vratio u Crnu Goru – ne žele, ponudili smo da Ustavni sud ocijeni ustavnost poteza Skupštine – ni to ne žele. Srećno bilo u oba doma, sljedeći put da vidimo ružičasti dim na gender reveal party”, poručio je Spajić

Spajić je u vrijeme epizode u parlamentu bio u Briselu, odakle je poručio da poziva opoziciju na sastanak i da nije istina da će se mijenjati Zakon o crnogorskom državljanstvu, bez opšteg konsenzusa,  reagujući na  tvrdnju opozciije da je razlog navodnog ustavnog puča pokušpaj da se sprovedu takve  inciijative.  Opozicija je odbila sastanak.

Spajić je najavio i da će tražiti mišljenje Ustavnog suda u vezi prestanka mandata sudije. “Za rješavanje svih dilema potreban je institucionalni odgovor, te pozivamo Ustavni sud da da svoje mišljenje o prestanku mandata sudije”.

Milena  PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo