Povežite se sa nama

MONITORING

Karijerizam u krvi

Objavljeno prije

na

Da drug Tito čudom vaskrsne i pojavi se u Crnoj Gori bio bi veoma zadovoljan kadrovskim stanjem: istaknuti omladinski rukovodioci iz njegovog doba na najvišim su državnim funkcijama. Odolijevaju junoše više od tri decenije nakon maršalove smrti. Nije zalud govorio – ko ima ovakvu omladinu, ne treba da brine za budućnost.

Ne puštaju, ni 25 godina od takozvane antibirokratske revolucije, kojom su s ulice smijenili komunističko rukovodstvo Crne Gore, a vlast preuzeli oni, takođe komunisti. Raspoređeni u svim sferama vlasti – omladinci žive komunistički san, usred kapitalističke neoliberalne jave: jedan centar moći – oličen u vladajućoj koaliciji i njenom vođi.

Mladi kadrovi, dovođeni iz opštinskih struktura ili sa fakulteta, bili su – ili članovi Republičke konferencije Saveza socijalističke omladine, kao najšireg tijela, ili članovi Predsjedništva. Oni najambiciozniji i najodaniji, potom su, po ključu, išli za Beograd – u rukovodstvo Saveza socijalističke omladine Jugoslavije. Mladi, a već plaćeni.

Jedan od takvih bio je i Nikšićanin Branko Čavor. Sadašnji poslovni direktor i poslanik DPS-a, dogurao je, početkom osamdesetih, sa 27 godina, do pozicije predsjednika Republičke konferencije Saveza socijalističke omladine Crne Gore (RKSSOCG). Prvom omladincu Crne Gore, omladinski angažman bio je dragocjeno iskustvo za kasnije napredovanje: šef Metalurškog laboratorijuma Željezare, pomoćnik generalnog direktora HK Željezara Nikšić, generalni direktor RTV Nikšić, predsjednik Opštinskog odbora DPS-a Nikšić, član Upravnog odbora nikšićkog Montexa, član Odbora direktora preduzeća Montecargo, poslovni direktor DPS-a…

Jedan od Čavorovih nasljednika na poziciji predsjednika crnogorske omladine bio je Svetozar Marović, potpredsjednik DPS-a. Mladi Marović, Budvanin, morao je tokom jednogodišnjeg mandata na toj funkciji svakodnevno da putuje na relaciji Budva – Podgorica. Počeo je sa renoom četiri. Nije zaboravljeno: stariji u komunističkoj partiji prigovarali su Maroviću zbog nejasnog izražavanja i ,,strane terminologije”. I zbog neposlušnosti. Što se načina izražavanja tiče nije se promijenio. Samo je naučio da sluša.

Zbog ljevičarskog buntovništva sklonjen je sa pozicije predsjednika mladih, nakon otvorenog poziva, poslije sastanka Predsjedništva omladine Crne Gore održanog na otvorenom, na Skalinama, pored Morače. Poslije AB revolucije postao je član Predsjedništva SK Crne Gore, generalni sekretar… Ideolog DPS –a.

To što je komunizam zamišljen u duhu jednakosti, nije smetalo da Marović, nešto kasnije, bude malko jednakiji od ostalih. On i njegovi posjeduju – Budvu i milione. Pisali smo o tome: samo u jednom trenutku (2009. godine) postao je bogatiji za 160 miliona eura kada je volšebno prijavio 816.928 metara kvadratnih zemlje u Budvi koje ranije nije pominjao. To je samo detalj njegove nove ideologije.

Marovićev partijski kolega, vječiti poslanik DPS-a, Miodrag Miško Vuković nosilac je Titove štafete 1981. godine. Do kosti posvećen komunizmu, omladinac Vuković bio je sekretar Saveza socijalističke omladine Jugoslavije. Mladi funkcioner, koji je vozio vremešnu bijelu zastavu 101, od tada do danas zbrinuo je ne samo sebe, već i čitavu svoju porodicu, užu i širu ( detaljno u tekstu Utkan u temelje, 29. april 2013. godine).

I član Glavnog odbora DPS-a Mevludin Nuhodžić junački se trudio da ne izostane u ljutoj bici da ne skrenemo sa pravoga puta. Naprotiv. Pridružio se drugovima u traženju političke karijere pa je, u Beogradu, kao član vođstva omladine vodio komisiju za ONO i DSZ. U prevodu: opštenarodna odbrana i društvena samozaštita. Bila je to odlična odskočna daska za sve što ga je kasnije u DPS- u strefilo.

Nuhodžićev omladinski drug Milo Đukanović nije bio ni punoljetan (17 godina) kada se učlanio u Savez komunista, 1979. Nakon završenog Ekonomskog fakulteta postaje, kako je red – plaćeni omladinski funkcioner.

Počeo je na vrijeme, pa nastavio, redom: od 1986. do 1988. godine pokriva poziciju člana Predsjedništva Republičke konferencije Saveza socijalističke omladine Crne Gore, potom člana Predsedništva SSO Jugoslavije, zatim postaje kandidat za predsjednika omladine Jugoslavije. Omladinac od karijere. Njegova lojalnost zapažena je u vrhovima Saveza komunista, pa postaje najmlađi član Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, u posljednjem sastavu.

Kad su u ostalim jugoslovenskim republikama krenule ozbiljne priče o stvaranju veišepartijskog sistema, zagrmio je: ,,Crna Gora je opstala kao ostrvo slobode kada su drugi bili porobljeni, pa zašto sada ne bi mogla opstati kao ostrvo komunizma”. I stao u Miloševićev stroj.

Malo je odstupio od obećanja: Crna Gora nije postala ostrvo komunizma, već njegovo – privatno. Đukanović danas na ruci nosi platinasti sat vrijedan 106.076 eura dok ga je internet sajt Top 20 list svrstao na 20. mjesto najbogatijih svjetskih lidera. The Independent svojevremeno bilježi da Đukanović ,,vrijedi” 10 miliona funti, ali i da se obogatio na ,,misteriozan način”, jer sa platom oko 1300 eura spada među najlošije plaćene evropske premijere. Duh socijalizma je neuhvatljiv.

I brat Aco Đukanović oprobao se u omladinskim vodama. Bio je član Predsjedništva Republičke konferencije Saveza socijalističke omladine Crne Gore. Kao i brat mu Milo, između ostaloga. Omladinski aktivista Aco bavio se i organizovanjem studentskih žurki na fakultetu. Tu je otkrio čari biznisa: osnivač je jednog od prvih privatnih crnogorskih preduzeća Maraton, koje se bavilo priređivanjem i promocijom koncerata.

Da li je do komunizma ili ne, ali Aco je postao multimilioner. Pisali smo u više navrata, detaljno: vlasnik desetina hiljada kvadratnih metara zemljišta, poslovnih i stambenih prostora, akcionar preduzeća (Rudnik uglja 10 odsto, Republički zavod za urbanizam i projektovanje 75 odsto), osnivač firmi… I banke. Prve, osnovane 1901. godine. Pomenuti međunarodni konzorcijum za istraživačko novinarstvo njegovo bogatstvo procijenio je na 167 miliona dolara.

Predsjednik komunističke omladine, krajem osamdesetih, bio je i akademik, bivši dekan Pravnog fakulteta UCG Dragan Vukčević. Prijatelji još iz omladinskih komunističkih dana, sedmostruki premijer Milo Đukanović i Vukčević, sada su i poslovni partneri u firmi Univerzitats, koja je osnivač privatnog univerziteta UDG.

Još jedan univerzitetski profesor Ljubiša Stanković bio je na čelu Saveza omladine. Onda je krenuo u političke vode odraslih. Istakao se kao jedan od prvaka AB revolucije, da bi, kasnije, postao prvi čovjek Saveza reformskih snaga za Crnu Goru. Učestvovao je u osnivanju Socijaldemokratske partije. Sada je, po nepisanom ključu vladajuće koalicije, kao čovjek SDP-a, ambasador u Irskoj.

Inače funkcioneri Socijaldemokratske partije su mahom ponikli u omladinskim strukturama, koje su bile pod okriljem Saveza komunista. Ranko Krivokapić pokrivao je mjesto člana Predsjedništva Saveza Socijalističke omladine Crne Gore. Ministar saobraćaja i pomorstva Ivan Brajović, polovinom osamdesetih, bio je sekretar omladine Crne Gore, te član Predsjedništva Saveza socijalističke omladine Jugoslavije. Poslije AB prevrata dolazi nagrada – funkcija ,,za starije”: biva postavljen za potpredsjednika Skupštine Socijalističke Republike Crne Gore.

Napušta AB društvo pa postaje jedan od osnivača Socijalističke partije Crne Gore, Saveza Reformskih snaga Jugoslavije za Crnu Goru i, konačno, Socijaldemokratske partije Crne Gore.

Brajovićev partijski saborac, jedan od potpredsjednika SDP-a Vujica Lazović, takođe se kalio među komunističkom omladinom. On je, za razliku od kolega, bio posvećen pretežno lokalnom nivou: predsjednik Socijalističke omladine Titograda. To mu je valjalo za kasnije. Bio je poslanik u Skupštini Crne Gore, poslanik u Vijeću građana Skupštine Jugoslavije, ministar u Vladi…

Sagovornik Monitora, i sam nekadašnji omladinski funkcioner, koji je insistirao na anonimnosti, kaže da mlade, lijepe i pametne većinom nije zanio duh socijalističkog upravljanja, već zov karijerizma i oportunizma.

,,Gotovo svi predsjednici omladine dobijali su stanove sa kadrovske liste, čak i poneki članovi Predsjedništva. U okviru stambene komisije za državne funkcionere nalazio se i po jedan član omladine. Pozicije su značile i dobre apanaže, putovanja… Omladinski funkcioneri u to doba imali su i službeno vozilo sa posebnim tablicama. Najčešće je to bio tada luksuzni, crni pežo 604″.

Crni pežo zamijenio je crni audi: Titovi crnogorski omladinci, Đukanović i drugovi, dvije i po decenije nakon pada Berlinskog zida, neprekidno vladaju. Karijerizam u krvi.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo