Demonstracije, terorizam, ,,Da se nije zaratilo”, komentarisali su prolaznici oblak dima koji se dizao tokom rušenja hotela Crna Gora u centru Podgorice. Ispostaviće se da je riječ o još jednom činu golog nasilja, demonstraciji moći i bahatosti.
Bučno i bez najave, u avgustu kad je vrijeme odmora ( u isto doba prije dvije godine srušen je Kino Kultura), Žarko Burić srušio je jedno od malobrojnih obilježja Podgorice. Mediji su odmah pored slika srušenog hotela objavili i kako će da izgleda novi Hilton Montenegro. ,,Stari žale, a mladi ne”, komentarisala je Pobjeda.
Vlast, opozicija i inspekcijske službe, svi koje plaćamo da se ovako bezumni činovi ne bi događali, tek su se sjutradan probudili. Ministarstvo održivog razvoja i turizma dva dana nakon rušenja objavilo je plan po kome se jasno vidi da hotel nije smio da bude srušen.
Dok su naivni očekivali da se Burić nađe u Spužu i uhvati predah od prevelikog građevinskog zamaha, on se obratio javnosti putem RTCG tražeći još veće povlastice od Vlade – ,,da ih relaksiraju oko naplate komunalija”.
Četiri dana od rušenja, pošto je minuo vikend odmor, oglasio se i ministar održivog razvoja Branimir Gvozdenović. Nije ponudio ostavku, već je rekao da će Vlada naložiti da Burić i njegova Normal kompani i čuveni Hilton vrate hotel u prvobitno stanje.
Pričao je ministar i o tome da hotel Crna Gora predstavlja jedno posebno obilježje Crne Gore, identitet savremene Crne Gore, te da sve to dodatno treba da obaveže ministarstva kulture i održivog razvoja da se bave zaštitom kulturne baštine… Uglavnom sve će biti u redu, vratiće se u prvobitno stanje.
,,To vrijeđa ne samo ljude iz ove oblasti nego i onoga koji logički razmišlja. Za vraćanje hotela u prvobitno stanje nema teoretske šanse”, kazao je arhitekta Ljubo Dušanov Stijepović.
Tu se tek zahuktalo. Kao u vicu kada se Zabjelčanin žali: ,,Nije što me otac bije, no što me poslije smara pričom”.
Brojni eksperti i arhitekti su potvrdili da je hotel ipak moguće vratiti u prvobitno stanje. ,,Porušeni dio hotela Crna Gora moguće je vratiti u prvobitno stanje ako je sačuvan kamen”, kazao je autor projekta Hilton Podgorica Montenegro arhitekta Mladen Krekić.
Da li čuva kamen Burića nijesu pitali, tek on se požalio da mu je rušenje hotela uvećalo troškove. Greota. Koliko košta vraćanje hotela u prvobitno stanje još niko ne zna. Svakako radi se o ogromnom novcu. Samo da se Hilton ne povuče i u centru Podgorice ostane još jedna rupa.
Ko je odgovoran za počinjeno nepočinstvo? U Ministarstva turizma i održivog razvoja peru ruke i kažu da ova institucija ne kontroliše gradnje na terenu, već Uprava za inspekcijske poslove.
Uprava za inspekcijske poslove se snašla. Utvrdili su da hotel ipak nije srušen, već urušen, kako su saopštili. Pomoćnica direktora za Sektor za zaštitu životne sredine i prostora Uprave za inspekcijske poslove Biljana Jakić kazala je da je do neplaniranog rušenja došlo zbog nepredviđenih okolnosti. Kome vjerovati – sopstvenim očima ili institucijama sistema?
O sistemu u kom živimo govori i podatak da radove na hotelu Hilton nadzire kompanija Euro Project Management d.o.o., čiji je osnivač i vlasnik Jelena Burić, supruga Žarka Burića. Kažu i da to nije konflikt interesa.
Žarko Burić, vlasnik Normal kompani, rodom je iz danilovgradskog sela Zagreda. Voli da istakne da je Podgoričanin. U Njemačkoj je radio u pilani. Početkom devedesetih se vraća u Danilovgrad i otvara kafić Valentino. Kafić je postao popularan, što ga je valjda preporučilo za posao u hotelijerstvu. Pored Normal kompani, vlasnik je i UTIP Crna Gora, gazduje i hotelima Podgorica i City, posjeduje vinariju i firmu za proizvodnju pvc stolarije.
I pored vrtoglavog uspona od pilane do hotela, teško da je Žarko Burić mogao bez podrške nekog moćnijeg da se osmjeli na poduhvat rušenja jednog od simbola glavnog grada. Ljudi iz struke sa kojima je Monitor razgovarao najviše sumnjaju da je mig dao gradonačelnik dr Miomir Mugoša. Čovjek ima iskustva, a i voli da ruši
Kada je prije dvije godine, takođe mučki u avgustu, srušio Kino Kulturu Mugoša je obećao na tom mjestu zgrade, pozorište, čuda. Sada je tu parking.
Pored ove posijao je Mugoša još par pravih rupa. U Podnožju Gorice ih je nekoliko, zatim one na mjestu kasarne Morača, velika provalija iza RTCG…
Jedino što gradonačelniku više smeta od malobrojnih starijih zdanja po Podgorici je drveće. Posjekao je lipe u Njegoševoj, Gorica je napadnuta sa svih strana što kućama, što stambenim zgradama, a Mugoša hoće i kroz nju da napravi rupu. Kaže bez tunela kroz Goricu napretka daljeg nema. Milije mu je izgraditi višespratnicu umjesto parka, nego otvoriti još jedan kružni tok ka zavičajnoj Marezi.
Stara varoš sama kopni i pada. Trg gdje je Sat kula gradonačelnik je uljepšao postavljajući u neposrednoj blizini simbola Podgorice kontejner. I diše i miriše. Ono malo mobilijara što je na trgu ostalo dao je Varvarima – navijačima Budućnosti da išaraju u plavo-bijele boje. Nekadašnji Korzo u Ulici Slobode niko više ne može vratiti u nikakvo stanje. Treba prošetati i vidjeti to čudo lego graditeljstva.
Za vrijeme Mugošinog gradonačelnikovanja simbolično je umjesto knjižare Kultura u centru grada otvoren butik. Titograd je imao četiri bioskopa, Podgorica ima jedan, ali 3D. Pored bioskopa sav kulturno-umjetnički život je prebačen u Deltu, malo toga u Mol of Montenegro i novi Bazar. Parkovi zazidani, igrališta zapuštena, sportskih terena nema, lopta se igra u balonima. Nije teško uporediti festivale, koncerte, predstave i ostale manifestacije u gradovima na sjeveru, Cetinju i Nikšiću, da ne pominjemo primorske gradove, pa da se vidi da Podgorica tu najlošije stoji. Glavni grad je, za Mugošinog vakta, postao kulturna provincija u crnogorskim okvirima.
Mugoša je prije no što mu je Podgorica zapala da je gradi, bio upravnik bolnice. Po tom modelu uređuje grad. Asfalt, zgrade, stanovi, kružni tokovi, od drveća samo palme, mermer, eloksirana, staklo… Sterilna spavaonica. Kulturu, duh grada, sjećanje – ruši. Važno je izgraditi i što bolje se ugraditi.
U tom sistemu, gradonačelnik, prijatelji i posilni, mogu da bespravno ruše malobrojne simbole grada. I nikom ništa. Zvanično objasne nije srušeno nego urušeno. Za institucije, posrijedi je viša sila.
Predrag NIKOLIĆ