Stepen svijesti izvršilaca kretao se od uračunljivosti, preko smanjene uračunljivosti, do potpune neuračunljivosti. Ovo nije nalaz sudskog vještaka o počiniocima nekog zločina, nego citat iz dijagnoze koju je poslanicima crnogorskog parlamenta uspostavio sudija Ustavnog suda Miodrag Latković nakon što je parlament prošle nedjelje usvojio ustavne izmjene, od kojih se dio odnosi i na taj sud.
Izmjenama je predviđeno da Ustavni sud ima sedam sudija, koje na period od 12 godina bira i razrješava parlament – dvojicu sudija na predlog Predsjednika Crne Gore, a petoricu na predlog nadležnog radnog tijela Skupštine. Parlamentarne stranke o ustavnim promjenama pregovaraju više od dvije godine, a Venecijanska komisija je o njima tri puta davala preporuke. Paralelno sa tim opozicija je optuživala vladajuće partije da izbjegavaju depolitizaciju pravosuđa, a i Evropska unija često je upozoravala da je crnogorsko pravosuđe pod jakim političkim uticajem. Usvajanjem ustavnih promjena Crna Gora se približila otvaranju ključnih pregovaračkih poglavlja sa Evropskom unijom u oblasti vladavine prava.
Sudija Latković sve je to bagatelisao, pa je na parlament sručio lavinu teških optužbi. On tvrdi da se biranjem sudija Ustavnog suda u parlamentu dvotrećinskom većinom gubi samostalnost i nezavisnost tog suda i da se Ustavni sud stavlja pod direktan uticaj Skupštine.
„U Skupštini Crne Gore izvršen je atentat na Ustavni sud. Egzekucija je izvršena javno, a egzekutori su poslanici uz saučesništvo pojedinih specijalizovanih, domaćih i stranih organizovanih kriminalnih grupa”, ogorčen je Latković u saopštenju kojim se obratio javnosti.
Mjereći, kako smo citirali na početku teksta, ,,stepen svijesti izvršilaca”, odnosno poslanika, on u optužnici zaključuje: „Djelo je izvršeno s umišljajem, eventualnim umišljajem, iz nehata, a većina poslanika postupala je u krajnjoj nuždi i samoodbrani”.
Latkovićeva opširna optužnica je prepuna diskvalifikacija primjerenih kafanskim raspravama. On kaže da je ,,atentat” pripreman „prijetnjama predsjednika Skupštine i njegovih trabanata, atakovanjem na dignitet i kredibilitet sudija, neprimjerenim komentarima na odluke Suda, lijepljenjem potjernica sa fotografijama sudija”. Potom presuđuje da su „atentatori” krivično neodgovorni – „oni neuračunljivi zbog neuračunljivosti, a ovi drugi zbog imuniteta koji ih oslobađa krivičnog gonjenja”.
Da, tako piše sudija Ustavnog suda Crne Gore.
Latković otkriva da je jedan od motiva za „atentat” “slabljenje pozicije Predsjednika Crne Gore, kojeg bi ubuduće Skupština, uvijek kada to procijeni, preko svog amandmanskog Ustavnog suda, bila u mogućnosti da razriješi”.
On primjećuje da se usvajanjem Ustavnog zakona Skupština izdigla iznad Ustava. Osuđuje poslanike za pravno nasilje zato što su izglasali ,,prestanak funkcije aktuelnog predsjednika i sudija Ustavnog suda mimo uslova koji su garantovani i propisani Ustavom Crne Gore”. I ne može da im oprosti što su ustavne izmjene ,,proslavili ustajanjem i aplauzom uz čaše šampanjca”.
„Niko se po starom dobrom običaju ne nađe da za žrtvu kaže bar jednu dobru riječ”, žali se ožalošćeni Latković, potencirajući da su poslanici prekratili mandate aktuelnim sudijama Ustavnog suda ,,navodno zbog politizacije” suda.
Jasno – sav problem je u tome što sudijama Ustavnog suda više nije zagarantovan dugovječni mandat i što može doći vrijeme da odanost vlasti ne bude garancija da će se domoći toga.
A da li su Ustavni sud i njegove sudije često bili poslušnici vlasti svjedoče i naredne činjenice.
Latković je jedan od onih sudija Ustavnog suda Crne Gore koji su dali zeleno svjetlo Filipu Vujanoviću da se po treći put može kandidovati za predsjednika države iako su brojni pravni eksperti utvrdili da je ta kandididatura neustavna. Tada je u Ustavnom sudu pravničku pamet pobijedila politička moć. Odluku da Vujanović može ići u predsjedničku trku izglasali su predsjednik suda Milan Marković i petorica sudija. Protiv je bio samo sudija Miodrag Iličković.
Zašto je tada Ustav nadvladala moć oličena u DPS-u – govore biografije većine sudija Ustavnog suda.
Latković je svojevremeno bio ministar pravde. Za tu funkciju predložio ga je Filip Vujanović. Latković mu je prije toga bio savjetnik. Latković je bio i sudija Suda Srbije i Crne Gore. Uzgred, prije dvije godine prozivan je da Komisiji za sprečavanje konflikta interesa nije prijavio obaveznu promjenu u imovini.
Upućeni tvrde da je Milan Marković, predsjednik Ustavnog suda, koji troši drugi mandat na toj visokoj funkciji, na tu poziciju stigao zato što je bio jedan od kreatora Ustava Crne Gore i Ustavne povelje bivše SCG. To je mogao samo kadar po volji DPS-a. Marković je školski drug Mila Đukanovića. Bio je aktivni učesnik DPS-ovih izbornih kampanja i glavni u komisijama Pravnog fakulteta koje su odobravale doktorske disertacije visokih funkcionera DPS-a Miodraga Vukovića i Bora Vučinića, iako ih je osporavao Senat Univerziteta Crne Gore, ocjenjujući da nisu naučno djelo već politički pamflet, kako je to prošle godine saopštio MANS.
Slično je i sa većinom ostalih sudija Ustavnog suda. Miraš Radović je u februaru 2010. kao ministar pravde štitio članove kriminalne mreže Darka Šarića – Gorana Sokovića i Dejana Šekularca, koji su se nalazili u pritvoru u Spužu. Prvo je odbio da ih izruči Srbiji, a potom je isti član Ustava protumačio sasvim suprotno – Crna Gora može izručivati kriminalce po tuđim potjernicama. U međuvremenu su dvojica Šarićevih saradnika zdravo i veselo pobjegli iz Crne Gore. Predrag Bulatović, tadašnji poslanik SNP-a, upozorio je Filipa Vujanovića da Radović po članu 54 Ustava ne može biti predložen za sudiju ,,osim ako Vama lično nije predao ostavku na članstvo u DPS-u”.
Đole B. Sekulović je prije nego je postao sudija Ustavnog suda prešao put od podgoričkog Opštinskog suda do pomoćnika ministra pravde u Đukanovićevoj vladi i advokata.
Fetija Međedović je u Ustavnom sudu od 2002. Došla je iz bjelopoljskog Okružnog suda. Bila je sudija izvjestilac povodom žalbe socijaldemokrata da je Vujanovićeva kandidatura neustavna. ,,Kandidat Vujanović uživa ustavno pravo glasa da bude biran kada je u pitanju funkcija predsjednika Crne Gore”.
Ustavni sud i Predsjednik države treba da budu najvažniji čuvari države, a posebno zakona. Ustavni sud je odobravanjem Vujanovićeve kandidature srušio pravni sistem. Pravnici za takve sudije kažu da su ,,ubice zakona”.
Funkcioner SDP-a Džavid Šabović je prošle godine tvrdio da Ustavni sud nije nezavisna institucija i da su njegove sudije partijski kadrovi.
Opozicione partije Pozitivna Crna Gora i Socijalistička narodna partija, koje su prošle sedmice podržale izmjene Ustava, objasnile su da im je motiv za to da izbor čelnika najviših pravosudnih funkcija ne bude u rukama isključivo Demokratske partije socijalista.
Poslanik SNP-a Neven Gošović saopštio je prije nekoliko dana da je Ustavni sud najneefikasniji od svih crnogorskih sudova.
Evo nekoliko primjera efikasnosti Ustavnog suda od kada mu je na čelu Milan Marković.
SNP ni poslije tri godine nije dobio odgovor na inicijativu za ocjenu ustavnosti vladinih odluka u vezi uređenja prostora na crnogorskoj obali.
Svojevrstan rekord postigao je MANS inicijativom u vezi nezakonitog pristupa Uprave policije podacima mobilnih operatera. Ni nakon 47 mjeseci Ustavni sud taj predlog nije uvrstio u dnevni red.
Ustavni sud je pet godina tolerisao nezakoniti pravilnik Regulatorne agencije za energetiku prema kome je Elektroprivreda imala pravo da građanima preko računa za struju naplaćuje krađu električne energije.
Sve je to poznato i sudiji Miodragu Latkoviću. Od njegove nakićene optužnice nije se ogradio nijedan sudija Ustavnog suda niti iko iz vladajućih partija.
Reagujući na Latkovićeve dijagnoze lider SNP-a Srđan Milić je kazao da upravo takvo ponašanje opravdava nova ustavna rješenja. On je ocijenio da zbog tvrdnji da su atentat na Ustavni sud organizovale i kriminalne grupe iz inostranstva, mora biti pokrenuto pitanje odgovornosti ovog sudije Ustavnog suda. ,,Da li su kriminalne grupe Evropska komisija, Venecijanska komisija, predstavnici OEBS-a i ODIHR-a, ili oni ambasadori koji su bili u Skupštini Crne Gore”, pita se Milić.
Na ta pitanja neće dobiti pravi odgovor od premijera Mila Đukanovića. Đukanović je optužio parlament da zavodi – diktaturu. A pogotovo neće od predsjednika Ustavnog suda Milana Markovića.
Veseljko KOPRIVICA
Stav4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FELJTON3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
OKO NAS3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice