Povežite se sa nama

MONITORING

Uteče

Objavljeno prije

12 godina

na

djukanovic

,,Stvari mogu nastaviti da teku”, što bi Ranko Krivokapić rekao, objašnjavajući da sudbina Vlade ne zavisi od (ne)usvajanja budžeta. Ministar finansija Radoje Žugić povukao je u četvrtak prijedlog rebalansa budžeta. Kažu privremeno, do septembra. Tada će se, navodno, Vlada vratiti u Parlament sa novim prijedlogom.

O beznađu izvršne vlasti govori činjenica da je prijedlog rebalansa povučen na dan zakazane, vanredne, sjednice parlamenta. Prethodno je skupštinska rasprava o budžetu već odlagana, sredinom juna, na zahtjev premijera. Vlada je već prekršila Zakon o budžetu za 2013. neovlašćeno se zadužujući kod inostranih banaka kako bi izmirila dugove KAP-a koje je garantovala Ugovorom o poravnanju sa Centralno-evropskom aluminijskom kompanijom (CEAC) Olega Deripaske, a koji su dospjeli na naplatu nakon što je Vlada inicirala uvođenje stečaja u Kombinatu. To upotpunjuje sliku o razmjerama krize sa kojom se suočavaju Đukanović i njegovi.

,,Pravni osnov za potpisivanje ovih ugovora imali smo u postojećem Zakonu o budžetu, odnosno u prostoru za zaduživanje u nivou od 250 miliona eura”, branio je Žugić vladine i vlastite poteze, zaboravljajući kako je to zaduženje Vlada planirala za otplatu nekih drugih dugova i kamata i pokriće budžetskog deficita od 100 miliona eura. Žugić je zaboravio i vlastite izjave da će se Vlada ove godine, umjesto planiranih 250 zadužiti 30 miliona manje. ,,Vjerovatno ćemo ići na 220 miliona eura, s tim da jedan dio ostane kao fiskalna rezerva”, objašnjavao je Žugić nakon što je Vlada u martu usvojila Analizu održivosti javnog duga.

Četiri mjeseca kasnije te su se projekcije srušile kao kula od pijeska. A Vladinim zvaničnicima je ostalo da zastrašuju neistomišljenike, ne bi li ih natjerali da podrže njihovu zamisao.

,,Ako pošaljemo lošu poruku stranim investitorima, siguran sam da ćemo ubiti ekonomski rast i razvoj, jer nam nijesu dovoljni domaći kapaciteti”, ocijenio je Žugić sredinom nedjelje, u jednom od posljednjih pokušaja da progura rebalans. Sada bi ga valjalo pitati da li je investitorima mogla biti poslata gora poruka od ove da Vlada nema većinu potrebnu da sprovodi ekonomsku politiku, ni odgovornosti da nakon tog saznanja podnese ostavku.

Đukanovićeva Vlada je krajem juna usvojila prijedlog rebalansa. Njime je tražila saglasnost da se zaduži za 102 miliona eura (uz već odobreno zaduženje od 250 miliona) da bi vraćala kredite CEAC-a. Njih je garantovala prethodna Đukanovićeva Vlada. Naumila je da Kombinatu odobri nove subvencije za struju u iznosu od 45 miliona u narednih šest godina i, ono oko čega su se lomila i polomila koaliciona koplja, da oprostom 61 miliona eura poreskog duga poravna potraživanja Elektroprivrede za struju koju je KAP potrošio ne plativši ni centa.

Šta je građanima ponuđeno kao razumno opravdanje za traženi ulog veći od 200 miliona eura?

Ništa, izuzmemo li uvjeravanja da je ovo najbolje rješenje pošto ćemo

,,imati mnogo veći stepen rasipništva nakon što potpuno odbijemo rebalans” (ministar Žugić u parlamentu, prije no što je obznanio Vladinu odluku o odustajanju od predloženog rebalansa).

U kampanju odbrane vladinog prijedloga uključio se i izvršni direktor EPCG Enriko Malerba. Ni on nije htio da otkrije državnu tajnu – zašto su čelnici EPCG radili protiv interesa kompanije koju zastupaju i mjesecima snabdijevali potrošaća koji, bez ugovora, nije imao nikakvu obavezu da tu struju plati. Taj potrošač (KAP) struju nije plaćao ni kada ga je ugovor sa EPCG obavezivao na to.

Da li je neko čelnicima EPCG naredio da vuku nerazumne poslovne poteze? Prema dogovoru sa Vladom, Elektroprivredom upravlja italijanska kompanija A2A. Zvanično, ne postoji ugovor koji definiše međusobna prava i obaveze jedne i druge strane. Prvobitni privatizacioni ugovor je stavljen van snage kada se pokazalo da Italijani ne mogu ispuniti preuzete obaveze – možda i našom krivicom, a novi do danas nije potpisan.

A2A dolazi iz zemlje članice EU i jedne od najjačih svjetskih ekonomija. Njih nije lako preplašiti ni obmanuti. Zato je logičnija pretpostavka da su zvaničnici A2A angažovani u EPCG dobili obećanje da će država Crna Gora podmiriti njihove troškove u poslu sa KAP-om. Ne znamo ko je, kada i gdje to uradio, ali je javna tajna da Italijani imaju zapisnike sa sastanaka na kojima je dogovaran ovaj aranžman. Oni, od prvog momenta, znaju – na arbitraži do koje bi moglo doći ukoliko crnogorski zvaničnici ne ispune obećano, ti zapisnici imaju težinu ugovora.

Malerba je spokojan. ,,Ako situacija ne bude riješena kredibilitet Crne Gore bi bio jako ugrožen. Strani investitori bi napustili zemlju”, kaže u razgovoru za Minu–biznis. Istovremeno nekoga podsjeća na obavezu plaćanja posljedica. ,,Neprihvatljivo je ponašanje imati koristi, a pustiti nekog drugog da plaća račune”. Iz istog razloga Žugić, skoro pa panično, upozorava na loše poruke investitorima.

Pored sve muke koja ih je snašla, Đukanović i njegovi saradnici (ponajprije Igor Lukšić) ne žele da priznaju postojanje tajnog sporazuma. Oni, navodno, ne znaju zašto je državna EPCG dijelila besplatnu struju; zašto je državna CGES krala struju iz sistema evropske interkonekcije; ko je dozvolio da EPCG ne plaća poreze i doprinose skoro dvije godine… Na tolikom stepenu neinformisanosti pozavidjelo bi im đače iz trećeg osnovne.

O razmjerama te igre, mogućim učesnicima i potencijalnim, da to tako nazovemo, ,,korisnicima ugovorenih povlastica i benefita”, svjedoči i ponašanje Krivokapićevog SDP-a. Od prvog časa, iz glasa, SDP odbija da podrži ideju koalicionog partnera po kojoj neizmirene obaveze između KAP-a i EPCG-a treba natovariti na pleća poreskih obveznika. Oni svo to vrijeme zagovaraju tezu po kojoj je do tih dugova i potraživanja došlo bez znanja države i uticaja njenih čelnika.

,,Ne treba poreski obveznici da ispaštaju zbog toga što su se nesavjesni pojedinci u Elektroprivredi hazarderski ponašali i što su sebi dozvolili luksuz da isporučuju struju potrošaču kojeg su čak i u Ministarstvu ekonomije nazvali delikventnim”, poručio je Damir Šehović, poslanik SDP-a i član skupštinskog Odbora za ekonomiju, finansije i budžet. SDP je ćutao kada su čelnici EPCG sipali desetine miliona pokušavajući da zatvore bezdane u Prvoj banci. To izistinski hazardersko ponašanje se – ima indicija – obija o glavu i Elektroprivredi i državi. Aranžman sa KAP-om je duga priča. Nevjerovatno je da u SDP-u to ne mogu da vide. Neće?

Režim i njegova medijska logistika se trude, paralelno, da nametnu utisak kako se, na javnoj sceni, nalazi i jedna osoba koje se pitanje rebalansa, budućnosti Vlade i vladajuće koalicije ne dotiče. Riječ je crnogorskom premijeru.

Gdje je? Šta radi?

Prije petnaestak dana pred novinarima se hvalisao kako ,,nije sklon” da kalkuliše sa rješenjima zavisno od toga mogu li ona dobiti podršku ,,ove ili one većine u parlamentu”. Glumeći odlučnost, tvrdio je: ,,Zadatak Vlade je da predloži najbolje rješenje, a obaveza Skupštine je da o tome sudi i da kada je nazadovoljna Vladom izglasa nepovjerenje. Što se mene tiče, tu su pozicije vrlo čiste i dok ja vodim Vladu, ona će voditi takvu politiku”.

Brzo se Đukanović korigovao. Čim je vidio da će do skupštinske većine doći teže nego što se nadao, krenuo je u relativizaciju onoga što bi, čak i za njega, moralo biti – Zakon. ,,Rebalans budžeta je jedna opcija. On nije nužan već je normativna tehnika kako da riješimo pitanje KAP-a”. Samo koji dan kasnije, njegovi saradnici su pobjednički obznanili ,,povlačenje na rezervne položaje”. Uteče.

Od opozicije zavisi da li će se u parlamentu prije raspravljati o novom prijedlogu rebalansa budžeta ili o povjerenju Vladi. A ona potrebno povjerenje, očigledno je, nema.

Druga je stvar što Đukanović najbolje funkcioniše u cajtnotu kada mu neko neproglašeno vanredno stanje omogući šansu da zaobiđe normativne tehnike i uđe u sivu zonu. Taj je lov u mutnom najviše koštao Crnu Goru.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

3 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

3 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim…

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

2 sedmice

na

21 Februara, 2025

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo