Povežite se sa nama

INTERVJU

VESNA TERŠELIČ, VODITELJICA DOCUMENTE – CENTRA ZA SUOČAVANJE S PROŠLOŠĆU: Ulazak u EU donosi nadu

Objavljeno prije

12 godina

na

terselic

MONITOR: Hrvatska napokon u EU: kakva su vaša očekivanja od EU kada se radi o pitanjima pravde i pravičnosti prema žrtvama sukoba u Hrvatskoj 90-ih godina?

TERŠELIČ: Očekujem korake prema naprijed mada sam svjesna da EU nema kvalitetne mehanizme suočavanja s prošlošću jer je u cijelom svom radu okrenuta prema budućnosti. Zato ćemo zagovarati da EU razmotri utemeljenje instituta sličnog Posebnom izvjestitelju UN-a za promociju prava na istinu, pravični postupak, reparacije i garanciju neponavljanja zločina. Pablo de Greiff prvi je imenovani posebni izvjestitelj, koji je 9. kolovoza 2012. podnio svoj prvi izvještaj Vijeću za ljudska prava UN-a. Smatram da bi priključenje Hrvatske, i nadam se što skorije priključenje drugih post-jugoslavenskih zemalja, moglo dati poticaj za razvijanje mehanizama u vezi nasljeđa rata i izgradnje mira. U EU bi trebali razumjeti da je za suzbijanje ksenofobije danas ključno ostvarivanje prava mladih na učenje povijesti utemeljeno na činjenicama. Današnji desni ekstremizam i širenje ksenofobije u Madžarskoj i Grčkoj ima veze s negiranjem ili umanjivanjem genocida iz Drugog svjetskog rata. Pošto se u hrvatskom društvo još teško nosimo s tri sloja nasilnog nasljeđa, drugog svjetskog rata, političkog nasilja u vrijeme jugoslavenskog socijalizma i konačno ratova devedesetih, smatram da je u Evropi važno istražiti zločine počinjene od tridesetih godina prošlog stoljeća do danas i razviti nove putove pamćenja žrtava i otpora.

MONITOR: Zalagali ste se za izjednačavanje vojnih i civilnih žrtava rata za, kako ste rekli, „priznanje patnje” što je u dijelu Hrvatske javnosti i naročito među braniteljima, dočekano sa nerazumjevanjem?
TERŠELIČ: Omalovažavanje patnje samo nanosi nove povrede. U Hrvatskoj se javnosti, većim dijelom zbog pristrsanih izjava političkih dužnosnika i nekritičkog izvještavanja javnih i većine ostalih medija, stvorila navijačka atmosfera potpore optuženim hrvatskim generalima i braniteljima, „herojima a ne zločincima”. Civilne žrtve rata nisu dočekale ispriku niti ostvarile pravo na reparacije. Protekom vremena, istupima organizacija civilnog društva, aktivista i humanistički orijentiranih intelektualaca te malog dijela političara, pomalo se počeo mijenjati odnos prema civilnim žrtvama. Iako je i dalje dominantno stanje kolektivne društvene amnezije u odnosu na stradanja srpskog naroda, posebice od strane većine pripadnika hrvatske vojske i policije te najviše pozicioniranih političkih i vojnih dužnosnika, vidljiv je određeni napredak.

Podsjećamo da još nema niti jedne pravomoćne presude za ratne zločine počinjene u tijeku i neposredno nakon vojno-redarstvene akcije „Oluja” niti su temeljito procesuirani zločini u Vukovaru, Dubrovniku, Škabrnji… U Bazi podataka ratnih zločina Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (DORH-a) evidentirano je 490 zločina. Do 30. rujna 2012. DORH-u su bili poznati počinitelji 316 zločina, a počinitelji 174 zločina bili su nepoznati. No tek je 112 zločina (22,86%) u potpunosti riješeno. Stoga organizacije za ljudska prava zahtijevaju učinkovitije procesuiranje počinjenih ratnih zločina kao i poboljšanja statusa svih civilnih žrtava rata.

MONITOR: Neki građani Hrvatske, a najviše oni srpske nacionalnosti koji su ostali bez imovine ili im je ona teško oštećena, koji imaju problema sa isplatom penzija očekuju da se ulaskom Hrvatske u EU, tim pitanjima bave i institucije u Briselu. Da li su njihova očekivanja pretjerana?
TERŠELIČ: Njihova su očekivana u ovom trenutku vjerojatno pretjerana. No vjerujem da ulaskom Hrvatske u EU za rješavanje ovih problema postaju odgovorne i institucije EU. Smatramo da bi EU trebala unaprijediti institucionalne mehanizme za ostvarivanje prava na istinu, pravdu, obeštećenje i garanciju neponavljanja zločina. To je obaveza i prilika za unapređenje već postojećih mehanizama za ostvarivanje prava na pravični sudski postupak i naknadu štete kao i razvijanje novih koji će mladim generacijama omogućiti ostvarivanje prava na učenje povijesti utemeljene na činjenicama. Problem je da institucionalni mehanizmi koji bi garantirali njihova prava još nisu u dostatnoj mjeri razvijeni. Na tragu Deklaracije o osnovnim načelima ostvarivanja prava za žrtve zločina i zloupotrebe ovlasti koja jamči pravo na restituciju, kompenzaciju i pomoć te Europske konvencije o kompenzaciji žrtava kaznenih djela nasilja koja obvezuje države članice na osiguranje kompenzacije štete u slučajevima namjernih kaznenih djela i usmrćenja uslijed počinjenja nasilnih djela, Hrvatski sabor je još 2008. usvojio Zakon o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela koji je stupio na snagu danom ulaska RH u EU. Njime se uređuje pravo na novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela nasilja počinjenih s namjerom uz primjenu sile ili povredom spolnog integriteta ili dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom kojim je prouzročena smrt, teška tjelesna ozljeda ili teško narušenje zdravlja jedne ili više osoba pri čemu Republika Hrvatska naknadu daje na načelima društvene solidarnosti i pravednosti. Od 1. 07. žrtve različitih oblika nasilja u Hrvatskoj mogu potraživati naknadu štete od svojih počinitelja, odnosno od države, uz uvjet da zahtjev za odštetom podnesu u roku 6 mjeseci nakon počinjenja kaznenog djela ali to na žalost ne vrijedi za civilne žrtve rata. To je nedopustiva diskriminacija.

MONITOR: Iako su i domaći sudovi počeli da procesuiraju ratne zločine, u Srbiji, Hrvatskoj, BiH, politički lideri kao njihovi koncept-majstori ostali su u velikoj mjeri van domašaja pravde. Da li se tu moglo više uraditi kroz proces lustracije i druge mehanizme „suočavanja sa prošlošću”?
TERŠELIČ: Mislim da su nam uz suđenja za ratne zločine neophodni komplementarni mehanizmi na regionalnoj i nacionalnoj razini. Važne su nam akcije poput Inicijative za REKOM. U situaciji kada puno zločina neće biti sudski procesuirano, važno je da žrtve i preživjeli dobiju priliku da javno govore o svojim stradanjima i da istražno tijelo uz pomoć jedinstvene metodologije dopuni postojeća istraživanja i pripremi izvještaj u kojem bi se sagledali svi zločini i utvrdile činjenice o njima. Trenutno očekujemo sastanak izaslanika predsjednika o Prijedlogu statuta REKOM-a. Važno je i okončati rat uz pomoć sastavljanja popisa svih ubijenih i nestalih. Uz to treba sustavno razvijati kulturu sjećanja i stvarati prostor za promociju multiperspektivnosti u nastavi povijesti jer još uvijek živimo pod utjecajem jednoumlja. Kad postane nepristojno voditi prijepore o već utvrđenim činjenicama možda će se stvoriti više javnog prostora za različite interpretacije ratova i solidarnost sa svim žrtvama.

MONITOR: Kolika je za loše stanje stvari odgovornost tzv. međunarodnog faktora, Haškog suda, Međunarodnog suda pravde, UN, EU?
TERŠELIČ: Zrelost se društva pokazuje u kapacitetu za proradu mračnih stranica povijesti, bez obzira na to govorimo li o zločinima u Drugom svjetskom ratu ili političkom nasilju u vrijeme socijalizma ili ratovima devedesetih.

Po mom je iskustvu pritisak EU više koristio nego škodio. Ulazak RH u EU, kao i približavanje ostalih država iz regije EU, može pridonijeti boljoj suradnji pravosudnih tijela država u regiji. Politizacija ovih pitanja do sada je najčešće bila tek kočnica efikasnog progona počinitelja zločina. U Hrvatskoj nije ni bilo lustracije. Uvijek iznova vidim da nema političke volje ni za kazneno procesuiranje ni za lustraciju pa pritisak izvana može biti dobrodošao ali će dati rezultate samo ako ga prati društvena volja za suočavanjem s prošlošću unutar zemlje.

Snaga glasnih građana

MONITOR: Stiče se utisak da je akterima koji su najuticajniji u sređivanju savremenog svijeta, u našim krajevima najvažnija „stabilnost”, a da ih malo interesuje ko nama upravlja i kako. Kako da se izborimo za „pravičniju” demokratiju?
TERŠELIČ: Samo vlastitim zagovaranjem stabilnih, odgovornih i demokratičnih institucija vlasti i jednakog pristupa pravdi, inzistiranjem na borbi protiv korupcije i afirmiranjem javnog interesa, promoviranjem ravnopravnosti i dostojanstva svih ljudi i proradom nasljeđa rata, suočavanjem s prošlošću i izgradnjom mira. Glasni građani i nezavisni mediji koji svoje stranice otvaraju za sukob mišljenja su ključni za zdravo društvo i demokraciju.

 

Svjetla Monitora i Ferala

MONITOR: Kakav je dorinos NVO za ljudska prava u Hrvatskoj procesima koji su doveli vašu državu u redove uređenijih evropskih država?
TERŠELIČ: Doprinos svih koji su bili za mir protiv ratova devedesetih je bio iznimno važan, bez obzira jesu li prosvjedovali u Podgorici ili Zagrebu ili Beogradu ili Sarajevu. Glasovi malobrojnih aktivista Antiratne kampanje Hrvatske i sličnih mirovnih inicijativa kao i tekstovi Ferala i Monitora palili su rijetka svjetla čestitosti u mračnim devedesetima. U Hrvatskoj se poslije izbora 2000. stvorio prostor za zagovaranje reformi institucija u kom je proces europskih integracija s jasnim ciljevima dao izvrsnu zagovaračku podlogu za zemlju u kojoj bi vladavina prava postala uporište djelovanja pojedinaca, institucija i političke elite. U završnom dijelu pregovora stvorili smo neformalnu Platforma 112 koja okuplja 69 organizacija civilnog društva koje se niz godina bave zaštitom ljudskih prava, demokratizacijom, izgradnjom mira, suzbijanjem korupcije i zaštitom javnih resursa, posebno okoliša, oko ključnih zahtjeva Vladi RH. U procesu pregovora neki su naši zahtjevi usvojeni no ostaje otvoreno pitanje hoćemo li moći učinkovito pratit sudbinu obveza proisteklih iz pregovora s Europskom unijom.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

BILJANA MASLOVARIĆ, PROFESORICA SOCIOLOGIJE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UCG: Podijelili smo se, pa se izgubio građanin

Objavljeno prije

5 dana

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

 

 

MONITOR: Podržali ste javno proteste, kako gledate na napad vlasti, posebno Demokrata, na grupu Kamo  śutra?

MASLOVARIĆ: Kao profesorka i građanka iskazujem najdublje žaljenje zbog tragedije na Cetinju. Dok mi pričamo i tumačimo oni ostaju sa tom enigmom, ostali su bez članova porodice, bez dvoje djece, i onda se otkopavaju one stvari koje smo zatrpali kao društvo. Kao događaj u Medovini i ta ubistva, gdje smo vidjeli da režim u stvari nikad ne radi on samo zatrpava a ne otkriva stvari. Sada je kulminiralo ovim događajem na Cetinju nakon koga smo svi u šoku. A vlast računa, posebno Demokrate, na naše kratko pamćenje.

Ne znam što bi trebalo da se desi da ne podržim mlade ljude sa kojima radim i znam kolika je njihova čista energija. Posebno u situaciji gdje vlast svrstava grupu mladih ljudi da su nečiji. Grupu koja se odvažila da protestuje da mi kao društvo saznamo što su koraci, i gle čuda traže ostavke dva čovjeka koji uporno izbjegavaju taj čin. Gažeći građane tim što neće svoju foteljicu da predaju.

Ovo će biti trajna promjena, u smislu javnog govorenja, tog bunta, uprkos tom dijeljenju etiketa koje samo izaziva dodatni revolt. Ne možemo više smatrati ni da su to greške, jer vidim da vlast, PES i Demokrate, da se mi – građani i oni razilazimo u vrijednosnom smislu. Oni su diletanti, prilično nesposobni i da, jedini im je fokus da ostanu u foteljama, a da su im građani slučajna greška. Pa bi mi trebalo da i dalje budemo pokorni i da im tolerišemo nerad. Mislim da je dosta toga. Poručujem mladima da ne odstaju i da ima i starijih koji ih podržavaju i da neko mora odgovarati.

MONITOR: Daleko smo od odgovornosti.

MASLOVARIĆ: Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR STEFAN SURLIĆ, FAKULTET POLITIČKIH NAUKA, BEOGRAD: Vučićev bezuspješan pokušaj umanjivanja nezadovoljstva

Objavljeno prije

5 dana

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Ostavka Miloša Vučevića, predsjednika vlade Srbije, neće umanjiti duboku krizu povjerenja između vlasti i različitih društvenih grupa

 

 

MONITOR: Situacija u Srbiji već više od dva mjeseca dobija i izvjesne dramatične dimenzije. Da li je ostavka  premijera Miloša Vučevića i odluke Predsjednika Srbije o pomilovanjima učesnika protesta, dobar manevar režima ili znak da on počinje da gubi kontrolu nad događajima?

SURLIĆ: Situacija u Srbiji nosi elemente ozbiljne društvene krize, koja je započela sa nezadovoljstvom studenata. Na iznaneđenje mnogih, studentske blokade su kulminirale potpunom paralizom viskoobrazovnih institucija u zemlji, a protest se prelio i na srednje škole. Ubrzo je usledila podrška iz polja nauke, umetnosti i kulture. Protesti su pokazali visok stepen nezadovoljstva, ali nisu uspeli da zahvate sve slojeve društva. Vlast i dalje ima kontrolu nad ključnim institucijama, ali su kontinuirani protesti i studentske blokade narušili njenu sposobnost da nesmetano upravlja političkim procesima i određenim institucijama. Ostavka premijera Vučevića i pomilovanja demonstranata su deo strategije deeskalacije, ali deluju kao bezusupešni pokušaji umanjivanja nezadovoljstva. Reč je o dubokoj krizi poverenja između vlasti i različitih društvenih grupa koje osećaju opravdan revolt zbog višegodišnjeg zarobljavanja institucija.

MONITOR: Studentskim blokadama se, povremeno, pridružuju i neke esnafske ili sindikalne organizacije…One se i „isključuju“ pošto sa Vladom postignu dogovor. Unija prosvjetnih radnika Srbije je to učinila pozivajući se na svoju zadatu apolitičnost, ali se ispostavilo da mnogi prosvetari i dalje učestvuju u protestima. Da li su studentske blokade nekima tek dobrodošao „kišobran“ da ispune i svoje želje?

SURLIĆ: Studentski protesti su se pokazali kao snažan mobilizatorski faktor koji je privukao različite društvene grupe, uključujući sindikate i profesionalna udruženja. Neki sindikati su se priključili protestima kako bi povećali svoj pregovarački kapacitet, ali su se nakon postizanja dogovora sa Vladom povukli. Ovo ne znači da su studenti iskorišćeni, već da su njihove blokade pružile prostor drugim nezadovoljnim grupama da artikulišu svoje zahteve. Međutim, činjenica da mnogi prosvetni radnici i dalje učestvuju u protestima pokazuje da sindikalni dogovori nisu nužno smirili celokupno nezadovoljstvo u obrazovanju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Zakon interesa i vlastite čapre

Objavljeno prije

2 sedmice

na

24 Januara, 2025

Objavio:

Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre

 

 

 

MONITOR: Kako vidite blokadu parlamenta, ali i situacije u lokalu, poput skorašnjih slika iz Budve?

VUKOVIĆ: Crna Gora je, na žalost, nedovršena država i sve što se sada dešava izraz je te nedovršenosti. Da je bilo sreće, već bi imali institucije neupitnog kredibiliteta i autoriteta, ali sreća nas je razminula. Novoj vlasti nije bilo ni na kraj pameti da odrobljava institucije, nego samo da ih prevede u svoje ropstvo. Kad stvari tako stoje, kad nema čvrste i pouzdane institucionalne i pravne infrastrukture, onda se politika svodi na nadmetanje u stilu kafanskog obaranja ruku.

MONITOR: Da li se u parlamentu vode borbe za ustav i zakone, kako se to predstavlja,  ili za partijske interese?

VUKOVIĆ: Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre. O interesima građana i građanki i njihovim kožama samo onoliko koliko se to poklapa sa interesima pripadnika političke klase, kako pozicione tako i opozicione.

MONITOR: Ako su partijski interesi  ključ za razumijevanja crnogorske političke scene, gdje nas to vodi?

VUKOVIĆ: Crnogorsko društvo je razoreno po više osnova i njegovi komadi plutaju po površini koju talasaju političke partije i svu energiju troše na to da što više tih plutajućih komada privuku sebi i manipulišu njima na nacionalnoj, vjerskoj ili nekoj drugoj osnovi. Kada političke partije mantraju o evropskom putu, recimo, meni to ne zvuči kao iskrena želja da od toga puta obični ljudi ovdje imaju vajde, već kao vazalno dodvoravanje i pokazivanje spremnosti da se ispunjavaju tuđe agende. Takva politika ne integriše društvo i ne skicira jasno njegovu budućnost.

MONITOR:Protesti na kojima se traže ostavke čelnika bezbjednosnog sektora, nakon masovnog zločina na Cetinju,  se nastavljaju i čini se rastu.  Kako vidite reakciju Demokrata koji rukovode bezbjednosnim sektorom na te proteste?

VUKOVIĆ: Činjenica je da su Demokrate naslijedile probleme u bezbjednosnom sektoru, ali to im se ne može uzimati kao olakšavajuća okolnost za nesnalaženje i nepokazivanje spremnosti za samokritiku i snošenje odgovornosti. Umjesto proaktivnog djelovanja u tom pravcu, oni su svojim nesamokritičnim odbrambenim gardom nalili vodu na mlinski točak opozicije. Ne ulazim u to da li je pojavu ad hoc grupe Kamo śutra pogurala opozicija ili neke sa njom interesno povezane neformalne ili formalne grupe, ali su Demokrate dodatno pogriješile što su tu grupu odmah kriminalizovale.

MONITOR: Kako vidite medijsko izvještavanje nakon zločina na Cetinju?

VUKOVIĆ:  Koliko sam uspio da ispratim, čini mi se da u ovim iole ozbiljnijim medijima nije bilo ozbiljnijeg kršenja profesionalnih standarda i etičkih principa. Agencija za audiovizuelne medijske usluge je skrenula pažnju na problematične sadržaje u programima dvije po medijskom poganstvu od ranije poznate televizije iz Srbije, a sličnog poganstva je bilo ponegdje i na nekim ovdašnjim portalima.

Saglasan sam sa onima koji misle da je u crnogorskim medijima izostalo produbljenije bavljenje pitanjima koja je aktuelizovao ovaj strašni zločin.

MONITOR: A izlive mržnje na društvenim mrežama?

VUKOVIĆ:   I najzdravija društva imaju osobe koje jedino dobro funkcionišu u simbiozi sa mržnjom. Ovakvi zločini i tragedije u nezdravim društvima, a Crna Gora je, na žalost, takvo društvo, dodatno podižu mrzilački talog sa društvenog dna.

MONITOR: Ove sedmice podnijeta je prijava protiv policijskog službenika zbog sumnje da je dostavio srpskim tabloidima privatni snimak žrtve samoubistva. Isti tabloidi su na sličan način izvještavali o zločinu na Cetinju. Šta su mehanizmi za borbu protiv tabloidizacije?

VUKOVIĆ: Tabloidizacija medija na balkanski način je rezultat spoja burazerskog kapitalizma i lokalnog primitivizma i poganluka. Bojim se da su svi raspoloživi legalni mehanizmi nedostatni za borbu koju pominješ, čak da tim mehanizmima rukuju najčestitiji ljudi.

MONITOR: Obilježava se Dan novinara. Mijenja li se nesto od jubileja do jubileja?

VUKOVIĆ: Ne vidim da se išta značajno nabolje dešava, na žalost. Imamo sada nešto bolje medijsko zakonodavstvo, ali ćemo tek vidjeti je li to nešto što će unaprijediti kvalitet novinarstva u Crnoj Gori. Nacionalni javni emiter RTCG se dodatno kompromituje pod nezakonitim menadžmentom, a kvalitetni novinari napuštaju profesiju nezadovoljni statusom i zaradama. Ne zvuči optimistično.

MONITOR: Kad premijer tvitne God bless the USA  koja se čula na inauguraciji Donalda Trampa, nakon sto mu drugi put čestita mandat, šta pomislite?

VUKOVIĆ: Lično me je bilo sramota zbog ovakvog ljuboskuta, ali nije iznenađenje da jedan crnogorski japijevac, „maneken kapitala“, odnjihan u zipci neoliberalnog doživljaja svijeta klikće imperiji koja svojim demonima opsjeda cijeli svijet.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo